Facebook-bojna predsjednika Josipovića: ‘Ja ne mrzim’ (nego osuđujem)

Nasilje nije samo fizičko: nasilje se vrši i putem medija. Emocionalno, psihološko, i svako drugo. Jedan od primjera takvog nasilja, točnije zlostavljanja, je i stranica sponzorirana od predsjednika RH “Ja ne mrzim”. Jasno, stranica je uperena prema braniteljima, koje se time optužuje da “mrze”.

Tamo se čak predlaže da se u znak potpore Bojanu upale svijeće i stave na prozore po cijeloj Hrvatskoj. Radi se zapravo o prilično ružnom vidu idolopoklonstva. Na Bojanovom mjestu meni osobno bi bilo neugodno. Koliko nisko u patetiku i podlo podmetanje netko može pasti?

Stranica “Ja ne mrzim” je, uz izdašnu potporu Predsjednika i medija, sakupila oko 16.000 lajkova (žalosna činjenica) i “poziva na dijalog”. Naravno, taj dijalog izgleda tako da se konstruktivni komentari brišu, a ostaju samo oni u prilog beatifikaciji Bojana Glavaševića u ulozi Isusa Krista “iz našeg sokaka” koji propovijeda ljubav, i eventualno kakav ispad “s druge strane” koji će potvrditi kako su svi koji ne podržavaju Glavaševića “divljaci koji mrze”. Pored Predsjednika, u reklamiranje te u osnovi hejterske grupe se upustio i Jutarnji list, inače glasilo vladajućih struktura. Tko je za smjenu političara Glavaševića, taj “mrzi”, a onda automatski jasno s njim nema razgovora. Kakvog uostalom dijaloga može biti s nekim tko sam sebe proglašava “stranom koja zastupa ljubav”, stranom svjelosti, jer je druga strana u tom dijalogu unaprijed osuđena kao “sila mraka” i “strana mržnje”. Sve je to u skladu s Orwelovim “novogovorom”, gdje se iza ministarstva ljubavi zapravo krije tajna policija, a iza “govora ljubavi” zapravo cenzura.

To je klasična podvala s izvrtanjem teza: Glavašević je izrekao nešto vrlo uvredljivo ne samo za Hrvate, nego uostalom i za Srbe – njihovi se veterani već dugo bore da im se prizna PTSP! – zbog čega bi letio iz doministarske fotelje u svakoj drugoj državi. Oni koji su se njegovom izjavom našli povrijeđeni proglašeni su “mrziteljima”, valjda Srba, iako ono što je Glavašević rekao nema veze niti sa Srbima niti s ljubavlju, ali ima s nepoštivanjem onih za zaštitu čijih interesa je kao resorni doministar zadužen. Da je Glavašević na takav način povukao paralelu između savezničkih vojnika i nacističkih, našao bi se pred sudom zbog povijesnog revizionizma. Da je takvu paralelu povukao ministar primjerice veterana WW2 u Britaniji, morao bi napustiti državu zauvijek. Bojan se, opravdano, suočio s žestokim kritikama i zahtjevima za ostavkom.

Stranica je opisana kao “inicijativa podrške Bojanu Glavaševiću okuplja sve koji se zalažu za toleranciju, dijalog i konstruktivnu budućnost kao odgovor na mržnju i konflikt”, ali bilo kakav konstruktivni dijalog se naravno sustavno uklanja, dok se notorne laži o braniteljima koje slušamo desetljećima ostavljaju. Primjerice, na toj stranici ćete naći brojna “svjedočanstva” o tome kako djeca branitelja imaju prednost pri zapošljavanju, upisu u školu i na fakultet, i tako dalje, iako ona, naravno, takva prava nikad nisu imala niti će imati – no bilo kakvo upućivanje na vrlo jasan zakon koji samo djeci u ratu poginulih branitelja daje prednost pri upisu (i to ne na uštrb kog drugog, nego preko redovne kvote ukoliko zadovolje kriterije za upis) se uklanja. Sve se svodi na priče “ja znam pet lažnih branitelja”, “ja znam deset onih s mirovinom od 20 000 kuna”, “moje dijete se ne može upisasti u školu jer djeca branitelja imaju prednost pri upisu”. Odgovori tipa “ako ih znate prijavite ih” se uklanjaju. Ciljevi su jasni, radi se o nastavku politike difamacije i sotonizacije svih koji su s “naše”, pod navodnicima kako to sugerira Glavašević, strane sudjelovali u DR. Zapravo, poziv na dijalog je tu čista magla: to je kao da vodite “dijalog” s partijskim sekretarom koji vas je već unaprijed osudio i očekuje od vas “samokritiku”. Uostalom, sam dijalog podrazumijeva konflikt. Inače nije dijalog nego pranje mozga.

Najbolja ilustracija perfidnih metoda djelovanja te grupe je gornji status, gdje se ističe kako je stanoviti branitelj udario opasačem Vladu Gotovca pred dvadesetak godina, izvučena iz naftalina. Time se pokušava branitelje generalno prikazati u lošem svjetlu, jer taj čin s ovim što se danas događa nikakve veze nema. Poruka je jasna: branitelji su opasni, oni mrze, a mi propagiramo ljubav. A sponzor te stranice Ivo Josipović je sin bivšeg predsjednika ideološke komisije CK SKH, ateističke verzije “kongregacije za nauk vjere” odnosno inkvizicije, koja je tog istog Gotovca poslala na dugogodišnju robiju zbog verbalnog delikta! Naravno, taj napad jednog pijanog veterana je krunski dokaz da su svi branitelji zli, i on amnestira u potpunosti “snage svjetlosti” od činjenice da su Vladu poslali na robiju u Gradišku zbog kritike totalitarnog režima. Naravno, na isti način bi se napad gay aktivista i izautanog homosesksualca na Ružicu Ćavar mogao koristiti kao ilustracija nasilnosti homoseksualaca, odnosno za generaliziranje i preko generalizaranja sotonizaciju jedne društvene skupine.

No, beatifikacija Bojana Glavaševića je krenula prvo kroz Nu2, pod budnim okom velikog meštra, a kasnije i preko Facebooka. Među “nemrziteljima” se tako našao i Pavle Močilac, koji je ostavio par upisa na stranici, a proslavio se svojevremeno “nemrziteljskim” statusom kako treba na konvenciju HDZ-a uletjeti s bombama i šmajserima i bojnim otovima i “pobiti govna”. No eto, mržnja nije u redu. Osim kad je usmjerena spram branitelja, crkve, i nekih drugih skupina koje je “u redu mrziti”: radi se zapravo o specifičnom vidu prozelitizma na tragu puritanskog. Fali još samo spaljivanje “mrzitelja” na lomači: ovakvo propovijedanje “Kristove ljubavi” je zapravo više nego licemjerno i ljigavo. Isticanje Glavaševićevog “govora ljubavi” i njegove otvorenosti za sve ljude, pretvaranje jednog dečka koji je uostalom prostituiranjem prezimena došao do funkcije – na kojoj sjedi tek kao smokvin list, kao i pokazni SDP-ov ratni heroj Fred, je zapravo samo zamagljivanje suštine problema. Uostalom, ukoliko Glavašević želi širiti univerzalnu ljubav, ja nemam ništa protiv toga, no u tom slučaju bi se trebao zarediti za svećenika, ili otići u budistički manastir, ili jednostavno dati ostavku na mjesto na kom sjedi i zaposliti se u “Documenti” pa raditi na međunaciolnom pomirenju. No, “govor ljubavi” ga, kao niti prezime, ne kvalificira za njegovo radno mjesto. Ostavka bi bila moralan čin, a ovakvo skrivanje iza Freda, Josipovića, i raznih facebook i Stanković – podrški je jednostavno kukavički čin.

Dakle, traženje nečije smjene zbog lošeg rada, nesposobnosti , ili nestručnosti nije mržnja. Ministarstvo se zove Ministarstvo branitelja, ne ljubavi, a Bojanova funkcija je striktno politička funkcija pa stoga zainteresirani građani imaju pravo zahtijevati njegovu smjenu. Ministarstvo je tu da bi vodilo brigu o tim ljudima i njihovim stečenim pravima a ne da bi im uskraćivalo ta prava, omalovažavalo i njih i njihove zdravstvene probleme, bježalo od branitelja i sakrivalo se iza “širenja ljubavi”. No, ide se za tim da se kao razlog zahtjevanja smjene prikaže mržnja što nije istina. Branitelji su jasni u svojim zahtjevima: “Nismo zadovoljni kako radi svoj posao i izjavama koje daje, ne vjerujemo u njegovu stručnost po pitanju nas branitelja”. To je njihovo pravo.

Da se “službe” znaju slušiti Facebookom, znamo još od rušilačkih “Facebook” demonstracija koje su bile usmjerene na smjenu vlasti na ulici, očito isključivo u cilju sprječavanja ulaska Hrvatske u EU jer drugog razloga za tako što u predizbornoj godini nije bilo, što je moguće bilo povezano i s izručenjem Perkovića. Da je tome tako i da su one bile dobro “dirigirane” svjedoči i bilo kakvo odsustvo demonstracija proteklih godina, iako je situacija u svakom pogledu mnogo gora. No, politički prosvjed je svakako svačije pravo u demokraciji. Braniteljima se pravo na politički prosvjed i političko organiziranje i udruživanje – odriče, pa se napominje da je prosvjed “politički motiviran” a ne motiviran “pravima branitelja”. Naravno, a zašto ne bi bio?

Kao odgovor na tu grupu osnovane su i neke druge, poput “Branitelji ne mrze, ne mrzimo ni mi”. Kako nisu osnovane “po partijskoj direktivi”, niti reklamirane u medijima i na TV, brojem lajkova naravno nisu blizu “Ja ne mrzim”. Rečena grupa je osnovana kao “Stranica za potporu hrvatskim braniteljima i onima koji daju potporu hrvatskim braniteljima”. Oni podsjećaju da je danas pismo hrvatskih generala, upućeno javnosti pred više od 14 godina, aktualnije nego ikad: “ogorčenjem konstatiramo da dobar dio medija i političara o Domovinskom ratu govori još samo i jedino kao o nečemu negativnom, problematičnom pa i sramotnom… Držimo nedopustivim i nečasnim da se o braniteljima i invalidima Domovinskog rata govori samo kroz šačicu onih koji su se stvarno ogriješili o njegovu čistoću, ili o pozitivne zakone, a istodobno prešućuje sve ono pozitivno i veličanstveno u čemu je sudjelovala golema većina najboljih hrvatskih sinova. Jer to u konačnici, htio to tko priznati ili ne, vodi kriminalizaciji same volje hrvatskog naroda da se brani i obrani od velikosrpske agresije i okupacije. Napokon, treba li danas ikoga uvjeravati da svi oni, a tu ubrajamo i sebe, koji su po cijenu vlastitog života branili i obranili hrvatsku slobodu, nisu to činili zbog nekih prizemnih interesa ili privilegija, nego iz najviših ideala, jer na bojišnici su jedine privilegije bile smrt i neizvjesnost?! … pozivamo najodgovornije osobe i institucije države, kao i mjerodavne čimbenike civilnog društva, a napose medije, da se odupru negativističkom i povijesno nekorektnom i neistinitom prikazivanju Domovinskog rata, da zaštite čast i dostojanstvo hrvatskih časnika i vojnika, da ne podliježu klimi olakog optuživanja i blaćenja, jer time se štite ne samo temelji na kojima je uspostavljena hrvatska sloboda i državna neovisnost, nego, a u to smo duboko uvjereni, i temelji na kojima jedino može počivati budućnost demokratske i prosperitetne Hrvatske.

 Autor: Marcel Holjevac/dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?