Connect with us

Razno

Fahir Burejić: Živ sam zahvaljujući Hrvatima

Objavljeno

on

Arhiva - "borci" Maglaj

Vlada Federacije BiH krajem prošle godine izmijenila je Odluku o usvajanju Programa utroška s kriterijima raspodjele sredstava transfera za rješavanje statusnih pitanja boraca i članova njihovih obitelji te kako je odlukom precizirano, pravo na jednokratnu dodjelu sredstava može ostvariti nezaposleni demobilizirani ‘borac’ ako je prijavljen kod nadležne službe za zapošljavanje najmanje jednu godinu prije stupanja na snagu ove odluke, koji je bio pripadnik Oružanih snaga najmanje jednu godinu, ukoliko stalno živi i ima prebivalište na teritoriji BiH i ako nema mjesečnih novčanih primanja. Kako to izgleda u praksi na Facebooku je ukratko ispričao demobilizirani ‘borac’ ABiH, Fahir Burejić čiji komentar prenosimo:

Živ sam zahvaljujući Hrvatima, piše Fahir Burejić. Živ sam zahvaljujući Hrvatima. Tako ispade. Malo uz njiha malo sa njima i tako ja doživi ovih svojih 55 godina. I ništa tu nebi bilo čudno da to nije apsurd. Apsurd jer ja sam Bošnjak i u ratu bio sam pripadnik Armije BiH. Obzirom da je u Bosni svako sa svakim ratovao tako sam i ja pored rata sa Srbima ratovao i sa HVO vojskom.

I da je u Bosni moguć i apsurd na apsurd pokazali su maglajski ,,glumci,, tobožnji dušebrižnici za tu boračku populaciju kako nas neki zovu. A jedan od članova te boračke populacije nakon što su ti maglajski dušebrižnici pokazali kolika su moralna provalija sada želim javno kazati nekoliko stvari. Iskreno žalim što nisam Hrvat. I to ne bilo kakav Hrvat. Nego Hrvat iz Širokog Brijega. Iskreno žalim što nisam rođen u Širokom a ne u Maglaju. I na kraju iskreno žalim što nisam u ratu bio pripadnik HVO-a ne Armije BiH. Zašto to kažem. Ja u Širokom Brijegu 17 godina sam živio i to su najljepše godine moga života. Najljepše jer sam tu sreo ljude vrijedne svakog poštovanja.

Humani uljudni i ljudi za svaku pohvalu. Radio sam sve vrste fizičkih poslova i svako kod koga sam radio pokazao je karakter i humanost. I poštenje. Nikad niko za 17 godina života u Širokom feninga mi nije ostao dužan. Štogod sam uradio to su mi platili. Za razliku od Širokog Brijega u ,,svome,, Maglaju koji sam četiri godine branio ja sam kao čovjek ponižen i obezvrijeđen. Ponižen jer sam nakon rata prvi puta ovoj opštini obratio se za jednokratnu pomoć ali je nisam dobio.

Po izlasku iz bolnice čak ni tablete za moju terapiju nisu mi mogli obezbjediti a bili su dužni nego sam morao potpisivati da na svoju odgovornost pijem tablete isteklog roka. I još puno toga mogao bi nabrajati ali i ovo je dovoljno da se tačnim pokaže da sam ja zaista zahvaljujući Hrvatima živ narodu protiv kojeg sam ratovao a po pitanju grada koji sam branio ja sam za njih mrtav i ne zanimaju ih moji problemi.

Fahir Burejić.

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari