Pratite nas

FAHRUDIN RADONČIĆ

Objavljeno

na

Izetbegovića i Erdogana očito veže tzv. “muslimansko bratstvo” i ideja jače uloge Turske u BiH, ali na način da Turska to ne prati ni adekvatnim investicijama ni razumijevanjem specifičnosti BiH i njenih iznimno delikatnih međunacionalnih odnosa, povijesnih iskustava za vrijeme 500 godina vladavine Turske koja je ovdje, ipak, bila okupator – rekao je Radončić

Ne želim koalirati s onima koji 
od BiH prave otomanski privjesak
 

Nakon što je i Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH potvrdio njegovu smjenu s pozicije ministra sigurnosti, Fahrudin Radončić maksimalno se može posvetiti pripremi stranke za predstojeće izbore. Ulogu lidera oporbe Saveza za bolju budućnost (SBB) BiH shvatio je, čini se, vrlo ozbiljno pa ovih dana oštro kritizira vlast, posebno na federalnoj razini. Radončić se ne doima razočaranim zbog smjene. Naprotiv, stječe se dojam kako mu je laknulo, a potpuno je uvjeren da će izbori pokazati rast popularnosti njegove stranke, ali istodobno i pad povjerenja bošnjačkih birača u SDP i SDA. O sve ovome govori u intervjuu za Večernji list.

Osjećate li se izigranim od SDP-a imajući u vidu da su vas “uvukli” u vlast, ali ne ispunivši sve ono što su obećali? U dijelu javnosti će sigurno biti komentara “i Radončić je bio u vlasti pa je i on kriv za lošu situaciju u zemlji”?

Mi smo prihvatili ponudu SDP-a da participiramo u vlasti s najboljom namjerom da pomognemo da ova zemlja krene k europskim integracijama, NATO-u, ekonomskom napretku i borbi protiv korupcije i nezaposlenosti. Imali ste blokadu koju je napravio SDA, a nakon Tihićeve bolesti došlo je do pada entuzijazma SDP-a da ozbiljno napravi koaliciju sa SBB-om. Vratila se na scenu ta politička ljubav između Bakira Izetbegovića i Zlatka Lagumdžije koja traje više od 20 godina. Politički epilog toga je velika pobuna građana protiv te neprirodne koalicije i njenog lošeg rezultata.

Dakle, obnova te političke ljubavi, kako je nazivate, dijelom je odgovorna za situaciju u kojoj se sada nalazimo?

To je očito interesna koalicija, jer ideološka ne može biti. Što se više primiče listopad i njihov odlazak s političke scene, ta veza je sve jača i svakim danom se može provjeriti kroz odluke koje se donose u federalnoj Vladi, a koje su duboko protiv ekonomskog interesa građana. Zemlja se previše zadužuje, previše ljudi se imenuje na pogrešna mjesta i onaj tko nakon izbora dođe na vlast, imat će ogromne probleme da stabilizira stanje, a potom i da ga popravi.

Najveća gužva je na bošnjačkoj političkoj sceni. Očekujete li tu neke promjene, eventualno nove saveze prije izbora ili će se sve rješavati nakon izbora kada bude jasno koliko koja stranka uživa potpore među biračima?

Kada danas analizirate odnos SDA-SDP, praktično shvaćate da je SDP po zadatku bio lider oporbe 20 godina uz te epizode vlasti od tri-četiri godine. SDP nikada nije ozbiljno kritizirao SDA ni na ideološkom, ni na antikorupcijskom fonu i mislim da će oni i nakon listopada ostati u čvrstom koalicijskom zagrljaju. Moja je procjena da će građani moći birati između nastavka koalicije SDA-SDP i novih političkih snaga i energija, prvenstveno okupljenih oko SBB-a, a možda i s DF-om.

Koji su to interesi koji drže zajedno SDA i SDP svih ovih godina? Navedite neke plastične primjere?

Reći ću Vam samo jednu ilustraciju. SDP BiH je jedini na prostoru bivše Jugoslavije naslijedio imovinu bivšeg Saveza komunista. To se čak nije dogodilo ni u RS-u. Jasno je da je SDA odlučio SDP-u trajno pribaviti nezakonite načine financiranja ili zakonite do kojih se došlo na problematičan pravni način. Tako su dobili za sebe jednu vrlo kooperativnu oporbu. Kada pogledate stanje u energetskim resursima, privatizaciji nekadašnjeg bankarskog sektora, koje su rađene pod palicom SDP-a ili nekih privatizacija rađenih pod vodstvom SDA, onda vidite da se ta poslovno-interesna veza nikada nije ni prekidala. Moja je procjena da će se ona snažno nastaviti i nakon listopada ako oni budu u prilici ponovno vladati.

Hoće li to ovisiti o tome tko će biti na čelu SDA?

Gospodin Tihić je bio čovjek diskontinuiteta u odnosima SDA i SDP-a. On je prihvatio ponudu SDP-a da napravi vladajuću koaliciju na jedan neprirodan način, da se iz toga isključe hrvatski izborni pobjednici i platio je cijenu nestabilne federalne i mnogih županijskih vlada. No, Tihićeva bolest i njegov fizički odlazak s liderske pozicije u SDA otklonili su jedinu prepreku za povratak odnosa Lagumdžija – Izetbegović koji je star više od 24 godine, koji je postojao prije, tijekom i nakon rata. Mislim da je vrijeme da nakon 24 godine vladavine od ta dva čovjeka građani traže alternativu.

Smatrate li da je Izetbegovićevo preuzimanje SDA gotova stvar?

Izetbegović se ponaša kao da je preuzeo SDA i vratio se jednom tvrdom stilu vladanja koji mene jako podsjeća na ratno razdoblje s puno rigidnosti, brzih odluka, neodmjerenih komentara bez svijesti o njihovim pravnim posljedicama, kao što je to slučaj s 2. svibnjom 1992. Vidjet ćemo hoće li na kongresu ili konvenciji SDA on uspjeti to svoje praktično ponašanje službeno pretvoriti u poziciju prvog čovjeka SDA.

Vidite li ikakve mogućnosti postizborne suradnje SBB-a sa SDA ako bi tu stranku vodio Izetbegović?

Dosta su se u BiH koalicije pravile na temelju čistog interesa da bi oni koji su u politiku ušli kao neostvareni ljudi i oni kojima je to jedina egzistencijalna prilika dobili posao ili ga zadržali. Nismo imali primjer da dvije stranke sjednu i ozbiljno razgovaraju što su koalicijski ciljevi. Da bismo eventualno koalirali s Izetbegovićem, moramo razjasniti ulogu Turske u BiH. Ne mogu i ne želim koalirati s nekim tko od BiH ili bošnjačke politike pravi otomanski privjesak, ili netko tko pozdravlja “muslimansku braću” iz Egipta u Sarajevu, ili netko tko se službeno sreće s Ahmedinedžadom, ili netko tko je sretan što Turska ovdje organizira kolektivno obrezivanje 150 bošnjačke djece, što nije naš običaj, jer mi to radimo u kući, u vrlo intimnoj atmosferi. Što je još gore, u ruku toj djeci stavlja tursku zastavu i razvija ovdje turski umjesto bosanskohercegovačkog patriotizma. Bakir Izetbegović i ja imamo obilje političkih razlika, potpuno ideološki utemeljenih. One su legitimne, ali ja sam čvrst pristaša euroatlantskih integracija, potpune integracije bošnjačkog nacionalnog korpusa u EU uz puno poštivanje naših vjerskih i nacionalnih tradicionalnih vrijednosti. Prema tome, bojim se da je SDA pokazao toliku dozu ekonomske impotencije i tolike ideološke razlike u odnosu na SBB da koalicija s njim nije realna.

A SDP? Je li Vam prihvatljiviji s ili bez Zlatka Lagumdžije?

SDP se kao kolektiv pokazao strankom nesposobnosti. Bilo koji resor ili javnu kompaniju da su preuzeli, nisu ostvarili nove vrijednosti. Sve se svelo na ugovaranje što je moguće boljih natječajnih uvjeta po njih, a gorih po građane. Mislim da je SDP prokockao veliko povjerenje građana i veliku želju građana, a posebno Bošnjaka, da se ide multietničkim putom. Uvjeren sam da će SDP zajedno sa SDA doživjeti potpuni izborni fijasko i da će te dvije stranke ostati zajedno, ali ovaj put u oporbi.

Što će, po Vama, odlučiti izbore u listopadu?

Možete, kao u slučaju Izetbegovića i Lagumdžije, gladne i osiromašene građane nazivati teroristima, plaćenicima međunarodne zajednice, Radončićevim pijunima, ali time niste riješili problem. Imamo više od 550 tisuća nezaposlenih, više od 50% stanovništva je na ivici siromaštva, poslijeratna vlast je uništila srednju klasu, što je jako važno za stabilnost svakog kapitalističkog društva. Mislim da su izbori, što se tiče opredjeljenja građana, završeni 7. veljače. Hoće li biti inženjeringa, krađe, otimanja glasova, to je drugo pitanje, ali razmislite samo o jednoj opciji – da nakon listopada ostanu u vlasti SDA i SDP. Odgovorno tvrdim da bi se dogodila takva pobuna među građanima, prvenstveno Bošnjacima, da ih nitko ne bi mogao kontrolirati. Zato vjerujem u SBB-ovu ideju čvrstog stajanja uz građane BiH, njihovog socijalnog, ekonomskog i političkog prava na pobunu, uz osudu piromanstva koje se dogodilo, a vrijeme će pokazati tko je organizirao te piromane da bi kompromitirao cijeli proces građanske pobune. I vjerujem da će građani u velikom broju podržati ono što smo mi govorili da trebamo biti društvo jednake prilike, a ne društvo pet vladajućih obitelji, da se mora smanjiti javna potrošnja, da se moraju dovesti pravi strani investitori pa i oni iz arapskih zemalja, koje Bakir Izetbegović, ne da nije doveo, nego ih je namjerno ili ne, usmjerio prema Beogradu i Podgorici. Građani to traže, Europa nam je spremna pomoći, ali pred novom vlasti će biti veliki izazov spasiti zemlju od kolapsa u koji ju je dovela koalicija SDA-SDP sa svojim partnerima iz RS-a.

Jeste li Vi osobno donijeli odluku hoćete li se kandidirati za člana Predsjedništva BiH?

Nakon konzultacija u Predsjedništvu SBB-a, donijet ćemo tu odluku. Prošli put sam Bakira Izetbegovića pobijedio za 55 tisuća glasova, a druga je stvar što su meni izbornom krivotvorinom poništili 75 tisuća glasova. Pri ovoj pameti i shvaćanju općeg odijuma prema Izetbegoviću i Lagumdžiji ja doista ne vidim razloga da SBB mene ne predloži kao kandidata za člana Predsjedništva BiH. Međutim, odluku o tome donijet će tijela stranke.

Bez obzira tko formirao vlast nakon izbora, čeka ga mnogo obveza. Gdje Vi vidite mogućnost unutarnjeg političkog dogovora u BiH koji je preduvjet i za ekonomski napredak, ali i za europski put i stabilnost zemlje?

Moje iskustvo u Vijeću ministara kada smo imali izvanrednu međunacionalnu suradnju i odličan odnos s entitetskim ministrima unutarnjih poslova, pokazuje da je ljudski faktor, kao i svugdje, ključan. Sposobnost kompromisa i shvaćanja potreba drugih je dominantna u nalaženju pozitivnih rješenja. Igra dominacije između Sarajeva i entiteta ne mora biti ništa negativno ako nakon toga slijede najbolja rješenja, a ne blokade. Također, i ta bolna točka od koje se bježi, a to su bošnjačko-hrvatski odnosi unutar Federacije, bit će prijelomna za to hoće li ova zemlja krenuti naprijed ili će pasti još niže, a bojim se da griješimo kada mislimo da ne može pasti niže nego je sada. Neki ljudi će nastaviti kopati ionako duboku rupu u kojoj se nalazi BiH, ali ja se ne bih bavio ovim poslom da nisam optimist. Potpuno sam siguran da su građani, barem kada je bošnjački korpus u pitanju, imali dovoljno vremena shvatiti dokle su ih doveli SDA i SDP i da samo nova energija može dati nova rješenja i da ćemo ih naći.

Kakvu ulogu EU-a i SAD-a očekujete u predizbornoj kampanji? Hoće li pokušati utjecati na izborni rezultat i raspored političkih snaga u BiH nakon izbora?

Koliko ja znam u izborni proces u BiH do sada se uplitala samo Turska, i to na način da je Erdogan dolazio, šetao po Baščaršiji s predsjedničkim ili načelničkim kandidatima i da su davali fondove za SDA. To za SAD i EU nisam čuo. Mislim da je nama američko i europsko “uplitanje” jako važno u smislu osiguranja da prvi put nakon rata, barem kada je bošnjačka scena u pitanju, imamo poštene izbore. Užasne su izborne krađe pred kojima su svi zatvarali oči. Molim sve relevantne međunarodne centre da pomognu BiH da se izborna pljačka više ne dogodi, jer samo pošteni izbori mogu dati adekvatnu volju naroda, a to je ono što govore plenumi, građani, radnici uništenih kompanija, ono zbog čega se bune zaposlenici u javnim poduzećima i inistitucijama kada vide kako pojedini ministri brutalno kradu na javnim natječajima.

Očekujete li da će se turski premijer ovaj put uključiti u predizbornu kampanju u BiH?

Kod mene su prije sedam dana bili turski veleposlanik i direktor odjela za Balkan u njihovom MVP-u u razgovoru s njima bio sam vrlo precizan i čak se maliciozno našalio da ako Bakira Izetbegovića zaboli zub, u Sarajevo odmah trče Davutoglu ili Erdogan. Zamolio sam ih potpuno precizno da s tim treba prestati i da se oni više ne trebaju na takav neviđeni diplomatski drzak način miješati u unutarnje stvari i predizborni proces u BiH. Očekujem da će ponavljati stare greške, jer Izetbegovića i Erdogana očito veže tzv. “muslimansko bratstvo” i ideja jače uloge Turske u BiH, ali na način da Turska to ne prati ni adekvatnim investicijama ni razumijevanjem specifičnosti BiH, i njenih izmimno delikatnih međunacionalnih odnosa, povijesnih iskustava za vrijeme 500 god. vladavine Turske koja je ovdje, ipak, bila okupator.

Moj je dojam da jednom dijelu bošnjačke populacije ipak prija taj stvarni ili folklorni zaštitnički odnos Turske pa kažu ako Hrvati i Srbi imaju Zagreb i Beograd neka i nama Ankare, odnosno Istanbula?

Mislim da kada biste danas radili anketu koga Bošnjaci više vole – SAD, EU ili Tursku, ogromna većina bila bi na strani Washingtona i Bruxellesa, ako ni zbog čega drugog, a onda zato što znamo tko je zaustavio agresiju na BiH. Nije je zaustavila Turska, već SAD i NATO savez. To Bošnjaci znaju, a neke možda treba i podsjetiti. To glorificiranje uloge Turske je čisti zajednički politički interes Erdogana zbog svog pobunjenog naroda u Turskoj i Izetbegovića zbog pobune naroda u Bosni i Hercegovini.

Majoriziranje Hrvata se ne smije ponoviti

Mi smo 2010. godine imali jednu potpuno tajnu, neprincipijelnu i tada nevidljivu predizbornu koaliciju i inženjering SDP-a i SDA

Očito je da Hrvati strahuju od novog izbornog inženjeringa i ignoriranja njihove izborne volje. Vjerujete li da će se takvo što dogoditi i na ovim izborima pa i nakon izbora kada se bude formirala vlast?

Narodna izreka kaže: “Koga zmija ujede, i guštera se plaši”. Mi smo 2010. godine imali jednu potpuno tajnu, neprincipijelnu i tada nevidljivu predizbornu koaliciju i inženjering SDP-a i SDA, u kojem je snažno participirala i Islamska zajednica s tadašnjim reisom Mustafom Cerićem. Taj trokut je napravio izborni rezultat i politički kaos kojem svjedočimo zadnje tri i pol godine. Moja je procjena da Islamska zajednica BiH danas ima mnogo odgovorniju osobu na svom čelu i da su građani potpuno prozreli i prezreli nakane SDP-a i SDA te da su te dvije stranke u poziciji boriti se za goli politički opstanak ili barem jedna od njih za bilo kakav opstanak u vlasti. One neće imati manevarskog prostora baviti se političkim podlostima koje su prvenstveno najskuplje koštale Bošnjake.

Hrvati ih, naravno, s razlogom osjećaju kao jednu vrstu preciznog majoriziranja koje se ne treba i ne smije ponoviti. Zato mislim da su takve društvene okolnosti, a bez lažne skromnosti i SBB i ja smo u protekle tri godine mnogo učinili na edukaciji bošnjačke javnosti, da se ponovno majoriziranje, i to da Bošnjaci biraju hrvatskog člana Predsjedništva BiH, u listopadu neće ponoviti.

Dejan Jazvić/VL

Što vi mislite o ovoj temi?

Gluposti

‘Pet baba’ prosvjeduje ispred Ministarstva zdravstva – ‘smeta’ im bolnica u Mostaru i Križ u Zagrebu

Objavljeno

na

Objavio

Pet prosvjednica okupilo se danas ispred Ministarstva zdravstva na Ksaveru, noseći transparente. Tamo su i policija i mnoštvo novinarskih ekipa. Zahtijevaju smjenu ministra Kujundžića, zbog, kako ističu, njegove loše politike u zdravstvu.

Tvrde da novca ima, samo se troši na krive stvari. Gordana Pasanec, organizatorica prosvjeda, istaknula je u izjavi novinarima kako traže smjenu ministra Kujundžića. Ako ne želi sam otići, tražimo premijera da zatraži njegovu izričitu ostavku. Smatramo da je on direktni krivac za propuste u organizaciji kao i tzv. reformi, izjavila je Pasanec, javlja HRT.

Kao primjer za nju besmislenog trošenja državnog novca navela je premještanje križa za dvjeto metara koje je koštalo milijun kuna. Za to se moglo kupiti pet vozila hitne pomoći. Ljuta sam na Zagreb, ljuta sam što je došlo ovako malo ljudi, istaknula je Pasanec. Iznijela je i podatak da je Hrvatska dala 39 milijuna kuna za bolnicu u Mostaru. To je druga država, prvo treba riješiti svoje probleme, a onda pomagati drugima, izjavila je Pasanec.

Danas bi prema najavama ministra Milana Kujundžića trebao biti gotov inspekcijski nalaz Ministarstva zdravstva koji će pokazati je li sustav zakazao u Zaprešiću.

Kujundžić je, nakon što je poslao inspekciju u zaprešićku, ali i županijsku Hitnu, izjavio da prema dosadašnjim rezultatima inspekcije služba nije zakazala. Ponovio je da bi u slučaju ikakvog propusta sustava odmah dao ostavku.

Zanimljivo je koliku važnost određeni mediji daju “prosvjedu” “pet baba” kojima “smeta” bolnica u Mostaru i Križ u Zagrebu..

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ante Gugo: Tek kad se suoči s vlastitom prošlošću, Srbija će vidjeti budućnost!

Objavljeno

na

Objavio

Na drugoj strani Srbi se odbijaju suočiti s istinom o postojanju koncentracijskih logora na području Srbije. Kroz te logore prošlo je više od osam tisuća branitelja Domovinskog rata i civila zarobljenih pri srpskoj okupaciji trećine hrvatskog teritorija…

Jedna novinarska pogreška koja se dogodila prije nekoliko dana podsjetila me na stvarne događaje vezane uz zločine koji su počinjeni u Hrvatskoj nakon vojno-redarstvene akcije Oluja. Naime, tjednik Nacional objavio je opširnu temu o tome kako je prije početka te akcije u Hrvatskoj bilo formirano pet posebnih stožera SIS-a (Sigurnosno informativne službe), a čija je zadaća bila nadzirati zbivanja na terenu tijekom provođenja oružanih djelovanja za oslobađanje zemlje od okupacije.

Tjednik je u tom tekstu greškom objavio moju fotografiju umjesto fotografije tadašnjeg šefa SIS-a Ante Gugića. Da nije toga možda ne bih ni primijetio taj tekst koji je jako vrijedan zbog podatka o broju prijavljenih slučajeva zločina koje su pojedinci počinili nakon Oluju.

Naime, baš na temelju tih izvješća hrvatsko pravosuđe pokrenulo je niz postupaka i donijelo više od 2800 osuđujućih presuda protiv pojedinaca koji su mislili da svojim nečasnim radnjama smiju uprljati veličanstvenu pobjedu Hrvatske vojske. Kao i uvijek u ovakvim situacijama nameće se pitanje zašto su onda razne međunarodne institucije ustrajale na tome da taj broj nije dovoljan? Je li možda bila riječ o tome da se osude samo neki kako bi se zataškala najveća nedjela. Nije bilo velikog nedjela koje je prijavljeno, a da nije istraženo. Oni koji su tvrdili ili i danas tvrde kako za zločine nakon Oluje nije bilo dovoljno odgovornosti ustrajali su i ustraju na tzv. zapovjednoj odgovornosti. Dakle, oni žele neku formalnu sudsku odluku nakon koje bi mogli reći da su zločini bili planirani kao dio etničkog čišćenja.

Takav dokaz nije uspio pronaći ni Međunarodni kazneni sud u Haagu koji je sudio hrvatskim generalima. Dapače, u konačnoj oslobađajućoj presudi generalima Gotovini i Markaču izričito se kaže kako nije postojala namjera protjerivanja stanovništva niti etničkog čišćenja i da su sve vojne akcije poduzete u skladu s običajima ratovanja.

Evo kako rezultira nepažnja u novinarstvu. Pet stranica teksta o bivšem šefu SIS-a Anti Gugiću i moja fotka.

Bijesni zbog ordena kojima je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović ove godine odlikovala spomenute generale, srpski političari žešće su se nego ikad prije obrušili na hrvatsku proslavu Oluje. Pri tom su zaboravili na vrlo važnu činjenicu, a to je da se oni tek trebaju suočiti s vlastitom prošlošću.

Iako se na prvi trenutak može učiniti da je jako neozbiljan način na koji oni komuniciraju, a na drugoj strani moramo biti svjesni koliko je opasno to što oni rade. Njihove poruke javnost sluša i zbog funkcije koju obavljaju srbijanski državnici, mase su uvjerene kamo oni ipak iznose činjenice i ne služe se lažima koji bi čak i u nekoj opskurnoj birtiji bile smiješne.

Najbolji primjer za to je nedavni napad srbijanskog ministra vanjskih poslova Ivice Dačića koji je izvrijeđao aktualnog gradonačelnika Knina, dr. Marka Jelića. Dačić je izjavio kako je Jelić zločinac zato što je na čelu grada koji je, prema njegovim riječima, oduvijek bio srpski. Da je htio istražiti službene podatke Dačić je mogao vidjeti da u Kninu Srbi nikad nisu bili većina sve do uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno prvog oblika Jugoslavije.

I nakon toga su postali tanka većina sve do provođenja komunalne reforme šezdesetih godina prošlog stoljeća, nasilnog oduzimanja zemljišta od starosjedilaca i podjele za građevinske parcele pridošlicama iz Bukovice, Podinarja i drugih egzotičnih krajeva oko Knina.

Bez obzira na razloge zbog kojih Dačić nije htio provjeriti pravo stanje stvari, a osobno pretpostavljam kako je tradicionalna srpska uvjerenost u istinitost mitomanije koju s koljena na koljeno uporno prenose, mase su čile njegov govor, mnogi će vjerovati njegovim riječima i tako je stvoren još jedan novi mit.

Na drugoj strani Srbi se odbijaju suočiti s istinom o postojanju koncentracijskih logora na području Srbije. Kroz te logore prošlo je više od osam tisuća branitelja Domovinskog rata i civila zarobljenih pri srpskoj okupaciji trećine hrvatskog teritorija. Oko 300 osoba izravno je podleglo od premlaćivanja i raznih drugih tortura kroz koje su prolazili. Njih više od dvije tisuće umrlo je ne dočekavši razmjenu za srpske vojnike zarobljene u agresiji na Hrvatsku ili puštanje na slobodu.

Srbi i danas odbijaju priznati ono o čemu postoje dokazi čak i u obliku televizijskih snimki. Iako su braniteljske udruge logoraša nekoliko puta htjele obilježiti mjesto svog stradanja i položiti vijence tamo gdje su njihovi prijatelji stradali pod udarcima čuvara logora, srbijanske vlasti im to nikad nisu dopustile. Na drugoj strani oni bez problema u Hrvatskoj obilježavaju gdje hoće i kad hoće sva stradanja pripadnika srpskog naroda, ona stvarna i ona s prilično upitnim dokazima, o kojima je jedino svjedočanstvo njihova mitomanija koju Milorad Pupovac naziva dijaloškim sjećanjem.

Srbijanski politički vrh pokazao je priličnu nervozu zbog riječi koje je saborski zastupnik i bivši hrvatski ministar vanjskih poslova Miro Kovač uputio iz Knina s obilježavanja Dana logoraša srpskih koncentracijskih logora. Kovač je tom prilikom rekao da će Republika Hrvatska morati iskoristiti mogućnosti koje joj se pružaju u pregovorima o pristupanju Srbije Europskoj uniji i da ta država ne smije u EU prije nego se suoči s vlastitom prošlošću.

Kovač je spomenuo i odštetu onima koji su prošli kroz srpske koncentracijske logore. To je jako razljutilo beogradski politički vrh. Ne čudim se tome jer svjesni su da je Njemačka slične odštete isplaćivala i 50 godina po završetku Drugog svjetskog rata, a da su banke u Švicarskoj devedesetih godina prošlog stoljeća bile prisiljene platiti odštetu nasljednicima osoba stradalih u njemačkim koncentracijskim logorima, a kojima ranije nisu htjele predati štedne uloge i vrijednosti deponirane u sefovima pod izgovorom kako ne postoje sigurni dokazi o smrti tih osoba.

Naravno da je četrdesetak godina kasnije u svijetu prevladalo mišljenje kako je traženje smrtnog lista za nekog koga je ubio nacistički režim u koncentracijskom logoru čista besmislica i način da se izbjegne obveza. Svjesni takvih primjera iz kojih se vidi da obveza plaćanja odštete za zločine počinjene u ratovima nikad ne zastarijeva, u Srbiji su opravdano nervozni.

U Beogradu i danas bezbrižno živi Miroslav Mlinar, čovjek koji je oduvijek želio biti glumac, ali zbog nedostatka talenta to nikad nije postao. S njim je sve počelo. Mlinar je odglumio žrtvu napada nožem u mračnoj benkovačkoj uličici 19. svibnja 1990., što je izabranim zastupnicima SDS-a (Srpske demokratske stranke) bio povod za nedolazak na prvu, konstituirajuću sjednicu prvog demokratski izabranog Sabora u Hrvatskoj. Bio je to pravi početak pobune koja će završiti Olujom.

Mlinar je pravomoćno osuđen za ratne zločine počinjene u Škabrnji. Hrvatska čeka njegovo izručenje dok Srbija čeka pristup Europskoj uniji. Ovo je samo jedan od primjera. Što se nas tiče, mi možemo čekati još pedeset godina. Popustiti ne smijemo!

Ante Gugo/MojaHrvatska/VecernjiList

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari