Pratite nas

Šport

Federer i ozljeda prejaki za Marina Čilića

Objavljeno

na

Najbolji hrvatski tenisač Marin Čilić nije uspio osvojiti svoj drugi “grand slam” naslov, njega je u finalu Wimbledona svladao Roger Federer sa 6-3, 6-1 6-4 za sat i 41 minutu igre. Ovom pobjedom veliki Švicarac je postao prvi igrač koji je osam puta osvojio najpoznatiji svjetski turnir.

Bio je ovo osmi međusobni susret Čilića i Federera i sedma pobjeda švicarskog igrača.

Čilić je odlično krenuo u susret i kod svog vodstva od 2-1 prvi stigao do “break-lopte”. No, iako je Federer morao taj poen igrati s drugim servisom, Čilić je poslao retern u mrežu.

Odmah u sljedećoj igri Čilić je izgubio servis, a najvjerojatnije se i ozlijedio zbog čega je ostatak dvoboja protekao u Federerovoj dominaciji. Kod rezultata 0-15 Federer je odigrao kratku loptu koju je Čilić stigao, ali se prilikom odigravanja udarca poskliznuo i pao, na koncu izgubio i taj i sljedeći poen te je Švicarac stigao do 0-40. Čilić je prve dvije “break-lopte” spasio servisom, no na treću je poslao bekhend u mrežu pa je Federer stigao do prednosti.

Naš je igrač još jednom izgubio servis u prvom setu kod vodstva Federera od 5-3 napravivši dvostruku servis pogrešku, pa je Švicarac dobio priliku prvi servirati u drugom setu.

Čilić je početkom druge dionice još jednom pokleknuo na svom servisu iako je s dva asa stigao do 30-15. No, uslijedile su tri uzastopne pogreške, jedna forhendom i dvije bekhendom, a nakon što je Federer još jednom sigurno zadržao svoj početni udarac za 3-0 Čilić je prvi put u susretu zatražio pomoć fizioterapeuta.

U izmjeni strana 28-godišnji Čilić je sa suzama u očima razgovarao s medicinskim osobljem, no odlučio je nastaviti dvoboj. Nažalost, kod zaostatka od 1-4 još je jednom izgubio igru na svom početnom udarcu pa je Federer nakon samo sat vremena igre imao prednost od 2-0 u setovima.

Nakon gubitka drugog seta Čilić je ponovno zatražio liječničku pomoć, a tada se otkrilo kako ima problema sa stopalom koje mu je tijekom medicinskog “time-outa” bilo premotano te je naš najbolji igrač nastavio finale.

U trećoj igri treće dionice Čilić je uspio spasiti “break-loptu” odličnim servisom i izlaskom na mrežu, ali u sedmoj igri je pokleknuo. Nakon što je promašio za bekhenda za 15-30 uslijedila su dva promašaja forhendom kojima je Federer stigao do ključne prednosti.

Čilić je susret okončao sa 23 pogreške i 16 “winnera”, dok je Federer imao 23 “winnera” i samo osam pogrešaka.

Federer je ovom pobjedom stigao do svog osmog naslova u Wimbledonu i to 14 godina nakon što je prvi put trijumfirao u All England Clubu, a ukupno 19. “grand slam” naslova u karijeri. Na putu do naslova nije izgubio niti jedan set.

FINALE:

Roger Federer (Švi/3) – MARIN ČILIĆ (HRV/7) 6-3, 6-1, 6-4

Povijesni finale – nikad bolji Malin Čilić napada neponovljivog Rogera Federera!

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Šport

Lino Červar: Ako ne možemo igrati u Splitu, neka igramo u jednoj od zemalja iseljenih hrvatskih građana

Objavljeno

na

Objavio

Gotovo tradicionalne hrvatske muke po dvoranama kada je riječ o organizaciji rukometnih prvenstava ovaj su put izašle na vidjelo problemom u potpisivanju ugovora između Hrvatskog rukometnog saveza i Grada Splita.

Financijska pitanja Spaladium Arene već su dugo na površini, Grad uvjerava da će probleme riješiti, ali ne želeći ceh podmiriti iz proračuna.

Koliko je Split važan za hrvatski rukomet podsjetio je izbornik Lino Červar u izjavi za vijesti.hr. “Mi smo jedna od rijetkih reprezentacija koja je nastupala i bila prihvaćena od cijelog juga Hrvatske. Ponosni smo na one trenutke ushićenja koje nam je podario Split, grad sporta, metropola Dalmacije”, kazao je Červar, koji je jasno poručio što misli o problemima u organizaciji.

“Ako ne možemo igrati u hrvatskom gradu Splitu kao dvostruki olimpijski pobjednik i svjetski prvak i kao najtrofejnija hrvatska reprezentacija, dakle u našoj zemlji, onda nek’ igramo u jednoj od zemalja iseljenih hrvatskih građana”, ističe izbornik.

U Spaladium Hrvatska je na svjetskom prvenstvu 2009. odigrala pet utakmica u skupini ostvarivši pobjedu u svih pet, uključujući ponižavanje Španjolske s +10). Bilo je to izvanredno ishodište za drugi dio prvenstva, koji je Hrvatska odigrala također sjajno – no ne i u finalu, gdje je Francuska odnijela zlato.

Splitska dvorana i tada je uzrokovala probleme. Do poteškoća je došlo već u izgradnji, a tijekom prve utakmice navedenog prvenstva urušio se dio tribine.

HRS je, podsjetimo, s obzirom na rok koji mu je zadala europska federacija, slao požurnicu Gradu kako bi u roku potpisali ugovor. Zauzvrat nisu dobili ništa.

Vrijeme istječe, gradonačelnik uvjerava da će problemi biti riješeni, pa će Split vjerojatno ugostiti hrvatsku skupinu na Euru, ali pitanje je po kojoj cijeni iz gradskog proračuna. Jer o održivom poslovanju mnogih arena izgrađenih za Svjetsko prvenstvo 2009. i dalje, očigledno, nitko ne brine.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Brilijantan komentar Ivice Blažička: Sindrom izokrenute stvarnosti

Objavljeno

na

Objavio

Ovako je završio prvi stavak grčke rapsodije u četvrtak u Zagrebu. U Pireju je samo potvrđena pobjeda iz prvog dvoboja i odlazak na deseto od dvanaest velikih natjecanja otkako Hrvatska nastupa samostalno na europskim i svjetskim smotrama.

U maloj zemlji za velike gluposti ni neposredno nakon utakmice nismo bili pošteđeni klasičnog hrvatskog sindroma izokrenute stvarnosti.

Samo ću kratko podsjetiti – Slaven Bilić prošao je u Austriji i Švicarskoj u drugi krug i izgubio dobivenu utakmicu protiv Turske na 11-terce. U sljedećem kvalifikacijskom ciklusu nije prošao u Južnu Afriku.

Igor Štimac izborio je, baš kao i Ante Čačić u ovom ciklusu, tek dodatne kvalifikacije za EURO 2012.,  i prije odlučujućih utakmica ponudio je ostavku. HNS je prihvatio,  Niko Kovač odveo je selekciju u Poljsku i Ukrajinu, a nakon toga i na Svjetsko prvenstvo u Brazil. Ispadanje u prvom krugu označilo je njegov kraj.

HNS je postavio Antu Čačića koji je reprezentaciju odveo na EURO u Francusku, te prvi nakon Bilića prošao u drugi krug. Izgubio je samo od budućih europskih prvaka Portugalaca. Odlično je otvorio kvalifikacije, no u 2017. stala je njegova karta i HNS je reagirao.

Zlatko Dalić uspio je srušiti Grke i odvesti nogometnu reprezentaciju na peto od šest svjetskih prvenstava otkako je Hrvatske.

Što je zajedničko Biliću, Štimcu, Kovaču, Čačiću, Daliću. Sve njih izabrali su potpuno isti ljudi. I potpuno isti ljudi iz Hrvatskog nogometnog saveza donijeli su odluke o kraju njihovih mandata. U nogometnom svijetu još niti jedna trenerska nije do zore gorjela, rezultat je jedino mjerilo i taj će metar mjeriti i sudbinu Zlatka Dalića.

Sada ispada da je Dalić stigao po duhu svetom, da je on izbornik nekog drugog HNS-a. I ne zaboravite kako je dočekan – pa i on je postavljen samo zato što Mamić vraća uslugu vezanu uz angažman Zorana Mamića. Mnogo su riječi i energije potrošili i Zlatko Dalić i Zdravko Mamić da pokažu da je to laž i besmislica.

Što sve nije napravljeno da se sruši najveća hrvatska sportska ikona – nogometna reprezentacija. Ne moraju se u policiji više truditi – Hrvatima i hrvatskoj javnosti potpuno je jasno tko je nacrtao svastiku, tko je poslao gomilu divljaka u Saint Etiene ne bi li izbacili reprezentaciju s EURA. Većem dijelu navijača jasno je i tko i zašto već duže vrijeme lansira priče o rušenju kulta reprezentacije, o gubitku atmosfere.

I ta golema većina odgovorila je ovako prošlog četvrtka u Maksimiru. Bez ijednog incidenta, bez vrijeđanja, bez pirotehnike. Jasno su poručili što misle o onima koji samo ruše i koliko je velika i trajna ljubav prema reprezentaciji. Kakav debakl idiotskih i usko interesnih poziva na bojkot. Bojkot čega – bojkot Hrvatske. Neće ići.

Jednako impresivno odgovorili su igrači na terenu. Nehotice je pobjegla rečenica jednom od medijskih genija – ovako dobro nismo igrali od EURA 2016-te. Zaboravio je samo da je tada reprezentaciju vodio Ante Čačić, isti onaj kojeg je mrcvario u tekstu do tada.

Luka Modrić, svjetska nogometna superzvijezda, odigrao je protiv Grka dvije fantastične utakmice i jasno pokazao za koga gine na terenu – za hrvatski dres, za ponos nacije. Nakon prve utakmice dobio je ovacije, ali mogu li ovacije izbrisati sramotne uvrede upućene tom čovjeku, samo zato što nije ispunio očekivanja kvazi bojovnika i strpao Mamića u zatvor?

I svi ostali odigrali su velike utakmice, da bi ih danas dijelili na njihove i „naše“? I provlačili tezu da je Dalić izvukao neke anonimuse i s njima osigurao Rusiju. Pogledajte sastave i vidjet ćete da su jezgru selekcije koju je složio Bilić, koristili i Štimac i Kovač i Čačić, pa sada i Dalić. Mijenja se pozicija ili dvije, ovisno o taktici ili ozljedama, ali već gotovo deset godina, „prčija“, kako se tepa hrvatskoj reprezentaciji, igra praktično u istom sastavu.

Reprezentacija male zemlje za velike gluposti ponovo ide na svjetsko prvenstvo. Golema većina navijača sretna je i Rusiju će čekati s nestrpljenjem. Oni čija su srca ispunjena mržnjom i jadom, moraju čekati neku sljedeću priliku. I neće stati, sigurno. No, dobro je, mnogi su pokazali tko su i što su.

Hrvatski nogometni reprezentativci nisu samo odigrali odlično. Odazvali su se i pozivu turističke zajednice i kao globalne zvijezde, bez kune honorara, uključili se u promociju naše zemlje. I tu su pokazali kakvo srce imaju.

Ali ni to neće biti dovoljno. Ni spotovi, ni ljubav prema dresu, ni nevjerojatna serija sportskih uspjeha neće biti dovoljni. Hrvatska nogometna reprezentacija i 27-mu i 28-mu godinu samostalnosti, a vjerojatno i kasnije, igrati će na nakazama od stadiona, na ruinama na kojima je nepristojno bilo koga pozvati u goste.

I hrvatski navijači, oni pravi koji ne dijele igrače na naše i njihove, i dalje će stajati na kiši na betonskim ruglima.

Ne, neće se HNS ukrcati na val uspjeha i rezultata, HNS je omogućio da do uspjeha dođe, a sada će krenuti ukrcavanje mnogih, pa i onih koji su do jučer držali veselo noževe u rukama, spremni ubiti hrvatski nogomet.

Gospodo koja odlučujete, napravite napokon nešto i za nogomet. Omogućite da se svi ti silni talenti razvijaju u normalnim uvjetima, da ljudi u miru mogu gledati utakmice i uživati u najvećoj hrvatskoj sportskoj ljubavi – hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji.

Ivica Blažičko

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari