Pratite nas

Reagiranja

Feministice, zašto se ne borite protiv pljačkanja hercegbosanskih majki?

Objavljeno

na

Nije tajna kako porodiljne naknade za majke u ZHŽ-u i HNŽ-u, kao i u ostalim kantonima s hrvatskom većinom i nekima od kantona s bošnjačkom većinom kasne već godinama.

[ad id=”93788″]

Nije tajna ni kako županije, koje bi naknade trebale isplaćivati, plivaju u dugovima koje im je ostavila nelegalna i platformaška vlada. To se posebno odnosi na ZHŽ čiji je proračun gotovo nemoguće konsolidirati nakon duga koji su iza sebe ostavili razni miljenici sarajevske mahale. No, postoji li opravdanje za sustavnu pljačku hercegovačkih majki dok se sredstva konstantno ubrizgavaju u razne projekte? Zaposlena samohrana majka, a takvih je nažalost mnogo, nakon što rodi dijete prestaje primati plaću od svog poslodavca. Isplaćivanje porodiljne naknade preuzimaju kantoni i tu počinje kalvarija. Tisuće majki osuđene su na život bez ijednog feninga primanja idućih 7, 8, 9 i tko zna koliko mjeseci. Nekoliko je faktora vrlo važno i javnost ih mora znati.

Novac koji majke dobivaju kao porodiljnu naknadu nije nikakav bonus, nikakav dar države. To je novac koje majke uplaćuju u proračun Federacije preko svoje plaće mjesecima, godinama ili desetljećima kako bi im se isti jednom vratio. Novac se ne vraća na vrijeme. Majke ga nerijetko dobiju i godinu dana nakon poroda. Od čega bi one trebale živjeti tih godinu dana? I možda još važnije, od čega bi to dijete trebalo živjeti? Novac koji bi one trebale dobiti ne bi trebao biti podložan neisplatama. To nije subvencija nego njihov zarađeni novac koji je završio u proračunu kriminalne Federacije BiH.

No, zamislimo kako je to u redu. Majka uplaćuje godinu dana novac koji će joj u slučaju poroda biti vraćen. Uplaćuje ga svaki mjesec, a onda na isplatu za prosinac mora čekati srpanj iduće godine. Zašto onda te iste majke ne bi mogle reći kako one neće godinu dana uplaćivati dio svoje plaće državi već će ga pretvarati u neto zarađeni iznos, a onda će ga nakon godinu dana uplatiti i nadoknaditi? Što se dogodi kada se ne plate doprinosi za zaposlenika? Dogode se problemi. Što se dogodi kada se ne isplati novac majkama? Ništa.

Ako je vjerovati stručnjacima, prva godina u životu djeteta je vrlo bitna, a čak i puno bitnija od onih koji slijede. Kako će se dijete formirati uz majku koja kuca od vrata do vrata tražeći koricu kruha jer joj je njezin mukotrpno zarađeni novac otet? I ako već postoje takvi problemi, zašto se županijski novac mora rasipati na projekte koji mogu čekati? I zašto te iste županije ne krenu u oštru političku borbu s Federacijom kako bi dobili novac koji su njezini stanovnici u proračun Federacije uplatili? Ako županije nisu krive, neka javnosti isporuče popis osoba koje jesu. Licemjerno je biti politički korektan prema kolegi iz Sarajeva, a u isto vrijeme biti nekorektan prema osobi koja te izabrala.

Kako Fata, majka sina Miralema iz Sarajeva može dobiti svaku porodiljnu naknadu na vrijeme? Kanton Sarajevo, koliko znam, nije u nekom proračunskom suficitu. I zašto licemjerni sarajevski propovjednici ne postave pitanje o vrijednosti ljudskog života? Po čemu je to dijete Merime iz Sarajeva Federaciji važnije od djeteta neke Josipe iz Posušja? Zašto se Federacija ponaša kao da ovo nije njezin problem, već problem županija? Pa te majke u županijama su i građanke Federacije. Osim ako je i RS u međuvremenu decentraliziran. I koliko će vremena proći dok se naši političari ne osvijeste i ne odu u Sarajevo s porukom “Nećete nas pljačkati!?”

Zna li netko, nekim slučajem, koliko plaća kasni ministrima, zaposlenima u agencijama, državnim službenicima, zaposlenicima sudova i ostalima? Je li netko nekada čuo da je nekom gradonačelniku ili ministru u kantonalnoj vladi kasnila plaća? Novca nema dovoljno, ali novca ima. No, oni koji odlučuju zaboravljaju da bi prioritet trebale biti majke i njihova djeca, pa makar i naspram njih samih. Lijepo je napraviti kružni tok i oni su nam potrebni, pogotovo radi sigurnosti u prometu. No, tko će tim kružnim tokom prolaziti ako svaka potencijalna majka zna da će idućih godinu dana morati živjeti od bratove, majčine ili stričeve milostinje?

Jasno je kako je ovo problem koji seže puno dalje od županija. Ne treba se praviti blesav i reći kako je problem kompliciran te da ima masu krivaca. To je uvijek tako. Činjenica je ipak da hercegovačke majke bivaju opljačkane uglavnom od strane Federacije. Kada bi se barem trećina novca koji Federacija legalno otme Hrvatima na području nekadašnje Herceg Bosne vratila u njihove županije, novca bi bilo preko glave. Tada bi se vjerojatno i majke iz Bosne, one koje ne žive u stolnom gradu građana, prijavljivale u Grude ili Tomislavgrad.

U cijeloj ovoj tužnoj i gnjusnoj priči jedna je stvar posebno nejasna. Već mjesecima s vremena na vrijeme na portalima zna osvanuti vijest kako se feminizam u Hercegovini budi te kako su žene napokon postale svjesne svoje vrijednosti. Pojedine stranke imaju zajednice žena te se time hvale kako bi pokazale kako su otvorene prema svima i sve što uz to ide. U redu. No, što Zajednica žena HDZ-a BIH čini kako bi se ovaj problem riješio? I koliko su se puta cijenjene dame iz zajednice oglasile po ovom pitanju? Znaju li uopće što se događa? Zar postoji nešto što bi trenutno trebalo biti važnije za bilo koju zajednicu žena u BiH od ovakvog problema?

Žalosno je i to što je intelektualni doseg modernih feministkinja spao na to da muškarce u intervjuima nazivaju svinjama i savjetuju žene kako trebaju dojiti i u parkovima. Društvu ne trebaju radikalne feministkinje, one koje neki nazivaju feminjarama. Našem društvu trebaju sufražetkinje i istinski feministički pokret koji će se boriti za ono što žene zaslužuju i za ono što im pripada. Nažalost, to nije u modi i tako se ne završava na naslovnicama. Ali to je nužno. Neću reći kako porodiljne naknade ne bi kasnile kada bi postojao adekvatan i glasan “ženski korpus,” ali sam siguran kako se o takvoj pljački ne bi šutjelo. Bude li se o takvim stvarima šutjelo, brzo će doći vrijeme kada u Hercegovini neće imati tko ni šutjeti, a ni pljačkati.

Marijan Knezović

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

HRS prijavio Federalnu TV RAK-u zbog emisije ‘Mreža’ od 14.01.2019.

Objavljeno

na

Objavio

HRS je danas uputio prijavu RAK-u u kojoj traži od ove agencije postupanje u skladu sa svojim ovlastima i određivanje odgovarajućih kazni Federalnoj TV zbog pristranog izvješćivanja i podsticanja na mržnju u emisiji „Mreža“ emitiranoj 14.01.2019.

Više je deplasirano i govoriti o tome kako je FTV kao dio javnog RTV servisa u biti propagandistički instrument u rukama bošnjačke političke oligarhije. Međutim, uvijek nas dodatno neugodno iznenadi razina neprofesionalizma i pristranosti urednika i autora te tv kuće.

Emisija „Mreža“ Federalne televizije emitirana 14.01.2019. pokazuje da tom neprofesionalizmu jednostavno nema kraja.

Emisija je posvećena u potpunosti ratnohuškačkom ocrnjivanju hrvatske i srpske politike kao destabilizirajućim faktorima i prikazivanju bošnjačke politike kao jedine ultimativno pravedne i valjane, i to utjelovljene u Šefiku Džaferoviću i efendiji Mustafi Ceriću kao moralnim vertikalama.

„Sporazum Čović – Dodik kao nastavak politike 90ih i sporazuma Milošević – Tuđman“, „teritorijalni apetiti susjeda ne jenjavaju“, „ratni planovi se planiraju realizirati u miru“, itd. su samo dio uredničkih stavova koji se mimo svih profesionalnih kodeksa proturaju kao činjenice. Sve to uz zvuke dramatične glazbe i fotografije Miloševića/Tuđmana, Karadžića/Bobana.

Nakon emisije kod gledatelja koji nema pojma o povijesti i odnosima u BiH stvara se dojam kako su Srbi separatistička krvoločna stvorenja, a Hrvati izdajnici koji ne prežu od protjerivanja i ubijanja svog naroda samo da ostvare svoje političke vizije o entitetu.

Po urednicima FTV-a sve što se danas događa u BiH je nastavak razgovora Milošević – Tuđman, a zaboraviše razgovore Zulfikarpašić/Filipović – Karadžić/Koljević iz lipnja 1991. ili Izetbegović/Krajišnik iz rujna 1993. Deklaracija Izetbegovića i Krajišnika iz 1993. je jedini dokument kojeg je otac bošnjačke domovine uistinu poštovao i prvi put pristao na srpsku emancipaciju u BiH.

Vrh licemjerstva i laži FTV-a je stav po kojem je 200 000 Hrvata iz RS-a protjerano, a da su se Hrvati iz Središnje Bosne i drugih krajeva sami potjerali sa svojih ognjišta i da je za to odgovorna genocidna UZP politika. Hrvati se etnički samo-očistili, a Bošnjaci kao najmnogobrojniji narod su, po autorima Mreže, najveće žrtve i jednih i drugih. Što kaže Agencija za statistiku?

Statistika naselja koja su promijenila nacionalnu strukturu, u odnosu na 1991., po entitetima izgleda ovako: u Federaciji 252 srpskih, a 93 hrvatska naselja je postalo bošnjačkim, dok je 30 bošnjačkih, a 33 srpska postala hrvatskim, dok niti jedno naselje nije postalo srpsko; u RS-u 182 bošnjačkih, a 61 hrvatska naselja su postala srpskim, dok je 7 srpskih i 5 hrvatskih postalo bošnjačkim naseljima.

Ovi podaci dokazuju drugačiju sliku od one koju FTV promovira, a to je da 357 naselja u BiH ratnim djelovanjem, što u ratu, što u miru, postalo je većinski bošnjačkom, 243 srpskom, a 63 hrvatskom sredinom.

Dakle, krvoločni Srbi i genocidni Hrvati svojim ratnim djelovanjem nisu zajedno „etnički očistili“ naselja kao njihovi federalni i državni partneri.

Zašto ovo iznosimo? Urednici i novinari FTV-a, ukoliko žele objektivno i profesionalno raditi svoj posao, onda svoje tvrdnje moraju potkrijepiti, a ne arbitrarne stavove nuditi pod činjenicama, otvoreno se stavljajući na stranu bošnjačke političke elite.

Koliko to patološki daleko ide ponajbolje je pokazao prilog o pravoslavnoj crkvi kao utjelovljenju i glavnim nositeljima zločinačko separatističke politike, na koju jedino islamska zajednica može i mora dati valjan odgovor u cilju zaštite BiH kao države.

Smatramo kako je RAK, na čelu sa Vijećem agencije moralo po dužnosti djelovati ne samo u ovom slučaju, nego i ranije, budući da je pristranost i neprofesionalizam Federalne TV postao pravilom.

Budući da je reakcija izostala, uputili smo prijavu. Uz to, na kraju pozivamo HDZ BiH da prije nego što optuže sarajevske medije za širenje mržnje, priupitaju svoje ljude po institucijama, poput Zorana Tomića i Nine Ćorića koji sjede u Vijeću RAK-a, što su uradili po tom pitanju. Upravna vijeća su i obveze, nisu samo novčane naknade za (ne)rad.

HRS

 

 

NEĆE BITI KALIFATA DOK JE SRBA I HRVATA!

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Reagiranja

U Republici Hrvatskoj, 15. siječnja zapisan je zlatnim slovima.

Objavljeno

na

U Republici Hrvatskoj, 15. siječnja zapisan je zlatnim slovima. Toga dana, 1992., naša je država, nakon proglašenja neovisnosti, (25. lipnja 1991.) priznata kao suverena i samostalna!

Europska zajednica, koju su činile 12 zemalja (Austrija, Belgija, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Velika Britanija) objavile su zajedničku odluku kojom priznaju  Republike Hrvatsku i Sloveniju.

Toga dana, u Zagrebu je otvorena njemačka ambasada, što znači da je ova država prva koja je uspostavila diplomatske odnose s Republikom Hrvatskom.

Bila je to iznimno radosna vijest za sve građane naše države, a poglavito za hrvatske branitelje.

U večernjim satima, toga 15. siječnja, na zagrebačkom središnjem trgu, Trgu bana Josipa Jelačića, spontano se okupio veliki broj građana u slavljeničkom raspoloženju. Među okupljene  došao je i prvi hrvatski predsjednik, vojskovođa i pobjednik Domovinskoga rata dr. Franjo Tuđman.

Rekao je: „Kako bih mogao izdržati u svom uredu, a da nisam sa svojim narodom. Moj dan je protekao radno, kao obično, ali isto tako i posebno. Dan za koji smo živjeli svi mi kao i naši preci. Stvorili smo međunarodno priznatu Hrvatsku. Slavimo noćas, a onda zasučimo rukave na izgradnji nove demokratske države“ te dodao da će ovaj datum „biti uklesan zlatnim slovima u cijelu povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu, između Mure, Drave, Dunava i Jadrana“.

Dva dana nakon toga, u Hrvatsku je doputovao Francessco Cossiga, predsjednik Republike Italije, prvi strani državnik koji je službeno posjetio Republiku Hrvatsku, a samo dan poslije  u Zagreb je stigao i austrijski ministar vanjskih poslova dr. Alois Mock, i bio nazočan svečanom polaganju ploče s natpisom: Ambasada Republike Austrije (na Jabukovcu).

Ostalo je povijest.

Za ovaj iznimno značajan događaj, najviše su zaslužni hrvatski branitelji, od kojih su mnogi već tada dali svoje živote i zdravlje za ovo što danas imamo.

Međutim, kako vrijeme ide, sve se manje pozornosti pridaje danu priznanja Republike Hrvatske, baš kao i svemu drugome što je vezano uz Domovinski rat.

Ovaj bi se datum u školama posebno trebao isticati, a ne da djeca nemaju pojima što se u Hrvatskoj dogodilo sredinom siječnja 1992.

Jedan dio hrvatskih građana, a poglavito političara, ponašaju se kao da smo ostvarili „banana republiku“, a ne državu.

Tog 15. siječnja 1992., kada je Hrvatska postala međunarodno priznata, gotovo trećina zemlje bila je pod srpskom i inom okupacijom.

Također je neshvatljivo da Hrvati općenito malo drže do svojih blagdana, iako vole isticati kako to lijepo i raskošno rade, primjerice, Amerikanci. Jedan dobar dio naših građana  „bučno proslavlja“ blagdane,  odlazeći u shoppinge, na ljetovanja ili skijališta, dok nacionalni mediji tome ne pridaju značaj koji trebaju imati.

Na stvaranje hrvatske države i na njezine junake još malo pa će nas, da se našalimo, podsjećati tu i tamo neki hrvatski branitelj kojeg ćemo susresti na ulici ili trgu, s hrvatskom zastavom u ruci  ili pak u invalidskim kolicima.

Nu, najveći broj onih koji su stvorili hrvatsku državu, zajedno sa dr. Franjom Tuđmanom, počiva na grobljima širom Lijepe naše!

Ne, nije i neće biti dovoljno da im se toga dana, 15. siječnja,  odnosno Spomen dana, samo zapali svijeća, položi vijenac i kaže – „slava im“!

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari