Pratite nas

Komentar

Fenomen ”kome kad se svi iseljavaju”

Objavljeno

na

KJKP Vodovod i kanalizacija doo Sarajevo

Zanimljiv fenomen posljednjih godina prati gotovo sve vijesti lokalnog karaktera. Bez obzira na sadržaj vijesti, njenu pozitivnu ili negativnu konotaciju, vijest na društvenim mrežama biva popraćena zgražavanjem kako se „svi iseljavaju“!

Bilo da se radi o novom pločniku, tvornici, aparatu u ambulanti, ponudi nekog poduzeća, nečijem dostignuću ili neuspjehu, ispod se može naći zajedljiv komentar tipa „kome kad se svi iseljavaju“, piše Tvrtko Milović.

Fenomen sam uočio na nekoliko zaista pozitivnih vijesti koje ne traže nikakav komentar, eventualno neki oblik podrške. Na vijest o novoj prometnici slijedi komentar – „kome kad se nitko njome neće voziti“. Na vijest o novoj tvornici – „kome kad su svi u Njemačkoj“. Na vijest o novom aparatu u ambulanti – „tko će radit kad su i liječnici i pacijenti vani“ itd.

Količina zajedljivosti i neoriginalnog cinizma doslovno zatrpava sve lokalne vijesti, dok su one s „državne“ razine u pravilu lišene te vrste komentara.

Da bih (sebi) objasnio ovaj ružan fenomen, prošao sam kroz profile onih najupornijih kritičara. Oni u pravilu negativno komentiraju svaku lokalnu vijest, nad svime se zgražaju i sve osuđuju. Njihovi komentari su ogorčenost na sve, bez ikakvog ulaska u sadržaj vijesti. Tako će vijest o uspješnom poljoprivredniku komentirati opaskama kako je samo pitanje dana kada će i on iseliti iz BiH ili slično. Zanimljivo, dežurni hejteri svega u pravilu kritike upućuju na lokalnu vlast (!?) i u pravilu ne žive u BiH!

Odavno je jasno da većina građana nema pojma za što koja razina vlasti služi pa za sve probleme u državi i društvo jednostavno optužuju načelnika svoje općine. Ipak, nejasno je otkud energija (i vrijeme) ljudima koji su već napustili BiH da toliko ustrajno potiču i druge da isele. Ili, ako već ne isele, da se barem osjećaju loše što nisu odselili!?

Drugo, zašto se uopće bave pitanjima zemlje u kojoj ništa ne valja? Odluka o iseljenju iz domovine nije samo puko preseljenje s točke A na točku B. To je odluka i o napuštanju zajednice kojoj su pripadali i priključenje sasvim drugoj zajednici. Naravno, emotive veze ostaju, pa i interes za životom bivše zajednice. Ali otkud onda potreba da se toliko pljuje po svemu što je „ostalo“?

Moje je mišljenje da se oni koji još imaju potrebu pljuvati po svemu u BiH (i ružnom i lijepom) ustvari nisu integrirali u društvo u koje su došli. Oni su tamo samo radnici koji su mentalno ostali u BiH. Oni ne idu na okupljanja lokalnog stanovništva niti događaje lokalne zajednice. Njima ništa ne znači novi pločnik, nova tvornica, nova sprava u Domu zdravlja. Oni nisu dio uspjeha te lokalne zajednice. Oni će naći vremena komentirati (negativno) novi put u svom selu u Bosni, dok ih otvaranje nove autoceste tamo gdje žive – nimalo ne zanima. Svoje facebook komentare će ostavljati na zavičajnom facebook Pageu, dok njemačke web stranice i društvene mreže i ne otvaraju. Dijelom što ne znaju jezik, a dijelom što znaju da njihovo mišljenje tamo nikog ne zanima.

Ovaj fenomen posebno groteskno izgleda kada neki „naš“ iseljenik optužuje svoju bivšu općinu u BiH zbog nezaposlenosti a kada je odlazio vani, sigurno nije posao tražio u općini.

Fenomen podle dijasporske zajedljivosti moguće da ima veze i sa neostvarenim ambicijima vani, a možda i generalnom osjećaju otuđenosti u stranom društvu. Odatle tolika prisutnost dijaspore na društvenim mrežama u komentarima lokalnih tema. One „državne“ jednostavno ne razumiju pa se njima i ne bave. Ali popravku kanalizacije itekako razumiju. To im je lako i komentirati. Jer, tko će srati kad su sve seronje iselile u Njemačku!? Komentirao je Tvrtko Milović

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Silvana Oruč Ivoš: A di je nestala satira?!

Objavljeno

na

Objavio

foto HINA/ Boško Ćosić

– Mesić i gnjusni vicevi o pokojnom predsjedniku Tuđmanu – satira i šala

– Pupovčeve Novosti i izrugivanje hrvatskoj himni, poginulim braniteljima, katolicima, Domovinskom ratu, Hrvatskoj, bivsoj predsjednici – satira
– Pupovčeve Novosti naslovnica, uz sliku dva padajuća hrvatska MIG-a i naslov Obadva, obadva su pala – satira

-Pupovčev novosti Crkvu hrvatskih mučenika u Udbini nazvali su nacionalnim smetlištem – satira
– Frljić gura hrvatsku zastavu u vaginu, na pozornicu iznosi kip svetog Ivana Pavla II. s natpisom zaštitnik pedofila i prikazuje oralni seks s kipom – satira

– Frljić u predstavi stavlja živim suvremenicima biskupu Bogoviću, Thompsonu, Hasanbegoviću, Željki Markić praseće maske na glavu. Pričešćuje ih kokainom i na kraju ubija metkom u potiljak – satira i vrhunska umjetnost

– Film Ministarstvo ljubavi- izrugivanje udovicama branitelja Domovinskog rata prikazujući ih na način kao da su jedva dočekale da im muževi poginu, a one se domognu privilegija poput penzije ili stana -satira i umjetnost.

-Portal Index u prigodi dolaska tijela svetog Leopolda Mandića u Hrvatsku: nekrofilske orgije u kojima je sudjelovao vrh katoličke crkve, a hodočasnike koji su se htjeli pomoliti nad tijelom sveca nazvali su „ljudima koji pjesmom i prijenosom slave dolazak putujućeg leša patuljastog jednorukog sveca“ – satira i nepristrano novinarstvo.

– maškare, spaljivanje krnje s likom Kolinde- satira i zabava

– maškare spaljivanje krnje s likom Pupovca međunarodni skandal, sramota, poziv na linč

– maškare spaljivanje krnje koji simboliziraju istospolni par – strahota, sumrak demokracije, poziv na linč, jadna djeca koja to moraju gledati… A di je nestala satira, upitala je Silvana Oruč Ivoš?!

Herman Vukušić: Ono što smiju ljevičari kroz umjetnost, ne smije narod kroz satiru

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Kovač: Napadi na karnevalsku satiru podsjećaju na vremena jednoumlja i verbalnog delikta

Objavljeno

na

Objavio

Kandidat za predsjednika HDZ-a Miro Kovač poručio je u ponedjeljak kako napadi na karnevalsku satiru u Imotskome podsjećaju na vremena jednoumlja i verbalnog delikta, dok je potpredsjednik stranke Milijan Brkić rekao kako su te poruke glas naroda koje treba znati prepoznati.

„Slušamo i čitamo danas napade na jučerašnju karnevalsku satiru u Imotskome. Napade uglavnom od ljudi koji su šutjeli, a time i odobravali, kada su se, primjerice, iz proračuna financiranih Novosti, izrugivale poginulim hrvatskim braniteljima, Katoličkoj crkvi u Hrvata, općenito tradicionalnim hrvatskim vrijednostima. Dvostruka su njihova mjerila. Sve to podsjeća na vremena jednoumlja i verbalnog delikta”, napisao je Kovač na svom facebook profilu.

Istaknuo je i da se uvijek borio protiv takvog shvaćanja “slobode” te će to nastaviti i činiti.

„I sada kao kandidat za predsjednika Hrvatske demokratske zajednice, koja je na današnji dan prije 30 godina održala svoj Prvi opći sabor i prednjačila u skidanju okova jednoumlja u Hrvatskoj. I u tome uspjela! Nastavit ću se boriti za toleranciju i protiv mentalnog komunizma”, napisao je Kovač.

Brkić: Glas naroda koji treba znati prepoznati

Na karneval u Imotskom gdje su spaljene lutke istospolnog para s djetetom osvrnuo se na svom facebooku i zamjenik predsjednika HDZ-a te kandidat za potpredsjednika stranke Milijan Brkić koji se zapitao tko će presuditi gdje je granica između umjetničke slobode izražavanja i govora mržnje te je poručio kako “svi trebamo naučiti biti tolerantniji”.

„Vrijeme je karnevala ili poklada, maškara, vrijeme kada se ljudi maškaraju i u skladu s tradicijom i običajima žele ukazati na neke aktualne pojave u društvu, koje su često puta upućene i nama političarima. Te su poruke glas naroda, koje kroz maškaranje, humor, ali i satiru, trebamo prepoznati” napisao je Brkić.

Za najoštriju je osudu, kaže, svaki čin širenja govora mržnje i netolerancije prema bilo kome u Hrvatskoj ali se i pita gdje je granica i kada je to umjetnička sloboda i sloboda izražavanja, kao što je to za glasnu manjinu bio slučaj u Rijeci s izloženom zastavom bivše države. (Hina)

Nenad Stazić: Meni je draže gorjeti na lomači s Antom Tomićem nego živjeti s takvim ljudima

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari