Pratite nas

Razno

FEŠTA U SINJU: Ante Zorica slavodobitnik je 298. Sinjske alke

Objavljeno

na

Ante Zorica (29) sa sedam punata (dva puta u sridu) slavodobitnik je 298. Sinjske alke. Bara je u petak pripala Alenu Filipoviću Grčiću, dok je Čoju u subotu osvojio Mladen Vučković. Zorica je neoženjeni upravni pravnik iz Hrvaca, dolazi iz poznate alkarske obitelji, a treću pobjedu na Alci osvojio je na konju Kulčaru. S njim u pratnji bio je momak Ivica Marić

Limena glazba u rano nedjeljno jutro prošla je kroz Sinj, probudivši i one zadnje ‘spavalice’, jer većina Sinjana već je, u svečarskom raspoloženju, bila svježa i budna, iščekujući osvajača slavodobitnog plamenca. Mačkule sa staroga grada ponad Sinja označile su prve ikada alkarske igre održane unutar granica Europske unije.

‘Dobro je to, odlično, samo nismo još sigurni hoće li sve odgovarati standardima te iste unije’, kažu na šalu i doskočicu uvijek spremni Sinjani, ali očito zadovoljni svojom tradicijom i alkarskim svečanostima.

Iako su prve, svi se slažu da se prašina oko Alke tek počela dizati. Za dvije godine, naime, ide velika obljetnica, puna tri stoljeća od kada se u čast Djevice Marije, sinjske Gospe koja je u kolovozu 1715., po predaji, čudom spasila grad od turske invazije, istrčava ova popularna igra koja svoje korijene vuče od stare sardinijske viteške igre – Sartiglije.

[pullquote_right]U svečanoj alkarskoj loži u prvom redu, uz glavnog gosta dr. Ivu Josipovića i domaćina dr. Stipu Jukića bili su jošJosip Leko, predsjednik Hrvatskog sabora, potpredsjednici Nenad Stazić i Tomislav Čuljak,potpredsjednici Vlade Branko Grčić i Ranko Ostojić, gradonačelnik Ivica Glavan, župan Zlatko Ževrnja, general Ante Gotovina, nadbiskup mons. Marin Barišić. U loži su još bili ministri Orsat Miljenić i Mirando Mrsić, general Drago Lovrić, načelnik GS OS RH, zapovjednik HRM-a admiral Robert Hranj, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, predsjednik HAZU-a Zvonko Kusić, veleposlanici i ostali.[/pullquote_right]

‘To će biti spektakl!’ slažu se svi.

Prije negoli su alkari izašli na borilište, Ante Vučić, alkarski vojvoda, održao je pred deset tisuća posjetitelja politički obojen govor, kakvih je u posljednjih dvadeset godina bilo puno.

Vučić je tako kazao: ‘Iako je danas dan slavlja, dan radosti, sjetimo se i onih koji ne mogu biti s nama, naše braće Hrvata iz Bosne i Hercegovine koji su nepravomoćno osuđeni za udruženi zločinački pothvat. I državna i crkvena vlast, i mi kao narod, moramo učiniti sve da sud u Haagu donese pravednu – oslobađajuću presudu, jer su oni branili svoj dom u Bosni i Hercegovini, a time i Hrvatsku.’

Na svečanom prijemu u Alkarskim dvorima generalu Anti Gotovinidodijeljena je povelja počasnog člana Viteškog alkarskog društva (VAD) te povelja počasnog građanina Sinja.
Predsjednik VAD-a Stipe Jukić je, predajući generalu Gotovini povelju počasnog člana tog društva, istaknuo da se ta povelja dodjeljuje ‘junaku Domovinskog rata u znak zahvalnosti za veliki doprinos u poticanju domoljublja i slobodarskog duha koji je posebno došao do izražaja u ostvarenju stoljetnog sna hrvatskog naroda – slobode, samostalnosti i demokracije’.

Jukić je također istaknuo da je Skupština VAD-a dodijelila priznanje i generalu Mladenu Markaču koji danas, nažalost, nije u Sinju, dodajući da će mu biti naknadno uručeno.

Na kraju Alke predsjednik Josipović obećao je Sinjanima da će za dvije godine, na okruglu tristotu Alku, dobiti nove tribine.

tportal

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Razno

dr. Stjepandić: Pismo njemačkome veleposlaniku Schultze-u

Objavljeno

na

Objavio

Hrvatski znanstvenik iz njemačkog Bensheima dr. Josip Stjepandić uputio je otvoreno pismo njemačkom veleposlaniku u Zagrebu Thomas E. Schultzeu zbog njegova Twitter statusa o Goranu Beus Richembergu kao članu njemačke zajednice u Hrvatskoj.

Pismo prenosimo u cijelosti: 

Štovani gospodine Schultze,

sa zgražanjem sam primio na znanje Vaš najnoviji Twitter-status, u kojem sliku s hrvatskim zastupnikom Beusom Richemberghom dijelite uz komentar: „Veleposlanik Thomas E. Schultze nakon današnjeg sastanka sa saborskim zastupnikom Beusom Richemberghom: šokiran sam uvredama, napadima i prijetnjama smrću na društvenim mrežama upućenim članu njemačke zajednice u Hrvatskoj i zastupniku Hrvatskog sabora. Osuđujem te napade.“

Svaki imalo razuman čovjek sigurno će Vas poduprijeti u Vašoj osudi svakog nasilja. Unatoč tomu, Vašu poveznicu s gospodinom  Beusom Richemberghom smatram pogrješnom, kontraproduktivnom te vrlo škodljivom za Njemačku.

Dne 28. lipnja 2013, dva dana prije ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, tadašnja neokomunistička saborska većina donijela je zakon (tzv. Lex Perković), koji je privremeno spriječio izručenje dvojice bivših čelnika udbe Njemačkoj. Nakon prijetnje sankcijama od strane Europske Unije zakon je ipak izmijenjen, dvojica osumnjičenika bili su izručeni te potom na Visokom zemaljskom sudu u Münchenu 3. kolovoza 2016 zbog ubojstva osuđeni na doživotne zatvorske kazne. Obojica osuđenika vođenje postupka označili su korektnim.

Donošenju tzv. „Lex Perković“ slijedila je besprimjerna kampanja blaćenja u očigledno kontroliranim hrvatskim medijima, punim poruge i potcjenjivanja Njemačke.  Jedan od najžešćih zagovornika tzv. „Lex Perković“ bio je gospodin Beus Richembergh u svome svojstvu kao član Odbora za ustav, poslovnik i politički sustav u hrvatskome Saboru.

Bilo je tako ružno, da se svaki pristojan Hrvat morao crvenjeti od srama!

Samo iz ovog razloga gospodin Beus Richembergh za cijeli svoj vijek diskvalificirao se za bilo koju suradnju s Njemačkom te bi ga se trebalo kloniti kao sugovornika!

Osim toga, gospodin Herr Beus Richembergh je u najmanju ruku  prijeporna osoba, ako je vjerovati mrežnim izvorima. Kao sin muslimansko-bosnjačkog oca i majke Hrvatice u djetinjstvu je nosio majčino prezime Beus, sve dok s 20 godina nije dodao prezime Richembergh. Niti Beus niti Richembergh ne mogu se naći u javno pristupnim popisima njemačkih prezimena. Stoga je neobjašnjivo, kako je on mogao doći do njemačkog podrijetla, pogotovo jer se po iskazu svjedoka neko vrijeme izjašnjavao kao Srbin odnosno Židov.

Dalje je gospodin Beus Richembergh iznova bio optužen da je bio posebno vjerni pristaša jugokomunističkoga režima. Tereti ga se da je prijavio dvije kolegice učenice te nastavnicu zbog školskog rada o junačkoj operi „Nikola Šubić Zrinjski“, zbog čega su one bile progonjene od jugokomunističkog režima. Isto tako ga se tereti, da je kao žbir kodnog imena Odisej radio za udbu.

Sve ove optužbe, koje se lako mogu naći u mreži, prenosim s nužnom rezervom, jer one dolaze iz različitih izvora te su moguće manipulirane na štetu gospodina Beusa Richembergha.

Svakako je znakovito da gospodin Beus Richembergh kao javna osoba nikad nije osjetio potrebu zatražiti ispravak netočnoga navoda, da ne govorim o tome da bi tužio donositelja takvih vijesti. Isto tako nije pokazao krsni list, kojim bi dokazao njemačko podrijetlo.

Stoga moram poći od toga da nisu sve optužbe protiv gospodina Beusa Richembergha neutemeljene.

Naposljetku je gospodin Beus Richembergh uvijek iznova privlačio pozornost napadima na Katoličku Crkvu i njezine vjernike, koji čine 86% pučanstva u Hrvatskoj. Isto tako, on je jedan od „fašizatora“ tj. osoba, koje u javnosti šire pogrješnu sliku o tobožnje rasplamsanome fašizmu u Hrvatskoj. Još dugo će ostati u sjećanju njegova kampanja protiv udruge „U ime obitelji“, samo zato jer su se usudili pokrenuti uspješan referendum za zaštitu braka i obitelji.

Svake godine provedem 20 do 30 dana u Hrvatskoj, gdje posjetim različita mjesta i priredbe, te snimam i mogu Vam pod zakletvom potvrditi da još nisam sreo neku koja bi približno zaslužila oznaku „fašist“.

Iz svih gore navedenih razloga gospodina Beusa Richembergha smatram moralno vrlo prijepornom osobom (kolokvijalno: trovač bunara), koji nema što traziti u društvu njemačkoga veleposlanika!

Istodobno javljeno mi je iz Zagreba da njemačko veleposlanstvo odbija zamolbe za razgovor, kao npr. gospođe Rozalije Bartolić, predsjednice Udruge udovica Domovinskog rata, koja od 14. veljače 2017 uzaludno čeka na termin kod Vas.

Gospođu Bartolić poznajem kao smirenu osobu, koja s ponosom i dostojanstvom podnosi svoju tešku sudbinu. Stoga ne bih znao zašto su vrata njemačkoga veleposlanstva zatvorena za nju, pogotovo što bi puno toga mogla ispričati o stanju u Hrvatskoj.

Vi ste, štovani gospodine Schultze, počinili teške pogrješke, koje se ne bi smjele dogoditi njemačkom veleposlaniku. Da ste moj suradnik, smjesta bih Vas otpustio.

Ovo pismo ću u kopiji poslati Vašim pretpostavljenima, članovima vanjskopolitičkoga odbora njemačkoga Bundestaga te pojedinim zastupnicima u Bundestagu, u očekivanju, da dijele moju kritiku te Vas žurno zamijene drugim veleposlanikom, koji ne će ponosno pozirati s udbaškim žbirom.

Sa štovanjem

Dr. Josip Stjepandić

facebook komentari

Nastavi čitati

Razno

Ne zaboravimo ovoga časnog čovjeka – Trebali smo ga u agresorskom ratu, a sada on treba našu molitvu

Objavljeno

na

Objavio

Dragi svi, ne zaboravimo ovoga časnog čovjeka. Trebali smo ga u agresorskom ratu, a sada on treba našu žarku molitvu. Dan posta o kruhu i vodi, čuda čini.

Molimo također i za ostalu petoricu hrvatskih generala čije su sudbine prepuštene onima, koji nisu vrijedni poljubiti pete našim hrvatskim junacima.

Preporučam usrdno neka svećenici prikažu sutra i prekosutra Sv. Misu kako bi Duh Sveti prosvijetlio pamet ‘‘velemožnim’’ haaškim sucima ‘‘ljubiteljima Pravde i Istine’’, pozvao je mons. Vlado Košić.

Uz B.B. ZDS Marija Dubravac, Brisbane

GENERALU PRALJKU

Hranio si me kad sam bio gladan,
Bolestan, smrznut, odbačen i jadan.
Plakao sa mnom i na grud me svij’o,
U svojem domu ljubavlju me grij’o.

Pitao nisi za rod ni za vjeru,
Obasuo me miljem, na svu mjeru;
U srce meko od suhoga zlata
Skrio si bijednog ispaćenog brata.

A ja, Isus Krist, u bližnjemu disah,
Tvoju dobrotu u Knjigu upisah.
Jedan je Praljak, jedna istina,
Jedna Hrvatska sveta Domovina,

Žrtvom junaka sazdana, čuvana,
Mržnjom zlotvora skvrnjena, pljuvana.
Puna je knjiga hrvatskih svetaca,
Od stoljeća sedmog patničkih otaca –

I braće što sudila haaška je neman,
Jer Hrvat domoljub bješe za Dom spreman.
Ah, što je Haag, što li jugo-udba?
Paklena vatra njihova je sudba.

U prokletstvu, s vragom traju im vlasti,
Mriju bez Boga i bez ljudske časti.
A tebe čekaju, hrvatski sine,
Nebeski dvori moje Domovine.

Na križu, patnji, nagradu si steko,
Istinu, Pravdu, branio i reko.
Ne boj se, brate, zločinačke ruke,
I ja sam takve okusio muke!

Blago onima što nevini trpe,
U muci teškoj Božju snagu crpe.
Za tebe čuvam vijenac od lovora,
Živjet ćeš sa mnom sred nebeskih dvora.

Hrvatsku tvoju nitko neće zbrisat –
Hrvat će uvijek ZA DOM SPREMAN disat!

Marija Dubravac, Brisbane

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari