Pratite nas

Kultura

Festival domoljubnog filma u Oroslavju

Objavljeno

na

Perfektno zamišljen, iz velikog fundusa probran, besprijekorno organiziran, FDF u Oroslavju, bio je vrlo i posjećen i važan događaj, kakvih bi trebalo biti mnogo više da smo mi pravna država. Ili da smo barem dosljedni u poštivanju hrvatskih časnika i branitelja.

Svih poginulih i ranjenih. Naime, drugog listopada u središtu Oroslavja, održane su dvije projekcije dokumentarnih filmova novo-utemeljenog Festivala domovinskog filma.

Prva projekcija: „Krvava berba grožđa“ mučna je niska svjedočenja stradalnika Domovinskog rata, silovanih žena i logoraša srbijanskih logora, niska brojnih činjenica o srbijanskom barbarstvua iz prve ruke. Svjedočenje je to o istini, mučnoji danas, ali zbog nedjelovanja hrvatskog pravnog sustava te zbog sustavnog opstruiranja patnje svih naših žrtava. Odatle i vrlo uspješan nedavni prosvjed u Vukovaru, zbog istog: neprocesuiranja ratnih zločinaca i okupatora.

Svjedoci ovdje u kameru govore ono i predstavljaju sve ono, što hrvatski ministar pravosuđa, Dražen Bošnjaković, hrabro proglašava nedostupnim, izbjeglim ili umrlim svjedocima. Nedostupnim, umrlim ili poginulim, ovdje apostrofiranim srbijanskim ratnim zločincima i kriminalcima. Tako se jedna strašna ratna patnja pretvorila, evo, u već 27-godišnju mirnodopsku… Ne samo naravno zbog njega, nego zbog svih Vlada i ministara pravosuđa RH… od 1991. do dan danas.

Drugi film večeri bio je „Maribor, najveće stratište Hrvata“. On prati događaje vezane uz gradnju auto-ceste i otvaranje poznatog tenkovskog rova, sa od strane partizana, poubijanim i u taj rov bacanim Hrvatima. Republika Slovenija je učinila malo, tenkovski rov i brojne druge lokacije nisu do kraja istražene te brojke žrtava u rovu mogu biti samo aproksimativne. Ali Slovenija barem ima memorijalno groblje za Hrvate mučki i bez suđenja pobijene. A dokle je došla Hrvatska?

Lederera Oroslavlje

Gordan Lederer (travanj 1958. – kolovoz 1991.) hrvatski fotograf i TV-snimatelj HTV-a, jedna je od prvih i najpoznatijih žrtava srpske agresije na RH.

Republika Hrvatska došla je eto, do zatvaranja, upravo do prekida iskapanja žrtava u gotovo samom središtu Zagreba, na Savskoj cesti, kod Pedagoške akademije… Došla je opet do prekida iskapanja kao i toliko puta do sada.

Kako kaže cijenjeni dr. sc profesor emeritus A. Hebrang: U RH postoji cijela organizacija bivših komunističkih službi koja brani iskapanja kostiju žrtava – nalogodavci tajenja zločina su pozicionirani u visokoj politici i u svim strankama i zato su uspješni. A zato je već sada uspješan i Festival domovinskog filma, koji će prošarati Hrvatskom i učiniti ono što „mediji srednje struje“ ne smiju ni objaviti a kako se pokazalo u slučaju HRT – čak niti FDF najaviti..

No, ovaj sjajno osmišljen koncept festivala ide dalje i dok ovo čitate, u Jakovlju, samo nekoliko kilometara od Oroslavja i malo bliže Zagrebu, održava se nova večer FDF-a s projekcijama dragocjenih dokumentaraca o Ovčari te zatim o Jazovki.

 

tekst i snimke: Javor Novak/HKV

 

Oroslavj5

Gradonačelnik pozdravlja i dariva počasnu gošću gđu Anu Lederer, supruga-udovica mučki ubijenoga Gordana Lederera

Lederera3

Gđa Ana Lederer

Oroslavje6

Pozdravno obraćanje, dožupan Krapinsko-Zagorske županije, zamjenik župana za gospodarstvo, Anđelko Ferek Jambrek

Oroslavlje7

Publici se obratio i producent Antun Ivanković

Oroslavje 8

S lijeva: gđa Gordana Pintarić, gg. Goran Fistrić, Dragutin Poturica – direktor Festivala domovinskog filma i Nenad Piskač, član umjetničko-prosudbenog vijeća FDF-a.

lex

Prvi film večeri bio je ovaj redatelja g. Silvija Mirošničenka

ledhas

S lijeva: Zdravko Grabušić, promotor festivala i njegov dobri duh, zatim dr. Zlatko Hasanbegović, Neovisni za Hrvatsku te Josip Tuđa, voditelj, TV Jabuka

lelj0

Drugi film večeri bio je ovaj, redatelja g. Romana Leljka

Leljak film

Leljak2

Dnevnici, bilježnice, partizanski dnevnici, naređenja i svjedočenja samih partizana sudionika ali često i dionika samog klanja nad hrvatskim narodom, vjerodostojni dokumenti – to je jedino što g. Romana Leljaka zanima objaviti.

oro1

oro2

Izvori informacija vrište istinom… Samo činjenice… do sada skrivane po pismohranama diljem propale tvorevine. G. Leljak vadi ih po prvi put na svjetlo dana i sklapa mozaik istine, analogijskim postupkoms drugim dokumentarnim filmovima…

oro3

Oroslavski dio Festivala domovinskog filma probranim je riječima zaključio i molitvu na kraju izgovorio – župnik u Oroslavju vlč. Drago Bosner.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Književna besmrtnost Pavla Pavličića

Objavljeno

na

Objavio

Akademik Pavao Pavličić u srca hrvatskih ljubitelja književnosti ulazi od malih nogu te se moja generacija ljudi sada u poznim 40-tim, na neki način i odgajala uz djela književnog “Mozarta s Dunava” , čija olovka piše i piše i nikako da stane. Napisao je 101, a objavio sto književnih djela, što je i više nego dovoljan opus za ozbiljnija istraživanja. Ovo je samo jedan mali kratki zapis o čovjeku naših dana, koji je prešao granice velikih književnih stvaratelja i koji je već odavno ušao u hrvatsku književnu besmrtnost.

U aktualnom književnom trenutku u Republici Hrvatskoj najveću pozornost plijeni rad jednoga umirovljenika.  Neki će reći kako njegov rad više liči na rad čovjeka u najbpljim godinama te da mu   umirovljenički status uopće ne odgovara niti priliči, a niti je argumentiran. Čak štoviše, akademik Pavao Pavličić u svom osmom životnom desetljeću stvara  svoja najbolja književna  djela, pa ne čudi da se nakladnička kuća, kojoj pripada, zagrebački Mozaik, ovih dana odlučuje tiskati i drugo izdanje knjige “Bakrene sove”, a čije je prvo izdanje tiskano i objavljeno prije samo nekoliko mjeseci.

Akademik Pavao Pavličić u srca hrvatskih ljubitelja književnosti ulazi od malih nogu te se moja generacija ljudi sada u poznim 40-tim, na neki način i odgajala uz djela književnog “Mozarta s Dunava” , čija olovka piše i piše i nikako da stane. Napisao je 101, a objavio sto književnih djela, što je i više nego dovoljan opus za ozbiljnija istraživanja. Zato se nakladnička kuća “Mozaik” vjerojatno i odlučila djela izdavati izabrana djela. Nakon prvoga kola, evo i drugoga, a kojega je složila i priredila književnica Julijana Matanović. Vidi se da to nije bio samo urednički posao, nego posao pun ljubavi prema dragom čovjeku, književniku, profesoru, pa sada, eto, i suprugu. Kad se uz znanje i rad ugradi i ljubav, onda zasigurno djelo dobiva na posebnoj kvaliteti i sadržajnosti te emociji.

Tijekom predstavljanja drugoga kola izabranih djela Pavla Pavličića, profesorica Matanović se složila kako se radilo o teškom izboru. Dakako, nije lako izabrati pet najboljih od 100 izuzetno dobrih knjiga, ali za znalca svojega posla kakva je profesorica Matanović, posao se  mogao uspješno i završtiti. Posebno iz razloga što je urednica i strasna čitateljica Pavličićeve književnosti, a koja je u drugom kolu sastavljena od isključivo lektirnih naslova. Drugo kolo izabranih djela Pavla Pavličića urednice Julijane Matanović., sastoji se iz sljedećih djela: “Nevidljivo pismo (1993.), “Škola pisanja”(1994.), “Diksilend” (1995.),  memoarski zapisi “Šapudl”(1995.) i “Kruh i mast”(1996.) te “Devet spomenika” (2006.).

Gostujući u današnjem “Dobro jutro, Hrvatska” književnik Pavličić je potvrdio našu tezu o njemu kao neumornom radniku na “Njivi Gospodnjoj”, kazavši kako jednako kao i do sada nastavlja produktivno pisati. Njegova književna duša rađa nove ideje, pa kaže kako želi napraviti jednu knjigu o popularnim popijevkama i njihovim tekstovima, za koje se čak i ne zna  tko im je autor a svi ih pjevamo.

Ovo je samo jedan mali kratki zapis o čovjeku naših dana, koji je prešao granice velikih književnih stvaratelja i koji je već odavno ušao u hrvatsku književnu besmrtnost.

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

KRVAVA TROBOJNICA

Objavljeno

na

Objavio

Velimir Velo Raspudić: “Nema ništa teže nego izgubiti voljenu osobu u ratu! Ali nekako se ne mogu oteti dojmu da je možda najteže izgubiti brata. Ovu pjesmu posvećujem svima koji su osjetili takvu bol.”

KRVAVA TROBOJNICA

“Davno je to bilo”: kažu!
“Tko se još i sjeća rata”?
Ne bi tako govorili,
da su izgubili brata!

I sad mojoj staroj majci
bistra suza lice mije.
Čekala ga ona dugo!
Vratio se nikad nije!

Često njoj u san svrati,
pa se tužna jutrom budi.
Za svog sina Boga moli .
Ne proklinje, niti sudi!

Tužan otac i sad gleda
niz poljanu u daljine.
Kao da mu čitam misli:
“Vrati mi se mili sine”!

Ali on se vratit neće,
to mi kaže suza s lica.
Njega crna zemlja krije
i krvava trobojnica!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari