Pratite nas

Komentar

FESTIVAL NEJEDNAKIH MOGUĆNOSTI NA TRGU SVETOG MARKA

Objavljeno

na

SLOBODA DEMOKRATSKOG DRUŠTVA MOŽE SE MJERITI I SLOBODOM OSTVARIVANJA PRAVA NA MIRAN PROSVJED

Ovisno o dopuštanju prosvjeda moguće je mjeriti stupanj slobode demokratskog društva. Promislimo na tren o tome koliko je hrvatsko društvo slobodno, tj. koliko je RH demokratska država s obzirom na trenutni prosvjed branitelja, ali i na bilo koji drugi prosvjed u posljednjih četvrt stoljeća?

[ad id=”68099″]

Potpuno demokratsko društvo dopušta svakom članu svaki miran prosvjed bilo kada i bilo gdje. Ovdje se često provodi razlika između nenasilnog otpora kojeg karakterizira nenasilje (http://en.wikipedia.org/wiki/Nonviolent_resistance) i građanskog otpora kojeg karakterizira sukob s određenim režimom ili politikom (http://en.wikipedia.org/wiki/Civil_resistance). Građanski otpor može imati nenasilne, djelomično nasilne i korjenito nasilne oblike.

Teret procjene odnosa dobrobiti i šteta od prosvjeda na prosvjednike i ostale članove društva jest na samom prosvjedniku, a ne na društvu. Ograničenja univerzalne dopuštenosti prosvjeda, tj. prava na prosvjed, mogu biti ideološka i objektiva, a među ova druga ubrajaju se sigurnosna, gospodarska i druga.

Demokratsko društvo jasno razlikuje stupnjeve prosvjeda pri čemu se najčešće pravo na prosvjed više ograničava što je prosvjed aktivniji, tj. manje blag. Najblaži oblik je miran prosvjed na javnoj površini koji ne predstavlja niti sigurnosnu, ni gospodarsku, ni drugu relevatnu prijetnju (primjerice, prosvjed branitelja u Savskoj 66 je najblaži oblik prosvjeda, čak i ako se u obzir uzme postavljanje šatora koje je irelevatno jer ne predstavlja prijetnju).

Mimohod je malo aktivniji oblik jer predstavlja veću prijetnju sigurnosti i gospodarsku prijetnju (primjerice, prosvjed branitelja mimohodom Savkom ulicom bio je takav prosvjed).

Samoozlijeđivanje ili protestni suicid je snažniji oblik prosvjeda (ovo je također bio slučaj s prosvjednom branitelja).

Postoje i drugi blaži oblici prosvjeda, no sve ih dijeli mala ili nikakva uporaba aktivnog suprotstavljanja. Primjerice pobuna, ili okupiranje institucija je aktivni oblik prosvjeda (trenutni prosvjed branitelja daleko je od ikakvog aktivnog oblika prosvjeda i potpuno je bezopasan što se sigurnosti i gospodarskih troškova tiče, te je po nasilnosti prosvjeda puno nasilniji bio prosvjed studenata koji su nastojali okupirati Filozofski fakultet u Zagrebu, nego prosvjed branitelja u Savskoj u Zagrebu).

Poseban problem kod prosvjeda je pogrešna procjena policije, ili tzv. „prosvjedne policije“ koja, najčešće po političkom nalogu, primjenjuje neprimjerenu silu prema prosvjednicima (tako je primjerice slučaj s prosvjednicima koji su „ugurani“ u Markovu crkvu, a najnovija vijest je kako će se istima zabraniti ulaz u istu crkvu nakon što ju napuste). Dakle, jedina strana koja je ovdje primjenila nasilne metode jest policija RH.

Za zaključiti je kako je RH vrlo nedemokratska država jer svojim državljanima brani pravo na čak vrlo blage oblike nenasilnog prosvjeda na mnogim mjestima i u vrlo čudna vremena. Štoviše, policija postupa krajnje selektivno i to već neko vrijeme. Primjerice, dopušta neprijavljen prosvjed u Savskoj 66, ali striktno provodi odredbu o zabrani prosvjeda na Markovu trgu od 22 do 08 sati. Svaki demokrat trebao bi se iznimno brinuti nad takvom selektivnom primjenom zakona od strane izvršne vlasti, no ne čujem povišene tonove “velikih branitelja demokracije”.

Zamislimo da branitelji nasuprot trenutne Vlade RH ili bilo koje druge, detektiraju glavne teme krize u RH, te stoga, svojim povijesnim autoritetom, krenu s blagim oblicima prosvjeda pred zamislimo prodavaonicama Konzuma, benzinskim crpkama i zgradama INE, T-Com-om, pred HEP-om, Vodoprivredom i drugim velikim kompanijama u privatnom ili javnom vlasništvu; pred sudovima i sjedištima najvećih parlamentarnih stranaka; zamislimo dakle da prosvjed postane prijetnja ostvarivanju profita. Što bi tad Vlada RH i nadležna ministarstva poduzeli? Možemo zamisliti kako bi krupni kapital vrlo lako utjecao na izvršnu vlast koja bi pod tim utjecajem bez imalo srama pribjegla uporabi sile, štoviše prekomjerne sile, u slučaju krajnje mirnih prosvjeda, a sve samo zato da se ostvari pravo na profit?

Kako god bilo, čini se da je nedosljedna uporaba sile od strane policije krajnje neprimjerena u slučaju mirnog i nenasilnog prosvjeda (poseban paradoks je što prosvjeduju 100% invalidi i to Domovinskog rata). Također je sasvim jasna razlika između svih mirnih oblika prosvjeda i oblika koji su aktivni, poput okupacije, pobune i sl., a ta se razlika postupcima policije ovdje ne poštuje.

Ovdje je na djelu sukom dva prava: prava na slobodu prosvjeda i prava na slobodu kretanja. No, tako dugo dok prosvjednik prosvjeduje ne kršeći pravo na slobodu kretanja svih koji ne prosvjeduju, ne vidim temeljem čega (osim sigurnosti i gospodarskih ograničenja) bi se takvo pravo na prosvjed moglo ograničiti?

Mislim da s jedne strane ne trebamo biti licemjerni i kritizirati ili odobravati prosvjede, jer se ne radi o tome što mi odobravamo ili ne, nego o tome dopuštamo li ili ne svakom državljanu RH da prosvjeduje bilo kad, bilo gdje, s obzirom na bilo što i koliko dugo želi, a s druge strane, ne smijemo imati dvostruka mjerila, pa istovremeno dijeliti prosvjede po političkom sadržaju, a ne prema tome radi li se ili ne o uskrati bilo čijih i bilo kojih prava, jer naime, baš država, svojim selektivnim pristupom samim prosvjedima i njihovom tretmanu ukazuje na potrebu za prosvjedima i to nije slučaj samo s ovim prosvjedom. To traje već 25 godina.

Dok ja Trgu bana Josipa Jelačića imamo promociju Festivala jednakih mogućnosti u organizaciji Društva tjelesnih invalida, a koji promovira jednake mogućnosti invalidnih državljana RH, dotle na Trgu svetog Marka imamo festival nejednakih mogućnosti koji promovira uskratu prava na miran i nenasilan prosvjed u organizaciji Udruge 100% invalida Domivinskog rata. Sloboda demokratskog društva mjeri se, između ostalog i slobodom ostvarivanja prava na miran i nenasilan prosvjed, a mjereći tim mjerilom hrvatsko je društvo sve samo ne slobodno. Totalitarizam u srcu demokratske Europe.

Kritijan Krkač

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

DUJMOVIĆ: Bajaga je ili glup ili pokvaren!

Objavljeno

na

Objavio

Neki dan na tri stranice intervju Ivana Jakovčića u Večernjem, a da mu se nije postavilo jedno jedino pitanje koji bi mu svaki hrvatski građanin postavio “ kako gleda na činjenicu da je Bajaga koju noć prije Oluje pjevao Martićevcima u Kninu bodreći ih uoči Oluje u kojoj su nota bene sudjelovali i istarski Hrvati”? I po čemu je ta cinjenica irelevantna moralno i ljudski i danas i sutra? I kako u tom kontekstu sučeliti odluku da Bajaga u Arenu može, a Thompson ne može? Piše Tihomir Dujmović

Onda pak tekst u Jutarnjem gdje Bajagin menager detaljno raspreda gdje će sve Bajaga pjevati po Hrvatskoj ali opet, kao po nečijoj komandi, nema pitanja o sramnom Bajaginom koncertu u Kninu! Niti jednoj jedinog pitanja o meritumu! Kao da čitamo Borbu, komunistički Vjesnik ili beogradsku Politiku osamdesetih! Čisti agitprop! Branimo Bajagu pod svaku cijenu i prešutimo sve što ga kompromitira! No i brojni drugi mediji se prave blesavi!

Tko je bio u ovom ratu, tko je osjetio rat, tko je ikada doživio jednu granatu makar na sto metara od sebe, tko je ikada bio na prvoj crti bojišnice dok mu je žena u podrumu u samrtnom strahu privila dijete k sebi moleći se Bogu da grad ili selo ne padne znajući da će u tom slučaju biti zaklana, taj nikada neće zaboraviti da je topnike na drugoj strani koju noć prije Oluje pjesmom hrabrio i bodrio Momčilo Bajagic Bajaga!

On je sam u jednom intervjuu priznao da je pjevao i u Banja Luci i u Kninu 1994 godine dakle o toj činjenici nema dileme. Bajaga jedino tvrdi da je drzao humanitarni koncert za djecu bez roditelja, ali mi uvjjek u toj analizi protivničke strane cujemo da su tamo bili kuhari, bolnicari, eventualno strazari kad god nekoga iz tzv.. Krajjne pitate sto je radio u ratu. Svi su bili kuhari, kuriri, eventualno radio vezisti! Pa je onda i Bajaga pjevao humanitarno !!!Bajaga o tome na jednom mjestu kaze:” Zamislite, da li ima problema što sam u Banja Luci i Kninu pjevao humanitarno? Što bi onda bio pandan tome da se ljutim ako neki hrvatski bend svira za djecu Zrenjanina ili Niša! Pa za vrijeme rata su pjevali i hrvatski muzičari”.

‘Kreće armija srpska, i jednom zauvek, sve će da vas smrska’

Bajaga je ili glup ili pokvaren! Jer on je pjevao u okupiranom Kninu a njemu je to irelevantno! A to je srce problema!
Pjevali su i hrvatski glazbenici u ratu, veli Bajaga. Da, ali nije hrvatska vojska okupirala dio Srbije nego obratno! Nisu hrvatski glazbenici pjevali na okupiranom srbijanskom tlu! Ali je on pjevao u okupiranom Kninu. I njemu to ni onda ni danas nije problematično. Jeste li glupi gospodine ili ste pokvareni?

Bajaga bi htio biti američki liberal i demokrat i u isto vrijeme pjevati američkim vojnicima u Vijetnamu! Perverznije od toga je jedino činjenica da su se ovdje pojavila dva vijetnamca, Gibboni i Mile Kekin, koji brane agresorsko glazbalo!

Dujmović: Hrvati Istre, dok Vama u Areni pjeva Bajaga mom prijatelju Ivanu previjaju rane od tog “smrskanja”

Pjevati 1994 u Banja Luci i Kninu se nije moglo bez odobrenja Karađića i Martića, ali niti bez stanovitog Bajaginog političkog slaganja sa tim likovima! Vidite, Bajaga je na Martićev poziv pristao! Pristati pjevati u okupiranom Kninu, pristati pjevati u Karadžićevoj Banja Luci, to bez stanovitog razumijevanja tih politika nije moguće! A pjevati četnicima uoči Oluje, to ne može svatko I nije to ni napravio svatko! Ali, Bajaga jest!

Pjevati četnicima u Banja Luci i Kninu uoči Oluje znači poslati jasnu poruku: ja sam Vaš! Ja sam s Vama! Iz Beograda sam povukao da bih vam to dokazao! Kao što Mile Kekin pjeva Hrvatima “ ja nisam vaš! Moji su pobjedili 1945”!

Da ga je 1994 godine Gojko Šušak pozvao da svira za ne znam kakav humanitarni koncert Mile Kekin bi to odbio! Jer, je tadašnja hrvatska borba suprotna intimnim Kekinim uvjerenjima! “Ja nisam vas! Moji su pobijedili 1945”! Sve razumijemo: 1995 je nastala hrvatska, a 1945 jugoslavenska država! Ti dakle nisi za hrvatsku, Mili Kekinu fali jugoslavenska država.
Odnos dakle prema tom Bajaginom koncertu je odnos prema Domovinskom ratu. I stoga se Gibboni svojim držanjem prema Bajagi ušetao u minsko polje.

Gibonni je sjajan glazbenik, Gibboni je iznimno talentiran, no obzirom da se sada na Bajaginom koncertu u Puli pojavio sa superlativima o samom Bajagi, postavlja se pitanje zbog čega preko gore navedenih činjenica prelazi sa takvom lakoćom? Ako je ova tema borba za drustvenu moralnu normu, a jest,onda se moramo dogovoriti sto je moralno. Drzanje Olivera Dragojevic koji kao goli moralni ekstrakt kaze” nikad necu svirati u Beogradu” ili je moralna norma Tereza Kesovija koja je i nakon sto su joj cetnici srusili kucu i pred tv kamerama pokazivali sadrzaj njenog ormara kako bi je ponizili na svaki nacin, otisla u Beograd za bolji honorar i drzala koncert pod nazivom “ prijatelji stari gdje ste”?

Mi se moramo dogovoriti tko je tu moralan, a tko zasluzuje prijezir. Neka Gibonni obiđe hrvatske ratne vojne invalide, neka ih pogleda u oči i neka njima kaze da je covjek kojj je pjesmom stajao iza srpskog nišanđije sto je iduce jutro raznio ruku ili nogu hrvatskom branitelju “ jedan jako dobar covjek” kako je rekao za Bajagu u pulskoj areni!

Jer na dugom frontu pokušaja izjednačavanja krivnje za zadnji rat, na širokom frontu manipulacija na temu kako je to bio građanski rat nalazi se i nagazna mina pod nazivom Momčilo Bajagić Bajaga! Ako on ne treba snositi nikakvu moralnu odgovornost za svoj četnicki pjevački staž, onda je u određivanju moralnih kriterija vojnički receno, palo važno uporište i otvara se široko polje koje će popuniti vojska sličnih Martićevih i Karadžićevih pristalica! Jer, znate, nisu baš svi pjevali u Kninu! Niti su svi bili pozvani u Knin!

Nećemo dakle jednako tretirati nekog Balaševića i Bajagu! Nisu isto Tereza i Oliver! Ta ambicija da se sve gurne u isto blato, taj naglašeni moralni relativizam, ta koordinirana sutnja o Bajaginom koncertu u Kninu , to medijsko prešućivanje Oliverovog moralnog stava, sve je to jedna te ista melodija!

A ona se pjeva u isto vrijeme dok se Thompsonu zabranjuje pjevati.

“Bajaga je dobar čovjek”, imao je potrebu u sred pulske arene reći Gibboni, a je li Thompson dobar čovjek? Pogledajte tu solidarnost Gibonija i Mile Kekina prema nekome tko je pjevao četnicima uoči povijesne bitke i paralelni odijum prema bivšem branitelju koji se ne odriče pozdrava ZDS. Taj stav, taj gard, to uvjerenje da kad moraš birati izmedu ZDS i nekoga tko je nedvosmisleno bio na drugoj strani, ti podmetneš leđa za onoga tko je u ratu pjevao i Karadžiću i Martiću u korist, to je definicija hrvatskog jugoslavenstva i samo srce mentalnog gradanskog rata koji traje u ovoj zemlji. Nismo li taj film vec gledali?

Osim toga, činjenica da hrvatska glazbena scena cehovski ako nikako drugačije nije stala iza Thompsona a Gibboni i Hladno pivo tako srdačno i iskreno opraštaju Bajagi nešto neoprostivo, skandalozno je samo po sebi.

Tihomir Dujmović

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Bujanec: Klasić na RTS-u – Kako odvratno ulizivanje ‘komšijama’

Objavljeno

na

Objavio

HRVOJE KLASIĆ UPRAVO NA RTS-u: Žali za Jugoslavijom, govori na tečnoj ekavici, relativizira se krivnja za rat, prikazuju traktorske kolone poslije ‘Oluje’, a “negativac” je čak i Zvonimir Boban – zbog napada na jugo-milicajca u Maksimiru!

Klasić je nastup u RTS-ovom specijalu povodom 60 godina televizije završio sa željom da jednog dana gleda Srbiju u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva!

Kako odvratno ulizivanje “komšijama”…

Sada čekamo Klasićev povratak iz Beograda i sličan nastup na Hrvatskoj televiziji, koja mu navodno, isplačuje čak i honorar, komentirao je Velimir Bujanec.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari