Pratite nas

Komentar

FESTIVAL NEJEDNAKIH MOGUĆNOSTI NA TRGU SVETOG MARKA

Objavljeno

na

SLOBODA DEMOKRATSKOG DRUŠTVA MOŽE SE MJERITI I SLOBODOM OSTVARIVANJA PRAVA NA MIRAN PROSVJED

Ovisno o dopuštanju prosvjeda moguće je mjeriti stupanj slobode demokratskog društva. Promislimo na tren o tome koliko je hrvatsko društvo slobodno, tj. koliko je RH demokratska država s obzirom na trenutni prosvjed branitelja, ali i na bilo koji drugi prosvjed u posljednjih četvrt stoljeća?

[ad id=”68099″]

Potpuno demokratsko društvo dopušta svakom članu svaki miran prosvjed bilo kada i bilo gdje. Ovdje se često provodi razlika između nenasilnog otpora kojeg karakterizira nenasilje (http://en.wikipedia.org/wiki/Nonviolent_resistance) i građanskog otpora kojeg karakterizira sukob s određenim režimom ili politikom (http://en.wikipedia.org/wiki/Civil_resistance). Građanski otpor može imati nenasilne, djelomično nasilne i korjenito nasilne oblike.

Teret procjene odnosa dobrobiti i šteta od prosvjeda na prosvjednike i ostale članove društva jest na samom prosvjedniku, a ne na društvu. Ograničenja univerzalne dopuštenosti prosvjeda, tj. prava na prosvjed, mogu biti ideološka i objektiva, a među ova druga ubrajaju se sigurnosna, gospodarska i druga.

Demokratsko društvo jasno razlikuje stupnjeve prosvjeda pri čemu se najčešće pravo na prosvjed više ograničava što je prosvjed aktivniji, tj. manje blag. Najblaži oblik je miran prosvjed na javnoj površini koji ne predstavlja niti sigurnosnu, ni gospodarsku, ni drugu relevatnu prijetnju (primjerice, prosvjed branitelja u Savskoj 66 je najblaži oblik prosvjeda, čak i ako se u obzir uzme postavljanje šatora koje je irelevatno jer ne predstavlja prijetnju).

Mimohod je malo aktivniji oblik jer predstavlja veću prijetnju sigurnosti i gospodarsku prijetnju (primjerice, prosvjed branitelja mimohodom Savkom ulicom bio je takav prosvjed).

Samoozlijeđivanje ili protestni suicid je snažniji oblik prosvjeda (ovo je također bio slučaj s prosvjednom branitelja).

Postoje i drugi blaži oblici prosvjeda, no sve ih dijeli mala ili nikakva uporaba aktivnog suprotstavljanja. Primjerice pobuna, ili okupiranje institucija je aktivni oblik prosvjeda (trenutni prosvjed branitelja daleko je od ikakvog aktivnog oblika prosvjeda i potpuno je bezopasan što se sigurnosti i gospodarskih troškova tiče, te je po nasilnosti prosvjeda puno nasilniji bio prosvjed studenata koji su nastojali okupirati Filozofski fakultet u Zagrebu, nego prosvjed branitelja u Savskoj u Zagrebu).

Poseban problem kod prosvjeda je pogrešna procjena policije, ili tzv. „prosvjedne policije“ koja, najčešće po političkom nalogu, primjenjuje neprimjerenu silu prema prosvjednicima (tako je primjerice slučaj s prosvjednicima koji su „ugurani“ u Markovu crkvu, a najnovija vijest je kako će se istima zabraniti ulaz u istu crkvu nakon što ju napuste). Dakle, jedina strana koja je ovdje primjenila nasilne metode jest policija RH.

Za zaključiti je kako je RH vrlo nedemokratska država jer svojim državljanima brani pravo na čak vrlo blage oblike nenasilnog prosvjeda na mnogim mjestima i u vrlo čudna vremena. Štoviše, policija postupa krajnje selektivno i to već neko vrijeme. Primjerice, dopušta neprijavljen prosvjed u Savskoj 66, ali striktno provodi odredbu o zabrani prosvjeda na Markovu trgu od 22 do 08 sati. Svaki demokrat trebao bi se iznimno brinuti nad takvom selektivnom primjenom zakona od strane izvršne vlasti, no ne čujem povišene tonove “velikih branitelja demokracije”.

Zamislimo da branitelji nasuprot trenutne Vlade RH ili bilo koje druge, detektiraju glavne teme krize u RH, te stoga, svojim povijesnim autoritetom, krenu s blagim oblicima prosvjeda pred zamislimo prodavaonicama Konzuma, benzinskim crpkama i zgradama INE, T-Com-om, pred HEP-om, Vodoprivredom i drugim velikim kompanijama u privatnom ili javnom vlasništvu; pred sudovima i sjedištima najvećih parlamentarnih stranaka; zamislimo dakle da prosvjed postane prijetnja ostvarivanju profita. Što bi tad Vlada RH i nadležna ministarstva poduzeli? Možemo zamisliti kako bi krupni kapital vrlo lako utjecao na izvršnu vlast koja bi pod tim utjecajem bez imalo srama pribjegla uporabi sile, štoviše prekomjerne sile, u slučaju krajnje mirnih prosvjeda, a sve samo zato da se ostvari pravo na profit?

Kako god bilo, čini se da je nedosljedna uporaba sile od strane policije krajnje neprimjerena u slučaju mirnog i nenasilnog prosvjeda (poseban paradoks je što prosvjeduju 100% invalidi i to Domovinskog rata). Također je sasvim jasna razlika između svih mirnih oblika prosvjeda i oblika koji su aktivni, poput okupacije, pobune i sl., a ta se razlika postupcima policije ovdje ne poštuje.

Ovdje je na djelu sukom dva prava: prava na slobodu prosvjeda i prava na slobodu kretanja. No, tako dugo dok prosvjednik prosvjeduje ne kršeći pravo na slobodu kretanja svih koji ne prosvjeduju, ne vidim temeljem čega (osim sigurnosti i gospodarskih ograničenja) bi se takvo pravo na prosvjed moglo ograničiti?

Mislim da s jedne strane ne trebamo biti licemjerni i kritizirati ili odobravati prosvjede, jer se ne radi o tome što mi odobravamo ili ne, nego o tome dopuštamo li ili ne svakom državljanu RH da prosvjeduje bilo kad, bilo gdje, s obzirom na bilo što i koliko dugo želi, a s druge strane, ne smijemo imati dvostruka mjerila, pa istovremeno dijeliti prosvjede po političkom sadržaju, a ne prema tome radi li se ili ne o uskrati bilo čijih i bilo kojih prava, jer naime, baš država, svojim selektivnim pristupom samim prosvjedima i njihovom tretmanu ukazuje na potrebu za prosvjedima i to nije slučaj samo s ovim prosvjedom. To traje već 25 godina.

Dok ja Trgu bana Josipa Jelačića imamo promociju Festivala jednakih mogućnosti u organizaciji Društva tjelesnih invalida, a koji promovira jednake mogućnosti invalidnih državljana RH, dotle na Trgu svetog Marka imamo festival nejednakih mogućnosti koji promovira uskratu prava na miran i nenasilan prosvjed u organizaciji Udruge 100% invalida Domivinskog rata. Sloboda demokratskog društva mjeri se, između ostalog i slobodom ostvarivanja prava na miran i nenasilan prosvjed, a mjereći tim mjerilom hrvatsko je društvo sve samo ne slobodno. Totalitarizam u srcu demokratske Europe.

Kritijan Krkač

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Milivoj Lokas: Prosvjed u VukoWaru 13.10.2018.

Objavljeno

na

Objavio

Svatko ima pravo iznositi svoja razmišljanja, stoga se usudim iznijeti i svoje osobno. O strahotama ne mogu pisati jer su one duboko urezane u svakog od nas, a najviše u javna svjedočenja žrtava agresije i terora s kojima se preživjele žrtve i danas moraju nositi, a to boli jako, jako, piše Milivoj Lokas:

Jako sam tužan, razočaran, šokiran,….

Najveći dio (skoro sve) sam izravno, na portalu Kamenjar.com prosvjed u VUKOWARU, gledao, slušao, srce mi se stezalo…..nisam mogao više izdržati od bola koji me prožimao i izišao sam u kratku šetnju, dovoljnu da smognem snage pogledati, poslušati nastavak.

U trenutku uključenja još za govornicom nije nastupio gradonačelnik grada VUKOWARA g. Ivan Penava.
Odslušao sam i njegov govor u cijelosti.

Poslije govora g. Ivana Penave izišao sam opet u malo dužu šetnju s mislima, razmišljanjima, svjedočenjima, …. i cijelom prosvjedu. Morao sam na sve moguće načine izbaciti osjećaje iz sebe da bih skupio snagu analizirati makar malenim dijelom cijeli prosvjed.

DAN POSLIJE

Danas sam opet uključio snimku i polako analizirao što se u stvari 13.10.2018. uopće dogodilo i što je rečeno, na kakav način, u kakvoj režiji, … …

Najupečatljivije je što sam duboko povrijeđen jer je ukupan dojam da sam danas velikim dijelom uvjeren da je braniteljska populacija još jednom podijeljena.

Svatko ima pravo iznositi svoja razmišljanja, stoga se usudim iznijeti i svoje osobno. O strahotama ne mogu pisati jer su one duboko urezane u svakog od nas, a najviše u javna svjedočenja žrtava agresije i terora s kojima se preživjele žrtve i danas moraju nositi, a to boli jako, jako.

Moram se osvrnuti na govor g. Ivana Penave koji je u 29 minuta i 0 sekundi (+- 4 sekunde) deset puta ponovio riječi: „27 godina“!

Slušao sam ga s punom pozornošću i čekao i čekao kad će završiti koju rečenicu. Neka mi bude oprošteno, ali kao da je kopirao jednog saborskog zastupnika nacionalnih manjina, ali ga je premašio u stankama između riječi.

To slušati dva puta za redom po 29 minuta mi nikako nije „sjelo“ već sam postavke na video uratku postavio na brzinu 1,25, ali ni to nije bilo dovoljno, tj. bilo je presporo. Prebacio sam na brzinu 1,5, ali ni to nije bilo zadovoljavajuće, već sam najbolji rezultat slušanja imao pri brzini 2,0.

To mi je pomoglo uopće i razumjeti kako je g. Penava izrekao to što je izrekao i još mi nije jasno, da ako je istina da se Predmet „Ovčara“ otvorio tek prošle godine tj. za vrijeme naše i njegove 14. Vlade RH, a on redom svaljuje krivicu na sve ….. Donekle bih i to razumio, ali ne želim razumjeti jer je g. Penava gradonačelnik GRADA HEROJA od 2014. godine, a ne od 2017.

Dobro, razumijem da to nije mogao napraviti tada, ali, ruku na srce mogao je to napraviti 2015. kao opomenu tadašnjoj i svim budućim Vladama RH, ali NIJE!

Nije čak to napravio ni 2016. godine, a mogao je. Mogao je i 2017., ali NIJE, već baš sad i to 2018. godine! Koliko tražio opravdanja i iz svog govora, opravdanja NEMA!

Poštovani gradonačelniče Grada HEROJA – NE VALJA VAM POSAO!

Kao potvrdu napisanog moram se osvrnuti i na riječi g. Tomislava Josića koji je rekao: „..27. godina nismo imali gradonačelnika…“! …. ???????????

Na prvu, čovjek ne pohvata sve rečeno jer osjećaji blokiraju razum, ali kad preslušate sve polako i smireno, (osim govora g. Penave koji sam morao „ubrzati“) onda se zapitate: „ Što to g. Josić uopće priča?! Zar je g. Ivan Penava postao gradonačelnikom tek 2017. godine, a ne 2014.?

Koliko mene sjećanje služi, a postavio sam pitanje i potražio (drugo mišljenje) Dr. Google, pa i on kaže da je g. Ivan Penava na Izborima za gradonačelnika grada Vukovara pobijedio u drugom krugu 29.06.2014. sa 191 glasom više od protukandidata i postao gradonačelnikom.

2014.????

Sad se opet moramo vratiti na riječi g. Tomislava Josića koji je rekao da „..27 godina nismo imali gradonačelnika…“ …..ma tko je tu sad „lud“ ili nekomu ne štima matematika!?!?

Danas je 2018. godina, a sad zamislimo da se ovaj „prosvjed“ dogodio 2015. godine i kako bi bilo jako lijepo slušati g. Ivana Penavu kad kaže : „…24. godine…“ i tako točno 10 puta.

Kad sagledamo tko je i iz „političke elite“ došao dati potporu i naslikavati se, jedno je jasno, tj. 2 + 2 : 2 = 222.

Iskoristiti žrtve terora sotonističke srbočetničke agresije za „jeftine političke bodove“, uistinu je ogavno!

Osobna potpora svim žrtvama i duboko suosjećanje s njihovim patnjama i traumama uz riječi:

„ Pravda jeste spora, ali je dostižna! (ako ne u ljudskom vremenu, a ono sigurno u Božjem jer On sve vidi i sve zna)!

Neka Vas Gospodin blagoslovi i vodi u sve dane života, a poginulima,nestalima, preminulima i onih kojih više nema: Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svijetlila njima“! Počivali u miru Božjem!

Milivoj Lokas

Stavovi izneseni u kolumnama su stavovi autora te ne moraju nužno odgovarati stavovima portala Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Jesu li teške optužbe iz Vukovara stigle do onih kojih se to tiče?

Objavljeno

na

Nakon mirnog i dostojanstvenog skupa u Vukovaru, kojem je bilo nazočno na tisuće ljudi iz svih krajeva naše Domovine, ali i inozemstva, a na kojem smo ponovno čuli žalosnu šutnju hrvatske države na neprocesuirane zločine srbijanskog i inog agresora u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, postavlja se pitanje – a što dalje?

Ako sve ostane na iznesenim činjenicama, na iskazima svjedoka, koji su govorili i imena svojih mučitelja, koji su prstom ukazivali na one koji su ubijali nevine Hrvate (sic!), koji su pričali da pojedini ratni zločinci i dalje rade u hrvatskim državnim institucijama, da oni koji su trebali sve ove godine nisu privodili pravdi ratne i ine zločince, već što više cijelo su ih vrijeme marginalizirali i prešućivali, onda je nanesena još  jedna bolna rana onima koji su nevini pali za slobodnu, samostalnu i nezavisnu hrvatsku državu.

Na ovom skupu, tražila se istina, koja se kad su ratni i ini zločini u pitanju, naprosto izgubila tijekom proteklih 27 godina. Međutim, još nije kasno, a to smo čuli i od preživjelih svjedoka, da se ne pronađe. Ako će se čekati, gospodo i drugovi, kako neki to očito i žele da se to nikada ne desi,  onda su uzalud pali i svi oni koji su se srcem i dušom borili za Domovinu.

Možemo li to dopustiti?

U svom govoru, gradonačelnik Grada Vukovara Ivan Penava, inače inicijator ovog potresnog skupa, među ostalim citirao je iz jedne knjige Vladimira Šeksa da je 1991. Hrvatska puštala na slobodu već uhićene srbijanske i ine ratne zločince-ubojice, koji su kasnije u odsutnosti osuđen, a nakon toga (da ti pamet stane) – abolirani!

Tko je to i zašto naredio, zašto se ne progoni te i takve izdajice-zločince, kao što se progoni i zatvara, hrvatske branitelje i po tzv. zapovjednoj odgovornosti?

Veličanstveni skup u Vukovaru zapravo je bio  – optužnica!

Jesu li je čuli oni koji su je trebali čuti, tim prije što tamo nismo vidjeli nikoga, ali baš nikoga koga se sve te teške riječi tiču.

Skup nije prenosila ni Hrvatska radio televizija, iako ima čak četiri programa. Oni su vjerojatno smatrali da ratni zločini iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata „nikoga“ ne zanimaju, a najmanje stotine tisuća onih koji im svakog mjeseca moraju plaćati pretplatu.

Prenose čak i trećerazredne loptoguračke utakmice, ali istinu za Hrvatsku – ne!

Dosta nam je zamagljivanja, marginaliziranja i povraćanja po nevinim žrtvama Domovinskoga rata, tim prije što je svaki pedalj vukovarske ili škabrnjske zemlje natopljen krvlju.

Vrijeme je da oni koji trebaju počnu raditi svoj posao, da se ratne i ine ubojice slobodno ne šeću vukovarskim i drugim ulicama, da se privedu pravdi oni koji su svakodnevno tisućama raketa gađali vukovarsku ratnu bolnicu, koji su nam ostavili najmanje 150 masovnih grobnica te da napokon  srbijanski i ini agresori nadoknade Hrvatskoj i hrvatskom narodu barem dio izgubljenog (poginule nam ne mogu vratiti) tijekom ratnih godina.

Vukovar je u subotu, 13. listopada 2018.  pokazao i dokazao da više ne će i ne može šutjeti.

Mladen Pavković

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari