Pratite nas

Komentar

FESTIVAL NEJEDNAKIH MOGUĆNOSTI NA TRGU SVETOG MARKA

Objavljeno

na

SLOBODA DEMOKRATSKOG DRUŠTVA MOŽE SE MJERITI I SLOBODOM OSTVARIVANJA PRAVA NA MIRAN PROSVJED

Ovisno o dopuštanju prosvjeda moguće je mjeriti stupanj slobode demokratskog društva. Promislimo na tren o tome koliko je hrvatsko društvo slobodno, tj. koliko je RH demokratska država s obzirom na trenutni prosvjed branitelja, ali i na bilo koji drugi prosvjed u posljednjih četvrt stoljeća?

[ad id=”68099″]

Potpuno demokratsko društvo dopušta svakom članu svaki miran prosvjed bilo kada i bilo gdje. Ovdje se često provodi razlika između nenasilnog otpora kojeg karakterizira nenasilje (http://en.wikipedia.org/wiki/Nonviolent_resistance) i građanskog otpora kojeg karakterizira sukob s određenim režimom ili politikom (http://en.wikipedia.org/wiki/Civil_resistance). Građanski otpor može imati nenasilne, djelomično nasilne i korjenito nasilne oblike.

Teret procjene odnosa dobrobiti i šteta od prosvjeda na prosvjednike i ostale članove društva jest na samom prosvjedniku, a ne na društvu. Ograničenja univerzalne dopuštenosti prosvjeda, tj. prava na prosvjed, mogu biti ideološka i objektiva, a među ova druga ubrajaju se sigurnosna, gospodarska i druga.

Demokratsko društvo jasno razlikuje stupnjeve prosvjeda pri čemu se najčešće pravo na prosvjed više ograničava što je prosvjed aktivniji, tj. manje blag. Najblaži oblik je miran prosvjed na javnoj površini koji ne predstavlja niti sigurnosnu, ni gospodarsku, ni drugu relevatnu prijetnju (primjerice, prosvjed branitelja u Savskoj 66 je najblaži oblik prosvjeda, čak i ako se u obzir uzme postavljanje šatora koje je irelevatno jer ne predstavlja prijetnju).

Mimohod je malo aktivniji oblik jer predstavlja veću prijetnju sigurnosti i gospodarsku prijetnju (primjerice, prosvjed branitelja mimohodom Savkom ulicom bio je takav prosvjed).

Samoozlijeđivanje ili protestni suicid je snažniji oblik prosvjeda (ovo je također bio slučaj s prosvjednom branitelja).

Postoje i drugi blaži oblici prosvjeda, no sve ih dijeli mala ili nikakva uporaba aktivnog suprotstavljanja. Primjerice pobuna, ili okupiranje institucija je aktivni oblik prosvjeda (trenutni prosvjed branitelja daleko je od ikakvog aktivnog oblika prosvjeda i potpuno je bezopasan što se sigurnosti i gospodarskih troškova tiče, te je po nasilnosti prosvjeda puno nasilniji bio prosvjed studenata koji su nastojali okupirati Filozofski fakultet u Zagrebu, nego prosvjed branitelja u Savskoj u Zagrebu).

Poseban problem kod prosvjeda je pogrešna procjena policije, ili tzv. „prosvjedne policije“ koja, najčešće po političkom nalogu, primjenjuje neprimjerenu silu prema prosvjednicima (tako je primjerice slučaj s prosvjednicima koji su „ugurani“ u Markovu crkvu, a najnovija vijest je kako će se istima zabraniti ulaz u istu crkvu nakon što ju napuste). Dakle, jedina strana koja je ovdje primjenila nasilne metode jest policija RH.

Za zaključiti je kako je RH vrlo nedemokratska država jer svojim državljanima brani pravo na čak vrlo blage oblike nenasilnog prosvjeda na mnogim mjestima i u vrlo čudna vremena. Štoviše, policija postupa krajnje selektivno i to već neko vrijeme. Primjerice, dopušta neprijavljen prosvjed u Savskoj 66, ali striktno provodi odredbu o zabrani prosvjeda na Markovu trgu od 22 do 08 sati. Svaki demokrat trebao bi se iznimno brinuti nad takvom selektivnom primjenom zakona od strane izvršne vlasti, no ne čujem povišene tonove “velikih branitelja demokracije”.

Zamislimo da branitelji nasuprot trenutne Vlade RH ili bilo koje druge, detektiraju glavne teme krize u RH, te stoga, svojim povijesnim autoritetom, krenu s blagim oblicima prosvjeda pred zamislimo prodavaonicama Konzuma, benzinskim crpkama i zgradama INE, T-Com-om, pred HEP-om, Vodoprivredom i drugim velikim kompanijama u privatnom ili javnom vlasništvu; pred sudovima i sjedištima najvećih parlamentarnih stranaka; zamislimo dakle da prosvjed postane prijetnja ostvarivanju profita. Što bi tad Vlada RH i nadležna ministarstva poduzeli? Možemo zamisliti kako bi krupni kapital vrlo lako utjecao na izvršnu vlast koja bi pod tim utjecajem bez imalo srama pribjegla uporabi sile, štoviše prekomjerne sile, u slučaju krajnje mirnih prosvjeda, a sve samo zato da se ostvari pravo na profit?

Kako god bilo, čini se da je nedosljedna uporaba sile od strane policije krajnje neprimjerena u slučaju mirnog i nenasilnog prosvjeda (poseban paradoks je što prosvjeduju 100% invalidi i to Domovinskog rata). Također je sasvim jasna razlika između svih mirnih oblika prosvjeda i oblika koji su aktivni, poput okupacije, pobune i sl., a ta se razlika postupcima policije ovdje ne poštuje.

Ovdje je na djelu sukom dva prava: prava na slobodu prosvjeda i prava na slobodu kretanja. No, tako dugo dok prosvjednik prosvjeduje ne kršeći pravo na slobodu kretanja svih koji ne prosvjeduju, ne vidim temeljem čega (osim sigurnosti i gospodarskih ograničenja) bi se takvo pravo na prosvjed moglo ograničiti?

Mislim da s jedne strane ne trebamo biti licemjerni i kritizirati ili odobravati prosvjede, jer se ne radi o tome što mi odobravamo ili ne, nego o tome dopuštamo li ili ne svakom državljanu RH da prosvjeduje bilo kad, bilo gdje, s obzirom na bilo što i koliko dugo želi, a s druge strane, ne smijemo imati dvostruka mjerila, pa istovremeno dijeliti prosvjede po političkom sadržaju, a ne prema tome radi li se ili ne o uskrati bilo čijih i bilo kojih prava, jer naime, baš država, svojim selektivnim pristupom samim prosvjedima i njihovom tretmanu ukazuje na potrebu za prosvjedima i to nije slučaj samo s ovim prosvjedom. To traje već 25 godina.

Dok ja Trgu bana Josipa Jelačića imamo promociju Festivala jednakih mogućnosti u organizaciji Društva tjelesnih invalida, a koji promovira jednake mogućnosti invalidnih državljana RH, dotle na Trgu svetog Marka imamo festival nejednakih mogućnosti koji promovira uskratu prava na miran i nenasilan prosvjed u organizaciji Udruge 100% invalida Domivinskog rata. Sloboda demokratskog društva mjeri se, između ostalog i slobodom ostvarivanja prava na miran i nenasilan prosvjed, a mjereći tim mjerilom hrvatsko je društvo sve samo ne slobodno. Totalitarizam u srcu demokratske Europe.

Kritijan Krkač

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Marijan Knezović: Predlažem da se u ‘državi’ BiH ukinu sve institucije

Objavljeno

na

Objavio

Nakon protuustavne odluke SIP-a o popunjavanju Doma naroda FBiH koja omogućuje preglasavanje Hrvata i koje se ne bi postidili ni nacisti, predlažem da se u “državi” BiH ukinu sve institucije, počevši od ministarstava, agencija, parlamenata, sveučilišta, sudova uključujući i onaj ustavni, ukinimo i škole i bolnice, zabranimo i džamije i crkve, zapalimo ustav i jednostavno odlučimo prepustiti sve SIP-u, odnosno Bakiru Izetbegoviću, njegovoj doživotnoj i ne baš atraktivnoj hostesi, visokom predstavniku Valentinu Inzku i njihovom potrčku koji je zabrijao da je predsjednik – Željku Komšiću.

Notorne su gluposti teze kako Hrvati ili Srbi uništavaju BiH. To radi spomenuti trio, koji će bez pola muke i puno brže od lakrdija države napraviti pepeo državu. Držimo im fige.

 

Slaven Raguž: Ova odluka SIP-a je u biti krčenje puta za kreiranje nove Platforme

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Fra Mario Knezović: Komšić za zločinca Tita ima mjesto, a za zastavu Hrvata i Srba nema

Objavljeno

na

Objavio

Na razini cijele, kako je zovu, uljuđene Europe osuđeni su totalitarni sustavi: Fašizam, Nacizam, Komunizam. No, unatoč tomu i danas postoje zli duhovi koji promiču vođe totalitarnih i zločinačkih sustava.

Tako u uredu Željka Komšića, koji zbog zloporabe zakona obnaša dužnost člana Predsjedništva BiH, visi umjetnički portret Josipa Broza Tita. Po meni to je veće zlo nego to što je bez volje Hrvata biran u predsjedništvo.

Držati u uredu notornoga zločinca, kakav je bio Tito, znači obračunavati s demokracijom u koju se kune Komšić i po kojoj je izabran u predsjedništvo. Uz to, Komšić kaže da u predsjedništvu trebaju biti samo službena obilježja BiH koja su propisana uredbom.

Tako smatra da u zgradi Predsjedništva nema mjesta zastavama Hrvata i Srba. To bih čovjek u nekoj logici prihvatio da sam Komšić ne krši te odredbe jer nigdje ne piše da se zločinci, poput Tita, drže u službenim državnim prostorijama.

Tito, a to bi morao Komšić znati, premda on malo toga zna, je bio čovjek koji je, osim drugih naroda, zatvarao, protijerivao i ubijao muslimansku inteligenciju i političke vođe tadašnjih Muslimana, danas prozvanih Bošnjaka.

Ako bošnjački milje, koji je Komšića birao, smatra da je Alija Izetbegović najzaslužniji za očuvanje BiH, onda moraju znati da je upravo Tito na robiju slao tog istoga Aliju Izetbegovića i brojne druge koji su tražili veće prava za Bošnjake. Dakle, moraju se odlučiti za žrtvu Izetbegovića ili za zločinca Tita. Komšić je izabrao Tita.

Potpuno sam uvjeren, sa razboritošću i trezvenošću tvrdim, da su u današnjem vremenu, kad imamo mogućnost doći do podataka i istine, promicatelji Tita i komunizma opasniji od krvoločnih fašista i nacista koji su, mnogi od njih, zbog histerije, neznanja i ludila činili zločine koje osuđujem.

Danas je razvidno jasno da su komunizam i Tito bili totalitarni sustav koji je gušio slobodu, demokraciju, ljudska prava, vjersku praksu, drukčije mišljenje itd.

Stoga, svi koji misle da BiH s Titovim likom u BiH ima budućnost, srljaju u ideološku propast, nagoviješćuju zločin, promoviraju jednoumlje i niječu istinu.

Čudim se stranim izaslanicima, ako se uopće više tim tipovima i može čuditi, da pristaju održavati sastanke ispod Titove zločinačke slike?

 

Komšić je mahalaški titoistički prevarant koji uništava BiH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari