Pratite nas

Komentar

FESTIVAL NEJEDNAKIH MOGUĆNOSTI NA TRGU SVETOG MARKA

Objavljeno

na

SLOBODA DEMOKRATSKOG DRUŠTVA MOŽE SE MJERITI I SLOBODOM OSTVARIVANJA PRAVA NA MIRAN PROSVJED

Ovisno o dopuštanju prosvjeda moguće je mjeriti stupanj slobode demokratskog društva. Promislimo na tren o tome koliko je hrvatsko društvo slobodno, tj. koliko je RH demokratska država s obzirom na trenutni prosvjed branitelja, ali i na bilo koji drugi prosvjed u posljednjih četvrt stoljeća?

[ad id=”68099″]

Potpuno demokratsko društvo dopušta svakom članu svaki miran prosvjed bilo kada i bilo gdje. Ovdje se često provodi razlika između nenasilnog otpora kojeg karakterizira nenasilje (http://en.wikipedia.org/wiki/Nonviolent_resistance) i građanskog otpora kojeg karakterizira sukob s određenim režimom ili politikom (http://en.wikipedia.org/wiki/Civil_resistance). Građanski otpor može imati nenasilne, djelomično nasilne i korjenito nasilne oblike.

Teret procjene odnosa dobrobiti i šteta od prosvjeda na prosvjednike i ostale članove društva jest na samom prosvjedniku, a ne na društvu. Ograničenja univerzalne dopuštenosti prosvjeda, tj. prava na prosvjed, mogu biti ideološka i objektiva, a među ova druga ubrajaju se sigurnosna, gospodarska i druga.

Demokratsko društvo jasno razlikuje stupnjeve prosvjeda pri čemu se najčešće pravo na prosvjed više ograničava što je prosvjed aktivniji, tj. manje blag. Najblaži oblik je miran prosvjed na javnoj površini koji ne predstavlja niti sigurnosnu, ni gospodarsku, ni drugu relevatnu prijetnju (primjerice, prosvjed branitelja u Savskoj 66 je najblaži oblik prosvjeda, čak i ako se u obzir uzme postavljanje šatora koje je irelevatno jer ne predstavlja prijetnju).

Mimohod je malo aktivniji oblik jer predstavlja veću prijetnju sigurnosti i gospodarsku prijetnju (primjerice, prosvjed branitelja mimohodom Savkom ulicom bio je takav prosvjed).

Samoozlijeđivanje ili protestni suicid je snažniji oblik prosvjeda (ovo je također bio slučaj s prosvjednom branitelja).

Postoje i drugi blaži oblici prosvjeda, no sve ih dijeli mala ili nikakva uporaba aktivnog suprotstavljanja. Primjerice pobuna, ili okupiranje institucija je aktivni oblik prosvjeda (trenutni prosvjed branitelja daleko je od ikakvog aktivnog oblika prosvjeda i potpuno je bezopasan što se sigurnosti i gospodarskih troškova tiče, te je po nasilnosti prosvjeda puno nasilniji bio prosvjed studenata koji su nastojali okupirati Filozofski fakultet u Zagrebu, nego prosvjed branitelja u Savskoj u Zagrebu).

Poseban problem kod prosvjeda je pogrešna procjena policije, ili tzv. „prosvjedne policije“ koja, najčešće po političkom nalogu, primjenjuje neprimjerenu silu prema prosvjednicima (tako je primjerice slučaj s prosvjednicima koji su „ugurani“ u Markovu crkvu, a najnovija vijest je kako će se istima zabraniti ulaz u istu crkvu nakon što ju napuste). Dakle, jedina strana koja je ovdje primjenila nasilne metode jest policija RH.

Za zaključiti je kako je RH vrlo nedemokratska država jer svojim državljanima brani pravo na čak vrlo blage oblike nenasilnog prosvjeda na mnogim mjestima i u vrlo čudna vremena. Štoviše, policija postupa krajnje selektivno i to već neko vrijeme. Primjerice, dopušta neprijavljen prosvjed u Savskoj 66, ali striktno provodi odredbu o zabrani prosvjeda na Markovu trgu od 22 do 08 sati. Svaki demokrat trebao bi se iznimno brinuti nad takvom selektivnom primjenom zakona od strane izvršne vlasti, no ne čujem povišene tonove “velikih branitelja demokracije”.

Zamislimo da branitelji nasuprot trenutne Vlade RH ili bilo koje druge, detektiraju glavne teme krize u RH, te stoga, svojim povijesnim autoritetom, krenu s blagim oblicima prosvjeda pred zamislimo prodavaonicama Konzuma, benzinskim crpkama i zgradama INE, T-Com-om, pred HEP-om, Vodoprivredom i drugim velikim kompanijama u privatnom ili javnom vlasništvu; pred sudovima i sjedištima najvećih parlamentarnih stranaka; zamislimo dakle da prosvjed postane prijetnja ostvarivanju profita. Što bi tad Vlada RH i nadležna ministarstva poduzeli? Možemo zamisliti kako bi krupni kapital vrlo lako utjecao na izvršnu vlast koja bi pod tim utjecajem bez imalo srama pribjegla uporabi sile, štoviše prekomjerne sile, u slučaju krajnje mirnih prosvjeda, a sve samo zato da se ostvari pravo na profit?

Kako god bilo, čini se da je nedosljedna uporaba sile od strane policije krajnje neprimjerena u slučaju mirnog i nenasilnog prosvjeda (poseban paradoks je što prosvjeduju 100% invalidi i to Domovinskog rata). Također je sasvim jasna razlika između svih mirnih oblika prosvjeda i oblika koji su aktivni, poput okupacije, pobune i sl., a ta se razlika postupcima policije ovdje ne poštuje.

Ovdje je na djelu sukom dva prava: prava na slobodu prosvjeda i prava na slobodu kretanja. No, tako dugo dok prosvjednik prosvjeduje ne kršeći pravo na slobodu kretanja svih koji ne prosvjeduju, ne vidim temeljem čega (osim sigurnosti i gospodarskih ograničenja) bi se takvo pravo na prosvjed moglo ograničiti?

Mislim da s jedne strane ne trebamo biti licemjerni i kritizirati ili odobravati prosvjede, jer se ne radi o tome što mi odobravamo ili ne, nego o tome dopuštamo li ili ne svakom državljanu RH da prosvjeduje bilo kad, bilo gdje, s obzirom na bilo što i koliko dugo želi, a s druge strane, ne smijemo imati dvostruka mjerila, pa istovremeno dijeliti prosvjede po političkom sadržaju, a ne prema tome radi li se ili ne o uskrati bilo čijih i bilo kojih prava, jer naime, baš država, svojim selektivnim pristupom samim prosvjedima i njihovom tretmanu ukazuje na potrebu za prosvjedima i to nije slučaj samo s ovim prosvjedom. To traje već 25 godina.

Dok ja Trgu bana Josipa Jelačića imamo promociju Festivala jednakih mogućnosti u organizaciji Društva tjelesnih invalida, a koji promovira jednake mogućnosti invalidnih državljana RH, dotle na Trgu svetog Marka imamo festival nejednakih mogućnosti koji promovira uskratu prava na miran i nenasilan prosvjed u organizaciji Udruge 100% invalida Domivinskog rata. Sloboda demokratskog društva mjeri se, između ostalog i slobodom ostvarivanja prava na miran i nenasilan prosvjed, a mjereći tim mjerilom hrvatsko je društvo sve samo ne slobodno. Totalitarizam u srcu demokratske Europe.

Kritijan Krkač

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Godinu danas nakon eksplozije nacionalne euforije ponovno tamo gdje smo bili

Objavljeno

na

Objavio

Godinu je dana prošlo od fantastičnoga rezultata hrvatskih nogometaša na svjetskom prvenstvu u Rusiji. Dalićeva trenerska filozofija „vjera, pozitiva, karakter“ u kombinaciji s nogometnom kvalitetom Hrvatsku je dovela gotovo na sam vrh svijeta. Tih dana cijela je država zračila pozitivom i zajedništvom, a uspjeh viceprvaka svijeta pokazao nam je na kakve su podvige Hrvati spremni kada imaju pravo vodstvo.

Na žalost, godinu dana iza nogometnog podviga, „stanje nacije“ vraćeno je na ono pred prvenstvo u Rusiji: apatija, rezigniranost, kriminal, korupcija, grabež, gubitak ideala, dezavuiranje svih vrijednosti, moralni relativizam… Iz Hrvatske se i dalje iseljava, i to ne više toliko zbog ekonomskih razloga koliko zbog nesređene države koja se pretvorila u hajdučiju i podjelu ratnog plijena. Hrvatska danas je država kojom vladaju partikularni interesi koji se ostvaruju kroz kriminalne i mafijaške načine djelovanja. Tko nije dio nekoga klana, ne piše mu se dobro i sustav ga sili da preživljava ili potraži sreću negdje drugdje.

Stanje takvo kakvo jest, posljedica je nesretnoga povijesnog naslijeđa, ali i nespremnosti svih nas da mijenjamo stare navike i mentalitete. Protivno fantazmagoričnim pripovijestima o (pre)svetome narodu i zlim političarima, u pluralističkim demokracijama svaki narod ima vlast kakvu i zaslužuje. Narod je taj koji bira političare, a Bog je ljudima dao slobodnu volju i zdrav razum da prosuđuju i na temelju prosudbi donose odluke. Slaba politička kultura i nedostatak iskustva državništva imaju značajnu ulogu u svemu, no razlog zašto birači biraju uvijek iste političke opcije koje uništavaju državu i društvo svih ovih godina krije se u nečemu drugome.

Naime, stotine tisuća ljudi (prema nekim procjenama gotovo 60 % ljudi s primanjima) direktno ili indirektno vezane su pupčanom vrpcom na proračun i interese velikih stranaka, tako da je bilo kakve promjene vrlo teško očekivati. S druge pak strane, protestna biračka baza ili odlazi u inozemstvo ili je vrluda od jednoga do drugoga protestnog kandidata (riječ je o biračkoj bazi koja se vrlo lako i brzo razočara). Problem je, dakle, Sustav koji je okrenut naopačke i stimulira izokrenute vrijednosti i moduse djelovanja. Sve ostalo je samo posljedica takvoga sustava.

Sve što se događa u državi, sva pljačka i grabež, ne bi bili mogući kada ne bi imali protekciju vlasti. I to ne samo izvršne vlasti, nego i treće, sudbene grane vlasti. Besprizorna korupcija i kriminal koji su premrežili sve pore društva ne bi bili mogući kad bi pravosuđe radilo svoj posao. No, pravosuđe je u Hrvatskoj samostalno i neovisno samo na papiru, a u praksi se svaki dan krše kaznenoprocesna načela i umjesto njih inaugurira načelo političkog kriterija. Povremeni procesi protiv političara uglavnom se odnose na međusobne obračune unutarstranačkih i međustranačkih klanova. U takvoj raboti ulogu igra i „četvrta sila“, a to su mediji kojima primarni cilj nije informiranje građana, nego doziranje informacija i čuvanje leđa kriminalnim strukturama. Otkrivanje afera, baš kao i slučaju pravosuđa, dio je spomenutih stranačkih obračuna.

U isto vrijeme ljudi bježe glavom bez obzira iz države, nerijetko i na dezerterski način, i uništavaju perspektive da se u budućnosti bilo što promjeni na bolje jer tamo gdje nema ljudi nema ni života i napretka.

Veliki Chesteron je u knjizi „Pravovjerje zapisao: „Moje prihvaćanje svijeta nije optimizam, ono je više nalik patriotizmu. To je stvar temeljne odanosti. Život nije zgrada za iznajmljivanje soba u Brightonu, koju ćemo napustiti zato što je jadna. To je tvrđava našeg roda, sa stijegom koji vijori na kuli, i što je jadnija, to je važnije da ju ne napustimo. Nije problem u tome što je ovaj svijet odviše žalostan da bi ga se voljelo ili odviše radostan da ga se ne bi voljelo. Problem je u tome da kada zaista nešto volite, onda je njegova radost razlog da ga volite, a njegova tuga razlog da ga volite još i više. Sva optimistična razmišljanja i sva pesimistična razmišljanja o Engleskoj jednako su valjani razlozi da se bude engleski patriot. Slično tome, optimizam i pesimizam su jednako valjani razlozi da se bude kozmički patriot“.

Koliko smo danas u Hrvatskoj blizu ovakvog načina razmišljanja?

Davor Dijanović/HKV

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Glasnović: Ideologija Multikulturalizma želi samo kaos

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Anadolija

Multikulturalizam je pretvaranje monoetničke kulture u multietničku kulturu bez kompromisa (Alternativlos). Kao jedan od projekta frankfurtske škole je multikulturalizam specifična ideologija s pogledom iz samo jedne perspektive u kojoj ne postoji drugo mišljenje.

Budući Ekofašizam, koji će kroz CO2-porez financijski pogurati Multikulturalizam, podupiru novo doseljene etničke skupine da gaje svoju kulturu pa čak ih ohrabruju u tome da stvaraju manje paralelne kulturne zajednice u postojećoj domaćoj etničkoj zajednici koja ih je prihvatila. Takvo stanje bi onda navodno bilo pozitivno za sveukupnu svjetsku zajednicu.

Multikulturalizam tvrdi da je raznovrsnost svega i svačega snaga jedne svjetske zajednice ali u realnosti je to kaos identiteta svih etničkih zajednica i ima svoje dugotrajno negativne posljedice za sve.

KROZ MASOVNU ZAMJENU STANOVNIŠTVA multikulturalizam postaje vrlo kontroverzan i mnogi političko znanstveni stručnjaci i vjerne vođe poput Afričkog Kardinala Robert Sarah koji je etnički Afrikanac, kritiziraju taj eksperiment. A i sama povijest je svjedok da su takvi socijalističko marksistički eksperimenti završili u krvavim masovnim ubojstvima.

Samo u 20 stoljeću je pobijeno preko 110 milijuna stanovnika koji su zatečeni u tim sustavima totalitarne RASE U OBLIKU KLASE. Ista ta ideološko elitna RASA U OBLIKU KLASA stvara jedan fiktivni multikulturalizam i utopijski komunitarizma na način da ga umjetno uljepšaju i pozitivno iskrive kroz medije. Multikulturalizam stvaraju na napućenom prostoru u kojemu dolazi do rascijepa prisutnih raznolikosti.

Primjerak tome su konflikti i masovne tuče u izbjegličkim prihvatilištima njemačke i drugdje, na osnovu čega se onda mora zvati specijalna policija u pomoć da bi smirili situaciju. Modus operandi je da se uz negativnu selekciju šlepa u Europu bez mjere, bez cilja i navedenog racionalnog razloga mase stranih kultura, vjere i običaja.

Uz to se novo doseljenike manipulativno ohrabruje u getoiziranju, jer novi doseljenici stvaraju svoju zajednicu u zajednici domaćeg prihvatitelja, također stvaraju svoje kulturne centre, crkve, vrtiće, udruge, trgovačke zone i nameću svoja pravili u sektorima svoje nove etničke zajednice koje postaju NO-GO zone za sve ostale kao što imamo već u Švedskoj, Engleskoj, Njemačkoj I.T.D.

– Jedina istina je da Ideologija Multikulturalizma želi samo kaos kojega upravo nove RASE U OBLIKU KLASE kontroliraju i manipuliraju jer oni će se u svim tim teškim trenucima kulturnog šoka i tranzita nalaziti u sigurnim sektorima gdje teće svima poznato med i mlijeko. Hrvatski Narode otvorite oči i očistite um, sve će vam biti jasno – da je bolje spriječiti nego liječiti, komentirao je Saborski zastupnik Željko Glasnović (NHR)

 

Szijjarto: Snage koje organiziraju migracije ponovno su u ofenzivi

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari