Pratite nas

Vijesti

FIĆO slavi 60. rođendan

Objavljeno

na

Mini za četvero, poznatiji kao Zastava 750 ili Fićo, najuspješniji je Fiat ikad

Od sredine pedesetih i početka šezdesetih godina proslog stoljeća talijanska ekonomija našla se u nevjerojatnoj fazi ekspanzije. Industrijski rast je utrostručen, a kao posljedica je i činjenica da je 37,4 posta radno sposobnog stanovništva zaposleno upravo u industriji. Svi ovi rezultati indicirali su Italiju kao zemlju s najvećim gospodarskim uzletom u europskoj ekonomiji, a najveći uzlet prate aktiviteti u proizvodnji motornih vozila vozila i ostale tehnike. Upravo je masovna motorizacija pokrenula dramatične aspekte transformacije države. U razdoblju od same pet godina između 1959. i 1963. proizvodnja motornih vozila raste s nevjerojatnim faktorom pet, sa 148.000 na 760.000 jedinica. Proizvodnja hladnjaka sa 370.000 raste na čak 1,5 milijun, a primjerice stroj za pranje rublja populariziran je sa 72.000 na 262.000 primjeraka.

Dodajmo na kraju toj uspjesnoj statistici i podatak da je u cijeloj Italiji broj televizora 1954. dosegnuo tek 88.000 primjeraka, da bi za pet godina ta brojka iznosila već 634.000. Sve je to kontekst s kojim je 1955. Fiat lansirao svoj novi model 600, najkarakterističniji proizvod automobilske industrije u tom razdoblju. Ideja o narodnom automobilu u Italiji je poznata jos od 1936. kada je Dante Giacosa svojim Fiatom 500 postavio parametre masovne motorizacije. Popularni “Topolino” održao se sve do pedesetih godina, kada je postalo jasno da je vrijeme za modernije koncepcije. Giacosa je još početkom II. svjetskog rata postao direktor Fiatovog konstruktorskog odjela, a već je tada imao i prve ideje o izradi automobila koji bi bio pozicioniran izmedu modela 500 i 1100. U pozadini cijele ideje Fiat je imao jos jedan cilj. Radilo se o proizvodnji automobila bez klasične šasije, dakle sa samonosećom karoserijom.

 Analiza koju su tražili od Opela, koji je 1935. započeo s projektom, pokazala je opravdanost očekivanja i ulaganja u taj projekt. Giacosa je tada i službeno dobio zeleno svjetlo za razvoj projekta označenog brojkom 700, iza kojeg se krio model sa četiri sjedišta, dok je manji s dva dobio oznaku 400. Mussolini je prvi prototip 700 dobio na poklon, a ujedno je na taj način ispitano i mišljenje velikog vođe koji je poput Hitlera bio opčinjen idejom masovne motorizacije naroda. Rat je prekinuo daljnje radove, što nije ujedno bio i kraj sna. Giacosa nije odustao od predratnih ideja, već dapace sazrio je u mišljenju da su dva sjedišta ipak premalo za poratnu generaciju koju će ubrzo zadesiti pravi baby boom. Giacosa se odlucio defintivno za četiri sjedišta, potpuno zatvorenu karoseriju i straga ugrađeni dvocilindrični boxer motor. Novi projekt označen je kao Tipo 100 i u prototipnoj fazi izrađene su tri različite alternative. Prva je bila s konvencionalnom šasijom, motorom sprijeda i pogonom straga. Kod druge motor je bio ugrađen sprijeda poprijeko s pogonom na prednje kotače, dok je u trećoj varijanti motor bio ugrađen straga poprijeko s pogonom na stražnje kotače. U sva tri koncepta motor je ipak bio četverocilindrični redni obujma 500 ccm. Giacosa je osobno navijao za drugu varijantu, ali njegova nije bila posljednja.

Nakon smrti velikog Giovannija Agnellija Fiat preuzima Vittorio Valleta, koji u projektu 100 vidi zapravo budućnost cjelokupnog Fiata. Giacosa je dobio jasan signal da o njegovom uspjehu zapravo ovisi neposredna egzistencija barem 100.000 Ijudi! Nove kalkulacije sada su sljedeće: 200 kg težine motora, mjenjača i podvozja, a 250 kg ostaje za nadogradnju i sve ostale detalje interijera. Očekivana brzina iznosila je oko 85 km/h i karoserija je morala omogućiti pristojan komfor za četiri osobe. Te parametre nije bio problem ispuniti. No, s motorom i konstrukcijom mjenjača Fiat je kombinirao sve do 1953. Razradili su cijeli niz bezuspješnih kombinacija, a zaigrani inženjeri vjerojatno bi i dalje lutali da im direktor Gaudenzio Bono nije odredio konkretan rok od četiri mjeseca u kojem moraju riješiti taj posljednji nedovršeni zadatak. Tako je zapravo po direktivi nastao četverocilindrični vodom hlađen agregat obujma 633 ccm i snage 19 KS, koji je kombiniran naposljetku s klasičnim ručnim mjenjačem sa četiri brzine. Topli zrak s hladnjaka motora odvodio se kroz poseban tunel sve do vjetrobranskog stakla, tako da su konstruktori ujedno riješili na jednostavan način i grijanje automobila 1955. Fiat 600 konačno je bio rođen.

fiat-600-dAutomobil mali veličinom – ali velikog potencijala, javnost je vidjela prvo u ožujku u Ženevi, a u travnju na salonu u Torinu. Italiju je u pravom smislu riječi napao oktanski virus Fiat 600. Talijanska vlada je u međuvremenu za potrebe motorizacije otvorila i prvih 100 kilometara nove Autostrada del Sole izmedu Milana i Parme. 1959. tvornica Mirafiori jedna je od najvećih u Italiji sa 65.000 zaposlenika koji godišnje produciraju oko pola milijuna automobila. Fiat 600 i dalje je bio san mnogih Talijana, ali i ostatka Europe. Nakon tradicionalnog Ferragosta, Fiat je 1960. predstavio novi model Fiat 600D. Razlika je prije svega bila u motoru koji je narastao na 767 ccm i 29 KS što rezultira respektabilnijom najvećom brzinom od 110 km/h, uz tek minorno povećanje potrošnje goriva. Po prvi put ugrađeno je elektromagnetsko paljenje korištenjem ključa, povećani su prorezi na poklopcu motora straga, a adekvatno većoj brzini dodan je i novi brzinomjer s podjelom do 120 km/h. Cijena je sada 640.000 lira, a prosječni radnik zarađivao je oko 47.000 lira.

To je vrijeme prave potrošacke groznice u Italiji. Broj automobila u samo godinu dana raste za 54 posto. Zbog potražnje kapacitet tvornice Mirafiori povećan je pet godina prije plana, a Fiatova cjelokupna godišnja produkcija 1962. iznosi rekordnih 930.000 primjeraka. Uz Fiat živi i 10.000 malih tvrtki koje u svojstvu kooperanata isporučuju dijelove za Fiat 600. Svoje posljednje značajnije izmjene mališan je doživio 1964/65. kada se prvotno ugraduju “normalna” vrata s otvaranjem prema naprijed umjesto starih “za samoubojice”. Povećana su prednja svjetla, dodana guma na dijelove branika, povećana stražnja svjetla itd. U toj formi Fiat 600 ostao je u programu Fiata do 18. svibnja 1969. kada je s proizvodne trake sišao posljednji primjerak. Već paralelno s posljednjim modifikacijama predstavljen je nasljednik Fiat 850, koji je ponovo bio pravi automobil u pravo vrijeme. No, ovaj mali automobil i danas je u srcima mnogih širom svijeta. Neki su u njemu začeti, neki su rasli, a neki i odrasli u legendi koja je svojedobno postala imaginacija talijanskog preporoda.

Automobili Fiata nastali u razdoblju između 1928. i 1972. mogu se poistovjetiti uglavnom samo sjednim imenom. Dante Giacosa (1905-1996) bez diskusije je najtalentiraniji Fiatov dizajner kojeg je tvrtka ikada imala u svojoj povijesti. Njegov talent prepoznavanja potreba tržista, mogućnosti industrije i na kraju odgovarajućeg dizajna automobila, danas je nespojiv u jednoj osobi. Giacosa u Fiat dolazi 1928. gdje za početak autorizira najmanji serijski automobil na svijetu, legendarni Fiat 500 poz natiji kao Topolino. Mali, kompaktni automobil predstavljen 1936. srušio je sve do tada poznate stereotipe u proizvodnji automobila. Giacosa nastavlja uspješni niz sa 1957. predstavIjenim Nuova 500, tu je i 1100, 1400, zatim dolazi Fiat 600, Fiat 124 (1966), Fiat 128 (1969), Fiat 130 (1969), Fiat 127 (1971) te Fiat 125 (1967). Umirovljen je 1975. kao voditelj Fiatovog odjela razvoja, a osim sto je “demokratizirao” automobil u talijanskom društvu, upravo ti automobili donijeli su Fiatu i najveći profit u povijesti.

Blizanci iz svjetske produkcije

Za Fiat 600 slobodno se može reći da je svjetski proizvod. Osim u Italiji gdje je proizvedeno 2.695.197 primjeraka, izrađivao se u Španjolskoj s znakom Seat (1957-1973.) gdje je producirano 797.349 primjeraka. U Argentini je Fiat 600/600R bio u produkciji između 1960 i 1982. I izrađeno je 304.016 primjeraka. NSU/Fiat jagst bila je oznaka proizvoda koje su radili u Njemačkoj gdje je produkcija iznosila 171.355 primjeraka. Naravno, tu je još i produkcija Zastave od 923.487 primjeraka Fiće.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Papa Franjo primio novinare: Vaš posao je dragocjen jer pridonosi potrazi za istinom

Objavljeno

na

Objavio

ZENIT

Papa Franjo volio bi pohoditi Hrvatsku, ali najprije želi posjetiti male države. Pohvalio je Hrvatsku i hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović.

Papa Franjo je u dvorani Clementini u Vatikanu primio strane novinare (članove čuvene Stampa Estere) s članovima obitelji, njih oko 400 iz 50 zemalja, i održao vrlo znakovit govor za novinarsku profesiju te se sa svima rukovao. Iskoristio sam tu priliku da pitam papu hoće li posjetiti Hrvatsku, piše Večernji List.

– Vrlo rado, ali prije moram, kao što znate, posjetiti manje države – kazao je Franjo.

– Ali ni Hrvatska nije velika država – primijetio sam.

– Ali vaša je država snažna, jako snažna, a imate i predsjednicu koja je snažna, pravi general – odgovorio mi je Franjo.

Bez istine nema slobode

Najprije su papu pozdravile i zahvalile na prijemu dosadašnja predsjednica Stampa Estere turska novinarka Esma Çakir te sadašnja predsjednica američka novinarka Patricia Thomas, koja ga je pozvala u prostorije udruge u ulici Umiltà (Poniznost) u Rimu i uručila mu iskaznicu udruge stranih novinara. Upravo s riječi “poniznost” bile su povezane i neke papine misli.

– Želim vam prije svega kazati kako cijenim vaš posao. Crkva vas cijeni i kada joj stavljate prst u ranu, jer rana se nalazi u crkvenoj zajednici. Vaš posao je dragocjen jer pridonosi potrazi za istinom, a samo nas istina čini slobodnima. Vaša je uloga neophodna i to vam daje veliku odgovornost: traži od vas posebnu brigu za riječi koje upotrebljavate u vašim člancima – kazao je Franjo i dodao kako je važno vagati riječi i na društvenim mrežama te je pozvao novinare da djeluju kako bi “komunikacija stvarno bila instrument za konstruiranje, a ne za uništavanje, za susretanje, a ne za sučeljavanje, za dijalog, a ne za monolog, za orijentiranje, a ne za dezorijentiranje, za shvaćanje, a ne za neshvaćanje, za hodanje u miru, a ne za sijanje mržnje, za davanje glasa onima koji ga nemaju, a ne da se bude glasnogovornik onih koji urlaju jače”.

– Umiltà (Poniznost) ključ je novinarske aktivnosti. Poniznost da se ne zna sve prije ono je što pokreće istragu. Pretpostavka, umišljenost da se već sve znade ono je što blokira istraživanje. Ponizni novinar ne znači osrednji, već svjestan da se preko nekog članka, nekog tvita, nekog izravnog televizijskog ili radijskog javljanja može učiniti dobro, ali ako nismo pažljivi i savjesni, može se učiniti nažao drugome, često i cijeloj zajednici – kazao je papa i dodao kako, primjerice, ima naslova koji “urliču” i koji mogu predstavljati “lažnu stvarnost”. Zbog toga je potrebno uvijek provjeravati, a kada se pogriješi, teško je povratiti dostojanstvo. Zbog interneta i lažnih vijesti greške često budu prihvaćene kao istinite. Zbog toga novinari moraju uvijek imati na umu snagu instrumenta koji imaju na raspolaganju i oduprijeti se “tendencijama da se objavi neka vijest koja nije dovoljno provjerena”, kazao je Franjo i naglasio kako je “ponizni novinar ujedno i slobodni novinar. Slobodan od uvjetovanja. Slobodan od predrasuda i zbog toga hrabar. Sloboda zahtijeva hrabrost!”

U vremenu u kojem postoje lažne vijesti i neprijateljske riječi poniznost je ključ preokreta u novinarskoj profesiji premda bi netko mogao kazati kako su temelji profesije kompetentnost, sposobnost pisanja, brzina stvaranja sinteze, sposobnost postavljanja pravih pitanja. Traganje za istinom zahtijeva poniznost, dok je lakše ne postavljati si pitanja i zadovoljavati se prvim odgovorima, očekivanim rješenjima koja ne poznaju muku istraživanja sposobnu predstaviti kompleksnost stvarnog života. Ponizni novinar ne hrani pretjerivanja u sloganima koji poništavaju promišljanja, ne stvara stereotipe, ne zadovoljava se onime što kažu pojedinci kao da su oni u stanju riješiti sve probleme ili pak nalaze dežurne krivce, već traga za činjenicama prije nego što ih komentira. Papa Franjo citirao je svetog Franju Saleškog, zaštitnika novinara, koji poziva da se riječi upotrebljavaju s oprezom kao što kirurg oprezno upotrebljava skalpel. Potrebno je birati riječi posebno sada, u vrijeme društvenih mreža, kada mnogi upotrebljavaju nasilan i ponižavajući rječnik. Potrebno je imati na umu da svaka osoba ima nedodirljivo dostojanstvo.

Papa je spomenuo tzv. zaboravljene ratove i pozvao novinare da budu pažljivi kako ne bi zaboravili stvarnost. – Molim vas, nastavite govoriti i o toj realnosti, nemojte se predati indiferentnosti – rekao je. Pozvao je da se ne zaboravi na one koji bježe s ratnih prostora i kazao da se Sredozemno more pretvara u groblje.

Papa Franjo na koncu je novinarima udijelio tihi blagoslov jer, kako je rekao, nisu svi vjernici. Svakome je darovao knjigu “Komunicirati dobro. Riječi pape Franje” koju je izdala Vatikanska izdavačka kuća (LEV).

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

General Stanko Sopta – Zlo se opet ne miri, pokreću novu ofenzivu nazvanu detuđmanizacija

Objavljeno

na

Objavio

Donosimo govor generala hrvatskih snaga Stanka Sopte o 70. obljetnici Bleiburške tragedije

Poštovani puče hrvatski, Hrvatice i Hrvati, sedamdeseta je ovo obljetnica Bleiburga i Križnog puta!

Sveto je ovo tlo na kojemu danas molimo i zahvaljujemo za žrtvu koju su naši djedovi, majke i očevi, stričevi i ujaci, sinovi roda hrvatskog prinijeli na oltar hrvatske slobode!

Pozdravljam Vas u ime PBV, koji mi je ukazao čast, obratiti Vam se ovdje, kao jednom od hrvatskih branitelja Domovinskog rata u kojem smo stvorili demokratsku i neovisnu hrvatsku državu i time sve žrtve pale na tom stoljetnom putu učinili besmrtnima!

Pozdravljam duhovne oce na čelu s uzoritim kardinalom Josipom Bozanićem,  nadbiskupom zagrebačkim.

Današnja komemoracija održava se pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske gospođe Kolinde Grabar-Kitarović i člana predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda gospodina Dragana Čovića.

Prije dva dana Predsjednica Republike Hrvatske osobno je bila ovdje, pomolila se Bogu za žrtve i zapalila svijeću, a danas je ovdje njezina osobna izaslanica gospođa Bruna Esih koju s osobitim zadovoljstvom pozdravljam!

Pozdravljam člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda gospodina Dragana Čovića.

Pozdravljam muftiju zagrebačkog Aziza ef. Hasanovića, predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj.

Ljubav je početak svega, ljubav je pobjednica!

Rodila nas je ljubav naših majka i očeva. Samo ljubav i vjera daje snagu oduprijeti se zlu.

Zlo se ovdje u Bleiburgu i na križnim putovima prije 70 godina prikazalo krvavih ruku s mržnjom koja uništava život. Zlo to bijaše zaogrnuto komunističko-staljinističkom ideologijom. Sljedbenici tog zla, od Sibira, tridesetih godina prošlog stoljeća, Holdomora u Ukrajini pa preko Katinske šume, Crvenih kmera, Golog otoka i mnogih drugih mučilišta ubiše preko sto milijuna ljudi.

Pakt između Hitlera i Staljina potpisan je kolovoza 1939., pakt je to dvije ideologije zla 20. stoljeća. Staljinova Kominternina škola odgojila je niz diktatora koji su svojim djelima povijest učinili još krvavijom te nadišli i samog Staljina. NKVD-ov čovjek za likvidacije trockista u Španjolskoj, komunistički vođa Josip Broz, osobno je zapovjedio pokolj Hrvata na Bleiburgu,Teznom, u Hudoj jami i cijelom Križnom putu. Po riječima Đilasa okrutnost pokolja nad Hrvatima nije poznata u europskoj civilizaciji, dok Ranković svjedoči da je komunistička Jugoslavija do 1951. likvidirala 568 tisuća narodnih neprijatelja.

Zvijezda petokraka, simbol komunističke Jugoslavije, i nakon pada Berlinskog zida, simbola komunističkih diktatura, devedesete godine krenula je ponovno spriječiti demokratske procese i obraniti krvavu jugoslavensku tvorevinu, pritom otvoreno surađujući s četničkom kokardom.

Jedni gradeći veliku Srbiju a drugi spašavajući Jugoslaviju, a OBOJI paleći i pljačkajući Hrvatsku i ubijajući Hrvate.

No suprotstavila im se ljubav i žrtva hrvatskog branitelja prema svom narodu, prema svom domu, prema slobodi koju je zapadna civilizacija utkala u moderne i prosperitetne demokratske države!

Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman znao je dobro ideologiju tog zla, znao je dobro da hrvatski narod svoju opstojnost može sačuvati samo u demokratskoj i slobodnoj Hrvatskoj državi članici suvremene ujedinjene Europe dijeleći odgovornost za čovječanstvo kroz NATO.

Nismo uspjeli istražiti i prebrojiti sve žrtve Bleiburga i Križnog puta, a stigle su nove, Domovinskog rata, tražeći i jedne i druge da im se poklonimo i nikada ne zaboravimo.

No zlo se opet ne miri, pokreću novu ofenzivu nazvanu detuđmanizacija, pokušavaju spriječiti ulazak Hrvatske u Europu i NATO. Vještinom medijskih i inih manipulacija koje su izučavali u Kumrovečkoj akademiji uspijevaju doći na vlast. Dobrobit naroda nikad nije bio smisao njihove vlasti, danas je odlazak iz Hrvatske put koji nam sugeriraju. Izbor hrvatske predsjednice gospođe Kolinde Grabar-Kitarović jasan je znak neprihvaćanja tog puta.

Stojimo ovdje na ovom svetom tlu uz spomen žrtvama Bleiburga i Križnoga puta poput Mojsija na brdu Sinaju pred Gorućim grmom; stojimo izute obuće u stavu poklona bez ikakva unutarnjeg nagona za osvetom, ali da s moralnom i domoljubnom sviješću, s nacionalnom i političkom odgovornošću poput Mojsija, kojemu je Svemogući dao nalog da izvede Izabrani narod iz egipatskog ropstva, i mi na svjetlo dana iznesemo Istinu o masovnoj agoniji hrvatskoga naroda.

Stoga, hrvatski narode, mi moramo u punini živjeti demokraciju, biti odgovorni prema sebi i svojoj državi, birati svoju vlast, a demokratski izbrani predstavnici naroda, moraju, kako nas uči naša drevna Dubrovačka Republika, “zaboraviti osobne interese, a brinuti se za javne“.

Pred nama stoje novi izazovi, nove kušnje, no nikad naša vjera u Boga, ljubav prema obitelji, bratu svom, narodu svom i državi svojoj hrvatskoj ne smije usahnuti.

Neka Bog blagoslovi sve nas i cijeli naš hrvatski narod.

Živjeli.

general Stanko Sopta

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari