Pratite nas

Vijesti

Film je priča o poduzetnim i uspješnim Hrvatima

Objavljeno

na

„Ovo je priča o Hrvatima koji su bili poduzetni i snalažljivi, koji se se odlučili ostaviti trag u svijetu i u tome uspjeli“ rekla je direktorica Laudata Ksenija Abramović na predstavljanju dokumentarnog filma „Hrvatska priča u biblijskoj zemlji“ u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu.

hr_prica_u_biblijskoj_zemlji_02-580x386Film je snimljen u ožujku ove godine tijekom hodočašća u Izrael, gdje je bila otkrivena ploča u spomen na Pavla, Jakova i Antuna koji su prije 333 godine kupili Getsemanski vrt i darovali ga franjevcima.

Montažer i snimatelj filma jest Ivan Lovrić, a producentica Abramović objasnila je kako hodočašće u Svetu Zemlju privlači i zadivljuje ljude, kojima se čini kao da putuju kroz vrijeme i osjećaju da su bliži Gospodinu. Stajati ondje gdje je Isus stajao i gdje su se odvijali svi sveti događaji smatra velikom radošću, blagoslovom i odgovornošću.

„Možda zato možemo odlično razumijeti naša tri sunarodnjaka, Pavla, Jakova i Antuna. Ti su Hrvati iz Bosne i Hercegovine prije tri stoljeća razdali sva svoja imanja, uputili se u Svetu Zemlju i ondje od Muslimana otkupili Gestemanski vrt. Najveću hvalu dakako upućujemo našem Gospodinu kojemu smo prepustili puteve svoje, u koga se uzdamo i koji sve vodi i upravlja, pa tako i ovo hodošašće uz molitvu da nam udijeli blagoslov i mir svoj donese“, poručila je Abramović.

Spomen-ploča postavljena je s unutarnje strane Getsemanskog vrta na obroncima Maslinske gore. Nazaret, Betlehem, Brdo Blaženstva, Tabga, Galilejsko jezero, Kafarnaum, Kana Galilejska, Tabor, Ein Karim, neka su od mjesta koja su posjetili hodočasnici. Jedna od njih bila je scenaristica i redateljica Nada Prkačin koja je podijelila svoj doživljaj s prisutnima na predstavljanju filma.

„Htjela sam reći da se puno toga na takvom jednom snimanju može izdogađati, a i staje iza kamere. Recimo, dogodilo nam se da na Galilejskom jezeru svira himna, a nama suze idu i nekako toliko ste ganuti da postanete dio te priče te vam ne pada na pamet da to trebate snimiti“, rekla je Prkačin.

Hodočasničkom pjesmom nazvan je Psalam 122 koji mole hodočasnici kada dođu u Svetu Zemlju i idu prema Jeruzalemu. Uz molitvu, Sveta Zemlja posebnog je mirisa za inicijatora i voditelja projekta postavljanja spomen-ploče, fra Tomislava Glavnika: „Kad izađemo iz aviona i uđemo u svoje autobuse ja hodočasnicima kažem: „Dragi hodočasnici, osjećate li vi taj miris, da je on posve drugačiji, da je to miris Svete zemlje“. Nadam se da će Sveta zemlja onima koji još nisu bili ondje zamirisati na poseban način“.

Nekoć kad su Židovi hodočastili u Jeruzalem, naveo je Glavnik, kad bi išli svojoj kući pozdravljali bi se riječima: „Dogodine u Jeruzalemu“. Jednako je poručio i svim hodočasnicima: „Dragi moji posjetitelji, poželit ću i ja vama – dogodine u Jeruzalemu“. Na predstavljanju filma, u glazbenom dijelu programa sudjelovali su Čedo Antolić i zbor Hrid, a program je vodila Tanja Popec te pozvala sve prisutne da posjete internetske stranice obiteljske televizije Laudato TV.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Tuđman opet među nama

Objavljeno

na

Objavio

Eto, vidiš, govorio mi je nekakav unutarnji glas, budi da su „virni krivovirna pravca“, podigoše mu spomenik. „Najveći i najljepši“, upravo onako kako je obećavao zagrebački gradonačelnik. Dobro, ne voliš gradonačelnika, ali danas, na Dan ljudskih prava, srce bi ti ipak trebalo biti na mjestu, ako ni zbog koga i ni zbog čega, onda zbog Kuzme Kovačića i njegove umjetnine.

Da, tako i jest: srce mi je zbog njih na mjestu. Ali ovdje i sada nije riječ o umjetniku i umjetnini. O njima su u svom jadu i čemeru neumjesno i nepristojno u javnim priopćivalima cviljeli jugani (jarmoljubci) staroga kova teško pogođeni postavljanjem spomenika. Razumijem njihovu neuljuđenu tugu. Razumijem i stanovitu uljuđenu suzdržanost jugana novoga kova. Ipak, lagao bih kad bih rekao da suosjećam s njima, i jednima i drugima. To je možda krivo? Možda. Ali što mogu, ne zapovijedam svomu osjećaju, a hinjena mi se sućut gadi. Možda je krivo samo to reći? Ako je tako, ni tu mi nema pomoći. Kakav sam, takav sam.

Srce mi je dakle na mjestu, ali uznosan bi izraz zadovoljstva bio posve neumjestan. Zašto? Zbog okolnosti u kojima je spomenik otkriven. Kakve sad okolnosti? Razmotrimo to.

Nikada nisam dvojio da će Tuđman i u Zagrebu dobiti spomenik. Stoga nisam ni iznenađen. Nikad mi, kao ni kiparu Kovačiću, nije bio dvojben ni politički smjer ni državnički format Franje Tuđmana. Svi spomenici podignuti prvomu hrvatskom predsjedniku diljem domovine spomenici su – hrvatskomu suverenizmu. U tomu se svi politički Hrvati slažu.

Domoljubcima je to razlog štovanja, a domomrzcima razlog zatiranja Tuđmanove uspomene.

Tuđmanova se uspomena zatirala okrutno: ocrnjivanjem i blago: reinterpretacijom. Ocrnjivačima – juganima staroga kova – Tuđman je bio i ostao samo zločinac bez premca. Reinterpretima – juganima novoga kova – Tuđman je prikriveni globalist.

Ocrnjivanje je u velezločinca sažeo Zoran Erceg izgredom na svečanosti otkrivanja zagrebačkog spomenika Tuđmanu. Reinterpretaciju Tuđmanova suverenizma osmislio je Zdravko Tomac na jednoj od komemoracija u povodu Tuđmanove smrti u zagrebačkom Povijesnom institutu. „Vjerodostojni“ je profesor nazočnicima priopćio da mu je pokojni Tuđman „u četiri oka“ rekao: Borba za samostalnost i suverenost Hrvatske samo je prvo poluvrijeme; drugo je poluvrijeme borba za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji [tj. za odbacivanje samostalnosti i suverenosti]. To je humus iz kojega je niknula ideologija Sanaderova „novog“ HDZ-a. Tako su novi hrvatski jarmoljubci, Sanaderovi eurohrvati, god. 2003. od starih jarmoljubaca, Račanovih jugohrvata, preuzeli vlast i nastavili proeuropski „detuđmanizirati“ Hrvatsku.

Najžešće razdoblje „detuđmanizacije“ označila je HDZ-ova idila s Carlom del Ponte, glavnom tužiteljicom haaškoga Međunarodnog kaznenog sudišta za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji (ICTY). U to je vrijeme HDZ-ova vlast bjesomučno progonila hrvatsko „plemstvo mača“. Junaci Domovinskoga rata degradirani su u hulje i ništarije, zatvarani i osuđivani, a njihovu mrtvom vrhovnom zapovjedniku Franji Tuđmanu vlast je šutke, a oporba glasno priznavala status vođe i organizatora „udruženoga zločinačkog pothvata“. Kako je svršilo to protuhrvatsko mahnitanje? Haaško je sudište nepostojeći „Udruženi zločinački pothvat“, koji je maknulo s Republike Hrvatske, lani konačno pripisalo vojnomu i civilnomu vodstvu ratne Hrvatske Republike Herceg-Bosne i drastično ga kaznilo. A kada je general Slobodan Praljak, za čitanja presude, u sudnici počinio samoubojstvo odbijajući živjeti nedužan sa stigmom ratnoga zločinca, Hrvatski je generalski zbor u povodu toga tragičnog događaja organizirao svomu ratnom drugu komemoraciju u zagrebačkoj Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga. Nitko se iz vrha državne vlasti nije usudio nazočiti komemoraciji.

Doda li se tomu da je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović ove godine 19. obljetnicu Tuđmanove smrti i Dan ljudskih prava obilježila javnim druženjem s nekadašnjim neslužbenim glasnogovornikom Carle del Ponte Ivanom Zvonimirom Puhovskim te da je u isto vrijeme ministar unutarnjih poslova Davor Božinović u Marakešu prihvatio u ime Republike Hrvatske nekakav neobvezujući sporazum o migracijama koji redom odbijaju suverenistričke vlade u Srednjoj i Istočnoj Europi, što se o svemu tomu može misliti?

Ali vratimo se na polazište. Nakon punih 19 godina detuđmanizacije neprispodobivi je „Palmin burazer“ okupio cijeli trovrh državne vlasti i mnoštvo iskrenih štovatelja Tuđmanove uspomene podno veličanstvenoga spomenika hrvatskomu suverenizmu. Samo on, stjecajem nesretnih okolnosti, nije došao. Što mislite, je li to suverenističko pokajništvo hrvatskih globalista ili samo visoka himba? Što god bilo, dobro je da ih div podsjeća na njihovu neznatnost.

Benjamin Tolić/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Marin Vlahović: Kako sam razotkrio međunarodni švercerski lanac migranata..

Objavljeno

na

Objavio

Marin Vlahović u Bujici: “Sin saborskog zastupnika Gorana Beusa Richembergha bio je priveden i ispitivan, prošao je cijelu obradu!”

Ivor Beus se našao u automobilu koji je istovario migrante na granici – rekao je istraživački novinar Marin Vlahović, gostujući u Bujici za Z1 i nastavio: – To mi je potvrdio i njegov otac, saborski zastupnik Beus! Razgovarali smo telefonom…

Inače, zastupnik Glasa Goran Beus Richembergh je jedan od najvećih zagovornika danas usvojenog Marakeškog sporazuma i poznat je po otvorenoj promigrantskoj politici…

Marin Vlahović je 04. prosinca objavio članak na portalu Dnevno.hr, u kojem je razotkrio dio međunarodnog švercerskog lanca migranata. Dva dana kasnije – na Sv. Nikolu, zagrebačka policija izvela je munjevitu akciju i uhitila 14 osoba – 11 Hrvata, 2 Afganistanca i jednog Pakistanca. Vlahović tvrdi da je organizator krijumčarenja migranata u Hrvatskoj – od Bosne do Slovenije – zapravo sin pakistanskog konzula, a da je i 24-godišnji Hrvat uhićen kod Kopra prošle godine, nakon neuspješnog bjega pred slovenskom policijom i prevrtanja kombija, dio istog lanca.

Vlahović je u šokantnoj emisiji otkrio glavne krijumčarske rute, način komuniciranja, organiziranje prijevoza i odakle točno dolazi novac za šverc migranata. Zbog prozivanja pakistanske tajne službe misli da mu je glava u torbi. Vlahovićeva priča naišla je na veliki odjek u susjednim zemljama, dok se u Hrvatskoj pokušava zataškati…

Bujica je objavila i fotografiju posebne bankovne kartice koju migranti dobivaju od UNHCR-a i s koje podižu novac – bez imena i prezimena. Karticu je izvor iz policije dostavio redakciji Bujice, uz napomenu da mnogi migranti nemaju baš nikakve dokumente, ali zato imaju Mastercard koja vrijedi od 6. mjeseca 2017. do 6. mjeseca 2019. godine i na njoj je dovoljno novca za dolazak na krajnju destinaciju…

Bujanec: ‘Mainstream’ mediji šute o aferi Ivora Beusa, sina saborskog zastupnika Glasa – Gorana Beusa Richembergha!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari