Pratite nas

Komentar

Filozofija u Hrvata neki dan

Objavljeno

na

Nešto je trulo u hrvatskoj filozofiji

Lijepo je za čuti i vidjeti da se učenici natječu. Državna natjecanja iz matematike, informatike i slična, redovito su vrlo zanimljiva jer pobjednici državnih natjecanja svako malo osvajaju izvrsna mjesta na svjetskim natjecanjima. Takva natjecanja su festival darovitosti, kreativnosti i rada učenika i nastavnika, no nije sa svim natjecanjima tako. Tamo gdje bismo se najmanje nadali nailazimo na dosta nejasnoća. Ni manje, ni više nego u filozofiji.

Hrvatska filozofija sa svojim tisućljetnim nasljeđem danas na mnogim razinama pokazuje loše rezultate. Nešto je trulo u hrvatskoj filozofiji od školskih natjecanja do centara znanstvene izvrsnosti. Pisalo se o niskoj kolikoći i kakvoći znanstvene produkcije hrvatskih filozofa (čemu sam se i sam pridružio jednim člankom http://hrcak.srce.hr/91248). Pisalo se o krajnje iracionalnoj dodjeli sredstava filozofskim projektima koji nikako ne opravdavaju svoje postojanje. Pisalo se o dvojbenim centrima znanstvene izvrsnosti među kojima ima i filozofskih. Čak se u svjetski priznatim časopisima konkluzivnim argumentima pobijalo neke filozofske projekte i neke centre znanstvene izvrsnosti što nikako nije omelo nadležne i odgovorne u dodjeli enormnih novčanih sredstava, „enormnih“ barem u okvirima tuzemne filozofije (ovdje sam se pridružio kolumnom http://barometar.vecernji.hr/analyses/hrvatska-znanstvena-zabokrecina/). U tom kontekstu sljedeća napomena ne bi trebala zvučati pretjerano šokantno, ali bi nas ipak trebala barem blago uznemiriti.

Slučaj školskog natjecanja iz filozofije ljeta Gospodnjeg 2015.

Natjecanje iz filozofije (ali i logike, što mi ovdje nije tema) održano je na razini škola u utorak 10. 02. 2015. godine u 13:00 sati u skladu s odlukom nadležnog tijela. Pobjednici školskih natjecanja ići će na međužupanijsko natjecanje, te dalje na državno natjecanje. U samim prijavama za školska natjecanja u nekim županijama, tj. školama, uopće nije bilo rubrika za filozofiju (niti logiku), iako u tim školama postoje ti predmeti. Kako god bilo, nastavnici su uspjeli prijaviti i održati školsko natjecanje. Ovdje je pravilnik nejasan jer nije jasno kad se ide sa školskog na županijsko, a kad na međužupanijsko, pa zatim na državno. Vjerojatno u slučajevima kad je u nekoj županiji samo jedna škola koja bi samim time bila i najbolja u županiji. Ne, nepostojanje rubrike za prijavu školskog natjecanja iz filozofije (i logike), koje se a propos ne održava prvi put, ipak je propust.

Ovdje se stvari kompliciraju. Prema uputama autora natjecanja, tj. MZOS-a, AZOO-a, HFD-a i HLU-a postoje samo tri razine natjecanja: školsko, (među)županijsko i državno. Pročelnik Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu, šport i tehničku kulturu je suprug nastavnice filozofije u jednoj srednjoj školi jedne županije. Ako je slučaj da je njezina škola testove dobila na vrijeme, a neke ne, onda je to pogodovanje temeljem nepotizma. Time bi učenici njezine škole, kako nemaju konkurenciju, automatski bili najbolji u županiji i otišli bi direktno na (među)županijsko, tj. državno natjecanje. No zaista mi je teško povjerovati u nepotizam u ovom području i na ovoj razini. No, ako je to slučaj, onda je to malo veći propust.

U toj istoj županiji postoji pet škola koje imaju predmet „Filozofija“. Neki nastavnici filozofije u nekim školama niti u 12:00 sati spomenutog utorka nisu dobili testove. Tek nakon intervencije kod Državnog povjerenstva natjecanja iz filozofije dobili su iste. Ne znam kako se dobivanje testova u 60-ak minuta prije natjecanja može držati razumnim rokom dostave testova. Kad su članovi povjerenstava školskih natjecanja usred natjecanja, tj. od 13:00 sati nadalje, uočili pogreške, odgovor više instance je bio da je pogreška uočena tog istog utorka 10. 02. 2015. ujutro bez daljnjeg objašnjenja o tome što i kako postupati dalje, bez isprike, bez upozorenja! Ovo je, bez daljnjeg, propust za koji u svjetlu prethodno spomenutog možemo dvojiti kako je slučajan. Bjelodana nestručnost.

Šećer dolazi na kraju. Ispit s pitanjima iz filozofije sadrži manju pogrešku, jer se dva puta pojavljuje pitanje broj 10 pri čemu se radi o različitim pitanjima pod istim rednim brojem. U esejskom dijelu ispita pogreška je nešto veća. Naime, u prvoj temi za esej dan je navod Aristotela, a ispod navoda u zagradama piše „Platon“ što nedvojbeno nije Platonov, nego Aristotelov tekst. Dakle, test sadrži pogrešku u numeraciji pitanja i navodima jedne teme eseja. Ove pogreške ukazuju na nevjerojatnu aljkavost i površnost odgovornih članova Državnog povjerenstva natjecanja iz filozofije, ili pak osobe odgovorne za sastavljanje ispita za natjecanje koju je zasigurno autoritetom i službom trebao delegirati tkogod iz spomenutog Državnog povjerenstva. Vremenik natjecanja objavljen je i popravljen tijekom 12. mjeseca 2014. godine tako da je navedeno Povjerenstvo imalo dovoljno vremena za satavljanje ispita i provjeru samog sadržaja i forme istog.

Nadam se da deblji kraj u cijeloj priči na koncu nisu izvukli nedužni učenici nadareni za filozofiju, jer u Hrvata je oduvijek bilo malo filozofa, a najveća bi šteta bila upropastiti talent, dar, kreativnost i trud, koji je i inače rijedak, a napose u tako čudnovatoj pojavi kao što je filozofija.

Četiri zdravorazumska pitanja

Članova spomenutog Državnog povjerenstva ima niti manje, ni više nego četrnaest, tj. dvanaest članova, tajnica i predsjednik. Njih 14 nije našlo shodnim:

(1) Provjeriti mogu li se ispravno prijaviti školska natjecanja iz filozofije?

(2) Jesu li obrasci za prijave natjecanja ispravni i odaslani na vrijeme?

(3) Jesu li ispiti sastavljeni formalno i sadržajno stručno i točno?

(4) Jesu li ispiti dostavljeni školama u razumnom roku prije početka školskih natjecanja?

Propusti se svakako događaju. Svi griješimo. Ja sam zadnji koji bih trebao prigovarati. Naime, nisam član takvog Državnog povjerenstva, ali filozof jesam, doduše ne bogzna kakav. Po mom skromnom sudu, ovdje bi se spomenuto Državno povjerenstvo trebalo žurno očitovati, ispričati se ukoliko je odgovorno, ili ukoliko su odgovorne osobe koje je ono delegiralo i obvezati se na procedure kojima će se cijela stvar učiniti djelotvornijom i imunom na ovakve čudnovate propuste.

*Ovaj tekst napisan je temeljem anonimne dojave. Uz informacije, dostavljene su mi fotografije ispita i tablica na kojima je jasno vidljivo kako uopće ne postoji mogućnost prijave natjecanja iz filozofije (i logike) i navedene pogreške u ispitima. Ni na koji način nisam profesionalno vezan uz spomenuta natjecanja, uz rad u srednjoj školi, niti uz rad navedenog Državnog povjerenstva. Istina, filozofa je u RH malo, isto kao i nastavnika filozofije, čak manje nego zastupnika u Hrvatskom saboru, i svi su za sve barem čuli, vjerojatno su se upoznali, a moguće je kako se i bolje poznaju, te je stoga naglasak na riječ profesionalno više nego važan.

Za ovu priliku klasičan školski skeč Rowana Atkinsona „Fatal Beatings“.

Piše:Kristijan Krkač

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Velimir Bujanec: “DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN”

Objavljeno

na

Objavio

DOBAR SRBIN I LOŠ SRBIN…

Dobar Srbin je branio Hrvatsku i zna da je Srbija, uz pomoć jugo-komunističke JNA i paravojnih terorističkih postrojbi (četnika) izvršila agresiju na Hrvatsku državu.

Loš Srbin već dulje vrijeme na našoj nacionalnoj televiziji napada sve što je hrvatsko, a sada bi mijenjao i karakter obrambenog Domovinskog rata.

Dobar Srbin se sa lošim Srbinom nije upuštao u detaljnije rasprave; čovjek je od velikosrpske agresije branio hrvatski Vukovar i stao je na stranu DOBRA – protiv ZLA. Pa čak i u vlastitoj obitelji.

Loš Srbin bi trebao znati da je nad Hrvatskom izvršena krvava agresija, da su sve zapovijedi tijekom te agresije stizale iz Beograda i da je to u konačnici, potvrdio – Međunarodni sud pravde u Haagu.

Međutim, loš Srbin namjerno manipulira, iako možda zna koliko je tisuća Srbijanaca u Srbiji mobilizirano za sudjelovanje u agresiji na Hrvatsku, kasnije i BiH. Najvjerojatnije ne zna koliko Srbijanaca u Srbiji danas prima invalidnine i mirovine za sudjelovanje u agresorskim ratovima.

Lošeg Srbina svakako se ne može nazivati četnikom, ali moglo bi se reći da spada u skupinu nekadašnjih jugoslavena, sada jugonostalgičara… I zato je on loš Srbin čak i za mnoge Srbe!

Država lošeg Srbina je krepala 1990. godine – a onda je krenula agresija kojoj su se priključili mnogi loši Srbi; htjeli su živjeti u jednoj državi – zvala se ona ‘Velika Srbija’ ili ‘Jugoslavija’, svejedno.

Uglavnom, dobri Srbi su branili svoju Hrvatsku, kao hrvatski branitelji – od loših Srba svih vrsta. Izjava lošeg Srbina da se u Hrvatskoj “vodio građanski rat” slično je uvredljiva kao i izjava jednog političkog klauna da se u Vukovaru “nije dogodio genocid”… Politički klaun izjavu kojom je negirao genocid dao je lani, a loš Srbin je negirao agresiju baš danas, na dan pada Borova Naselja.

U svakom slučaju, danas je jedan dobar Srbin pokazao lošem Srbinu da je prije svega – loš voditelj!

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

Objavljeno

na

Objavio

Je li konačno vrijeme da se tog Stankovića makne s državne televizije koju mi svi, a ne samo njegovi istmišljenici, pod prijetnjom ovrhe moramo plaćati? Neka peticija, prosvjed, nešto?

Osim što isljednički muči goste u studiju koji mu nisu istomišljenici, sad je počeo gnojiti i o građanskom ratu.

Milijun puta do sad uvjerljivim je argumentima dokazano da su Milošević i beogradska politika prvo htjeli unitarnu jugoslaviju pod dominacijom Srba, a kad to nije uspjelo onda su prešli na plan B, velika Srbija s zapadnim granicama Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica, a kad je realizacija i tog plana postala upitna onda je bilo “uzmimo najviše što možemo”.

I operacionalizacija tog plana je jasno vidljiva, u više faza, od operacije “RAM” odnosno agresije na Hrvatsku 1991. do druge faze u BiH u proljeće 1992. kad su velikim klještima planirali zatvoriti Sarajevo, a malim klještima Dalmacija preko Kupresa i Livna na sjeveru te Mostara i Čapljine na jugu.

Ako je rat bio građanski, što traži užički korpus prilikom napada na Dubrovnik, ili što banjalučki korpus traži prilikom napada na zapadnu Slavoniju i Banovinu? Što novosadski korpus ima napadati i bacati stotine tisuća granata na Vukovar?

Da bi Stanković to sveo na dio lokalnih Srba, koji su ovdje imali ulogu trojanskog konja, i s kojima bi posao završila naša policija sama, bez ZNG-a i HV-a, da im nije bilo otvorene i logističke i vojne potpore Beograda?

Dakle, Stanković može terorizirati i mog imenjaka Mišića, časnog čovjeka, vukovarskog branitelja koji voli svoju domovinu i koji ne moli Boga da grmi u Hrvatskoj a da kiša pada u Srbiji, kao i sve ostale svoje neistomišljenike.

A ja imam jako dobro pamćenje, i danas se živo sjećam kad je u njegovoj emisiji gostovao notorni Aleksandar Tijanić, Miloševićev “ministar informisanja” koji je u toj emisiji otvoreno veličao četništvo, a Stanković ne samo da mu se nije suprostavio, nego se pravio gluplji nego što jest.

U pola emisije Tijanić mu kaže “Nećete valjda da mi kažete da se slučajno zovete Aleksandar?” A Stanković odgovara “Molim, ne razumijem.”

Na kraju emisije Stanković postavi pitanje, a Tijanić njega pita:
“Jel vi to mene pitate kao Srbin Srbina?”
A Stanković ponovo odgovara:
“Molim, ne razumijem…”
Zanimljivo kako “razumije” kad mu u studio dođe netko tko voli Hrvatsku.

Taj Stanković već 17 godina tako gnoji otkad ga je na to mjesto postavila Račanova vlada nakon provedene najveće čistke u povijesti HTV-a. Taj Stanković je tv-simbol detuđmanizacije.

I zato ponavljam, nama je potrebna lustracija detuđmanizacije, potrebno je ukloniti i sankcionirati sve što se u tom bolesnom kovitlacu bolesne mržnje prema prvom hrvatskom predsjedniku popelo na gore u hijerahiji, bilo medijskoj, bilo političkoj, ili bilo kojoj drugoj.

A ne da mi iz tjedna u tjedan moramo slušati laži koje su milijun puta oborene uvjerljivim argumentima, da moramo gledati kako se s jedne strane titra jugoslavenčinama i kojekakvim probisvjetima i lažovima, dok se s druge strane isljeđuje ljude koji vole svoju zemlju, a posebno branitelje, dok drugi branite

lji koji to gledaju gube živce, i u nemoći da bilo što po tom pitanju učine dolaze na ideju da naude sami sebi.

Zbog tipa koji ima 50-ak tisuća kuna plaću, i pravi se gluplji nego što je, agresiju na Hrvatsku naziva građanskim ratom, a pravi građanski rat kao što je onaj između Hrvata i Muslimana u BiH naziva hrvatskom agresijom.
Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

Predrag Nebihi

NU2: Predrag Mišić Stankoviću: Ovdje nije bio nikakav građanski rat!

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari