Pratite nas

Magazin

Forrest Gump 20 godina kasnije: tri ideje u filmu koje nas nastavljaju izazivati

Objavljeno

na

Kada sam ponovno sjeo i pogledao film shvatio sam da se u njemu događa puno više – čak i više nego što sam se na prvu sjetio – te bi nam sastavljanje duge liste onemogućilo ulazak u dublje razmišljanje i raspravu o samom filmu. Stoga sam odlučio ovaj članak napisati više u dubinu negoli u širinu. Time sam htio ukazati na bogatstvo i vrijednost samog filma, umjesto da napišem nostalgičan i pojednostavljeni popis stvari u filmu kojih se ionako svi sjećamo. Forrest Gump je film koji nas poziva da živimo punim životom unatoč nemirnim vremenima. Ovakva priča dobro ispričana ne progovara samo o važnim stvarima u životu već nam govori i o nama samima. Forrest na početku filma to dobro objašnjava: „Moja mama je uvijek govorila da možeš puno toga reći o čovjeku po njegovim cipelama. Kamo idu i gdje su bile. U životu sam nosio dosta različitih cipela.“ Istina, nismo li svi?

Iako inače nisam sklon kopati po filmovima u potrazi za kršćanskim krepostima samo zato da bi zvučalo suvremeno (osobito ako redatelj prilikom snimanja nije imao slične namjere), u ovom slučaju mi se same od sebe nameću neke provokativne svetopisamske teme koje mi se čine povezanima s ovim filmom.

Normalno, film nas uči lekcije koje su nam svima intuitivno poznate. No postoje neke stvari koje često izgubimo iz vida i iskreno, još ih se borimo shvatiti – kamoli neprestano živjeti.

Ovo je par zapažanja, ključnih ideja iz samog filma, koje nas izazivaju kao ljude i kao kršćane.

Slobodna volja ili predestinacija?

Ova je tema obično rezervirana za rasprave na forumima ili Facebooku (čini mi se da kalvinisti imaju istančan nos za pronalazak ovakvih rasprava). Pitanje između slobodne volje ili predestinacija nalazi se u samoj srži Forresta Gumpa. Poručnik Dan predstavlja predestinaciju („Svi imamo sudbinu! Ništa se jednostavno ne događa samo od sebe! Sve je to dio većeg plana!“), a mama predstavlja slobodnu volju („Vjerujem da svi mi određujemo svoju sudbinu.“). Ovo je rasprava univerzalnih razmjera, ne samo zato što odgovor utječe na našu sudbinu – već i na naš osobni identitet. Postoji li neki „viši plan“ prema kojem smo se rodili i čiji smo sada dio? Ili smo svi mi gospodari svoje sudbine? Jesu li, možda, obje tvrdnje krive? Jesmo li mi poput pera na kraju filma koje vjetar nasumično nosi prema svojoj volji? Forrest se muči s ovim pitanjem kroz cijeli film, nesiguran koju bi ideju izabrao, sve dok na kraju filma ne doživi svojevrsno prosvjetljenje. Vjerujem da Forrest dolazi do ispravnog zaključka („možda se obje stvari događaju istovremeno“) i priča o njegovu životu – priča o neočekivanim iznenađenjima i izazovima – to potvrđuje.

Mudrost moje mame

“Mama je uvijek objašnjavala stvari tako da sam ih mogao razumjeti.“ Postoje brojni razlozi kojim nas ovaj film stalno privlači. Mislim da je ključan razlog Forrestova mama koja nam kroz cijeli film donosi osnovne, ali važne istine o životu. Neki filmski kritičari tvrde da se radi o previše pojednostavljenom gledanju na život, ponešto naivnoj mudrosti, i to je možda istina. No ta istina odzvanja! Mislim da smo u životu prečesto cinični. Previše iskompliciramo sam život, razloge zbog kojih se nešto u našim životima događa, pa čak i ljude koji su dio tog istog života. Ponekad je dobro – čak i nužno – poput Forrestove mame pogledati na život kroz „pojednostavljene naočale“, objasniti stvari koje nam se događaju tako da ih sami možemo shvatiti. Forrest to iskreno čini kad god nam kaže: „Netko je glup, ako čini gluposti“, „Trebaš uraditi najbolje što možeš s onim što ti je Bog dao“ ili „Moraš staviti prošlost iza sebe prije nego što možeš krenuti naprijed“.

Nešto slično i Isus radi sa svojim učenicima kada im govori kroz prispodobe. Pričati o Kraljevstvu Božjem bilo bi prekomplicirano i uzvišeno za shvatiti, pa je Isus svojim učenicima morao pričati priče koje su mogli shvatiti. Istina je da su učenici često bili zbunjeni nakon priče, ali ne samom pričom. Oni su bili zbunjeni oko toga kako primijeniti samu priču: „Da, učitelju, sve to zvuči dobro. No zašto nam to govoriš?“ Oni nisu uspjeli shvatiti priču, ne zato što su bili glupi, već zato što su bili odrasli. Ovo me dovodi do najvažnije ideje koju nam film nudi.

Budite kao djeca!

On dozove dijete, postavi ga posred njih i reče: „Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko“ (Mt 18,2-3)

Prilikom ponovnog gledanja Forresta Gumpa ova mi se ideja nametnula sama od sebe. Radi se o jednostavnoj poveznici, koja ima dalekosežne učinke. Znanje i stručnost često nisu ono što bi trebali biti te nas mogu iscrpiti i učiniti ciničnima, pa čak i dovesti do gubitka vjere. Sve to može oblikovati naš duh u nešto što nije baš kršćanski usmjereno. Ne bismo trebali sažalijevati Forresta zbog toga što ima niži IQ – trebali bismo težiti prema naravi koju njeguje.

MSDFOGU EC011

Kod Forresta su očite njegove osobine, njegova dobrota, blagost i velikodušnost. Njegova nevinost. Postoji atribut koji često ne povezujemo s nevinošću dok ga Forrest utjelovljuje gotovo instinktivno, a to je moralna jasnoća. Na osnovnoj, ali važnoj razini, Forrest jako dobro razlikuje dobro od zla i to jako brzo. To ga motivira na djelovanje. Kada se prema nekomu odnosi loše ili ga se tuče (poput Jenny koja se nalazi u vezi u kojoj je zlostavljana), Forrest se ne povlači, on nije kukavica – on djeluje. On se bori. On brani. On štiti. On ne pristupa problematičnoj situaciji kroz intelektualnu psihoanalizu, već vidi nekoga u potrebi i djeluje (tako je isto činio i u Vijetnamu – naprosto jer je osjetio da je pravi trenutak za djelovanje). Njegova nevinost nije njegova slabost. Ona je njegova snaga. Možda nam se čini jednostavno promatrati Jenny i osuđivati je zbog njezina vlastitog izbora – što nije izabrala bezuvjetnu ljubav koju joj Forrest tako očito nudi – gruba istina je da smo svi mi više poput Jenny nego što smo nalik Forrestu. Mi ne žudimo samo za stvarima, već i za snovima, pretvarajući naša nadanja u naše idole. Te nas strasti odvlače od stvari koje su istina, koje donose mir, koje nam pružaju ljubav i tjeraju nas prema stvarima koje donose kaos i krive stranputice. No u našim glavama Jenny je odrasla osoba, a Forrest je glupan? Slično se događa i s poručnikom Danom koji se hrva sa sudbinom koja je zakazala ispuniti ono što je on sam za sebe zamislio i što su mu drugi obećali. Kao proizvod tog hrvanja poručnik Dan postaje ljut na Boga. Možda nećemo odobravati poteze koje čine Jenny i Dan, ali trebali bismo razmisliti što nam oni otkrivaju o nama samima.

Biti kao Forrest? Kamo sreće da smo svi mi tako naivni. Svijet bi bio bolje, nježnije i pravednije mjesto.

Mogao sam napisati još jedan članak o tome kako redatelj Robert Zemeckis stvara niz snažnih trenutaka u svome filmu. Kada se Forrest oslobađa od okova svoje proteze… kada se Forrest i Jenny ponovno susreću pored reflektirajućeg bazena… kada se poručnik Dan ponovno pomiruje s Bogom i nakon nekog vremena susreće Forresta kao promijenjeni čovjek. Ili po meni najsnažniji trenutak – kada Forrest saznaje da je otac, te ga preplavljuju izmiješani osjećaji. Prilikom svakog od tih trenutaka preplavljuju me osjećaji i pojavi mi se knedla u grlu.

Svi bi nas ti emotivni trenutci u Forrestu Gumpu trebali izazvati. A taj izazov bi se mogao kratko izreći na sljedeći način: prestani biti poput Jenny, prijeđi kroz stanje poručnika Dana i na kraju postani kao Forrest Gump.

I to je sve što imam reći o ovome.

[ad id=”40551″]

Jeffrey Huston,  Crosswalk.com

Prijevod: Nenad Palac/Bitno.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

dr. Nela Sršen: Ostanak kod kuće za sada je naše jedino oružje

Objavljeno

na

Objavio

U Italiji unatoč karantenama i ograničenom kretanju crvenim zonama koje već traju tjednima, ne smanjuje se broj zaraženih. Što više, raste broj oboljelih i umrlih. U jednom danu umrlo je  475 osoba a broj žrtava narastao je na 3 tisuće. Porastao je broj zaraženih za 13 posto.  Čelni čovjek Svjetske zdravstvene organizacije smatra kako je problem Italije što su žarišta zaraze zdravstvene ustanove i Talijansko stanovništvo među najstarijima je u Europi. Stanje u Italiji komentirala je doktorica Nela Sršen.

– Pokušavamo biti normalni iako cijela aktivnost u bolnici je reducirana, svedena je zapravo na minimum, kazala je Sršen i dodala da je jako veliki postotak i zaraženog zdravstvenog osoblja – ukupan broj je oko 2700 ili  oko 8 posto od ukupnog broja zaraženih.

Naglasila je i da je velik postotak smrtnih ishoda – oko 8 posto, Wuhan je imao oko 3 posto i smatralo se da je to visoki postotak, Koreja oko 1 posto… pa se postavlja pitanje što je to s Italijom. Zbog toga su i uvedene karantene – u nadi da bi se uz njihovu pomoć mogao održati zdravstveni sustav.
U pokrajini Veneto, gdje Sršen i radi, zdravstveni sustav funkcionira solidno, reanimacija je održiva, kaže. Za sada je kapacitet popunjen oko 70 posto, ali svaki dan se stvaraju još mjesta. No, ne stoje tako stvari u Lombardiji gdje se pokušava intubirane pacijente organizirano odvesti u druge bolnice jer u Lombardiji nemaju mjesta.

– U zadnje vrijeme upotrebljavamo sve više riječi kao što su rat, represija, policijski sat, vojska na ulicama, zatvorske kazne, prisiljavamo ljude da stoje u kućama, a onda im kažemo “Nemojte širiti paniku, nema razloga za to” – naglasila je Sršen.

– Nalazimo se u apsurdnoj situaciji, prenosili smo informacije na neadekvatan način. Kada su počeli prvi smrtni slučaj, pričali smo da je to bolest koja pogađa starije, bolesnije, da ne dira mlade niti djecu. Tako su i mladi prihvatili to kao da problem nije njihov a onda smo ustanovili da su oni najveći prenosnici i posebno je visoki postotak onih koji nemaju nikakve simptome i slobodno su šetali okolo – dodala je.

Smatra da ne postoji pravilan protokol koji bi nam rekao kako se treba ponašati jer imamo bitku koja se rješava u tijeku.

– Zajednički neprijatelj je jedna lančana nakupina proteina koja se mjeri u nanometrima – naglasila je.

– Govorili su nam da ćemo nakon 14-15 dana karantene imati rezultate, a vidimo da brojevi rastu, jutros je premijer rekao da do 3.-4. sigurno nećemo prekinuti karantenu. Dakle, ono što smo naučili od Kine je upravo to – ostanak po kućama je jedini način da pokušamo suzbiti zarazu i smanjiti pritisak na zdravstveni sustav. U ovom trenutku druga alternativa ne postoji – poručila je doktorica Sršen.

Na pitanje može li komentirati vijest o lijeku s kojim je izliječen 79-godišnjak, a riječ je o Remdesiviru, doktorica je odgovorila da poznaje taj lijek, da se on upotrebljava u liječenju ebole.

– Opet ćemo živjeti od raznih uluzija, ima tu jako puno protokola, treba se vidjeti koji lijek može imati najbolji efekt – zaključila je.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Magazin

Večeras premijera nove verzije domoljubne pjesme ‘Moja domovina’

Objavljeno

na

Objavio

U HRT-ovu studiju “Anton Marti”, večeras se dodjeljuje najveća medijska nagrada u zemlji – Zlatni Studio, a kao posebna glazbena poslastica ističe se okupljanje naših najkvalitetnijih i najpopularnijih glazbenika koji će još jednom u Band Aidu zapjevati ‘Moju domovinu.

Bit će točno 58 izvođača, isto kao i ratne 1991. godine. Uz soliste, neke iz originalnog Band Aida i većinom nova imena, “Moju domovinu” na Zlatnom Studiju zapjevat će i zbor koji čine Mozartine te pjevači HRT-ove “A strane” i “The Voicea”, koji će legendarnoj pjesmi dati novu energiju, javlja Jutarnji list.

U remakeu će između ostalog sudjelovati proslavljena glumica Zrinka Cvitešić, maestro Ivan Repušić, ali i slavni nogometni trener Zlatko Dalić.

Donosimo konačni popis izvođača ‘Moje domovine’ i otkrivamo tko će pjevati koji stih:

Massimo: Svakog dana mislim na tebe

Antonela Doko: Slušam vijesti, brojim korake

Lara Antić i Hrvoje Prskalo (Bang Bang): Nemir je u srcima, a ljubav u nama

Jure Brkljača: Ima samo jedna istina

Nela Đinđić i Marko Kutlić: Svaka zvijezda sija za tebe

Jasna Zlokić: Kamen puca, pjesma putuje

Ivana i Marija Husar: Tisuću generacija noćas ne spava

Ervin Baučić: Cijeli svijet je sada sa nama

Studio: Sa nama

Svi: Moja domovina, moja domovina

Mladen Bodalec: Ima snagu zlatnog žita

Damir Kedžo: Ima oči boje mora

Svi: Moja zemlja Hrvatska

Svi: Moja domovina, moja domovina

Pero Galić: Ima snagu zlatnog žita

4 tenora: Ima oči boje mora

Svi: Moja zemlja Hrvatska

Goran Karan: Svakog dana mislim na tebe

Franka Batelić: Slušam vijesti, brojim korake

Zdenka Kovačiček i Nikola Marjanović: Nemir je u srcima, a ljubav u nama

Ibrica Jusić: Ima samo jedna istina

Zrinka Cvitešić: Svaka zvijezda sija za tebe

Maestro Ivan Repušić: Kamen puca, pjesma putuje

Valentina Fijačko i Leon Košavić: Tisuću generacija noćas ne spava

Zlatko Dalić: Cijeli svijet je sada sa nama

Studio: Sa nama

Svi: Moja domovina

Bruna Oberan: Ima snagu zlatnog žita

Alen Đuras: Ima oči boje mora

Svi: Moja zemlja Hrvatska

Svi: Moja domovina, moja domovina

Goran Bošković: Ima snagu zlatnog žita

Marko Tolja: Ima oči boje mora

Svi: Moja zemlja Hrvatska

Mia Dimšić: Vratit ću se, moram doći, tu je moj dom

Jelena Rozga: Moje sunce, moje nebo

Zorica Kondža: Novi dan se budi, kao sreća osvaja

Matija Cvek: Ti si tu sa nama

Svi: Moja domovina, moja domovina

Saša Lozar: Ima snagu zlatnog žita

Albina, Bernarda, Filip i Vinko iz “Voicea”: Ima oči boje mora

Svi: Moja zemlja Hrvatska

Massimo: Ima snagu zlatnog žita

Goran Karan: Ima oči boje mora

Svi: Moja zemlja Hrvatska

Jutarnji list

Izvorna pjesma:

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari