Pratite nas

Herceg Bosna

Fra Ante Marić: Advent u Poljima 2018. godine

Objavljeno

na

foto: Fra Ante Marić

Prekriveni snijegom čuvaju svoje grobove groblja Polja. I Divojačko groblje na Barama i Jedinica na Svinjači, i Barzonja sa svojom Gospom Snježnom. Na Borovoj Glavi odnedavno malom i dragom groblju pomaže veliki Križ čuvati grobove umrlih i ubijenih i njihove teške i krvave priče. Sv. Ante na Dugom Polju odolijeva burama Vrana i Čvrsnice i snjegovima, te svoje grobove i svoje mrtve u naručju njiše. A Badnji snivaju snom pravednika i sjećaju se stoljeća i svoje mrtve nikome ne daju, i njihove patnje i muke.

Ponio sam svijeće Adventa i došao na povir Polja. I nešto mi srcu progovori da ovi put ne idem grobljima, njima se i tako dolazi. Već grebim planinskim na Poljima usamljenim. Kojima se po zavit iđe.

Uzeo sam PRVU SVIJEĆU. Gledam je i šapćem,

  • Proročka si, prva adventska. Baka te je POSTILICA zvala. O kruvu i vodi, žežinjanju, sušenju dok goriš, pucketaš i zboriš.

Da, prvu svijeću palim tamo na kraju Dugog Polja, na onom raskrižju gdje se putovi razdvajaju. Jedan ode Dragajicama i Kedžari da se usput na stećcima za duše pokojnih pomoli i onda na Divinom grobu klekne i Očenaš rekne. A drugi ode Rudom Polju, Risovcu i Sovićkim Vratima. Tu na zaravni, tik uz put mali grob. Dičiji reknu. S ljubavlju uokviren i obiljen. Uvijek na njem netko svijeću upali, klekne i moli. Nevrijeme iznenadno 22. srpnja 1964. godine na mjestu ubi djevojčicu. Ivanku Naletilić iz Pologa. Ni četrnaest godina nije napunila. I njenih nekoliko krava i desetinu ovaca. A preko puta s janjcima svojim mali se Cobra, kad su gromovi počeli pucati i sijevati, pod kabanicu skrio. Dva je konja i janjce čuvao. Konji se otrgli, grabom kući odletjeli, a janjci se u strahu zbili. Tek je Cobra poslije sa svojima od Vrana plač i lelek čuo. Svi su za Ivankom plakali. Ispred Vrleti stanu ljudi i danas i gledaju i misli im odgovore traže, a usne molitvu šapću.

Pa idem niz Dugo Polje i baš na sred njega, istom mjerom udaljen od Vrana i Čvrsnice, smrt ga snađe. Smrznu se u mećavi ljutoj. Tu ga u proljeće našli. Cijelu ga zimu dolje u Hercegovini čekali i Bogu se molili. I tu mu, baš na tom mjestu, grob iskopali i križ usadili.

Uzeo sam DRUGU SVIJEĆU i stijenj joj namještam,

  • Betlehemska je, a stari je naši POMIRILICA zovu. Mir daj grebu ovom i čoviku ovom, što ljuta ga mećava domu i čeljadi ote.

Uz Jezero idem. Smrznuto. U njem se Jelinak cakula. Neka ptica smrznutim lepetom hladnoću još veću pronese. Idem uz Križ strmo. Pod nama ostaju Svinjača i Jedinica. Skrećem od Krprvnjaka u Lukavce. Oni poput mora uzburkana. Bura je sa tjemena uzbibanih brežuljaka odnijela snijeg i smela ga gdje joj je najlakše bilo. Mučinovac muči i šuti. Idem uz bukve i tražim grebe. Tri su zajedno. Iz svakog velika bukva izresla, a sva tri bukve ogradila kao da ih je netko sadio. Vele da su se svi tu smrzli. Obitelj od Ljubuškog, išli s Polja kući. Sve sa sobom nosili. I stap i škipove. I ljuta ih mećava ko divlja zvijer ugrabila i nije ih iz padža puštala dok ih sve nije usmrtila. Samo se jedan konj kroz jad u Konjsko probio i stajao pred kućom napola smrznut dok ga nisu ugledali. Prepoznali ga. I sve im je bilo jasno. Jokul je Zlomislića 1894. godine Gospodnje na sridnjem grebu križ usadija. I ljudi sviće nose. Zavite čine. I ja san s prijateljima svojim.

Uzeo sam TREĆU SVIJEĆU u ruke smrznute i palim je,

  • Pastirska je, a časti i slavi radost i veselja pastira koji Dite ugledaše i darovaše ga. Kleknuo sam do sva tri greba i kroz glavu mi djevojčica smrznuta prolazi što je i u smrtnom času stap čvrsto u ručicama držala da ga ne izgubi.

I onda sam Barama krenuo. I taman što ćeš greblju, grob leži na pravdi Boga. Suhozidom obzidan, u njem križ ozoban kišama i danima. U grebu se osušene hajdučke trave kroz snijeg probile i smrznute šute. Čuvaju ime Šimuna Mihalja. Ubijen mržnjom partizanskom i tu ukopan. I dok svijeću uzimam kroz glavu mi Lozića grebi na Rosuljama prolaze. Evo samo tamo preko ovih avetinjskih planinskih provalija i grebena. Vele da su švercali. A nisu! Kruh su sa sedam gora svojim jadnim kućama i gladnoj čeljadi na plećima nosili. Tamo, do u Bosnu duvan u rusaku, vamo do kuće žito u vrići. Sve klancim jadikovcin. Da za Božićimaju. I tu ih žandari zatukoše.

Uzeo sam ČETVRTU SVIJEĆU  i suza mi iz oka kanu,

  • Anđelova svijeća. Nosio je u ruci svojoj anđeo nebeski one noći svijeću božićnu i svima objavio: Bog se rodio u štali.

S Anđelom sam sjeo na malom proplanku ponad Divojačkog groblja na Barama i gledamo oko sebe. Bare pod snijegom u led zavijene.  Gledam u Lukavce, Golo Brdo, Mučinovac. Tamo je iza Jelinka Blidinje i Dugo Polje. Advent je 2018. u Polja kročio. Obazrem se. Anđeo je nestao. A bilo mi je oko srca toplo. Sam ja. Još je hladnije. S krunicom sam na usnama krenuo put Masne Luke.

Tekst i foto: Fra Ante Marić/Blidinje.NET

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

General Sopta: Stojimo i danas ovdje svjesni svoga poslanja: Očuvati ono što je krvlju plaćeno!

Objavljeno

na

Objavio

U mostarskoj vojarni Stanislava Baje Kraljevića, u subotu 8. prosinca, u organizaciji veterna 2. gbr HVO i 1. pješačke (gardijske) pukovnije OS-a BiH, svečano je obilježena 25. godišnjica 2. gardijske brigade HVO-a, jedne od najslavnijih postrojbi. Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odana je počast poginulim pripadnicima HVO-a, a general zbora Stanko Sopta održao je sjajan govor:

Poštovani prijatelji!

Četvrt je stoljeća od zapovijedi predsjednika Hrvatske Republike Herceg Bosne mr. Mate Bobana o osnutku 2. gardijske brigade Hrvatskog vijeća obrane Hrvatske Republike Herceg Bosne. Izrasla je iz sna, patnje i krvi svojih najboljih sinova. U desnici vitla mač pod okriljem grba Hrvata  i zmaju neprijatelju siječe glavu.

Druga gardijska brigada svoje sv. mise, svoja slavlja, svoje obljetnice slavi sa svojim poginulim vitezovima, sa sv. Ivanom Krstiteljem ovdje na Heliodromu u Rodoču, u vojarni Stanislava Baje Kraljevića, na južnim prilazima stolnom gradu Hrvata Mostaru. U ovom mauzoleju – kapeli njeni vitezovi na vječnom postroju stoje i slobodi salutiraju. Oni su joj, slobodi svoje zemlje i svoga naroda, dali sve. Svoj život.

U vječnom naručju svoje majke Hrvatice koja ih je rodila i Domovini dala, oni nas opominju. Vele nam:

Tu si se rodila, ispaćena moja zemljo Hrvatska

Pod križem svojih sinova, ozarenih zora slobode.

Kad u očima majki, za tuge suza više nije bilo

Kad su se pogledi bolju i ponosom pozdravljali.

Oče biskupe Ratko, posvetili ste ovu kapelu, slavili u njoj prvu svetu misu za sve poginule pripadnike 2. gardijske brigade. Tako smo ponosni i sretni da ste i danas s nama tu. S našim poginulima, s njihovim obiteljima, s nama veteranima ove slavne Brigade.

Sile zla uvijek su nam prijetile. I danas nam prijete. No, mi smo svjesni toga i mi ćemo im se oprijeti. I mi ćemo pobijediti. Sve zmajeve i sve sile zla i sve sotone. To je u hrvatskom genu. To nam je preko naših očeva i majki darovao svemogući Bog.

Stoga stojimo i danas ovdje svjesni svoje odgovornosti, svjesni svoga poslanja. Čuvati ono što je krvlju plaćeno. Čuvati slobodu. Čuvati svoju Zemlju. Ne dati svoga ponosa i svoga imena. Pokoj vječni daruj im, Gospodine. Duše vitezova Druge gardijske brigade počivajte u miru Božjem.

Živjeli.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Obilježena 25. obljetnica 2.gbr HVO-a

Objavljeno

na

Objavio

U mostarskoj vojarni Stanislava Baje Kraljevića, u organizaciji veterna 2. gbr HVO i 1. pješačke (gardijske) pukovnije OS-a BiH, svečano je obilježena 25. godišnjica 2. gardijske brigade HVO-a, jedne od najslavnijih postrojbi. Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odana je počast poginulim pripadnicima HVO-a.

Uz članove obitelji poginulih, nestalih i umrlih pripadnika brigade, veterana, braniteljskih udruga HVO-a, obljetnici su nazočili i: izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora predvođeno Barišom Čolakom; generali OS BiH na čelu sa general bojnikom Ivicom Jerkićem,  zamjenikom načelnika Zajedničkog stožera Oružanih snaga BiH; izaslanstvo hrvatskog generalskog zbora predvođeno generalom bojnikom Ljubom Ćesićom Rojsom; brigadir Marin Gregorović, izaslanik ministra obrane i potpredsjednika vlade Republike Hrvatske Damira Krstičevića;  Ivana Vukića, izaslanika ministra hrvatskih branitelja Republike Hrvatske,. Tome Medveda; izaslanstvo grada Vukovara predvođeno gradonačelnikom Ivanom Penavom; potpukovnica Amy Mowry, zamjenicu američkog vojnog atašea u BiH; biskup Rato Perić s 6 svećenika.

Pozdravne riječi dobrodošlice i prigodno obraćanje u znaku značajne obljetnice uputio je zapovijednik 1. pješačke (gardijske) pukovnije OS BiH pukovnik Martin Pažin.

Kratki prikaz o obrambenom i oslobodilačkom karakteru 2. gardijske brigade HVO-a u Domovinskom ratu, kazao je general bojnik Ivica Jerkić. Iz govora ratnog zapovjednika brigade generala zbora Stanka Sopta izdvajamo: „Četvrt je stoljeća od zapovijedi predsjednika Hrvatske Republike Herceg Bosne mr. Mate Bobana o osnutku 2. gardijske brigade Hrvatskog vijeća obrane Hrvatske Republike Herceg Bosne. Izrasla je iz sna, patnje i krvi svojih najboljih sinova.“

Misno slavlje predvodio je biskup msgr. Ratko Perić, a u svojoj propovijedi, uz sjećanje na umrle i poginule, a posebno stradale branitelje, istaknuo je važnost duhovne i tjelesne slobode od raznih ovozemaljskih zala.

U glazbenom dijelu programa nastupili su Prvi bend vojnog orkestra OS BiH, sopranistica Valentina Mekovec, pijanistica Marijana Pavlović i pjevačka skupina Vidoštačke kraljice iz Stoca.

 

Govor generala zbora Stanka Sopte

 

Poštovani prijatelji!

Četvrt je stoljeća od zapovijedi predsjednika Hrvatske Republike Herceg Bosne mr. Mate Bobana o osnutku 2. gardijske brigade Hrvatskog vijeća obrane Hrvatske Republike Herceg Bosne. Izrasla je iz sna, patnje i krvi svojih najboljih sinova. U desnici vitla mač pod okriljem grba Hrvata  i zmaju neprijatelju siječe glavu.

Druga gardijska brigada svoje sv. mise, svoja slavlja, svoje obljetnice slavi sa svojim poginulim vitezovima, sa sv. Ivanom Krstiteljem ovdje na Heliodromu u Rodoču, u vojarni Stanislava Baje Kraljevića, na južnim prilazima stolnom gradu Hrvata Mostaru. U ovom mauzoleju – kapeli njeni vitezovi na vječnom postroju stoje i slobodi salutiraju. Oni su joj, slobodi svoje zemlje i svoga naroda, dali sve. Svoj život.

U vječnom naručju svoje majke Hrvatice koja ih je rodila i Domovini dala, oni nas opominju. Vele nam:

Tu si se rodila, ispaćena moja zemljo Hrvatska

Pod križem svojih sinova, ozarenih zora slobode.

Kad u očima majki, za tuge suza više nije bilo

Kad su se pogledi bolju i ponosom pozdravljali.

Oče biskupe Ratko, posvetili ste ovu kapelu, slavili u njoj prvu svetu misu za sve poginule pripadnike 2. gardijske brigade. Tako smo ponosni i sretni da ste i danas s nama tu. S našim poginulima, s njihovim obiteljima, s nama veteranima ove slavne Brigade.

Sile zla uvijek su nam prijetile. I danas nam prijete. No, mi smo svjesni toga i mi ćemo im se oprijeti. I mi ćemo pobijediti. Sve zmajeve i sve sile zla i sve sotone. To je u hrvatskom genu. To nam je preko naših očeva i majki darovao svemogući Bog.

Stoga stojimo i danas ovdje svjesni svoje odgovornosti, svjesni svoga poslanja. Čuvati ono što je krvlju plaćeno. Čuvati slobodu. Čuvati svoju Zemlju. Ne dati svoga ponosa i svoga imena. Pokoj vječni daruj im, Gospodine. Duše vitezova Druge gardijske brigade počivajte u miru Božjem.

Živjeli.

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari