Pratite nas

Vijesti

fra Ante Marić: Adventske svijeće i badnjaci – Božić

Objavljeno

na

Božić kroči svojim ustaljenim koracima. Kad godina krene svome kraju, onda je u njezinu zadnjem mjesecu, u prosincu, Božić uzme pod ruku te s njom izbroji njezine zadnje dane skoro do kraja. I svake godine Božić na usnama nosi neku novu misao, neku novu ideju, riječ, nosi neku želju, dar, uvijek nešto novo i neočekivano.

Želio bih ti ove godine biti u srcu!

Šapće mi već od prve adventske svijeće. Palim je i gledam joj plamičak koji leluja. I lani sam je palio. I lani je veselo gorjela i pucketala. Borila se s tamom i razgonila je.

Lani je on bio živ.

I kanu suza.

Ovo je prvi Božić bez njega. Bit će tužan! Tko će ga preživjeti?!

Gori prva adventska svijeća i ne da se tami.

Lani mi je ona bila živa. Tko će bez nje Božiću? Volio bih da sam ja umro.

Oko njega su djeca. Znaju da mu je teško. No, i njima je teško. Starije dvije brinu se o sestri koja je tek u petoj.

– Tko će mi za Božić pletenice isplesti, tata?

– Ja – uskoči najstarija i čvrsto je zagrli.

Božić ih hoće sve, i nju i njega i djecu, sve za stolom. Tako je teško Božiću kad mu svi nisu za stolom.

I palim drugu svijeću, a ona s onom prvom toči voštane suze.

Studij mu je završio u roku. Uvijek bio primjeran i marljiv. Tri je godine obijao pragove. Posla ni za lijeka. Bio je nikakav. Nije sličio sebi. Nisam mu smjela ni riječi reći. Strah me bilo da i mene ne okrivi. A onda me jednog jutra zagrlio i stisnuo do bola.

– Mama, ja ti ode!

– Slutila sam, moj sine!

– Moram, mama, tu za mene nema života.

– Znam, sine…

– Ti, molim te, Tati objasni. Ovo će za njega biti poraz. Sanjao nas je sve skupa.

– Hoću, srce moje!

– Mama, doći ću za Božić, pa makar sve izgorjelo.

– O, Bogu dragom hvala!

Gledala je kroz prozor. Goli se orah u vrtu njihao na hladnoj mjesečini. Ujutro će krenuti k nama.

Bože, kako mi nedostaje.

Otac je pušio na balkonu. Cigaretu za cigaretom.

– Oprosti mi, moj sine. Ja sam učinio što sam mogao. Bio si mali kad sam te izveo iz ovoga Grada s mamom i tvojom sestrom. Ja sam ostao u njemu poginuti za naš dom, kuću, za vašu budućnost. A, eto, završio si mi daleko od obranjenog doma i grada. Jako daleko.

Treća je svijeća nestrpljivo čekala da je upalim. Advent je kročio krepkim korakom. Čujem jutros na zornici kako svećenik u uvodu sv. misi moli:

– Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu.

Zapalio sam je. Tiho je gorjela.

Da, on je u bolnici. Tako se dugo nismo vidjeli. Teško je bolestan. Išao sam k njemu. Sjedio mu do nogu. U krevetu je. Iscrpljen, teško diše. Veli mi:

– Božić je pred vratima!

– Je, velim.

– Ja volim Božić.

Izustio je, a suza je zastala u kutu kapaka. Bistra. Iskrena.

– Znam da ga voliš.

Ti si nam govorio da Božić mora biti u srcu. Dugo nisam znao što to znači. Mislio sam da ti to k’o pratar onako propovijedaš. A onda sam oćutio kako mi Božić u dušu zalazi. U srce. Ja bolestan teško, a u srcu mi Božić. I daje mi snagu. Onda mu i ja tu u svom srcu prostro mahovinu, naložio vatru, koliko sam mogao, očistio ga, srce. Svratili su Josip i Marija, vol i magarac i On se rodi u mom srcu. Htjelo mi je od radosti puknuti.

Jesi li mu badnjake unio?

– Ma, pitaj me. Sva tri. I sve lijepo ponavljao. Sjetio sam se kako smo ono na predstavi radili. Prvi, drugi, pa treći badnjak. I one riječi: Na dobro Vam došla Badnja večer i sutrašnje Isusovo rođenje. I čeljad odgovara: – I s tobom Bog dao zajedno. Pa tako tri puta. I gore badnjaci u mom srcu. I ja sretan. Teško bolestan, na aparatima, na respiratoru, ali sretan. Božić je, čovječe. Jedino mi je na duši jedno!

– Koje?!

– Nisam ti vratio LP od Zamfira.

– Zaboravi, to je moj dar za Božić.

Gledali smo se i vraćali godine. I Božiće.

Hoću zapaliti tu četvrtu svijeću. Advent izmiče, Božić je na vratima. Kažu da svaka od ovih svijeća ima svoje ime i značenje. Prva je isposnička, prorokova svijeća, a priča o nadi i iščekivanju. Druga je betlehemska, pomirnica i donosi mir. Treća je pastirska, raduje se i veseli.

Četvrtu svijeću nosi anđeo. Palim je. Priča o ljubavi.

Bilo je teško. Čedo je u inkubatoru. S fratrom čekamo da dopunimo krštenje. Sestra ga je pri porodu znamenovala. Mama je nijema i blijeda. Ljubav titra u njezinim očima, na njezinu licu. Ljubav anđelove svijeće. Svijeće ljubavi. Tata joj pomaže navući kaljače preko cipela. U intenzivnom odjelu na pedijatriji anđeli u inkubatorima. I dobri anđeli u bijelom okolo bdiju. Anđeo se Božji bori za život. Malo novorođeno dijete, Božić. Mila ljubav. Anđeo drži svoju svijeću, a Tata i Mama uz njega svijeću svoga Čeda. Na usnama molitva. Srce je razgorjela svijeća anđela.

– Izdrži, Anđele najdraži!

Božić je u naručju nosio utjehu. Ogrnula se vjerom majke i brižnošću oca.

Tako je Bog htio.

Ostalo je čedo utkano u dušu. Majka je svoje oči obojila ljepotom ljubavi.

Gore sve četiri adventske svijeće. Proročka, betlehemska, pastirska, anđelova. Griju mi dušu. U duši mi svi oni od prošlog Božića.

Bože, hvala Ti za njih!

I svi oni tamo u Irskoj, Njemačkoj, Švedskoj…

Gospode, vrati ih kući, Gradu, vrati ih našim jaslicama. Onim na Trgu hrvatskih velikana. Do križa pobijenog u vodu satkanog od sedam režnjeva. Križa iz mača skovanog.

Svijeće mi ljeskaju u zamućenom pogledu. Želim ih Božićem zagrliti. Sve na postelju prikovane, bolesne. Pustiti da im Božić u dušu i srce uđe. Da im zatitra Zamfir na Panovoj fruli. Nježno im duši progovori.

Da Majku i Oca vidim. Da pred jasle stanemo.

Čedo je moje Anđeo Božji.

Milim pogledom punim ljubavi i majčinstva zbori Mama.

S neba nas gleda. A mi mu u kući jaslice kitimo. Svom Anđelu.

I, tako, dok gore sve četiri svijeće adventa, a badnjaci na ognjištu ognjem zbore, Božić je kročio Zemlji i ljudima dobre volje. Majka Marija u naručju drži Novorođenoga. Josip je sjeda na magare. Prekriva je vunenim plaštem.

– Herod hoće dijete ubiti. Marija, moramo bježati.

– Kamo, Josipe?!

– Ne znam. Anđeo mi je u snu Egipat spomenuo.

fra Ante Marić/VL

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Luka Mišetić podnio tužbu protiv Milorada Pupovca

Objavljeno

na

Objavio

Odvjetnik Luka Mišetić na svom je Twitter profilu objavio kako je podnio tužbu protiv Milorada Pupovca zbog izjave na N1 u kojoj je kazao kako je Mišetić “jedan obični ratni profiter.

“Danas sam podnio tužbu zbog klevete na sudu u New Yorku protiv Milorada Pupovca zbog izjava koje je on dao o meni 24. svibnja na N1 televiziji”, stoji u objavi na njegovom Twitter profilu.

Mišetić je uz objavu priložio i kopiju tužbe:

Podsjetimo, Pupovac je u N1 Studiju uživo komentirao prozivku Luke Mišetića da negira genocid u Srebrenici i izjavio sljedeće:

“Gospodin Mišetić je mene za nešto prozivao. Taj gospodin ne zavređuje da se osvrćem na njegove objede jer on je jedan običan ratni profiter koji nesreću Bošnjaka, Hrvata i Srba iz svoje američke debelje fotelje naplaćuje debelim i golemim sumama novca, uključujući i novce ove države. Zadnji je koji meni i Joviću može spočitavati da negiramo bilo kakvu vrstu zločina i bilo čije stradanje. Prema tome, molim Vas, nemojte me pitati o tome jer to je za mene uvredljivo”, rekao je tom prilikom Milorad Pupovac.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Video – Miroslav Škoro – Želim biti narodni predsjednik

Objavljeno

na

Objavio

Miroslav Škoro objavio je u video-poruci na svojoj facebook stranici kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske, istaknuvši kako Hrvatska treba osnaženje ustavnoga položaja predsjednika Republike Hrvatske.

Hrvatska treba osnaženje ustavnoga položaja predsjednika Republike, rekao je Škoro, dodavši da je zato i donio odluku da će se kandidirati za predsjednika.

Poručio je kako je srž njegova programa savez s narodom nasuprot vladavini političkih elita i kompromisa sklopljenih daleko od očiju javnosti i volje biračkoga tijela.

“Želim biti narodni predsjednik i samo ću vama polagati račun”, naglasio je Škoro, istaknuvši da će njegov prvi predsjednički potez bit će upućivanje poziva parlamentu za promjenu Ustava.

Ako tu inicijativu potrebna većina ne prihvati predložit će predsjedniku vlade raspisivanje ustavnoga referenduma, a ako on odbije taj prijedlog pozvat će građane na prikupljanje potpisa za provođenje referenduma, rekao je, dodavši kako bi tada volio vidjeti onoga tko će pokušati izigrati volju naroda.

Jedino predsjednik predstavlja cijeli narod, ne želim biti fikus

Predsjednik Republike, naglasio je, jedini je dužnosnik koji predstavlja cijeli narod i koji mandat dobiva neposredno od toga naroda. Njegov utjecaj u političkom sustavu stoga treba biti razmjeran toj činjenici, istaknuo je Škoro dodavši kako on ne želi biti predsjednik fikus nego predsjednik koji će imati dovoljno ovlasti za provedbu onih politika za koje će ga narod izabrati.

Te su ovlasti, rekao je, raspisivanje referenduma, zakonodavni referendum, sazivanje sjednice vlade, predlaganje kandidata za suce Ustavnoga suda i privremeni veto. Predsjednik po njegovim riječima, mora imati pravo raspisivanja referenduma bez suglasnosti premijera.

“Drage Hrvatice i Hrvati pripadnici nacionalnih manjina, neću vam obećati da će Hrvatska biti među najbogatijim zemljama na svijetu”, poručio je dodavši kako jamči da će sve svoje intelektualne i poduzetničke sposobnosti staviti u funkciju države.

Za njega, istaknuo je, Hrvatska nije slučajna država i dokazat će da je itekako uspješan projekt kojeg su ugrozili nesposobni političari.

“Želim vratiti povjerenje u instituciju predsjednika Republike i zato tražim vaš glas da zajedno damo novi poticaj i hrvatskoj kulturi i znanosti”, rekao je Škoro, zatraživši glas kako bi se mogli stvoriti kvalitetniji uvjeti u gospodarstvu i okrenuti ploča u funkcioniranju diplomatsko-konzularne mreže koja mora biti most Hrvatske sa svijetom, a ne deponij za zbrinjavanje pojedinaca.

Bude li izabran, zalagat će se za izgradnju Europske unije kao zajednice ravnopravnih i suverenih nacija, a ne kao federacije ili ne daj Bože unitarne državne zajednice.

Posebno je, kazao je, štititi interese Hrvata u BiH i susjednim zemljama te raditi na tješnjem povezivanju iseljene i domovinske Hrvatske”.

Ocijenio je kako su ilegalne migracije i terorizam najveći sigurnosni izazov za Hrvatsku u slijedećem razdoblju. “Hrvatska se mora izboriti za potporu europskih partnera u obrani zajedničke granice Europske unije”, poručio je.

Smatra kako je nužno nastaviti modernizaciju Hrvatske vojske, koja mora biti vrhunski opremljena i vrhunski spremna kao mehanizam odvaraćanja svakoga tko bi imao teritorijalne pretenzije prema Hrvatskoj ili bi je htio dovesti u podređeni položaj.

Razočarane u politiku pozvao da izađu na birališta

Posebno se obratio onima koji ne izlaze na izbore te izrazio razumijevanje njihovim razočaranjem u politiku. “Mene je to razočaranje i potaknulo da se kandidiram za časnu dužnost predsjednika lijepe nam domovine”, rekao je, poručivši im da izađu li na birališta nema te stranačke mašinerije koja će ih zaustaviti.

Naglasio je i kako nema ljubavi bez žrtve te dodao kako bi bilo najlakše ostati po strani i gledati što se događa. No, on ne može okrenuti i glavu i praviti se da ga se to ne tiče pa birače da krenu po pobjedu kako bi državu vratili narodu.

“Idemo zajedno pobijediti i uz Božju pomoć probuditi Hrvatsku”, poručio je Škoro.

Naglasio je da u Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana te naglasio kako je to zapisano u prvom članku hrvatskoga Ustava.

Hrvatskom danas vlada kontrolirani stranački sustav

Škoro je ustvrdio da Hrvatskom danas vlada kontrolirani stranački sustav, u kojemu se na vlasti izmjenjuju dvije najjače stranke sa svojim trgovačkim partnerima, a dogodine nas možda čeka i velika koalicija.

Smatra kako su se političke elite potpuno otuđile od naroda te da bahatost i arogancija ide toliko daleko da se raznim smicalicama i manipulacijama ne dopušta održavanje referenduma.

“Gubitak povjerenja u državne institucije poprimio je zabrinjavajuće razmjere, a neki čak govore o Hrvatskoj kao o neuspješnom projektu”, istaknuo je podsjetivši kako stotine i tisuće hrvatskih kćeri i sinova svojom pameću i svojim radom već izgrađuju neke druge države jer ovdje nisu imali šansu bez stranačke iskaznice.

Jednostavno, ustvrdio je, nisu više željeli živjeti u državi u kojoj spirala mržnje i netolerancija nagriza njezine same temelje. To nije Hrvatska kakvu su sanjali naši predci i koju je stvarao dr. Franjo Tuđman te za koju ratovali i ginuli hrvatski branitelji, naglasio je.

Pobjeda u Domovinskom ratu i ostvareno jedinstvo u tom vremenu moraju biti polazna točka u izgradnji moderne hrvatske države, rekao je dodavši kako u takvim okolnostima hrvatska treba predsjednika koji će biti oruđe naroda za odlučni zaokret.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari