Pratite nas

Vijesti

fra Ante Marić: Adventske svijeće i badnjaci – Božić

Objavljeno

na

Božić kroči svojim ustaljenim koracima. Kad godina krene svome kraju, onda je u njezinu zadnjem mjesecu, u prosincu, Božić uzme pod ruku te s njom izbroji njezine zadnje dane skoro do kraja. I svake godine Božić na usnama nosi neku novu misao, neku novu ideju, riječ, nosi neku želju, dar, uvijek nešto novo i neočekivano.

Želio bih ti ove godine biti u srcu!

Šapće mi već od prve adventske svijeće. Palim je i gledam joj plamičak koji leluja. I lani sam je palio. I lani je veselo gorjela i pucketala. Borila se s tamom i razgonila je.

Lani je on bio živ.

I kanu suza.

Ovo je prvi Božić bez njega. Bit će tužan! Tko će ga preživjeti?!

Gori prva adventska svijeća i ne da se tami.

Lani mi je ona bila živa. Tko će bez nje Božiću? Volio bih da sam ja umro.

Oko njega su djeca. Znaju da mu je teško. No, i njima je teško. Starije dvije brinu se o sestri koja je tek u petoj.

– Tko će mi za Božić pletenice isplesti, tata?

– Ja – uskoči najstarija i čvrsto je zagrli.

Božić ih hoće sve, i nju i njega i djecu, sve za stolom. Tako je teško Božiću kad mu svi nisu za stolom.

I palim drugu svijeću, a ona s onom prvom toči voštane suze.

Studij mu je završio u roku. Uvijek bio primjeran i marljiv. Tri je godine obijao pragove. Posla ni za lijeka. Bio je nikakav. Nije sličio sebi. Nisam mu smjela ni riječi reći. Strah me bilo da i mene ne okrivi. A onda me jednog jutra zagrlio i stisnuo do bola.

– Mama, ja ti ode!

– Slutila sam, moj sine!

– Moram, mama, tu za mene nema života.

– Znam, sine…

– Ti, molim te, Tati objasni. Ovo će za njega biti poraz. Sanjao nas je sve skupa.

– Hoću, srce moje!

– Mama, doći ću za Božić, pa makar sve izgorjelo.

– O, Bogu dragom hvala!

Gledala je kroz prozor. Goli se orah u vrtu njihao na hladnoj mjesečini. Ujutro će krenuti k nama.

Bože, kako mi nedostaje.

Otac je pušio na balkonu. Cigaretu za cigaretom.

– Oprosti mi, moj sine. Ja sam učinio što sam mogao. Bio si mali kad sam te izveo iz ovoga Grada s mamom i tvojom sestrom. Ja sam ostao u njemu poginuti za naš dom, kuću, za vašu budućnost. A, eto, završio si mi daleko od obranjenog doma i grada. Jako daleko.

Treća je svijeća nestrpljivo čekala da je upalim. Advent je kročio krepkim korakom. Čujem jutros na zornici kako svećenik u uvodu sv. misi moli:

– Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu.

Zapalio sam je. Tiho je gorjela.

Da, on je u bolnici. Tako se dugo nismo vidjeli. Teško je bolestan. Išao sam k njemu. Sjedio mu do nogu. U krevetu je. Iscrpljen, teško diše. Veli mi:

– Božić je pred vratima!

– Je, velim.

– Ja volim Božić.

Izustio je, a suza je zastala u kutu kapaka. Bistra. Iskrena.

– Znam da ga voliš.

Ti si nam govorio da Božić mora biti u srcu. Dugo nisam znao što to znači. Mislio sam da ti to k’o pratar onako propovijedaš. A onda sam oćutio kako mi Božić u dušu zalazi. U srce. Ja bolestan teško, a u srcu mi Božić. I daje mi snagu. Onda mu i ja tu u svom srcu prostro mahovinu, naložio vatru, koliko sam mogao, očistio ga, srce. Svratili su Josip i Marija, vol i magarac i On se rodi u mom srcu. Htjelo mi je od radosti puknuti.

Jesi li mu badnjake unio?

– Ma, pitaj me. Sva tri. I sve lijepo ponavljao. Sjetio sam se kako smo ono na predstavi radili. Prvi, drugi, pa treći badnjak. I one riječi: Na dobro Vam došla Badnja večer i sutrašnje Isusovo rođenje. I čeljad odgovara: – I s tobom Bog dao zajedno. Pa tako tri puta. I gore badnjaci u mom srcu. I ja sretan. Teško bolestan, na aparatima, na respiratoru, ali sretan. Božić je, čovječe. Jedino mi je na duši jedno!

– Koje?!

– Nisam ti vratio LP od Zamfira.

– Zaboravi, to je moj dar za Božić.

Gledali smo se i vraćali godine. I Božiće.

Hoću zapaliti tu četvrtu svijeću. Advent izmiče, Božić je na vratima. Kažu da svaka od ovih svijeća ima svoje ime i značenje. Prva je isposnička, prorokova svijeća, a priča o nadi i iščekivanju. Druga je betlehemska, pomirnica i donosi mir. Treća je pastirska, raduje se i veseli.

Četvrtu svijeću nosi anđeo. Palim je. Priča o ljubavi.

Bilo je teško. Čedo je u inkubatoru. S fratrom čekamo da dopunimo krštenje. Sestra ga je pri porodu znamenovala. Mama je nijema i blijeda. Ljubav titra u njezinim očima, na njezinu licu. Ljubav anđelove svijeće. Svijeće ljubavi. Tata joj pomaže navući kaljače preko cipela. U intenzivnom odjelu na pedijatriji anđeli u inkubatorima. I dobri anđeli u bijelom okolo bdiju. Anđeo se Božji bori za život. Malo novorođeno dijete, Božić. Mila ljubav. Anđeo drži svoju svijeću, a Tata i Mama uz njega svijeću svoga Čeda. Na usnama molitva. Srce je razgorjela svijeća anđela.

– Izdrži, Anđele najdraži!

Božić je u naručju nosio utjehu. Ogrnula se vjerom majke i brižnošću oca.

Tako je Bog htio.

Ostalo je čedo utkano u dušu. Majka je svoje oči obojila ljepotom ljubavi.

Gore sve četiri adventske svijeće. Proročka, betlehemska, pastirska, anđelova. Griju mi dušu. U duši mi svi oni od prošlog Božića.

Bože, hvala Ti za njih!

I svi oni tamo u Irskoj, Njemačkoj, Švedskoj…

Gospode, vrati ih kući, Gradu, vrati ih našim jaslicama. Onim na Trgu hrvatskih velikana. Do križa pobijenog u vodu satkanog od sedam režnjeva. Križa iz mača skovanog.

Svijeće mi ljeskaju u zamućenom pogledu. Želim ih Božićem zagrliti. Sve na postelju prikovane, bolesne. Pustiti da im Božić u dušu i srce uđe. Da im zatitra Zamfir na Panovoj fruli. Nježno im duši progovori.

Da Majku i Oca vidim. Da pred jasle stanemo.

Čedo je moje Anđeo Božji.

Milim pogledom punim ljubavi i majčinstva zbori Mama.

S neba nas gleda. A mi mu u kući jaslice kitimo. Svom Anđelu.

I, tako, dok gore sve četiri svijeće adventa, a badnjaci na ognjištu ognjem zbore, Božić je kročio Zemlji i ljudima dobre volje. Majka Marija u naručju drži Novorođenoga. Josip je sjeda na magare. Prekriva je vunenim plaštem.

– Herod hoće dijete ubiti. Marija, moramo bježati.

– Kamo, Josipe?!

– Ne znam. Anđeo mi je u snu Egipat spomenuo.

fra Ante Marić/VL

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Karamarko: Ne ponaša li se manipulator Milorad Pupovac upravo prema memorandumskom obrascu?

Objavljeno

na

Objavio

Vodeći ideolog srpskog nacionalizma Vasa Čubrilović izjavio je u svom govoru 1939. godine u Banjoj Luci: “Srpska nacionalna manjina u hrvatskim zemljama mora uvijek predano raditi na sprječavanju nastanka bilo kakve hrvatske države, a ako se to uslijed povijesnih okolnost i dogodi, pa Hrvatska dobije državu, dužnost joj je aktivno raditi na dekonsolidaciji takve države”.

Ta strateška ideja utkana je kao crvena nit u sve srpske memorandume, a o modusu operandi pobunjene i izmanipulirane srpske manjine u Hrvatskoj mogli smo slušati iz usta psihijatra Jovana Raškovića tijekom balvan revolucije, nakon koje je buknuo krvavi rat protiv Hrvatske te je jedna trećina naše domovine okupirana i genocidno etnički očišćena od Hrvata.

U svom patetičnom glumatanju ugroženog Srbina u Hrvatskoj u povodu incidenta u jednoj birtiji u Đevrskama blizu Knina (koji najoštrije osuđujem), Milorad Pupovac, stup koalicijske stabilnosti vladajuće većine i stup stabilnosti Hrvatske, na N1 TV-u adresira na mene stanje mržnje i opće netrpeljivosti tvrdeći kako napadi na Srbe eskaliraju od 2014., kada sam kao tadašnji šef HDZ-a poručio – “nikada više sramotne i ponižavajuće koalicije sa SDSS-om”.

Naravno, tko bi koalirao sa SDSS-om znajući da je osnivač SDSS-a ratni zločinac Goran Hadžić, tko bi koalirao sa SDSS-om ako poznaje hrvatsku povijest i povijest srpskih imperijalističkih pretenzija na Hrvatsku, ako jasno razaznaje što je Vasa Čubrilović 1939. godine doista rekao.

Nije li Pupovčev SDSS samo instrument u velikosrpskoj osvajačkoj strategiji i stranka koja je zapravo glasnogovornica Vase Čubrilovića? Ne ponaša li se manipulator Milorad Pupovac upravo prema tom memorandumskom obrascu i nije li zapravo on zadužen za dekonsolidaciju bilo kakve hrvatske države po tom vjekovnom velikosrpskome modelu?

Imamo li uopće snažne dokaze da se incident u jednoj birtiji kraj Knina dogodio na osnovama nacionalne netrpeljivosti? Imamo li pravovaljane dokaze da se u bilo kojem drugom slučaju nasilja radi o sukobu zbog nacionalne mržnje kako to insinuira Milorad Pupovac?

Imamo li dokaze tko i zašto ispisuje grafite s ustaškim simbolima po Hrvatskoj, je li netko optužen, osuđen? Imamo li dokaze tko su crtači splitske svastike ili možemo opravdano posumnjati da su proizvođači netrpeljivosti i incidenata upravo oni koji za netrpeljivost optužuju mene i poštene Hrvatice i Hrvate?

Nemamo takve dokaze, ali imamo dokaze kako je ovdje riječ o lažnoj tezi vječne ugroženosti Srba u Hrvatskoj, što implicite podupire velikosrpsku tezu da je hrvatski narod genocidan narod! Nema dokaza, ali će Milorad Pupovac i bez valjanih dokaza još jednom oblatiti Hrvatsku pred međunarodnom zajednicom.

Na kraju želim poručiti Miloradu Pupovcu da nikada ne bih koalirao s ovim vodstvom SDSS-a, pa makar zbog toga izgubio sve političke pozicije u životu, što sam već jednom i dokazao!

Nije li došlo vrijeme da na čelo srpske manjine u Hrvatskoj stane čovjek koji se ponosi svojim rodom i koji se ponosi hrvatskom domovinom? Nije li došlo vrijeme da srpska manjina u Hrvatskoj snažno okrene leđa onima koji stvaraju razdor i da se pokrene proces katarze i priznavanja svih zala koje je velikosrpska politika nanijela Hrvatskoj?

Dokle god Srbija i srpska nacionalna manjina u Hrvatskoj ne priznaju etničko čišćenje i genocid nad hrvatskim narodom, dok god ne priznaju koncentracijske logore u kojima je mučeno i ubijeno tisuće naših domoljuba, dok god nam ne vrate naše nestale, opljačkano kulturno blago, dok god ne plate ratnu odštetu i dok ne budu osuđeni svi srpski ratni zločinci, pa i oni koji su usmrtili dr. Ivana Šretera, svaka koalicija s SDSS-om Milorada Pupovca je sramotna!

Pokretanje te katarze dužnost je upravo novih srpskih uglednika kao predstavnika srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj s porukom Beogradu da prestane s govorom mržnje koji je već silno naštetio upravo srpskoj manjini u Hrvatskoj.

Proces te katarze znakovito je započeo haški uznik Milan Babić svojim posljednjim pokajničkim priznanjem neposredno prije nego što je izvršio suicid. Riječi priznanja umirućeg uvijek imaju posebnu težinu, pa molim Milorada Pupovca da dobro posluša kakve mu poruke šalje umirući Milan Babić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Božinović: Rano jutros policija uhitila osobu vezano za napad prijavljen u Viškovu

Objavljeno

na

Objavio

Davor Božinović, ministar unutrašnjih poslova, izjavio je kako je privedena jedna osoba osumnjičena za napad u Viškovu.

Osim toga, kazao je kako je do sad podneseno pet prekršajnih i jedna kaznena prijava zbog događaja u Đevrskama.

Za napad u Uzdolju je kratko komentirao kako je još uvijek istraga u tijeku, piše HRT. – Vezano uz napad koji je prijavljen u Viškovu, policija je u rano jutros uhitila osobu koju dovodi u vezu s napadom na građanina Republike Hrvatske prije dva dana- izjavio je Božinović za HRT.

U Viškovu je 20. kolovoza ozlijeđen 70-godišnji hrvatski državljanin koji je medijima rekao da je premlaćen i vrijeđan po nacionalnoj osnovi.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari