Pratite nas

Vijesti

fra Ante Marić: Adventske svijeće i badnjaci – Božić

Objavljeno

na

Božić kroči svojim ustaljenim koracima. Kad godina krene svome kraju, onda je u njezinu zadnjem mjesecu, u prosincu, Božić uzme pod ruku te s njom izbroji njezine zadnje dane skoro do kraja. I svake godine Božić na usnama nosi neku novu misao, neku novu ideju, riječ, nosi neku želju, dar, uvijek nešto novo i neočekivano.

Želio bih ti ove godine biti u srcu!

Šapće mi već od prve adventske svijeće. Palim je i gledam joj plamičak koji leluja. I lani sam je palio. I lani je veselo gorjela i pucketala. Borila se s tamom i razgonila je.

Lani je on bio živ.

I kanu suza.

Ovo je prvi Božić bez njega. Bit će tužan! Tko će ga preživjeti?!

Gori prva adventska svijeća i ne da se tami.

Lani mi je ona bila živa. Tko će bez nje Božiću? Volio bih da sam ja umro.

Oko njega su djeca. Znaju da mu je teško. No, i njima je teško. Starije dvije brinu se o sestri koja je tek u petoj.

– Tko će mi za Božić pletenice isplesti, tata?

– Ja – uskoči najstarija i čvrsto je zagrli.

Božić ih hoće sve, i nju i njega i djecu, sve za stolom. Tako je teško Božiću kad mu svi nisu za stolom.

I palim drugu svijeću, a ona s onom prvom toči voštane suze.

Studij mu je završio u roku. Uvijek bio primjeran i marljiv. Tri je godine obijao pragove. Posla ni za lijeka. Bio je nikakav. Nije sličio sebi. Nisam mu smjela ni riječi reći. Strah me bilo da i mene ne okrivi. A onda me jednog jutra zagrlio i stisnuo do bola.

– Mama, ja ti ode!

– Slutila sam, moj sine!

– Moram, mama, tu za mene nema života.

– Znam, sine…

– Ti, molim te, Tati objasni. Ovo će za njega biti poraz. Sanjao nas je sve skupa.

– Hoću, srce moje!

– Mama, doći ću za Božić, pa makar sve izgorjelo.

– O, Bogu dragom hvala!

Gledala je kroz prozor. Goli se orah u vrtu njihao na hladnoj mjesečini. Ujutro će krenuti k nama.

Bože, kako mi nedostaje.

Otac je pušio na balkonu. Cigaretu za cigaretom.

– Oprosti mi, moj sine. Ja sam učinio što sam mogao. Bio si mali kad sam te izveo iz ovoga Grada s mamom i tvojom sestrom. Ja sam ostao u njemu poginuti za naš dom, kuću, za vašu budućnost. A, eto, završio si mi daleko od obranjenog doma i grada. Jako daleko.

Treća je svijeća nestrpljivo čekala da je upalim. Advent je kročio krepkim korakom. Čujem jutros na zornici kako svećenik u uvodu sv. misi moli:

– Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Gospodin je blizu.

Zapalio sam je. Tiho je gorjela.

Da, on je u bolnici. Tako se dugo nismo vidjeli. Teško je bolestan. Išao sam k njemu. Sjedio mu do nogu. U krevetu je. Iscrpljen, teško diše. Veli mi:

– Božić je pred vratima!

– Je, velim.

– Ja volim Božić.

Izustio je, a suza je zastala u kutu kapaka. Bistra. Iskrena.

– Znam da ga voliš.

Ti si nam govorio da Božić mora biti u srcu. Dugo nisam znao što to znači. Mislio sam da ti to k’o pratar onako propovijedaš. A onda sam oćutio kako mi Božić u dušu zalazi. U srce. Ja bolestan teško, a u srcu mi Božić. I daje mi snagu. Onda mu i ja tu u svom srcu prostro mahovinu, naložio vatru, koliko sam mogao, očistio ga, srce. Svratili su Josip i Marija, vol i magarac i On se rodi u mom srcu. Htjelo mi je od radosti puknuti.

Jesi li mu badnjake unio?

– Ma, pitaj me. Sva tri. I sve lijepo ponavljao. Sjetio sam se kako smo ono na predstavi radili. Prvi, drugi, pa treći badnjak. I one riječi: Na dobro Vam došla Badnja večer i sutrašnje Isusovo rođenje. I čeljad odgovara: – I s tobom Bog dao zajedno. Pa tako tri puta. I gore badnjaci u mom srcu. I ja sretan. Teško bolestan, na aparatima, na respiratoru, ali sretan. Božić je, čovječe. Jedino mi je na duši jedno!

– Koje?!

– Nisam ti vratio LP od Zamfira.

– Zaboravi, to je moj dar za Božić.

Gledali smo se i vraćali godine. I Božiće.

Hoću zapaliti tu četvrtu svijeću. Advent izmiče, Božić je na vratima. Kažu da svaka od ovih svijeća ima svoje ime i značenje. Prva je isposnička, prorokova svijeća, a priča o nadi i iščekivanju. Druga je betlehemska, pomirnica i donosi mir. Treća je pastirska, raduje se i veseli.

Četvrtu svijeću nosi anđeo. Palim je. Priča o ljubavi.

Bilo je teško. Čedo je u inkubatoru. S fratrom čekamo da dopunimo krštenje. Sestra ga je pri porodu znamenovala. Mama je nijema i blijeda. Ljubav titra u njezinim očima, na njezinu licu. Ljubav anđelove svijeće. Svijeće ljubavi. Tata joj pomaže navući kaljače preko cipela. U intenzivnom odjelu na pedijatriji anđeli u inkubatorima. I dobri anđeli u bijelom okolo bdiju. Anđeo se Božji bori za život. Malo novorođeno dijete, Božić. Mila ljubav. Anđeo drži svoju svijeću, a Tata i Mama uz njega svijeću svoga Čeda. Na usnama molitva. Srce je razgorjela svijeća anđela.

– Izdrži, Anđele najdraži!

Božić je u naručju nosio utjehu. Ogrnula se vjerom majke i brižnošću oca.

Tako je Bog htio.

Ostalo je čedo utkano u dušu. Majka je svoje oči obojila ljepotom ljubavi.

Gore sve četiri adventske svijeće. Proročka, betlehemska, pastirska, anđelova. Griju mi dušu. U duši mi svi oni od prošlog Božića.

Bože, hvala Ti za njih!

I svi oni tamo u Irskoj, Njemačkoj, Švedskoj…

Gospode, vrati ih kući, Gradu, vrati ih našim jaslicama. Onim na Trgu hrvatskih velikana. Do križa pobijenog u vodu satkanog od sedam režnjeva. Križa iz mača skovanog.

Svijeće mi ljeskaju u zamućenom pogledu. Želim ih Božićem zagrliti. Sve na postelju prikovane, bolesne. Pustiti da im Božić u dušu i srce uđe. Da im zatitra Zamfir na Panovoj fruli. Nježno im duši progovori.

Da Majku i Oca vidim. Da pred jasle stanemo.

Čedo je moje Anđeo Božji.

Milim pogledom punim ljubavi i majčinstva zbori Mama.

S neba nas gleda. A mi mu u kući jaslice kitimo. Svom Anđelu.

I, tako, dok gore sve četiri svijeće adventa, a badnjaci na ognjištu ognjem zbore, Božić je kročio Zemlji i ljudima dobre volje. Majka Marija u naručju drži Novorođenoga. Josip je sjeda na magare. Prekriva je vunenim plaštem.

– Herod hoće dijete ubiti. Marija, moramo bježati.

– Kamo, Josipe?!

– Ne znam. Anđeo mi je u snu Egipat spomenuo.

fra Ante Marić/VL

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Ministrica Divjak: U igri moći sindikata i premijera ne želim sudjelovati

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Ministrica obrazovanja Blaženka Divjak u utorak je ocijenila da je obrazovni sustav u blokadi zbog igara moći između premijera Andreja Plenkovića i prosvjetnih sindikata te poručila da ona u tim igrama ne želi sudjelovati i neće se svrstati niti na jednu stranu.

Sustav u kojemu imamo 463.000 učenika u potpunoj je blokadi. Na kocki je budućnost tih učenika zbog igara moći i nadmetanja između sindikata i premijera i ja u takvim scenarijima ne mogu i neću sudjelovati, istaknula je ministrica s izvanredne konferencije za novinare koju je sazvala na prvi dan općeg štrajka u osnovnim i srednjim školama.

Apelirala je na sindikate i premijera da otvore dijalog, da se izdignu iz svojih sadašnjih pozicija i nađu kvalitetan kompromis.

Divjak je rekla i kako je od početka štrajka pokušala sama pomiriti dva ustavna prava – pravo na kvalitetno obrazovanje i pravo zaposlenih u sustavu odgoja i obrazovanja da se bore za svoj materijalni status.

Dodala je kako je sve do sada pokušala da se otvori dijalog, da se pomaknu početne pozicije i da dođe do kompromisa.

“I premijeru sam rekla da je imperativ nastavak dijaloga’, rekla je.

Upitana o tome je li razmišljala o podnošenju ostavke, odgovorila je da je razmišljala isključivo o tome kako ne pridonijeti kaosu nego učvrstiti put prema traženju rješenja.

‘Ja se neću svrstati na stranu jednih ili drugih. Ovo što sada imamo, izostanak dijaloga i kompromisa nešto je što nije dobro’, kaže Divjak.

Za sutra je najavila konzultacije sa sindikatima i pravobraniteljicom za djecu na kojem bi trebali razgovarati o nadoknadi nastave i organiziranju nastavka školske godine koja je reformska.

Otkrila je da je sve ovo što je rekla na konferenciji rekla i premijeru Andreju Plenkoviću, a na pitanje što je on odgovorio rekla je da je bolje da on to kaže.

Na konferenciji za novinare ministrica se pohvalila i uspjehom svoga dvoipolgodišnjeg mandata na mukotrpnom putu uvođenja kurikualarne reforme u škole i slamanju partikularnih i ideoloških interesa.

“Dio reforme sigurno je poboljšanje statusa učitelja koji je desetljećima bio zanemarivan i u ovom trenutku sigurna sam da mogu tvrditi i imam dokaze da sam dala sve od sebe da u dvije i pol godine poboljšamo status učitelja što nije jednostavno”, rekla je.

Pomak je kaže ostvaren u nagrađivanju učitelja, većim mogućnostima njihova napredovanja, administrativnom rasterećenju, uvođenju statusa službene osobe, edukaciji, opremi za učitelje i škole.

No. učitelji i dalje osjećaju da ih se ne čuje dovoljno i da još treba raditi na poboljšanju njihova statusa, istaknula je ministrica. (Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

Večer u znaku sjećanja na žrtvu Vukovara

Objavljeno

na

Objavio

18. studenoga urezan je u pamćenje hrvatskog naroda kao dan kada se prisjećamo obrane naše Domovine, kao dan kada nam je Vukovar svima u mislima kao simbol otpora i stradanja za Hrvatsku.

Tim povodom danas je u Domu Hrvatske vojske u Osijeku prikazan dokumentarni film “Zapovjednici sajmišta” u kojem obitelji i prijatelji pet zapovjednika Hrvatske vojske emotivno iznose i opisuju trenutke obrane Vukovara onako kako su ih doživjeli oni i njihovi preminuli heroji.

Nakon projekcije smo se okupili i položili vijence kod spomenika Hrvatskom domobranu te zapalili svijeće na Vukovarskoj ulici povodom Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, komentirao je kratko Osječko-baranjski župan Ivan Anušić.

Neka im je vječna hvala i slava!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari