Pratite nas

BiH

Fra Dado Milas: Kap ili slap?

Objavljeno

na

Ne znam koliko današnji vjernik pažljivo sluša misna čitanja, ali odabrani dijelovi Svetog pisma od ove nedjelje pozivaju da preispitamo neke svoje odnose: prema siromašnima, prema vlastima i prema bogatstvu – i to sve u svjetlu onog najvažnijeg odnosa, odnosa prema Bogu: Bogu koji je, kako to kaže Amos, pravedan, Bogu koji je, kako to kaže Pavao, iznad svake zemaljske vlasti i s kojim nas veže jedini istinski posrednik, čovjek – Isus iz Nazareta.

Direktni Amos, prorok koji nije mario za taktičnost u iznošenju istine, razotkriva društveni kriminal onih koji čekaju da prođe subota, dan Gospodnji, da bi mogli varati u svojim poslovima, bogatiti se na nevolji siromaha, da siromašne mogu kupiti za obične sandale da im ovi budu robovi i najamnici. Vidite li ikakvu usporedbu s našim vremenom danas? Kod nas, naime, postoji određen broj onih ljudi koji su pokrenuli privatne firme. Koji za minimalac zapošljavaju one ljude koji nemaju drugog izbora. I iskorištavaju ih na sve moguće načine. Drže ih na poslu i po 15 sati dnevno. Maltretiraju ih i fizički i psihički, i ako se netko usudi usprotiviti takvom robovlasničkom sistemu, dobiva otkaz i kreće u potragu za drugim robovlasničkim privatnikom koji će ga zaposliti za minimalac i maksimalno iskorištavati. Takvi ljudi ne znaju da je uskraćivanje i zlostavljanje svojih radnika teški i u nebo vapijući grijeh kojem, da se tako izrazim, nisu ni do koljena neki “obični” grijesi kao što su psovka, ogovaranje, seksualni prijestupi i sl.

Dolazimo sad do Evanđelja. Kod nas je još uvijek u podsvijesti prisutna slika Isusa iz Nazareta kao nekog finog, ušminkanog sveca koji nikad u životu nije povisio glas. Ali Isus nije bio mimoza. Isus nije bio nekakva anemična sveta sličica koji bi gledao svoja posla ne opterećujući se društvenim problemima. Nije bio nikakav apolitični duhovnik i ekstravagantni čudotvorac koji bi s vremena na vrijeme izišao iz svoje duhovne (župske / samostanske / biskupske) sigurnosti među svijet i malene ljude hranio jelom od kojeg su oni još više gladnili. Nije bio nikakav putujući propovjednik koji bi po ulicama, trgovima ili kavanama zabavljao sebi slične finim rečenicama, i koji bi na koncu redovito pobjegao kad bi prigustilo. On nije bio imun na društvenu marginalizaciju siromašnih i obespravljenih. Isus nikad nije podržavao društvenu nepravdu, nikad se nije ulizivao političarima i inim poglavarima.

Isus ne trči za vlašću ili nekakvim pozicijama, ali neodgodivo traži preobrazbu ljudskoga srca i ,prije svega, preobrazbu svih grešnih društvenih odnosa, kako političkih, tako religijskih, iz perspektive jednakosti i bratstva Božje djece, neovisno o religijskoj i nacionalnoj, pa čak i plemenskoj pripadnosti. On daje svoj život za uspostavljanje novih odnosa, za uspostavljanje onoga što je nazivao – Božjim kraljevstvom.

I tako Isus u ovotjednom Evanđelju kaže: “I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?”. Riječ je o tako poznatom ponašanju nas ljudi. Naša sredina obliuje onim ljudima koji su pošteni samo onda kad ih se promatra, onim ljudima koji od javnog dobra, od tuđega, od darovanog stvaraju svoj bogatstvo. Ovaj posljedni rat im je došao kao dimna bomba u čijem su dimu uspjeli sebi prisvojiti sve ono što je bilo zajedničko. Ovaj jedan opljačka sve živo po gradu i ne diraju. Ovaj drugi privatizira jednu veliku firmu za jednu marku i nakon godinu dana cijeli kompleks rasproda za par milijuna maraka, a da nitko nije prstom maknuo. S druge strane, obični čovjek ne plati kaznu za parkiranje i zbog toga ne može prijeći granicu da bi otišao na more.

Kod nas je mnogo onih koji se prema tuđem (odnosno zajedničkom) ponašaju ne kao savjesni i odgovorni upravitelji nego kao silnici i lopovi. Čitave firme, zajednice pa i cijela država velikim dijelom počivaju na pljački i nepoštenom upravljanju dobrima, na mafijašenju i krađi zajedničkoga (najčešće sirotinjskoga) dobra. Čini se da se promijenio čak odnos prema tuđem i u onom najmanjem /prije se kao znak karaktera mjerilo koliko čovjek pazi na tuđe stvari, na posuđeni alat i sl./. Tuđe se, međutim, danas olako posvaja, do mjere da su se stvari drugih, da su čitavi posjedi, mjesta, pokrajine i entiteti nastali na pljački i otimačini tuđega. Ni vjernici nisu na to imuni. I religijske zajednice sudjeluju u otimačini tuđega, čak i tuđih svetih mjesta.
Ajmo biti realni na trenutak. Naša povijest nije slavna kako mi često znamo reći. Naša povijest je povijest pljačke, ubijanja i progona zbog osvajanja i bogaćenja.
Isus završava svoje upute učenicima otklanjanjem svake dileme: nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ali čovjek je u stalnoj dilemi koga izabrati: Boga ili bogatstvo. To su dvojica čovjekovih najčešćih gospodara. Jer bogatstvo je, ruku na srce, opipljiva sigurnost. Bog je sigurnost posve druge vrste. Ako bismo dosljedno izvodili zaključak iz ove Isusove opomene, usudili bismo se reći da je i među vjernicima mnogo više onih trče za bogatstvom, a bježe od Boga.

Možda nam teško pada ova riječ, ali ako iskrenije i poniznije zavirimo u svoje srce i u svoje odnose, vidjet ćemo što to i koliko toga uopće radimo poradi stjecanja bogatstva i svega što je s njime povezano: slava, ugled, moć…, a što poradi Boga i bližnjih.

Vidjet ćemo koliko je naših prizemnih ciljeva, motiva i poslova neljudski i nevjernički pokriveno vjerom u Boga i lažnom pobožnošću.
Završit ću ove svoje misli s jednim stihom iz pjesme Prljavog kazališta “Brane srušit ću sve” koji kaže: “I neću biti kap, kad mogu biti slap.”
Zapitaj se iskreno… Jesi li u svom životu, u svom društvu i u svom gradu: kap ili slap?

Fra Dado Milas/HERCEGOVINA.info

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Biskup Komarica: Zašto se prešućuju i ne procesiraju zločini nad katolicima

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Večernji list

Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko pohodio je u ponedjeljak u Biskupskom ordinarijatu u Banjoj Luci, banjolučkog biskupa dr. Franju Komaricu.

U dužem, informativnom i otvorenom razgovoru najviše su se zadržali na aktualnoj situaciji u kojoj žive katolici na području Banjolučke biskupije u oba entiteta, te općenito u BiH. Biskup Komarica je Visokom predstavniku Inzku usmeno i pismeno podastro „ponovljenu molbu za ažuriranje nekih aktualnih problema katoličke populacije“.

Podsjetio je, između ostalog, i na intervencije glede brojnih pitanja Zajednice Udruga prognanih Hrvata sa šireg banjolučkog područja koje su predstavnici Zajednica imali u kancelariji OHR-a u Banjoj Luci sredinom rujna o. g. od koje još uvijek nema obećane im pomoći. Biskup je naveo i više primjera grupa prognanih katolika Hrvata, ne samo s područja njegove biskupije nego i vrhbosanske nadbiskupije, koji su mu se obraćali za materijalnu pomoć u obnavljanju njihovih porušenih kuća i stvaranju radnih mjesta u pokretanju male privrede, prenosi Večernji list

Ponovno je pitao Visokog predstavnika zašto općinske i županijske vlasti uporno ustrajavaju u nepoštivanju pozitivnog Zakona države i u gaženju jednog od temeljnih ljudskih prava, prava na vlastitu bogomolju, župnu crkvu u stoljetnoj župi Drvar? Zašto se uporno prešućuju i ne procesiraju zločini učinjeni nad katoličkim vjerskim službenicima, svećenicima i redovnicama na području njegove biskupije, kao i na stotinama nevino ubijenih i izmasakriranih civila-katolika.

Visoki predstavnik Inzko je pozorno saslušao izlaganje i kritičke primjedbe biskupa Komarice, složivši se da, nažalost, ni domaći političari ni predstavnici međunarodne zajednice ne mare mnogo za obespravljene ljude i ne pružaju prijeko potrebnu pomoć za mnoge prognanike željne održivog povrataka, koji traže pravdu i život dostojan čovjeka i za njih. Izrazio je nadu da će se hrvatski političari konačno više angažirati u pružanju učinkovite pomoći ovdašnjim Hrvatima u duhu preuzetih međudržavnih obveza.

Obećao je biskupu da će njegove molbe ozbiljno razmotriti i potražiti način za pružanje potrebne pomoći brojnim nevoljnicima, koji se obraćaju za pomoć biskupu Komarici i njegovim najbližim suradnicima, a oni im najčešće nemaju čime pomoći, osim da ih saslušaju i pokušaju negdje pronaći barem djelomičnu pomoć i utjehu, javlja TABB.

Biskup Komarica: Katolici u BiH sustavno su izvrgnuti nepravdama i diskriminiranju i to u gotovo svim dijelovima te zemlje u kojima predstavljaju manjinu

 

MLADEN PAVKOVIĆ: Biskup Komarica nema podršku. Zašto?

 

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Trebalo je čak 22 i pol godine da se počne rasvjetljavati nestanak i ubojstvo generala HVO-a

Objavljeno

na

Objavio

Pripadnici Federalne uprave policije uhitili su jučer Hamdiju Abdića Tigra, nekadašnjeg zapovjednika vojne policije Armije BiH u Bihaću i najbližeg suradnika generala Atifa Dudakovića, pod sumnjom da je odgovoran za smaknuće generala Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Vlade Šantića u proljeće 1995.

Trebalo je čak 22 i pol godine da se počne rasvjetljavati nastanak i ubojstvo generala HVO-a koji je bio i jedan od utemeljitelja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne te HDZ-a BiH. Uz Tigra, uhićeni su još pripadnici Armije BiH Dedo Karabegović, Jasmir Topal, Ramiz Bajramović i Enver Keranović, a istragu vodi županijsko tužiteljstvo u Bihaću.

Uhićeni su osumnjičeni da su između 8. i 9. ožujka 1995. ubili generala Šantića, a u bijegu su Indian Alibegović i Ramiz Ružnić, piše Večernji list

Pogrešan sud i tužiteljstvo

Obitelj Šantić nebrojeno je puta prosvjedovala i upozoravala na zataškavanje ubojstva, koje je od ratnoga zločina makinacijama dospjelo u područje civilnog ubojstva. Iako je riječ o generalu HVO-a kojeg je u ratnim okolnostima otela Vojna policija Armije BiH, zaključeno je da je riječ o civilnom ubojstvu?! Odvjetnik Josip Muselimović, koji zastupa obitelj Šantić, izjavio je da su za ovaj predmet morale biti nadležne državne institucije.

– Nadležno je županijsko tužiteljstvo u Bihaću, a ja mislim da je nadležnost za ovaj slučaj kao ratni zločin moralo imati Tužiteljstvo BiH – rekao je Muselimović. Upitan što obitelj očekuje, Šantić je objasnio da nakon 22 godine i dalje traže pravdu. – Obitelj očekuje pravednu odluku i uvjerena je da su upravo osumnjičene osobe na čelu s Hamdijom Abdićem Tigrom počinitelji tog kaznenog djela te da postoji previše dokaza u tome pravcu – objasnio je Muselimović.

Za vrijeme prošlogodišnjeg prosvjeda supruga pokojnog generala Jagoda Šantić izrazila je sumnju da će dočekati pravdu kazavši kako je čak i sadašnji proces otišao u krivome smjeru. General Šantić posljednji put viđen je živ 8. ožujka 1995. u bihaćkom hotelu Sedra gdje je bio u društvu s tadašnjim zapovjednikom Petog korpusa Armije BiH generalom Atifom Dudakovićem, kojega obitelj također smatra odgovornim za njegov nestanak.

Lažna obećanja obitelji

Ovaj armijski general bio je u sukobu sa zapovjednikom HVO-a, a prethodno mu je polomio zube. Šantić se u više navrata suprotstavio podčinjavanju. No Dudaković dosad nije obuhvaćen istragom. Obitelj se s gorčinom prisjeća kako je bivši bošnjački član Predsjedništva BiH Ejup Ganić uputio sućut samo dva dana nakon generalova nestanka.

Ništa nije otkrilo ni mješovito povjerenstvo BiH i RH koje je provodilo istragu. U međuvremenu obitelj je u više navrata dobivala lažna obećanja, izjave, dojave, prekopavala su se groblja, istraživala željeznička postaja u Bihaću u potrazi za posmrtnim ostacima. Zaštićeni svjedok otkrio je i gdje je mučen general Šantić i zakopano tijelo, no bilo je toliko uništeno da se nije moglo utvrditi pripada li njemu čak ni analizom DNK.

Zoran Krešić / Večernji list

Obitelj Šantić zadovoljna uhićenjima za ubojstvo generala, ne i što to nije okarakterizirano kao ratni zločin

 

Obitelj Šantić: Tragamo za istinom i pravdom već 22 godine

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari