Pratite nas

Događaji

Fra Didak Buntić – vrhunska akcija spašavanje djece od gladi i djela humanosti kao zalog za budućnost

Objavljeno

na

Foto: Antonija Huljev

“Nigda me kuća ne će vidjeti, kad je ovako lijepo u Slavoniji!ˮ

U četvrtak, 28. veljače 2019. godine u 18,00 sati u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar – Područni centar Osijek, održana je svečana akademija u spomen na “100. godišnjicu spašavanja djece od gladi dovođenjem na dohranu u Slavoniju i Srijem (1917.-1919.)ˮ. Svečanu akademiju organizirali su Slavonska udruga Hercegovaca, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – Područni centar Osijek te Matica hrvatska – Ogranak Osijek, a o fenomenu spašavanja djece od gladi govorili su prof. dr. sc. Srećko Tomas, predsjednik Slavonske udruge Hercegovaca, prof. ddr. sc. Miljenko Brekalo, voditelj Područnoga centra Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Osijeku te Ivica Završki, predsjednik osječkoga Ogranka Matice hrvatske. Službeni je dio vodila dr. sc. Ivana Jurčević.

U sklopu akademije predstavljen je znanstveni zbornik “Fra Didak Buntić – čovjek i djeloˮ (urednici: Stipe Tadić i Marinko Šokota) u kojemu se na znanstven način obrađuje povijesna tema zbrinjavanja djece od gladi u Dalmaciji, Bosni, Istri, Sloveniji, a posebice Hercegovini, dovođenjem na dohranu u Slavoniju, Baranju, Bačku i Srijem. Prof. dr. sc. Srećko Tomas osvrnuo se na povijesnu ulogu fra Didaka Buntića (1871. – 1922.) koji je čitav život posvetio služenju bližnjima, a posebno hercegovačkom puku, tada u posebnoj potrebi. Fra Didak Buntić bio je upravitelj Franjevačke gimnazije u Širokom Brijegu te provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, a posebno je značajna provedba opismenjavanja puka osnivanjem tzv. seljačkih škola u kojima je opismenjeno na tisuće hercegovačke djece. Tomas je istaknuo da je cilj ove svečane akademije “odati počast i priznanje svima koji su sudjelovali u spašavaju djece od gladiˮ činom prihvata djece u svoje domove i obitelji koje su i same tada bili poharani ratom i raznim nedaćama. Na taj način spašeno je više od 17 000 djece, a njihovi brojni potomci (pretpostavlja se i do 200 000) žive danas u Slavoniji. Koliko je glad bila strašna svjedoči i činjenica, podsjetio je prof. dr. sc. Srećko Tomas, da je jedan od najboljih hrvatskih pjesnika, Antun Branko Šimić, preminuo od posljedica gladi, odnosno, previše oslabljen organizam nije se mogao oporaviti od sušice. Govoreći o ferijalnim kolonijama Tomas se posebno osvrnuo na dječji vlak “Ćiroˮ koji je krenuo iz Mostara za Bosanski Brod 10. rujna 1917. godine, odakle su djeca pješice prelazila u Slavoniju, tj. u svoje nove, udomiteljske obitelji. Putovanje je ponekada trajalo i dva, tri dana. Druga ferijalna kolonija, prijelaz u Slavoniju održala se 28. rujna 1917. godine, a takav način spašavanja prakticirao se sve do 1919. godine. Fenomen spašavanja djece od gladi, a time i nekih od sigurne smrti, nadahnuli su hrvatskoga književnika Miru Gavrana u pisanju romana “Nekoliko ptica i jedno neboˮ te fra Antu Marića za “Plaču li jeleni?ˮ

Prof. dr. sc. Srećko Tomas napomenuo je da se nisu sva djeca vratila svojim roditeljima jer su brojni htjeli ostati u svojim novim domovima. Primjer je toga djevojčica Joza (Ljubica) Bošnjak (1906. – 1971.) rođena u Sovićima, Općina Grude koja je došla na dohranu u Osijek 1918. Godine u obitelj Antuna i Marije Hržić. Joza je bila nepismena, no završila je građansku srednju školu i trgovačku akademiju te se zaposlila u Poglavarstvu Osijeka kao pisarica. U Osijeku se udala za Franju Kollera, bogatoga obrnika s kojima je imala kći Vjekoslavu Koller Bestvinu. Vjekoslava je sa suprugom Vladimirom Bestvinom dobila dva sina: Mladena (1959.) te Nenada (1963.). Mladen je prof. dr. sc., matematičar u Sjedinjem Američkim Državama, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti – Razred za matematičke, fizičke i kemijske znanosti. Nenad je pak diplomirani inženjer, suosnivač i projekt menadžer tvrtke SPIN.

No budući da se do sada o fenomenu zbrinjavanja djece od gladi najviše govorilo u kontekstu fra Didaka Buntića, i to s pravom, prof. ddr. sc. Miljenko Brekalo istaknuo je da su nisu spašavana samo katolička djeca, već i muslimanska te pravoslavna djeca, a o čemu se danas previše ne govori ili gotovo ništa ne zna. Primjerice, prema podatcima iz 1919. godine (“Narodna zaštitaˮ, 1919., br. 1.-3., str. 54.) ukupan broj djece koje je na prehranu smjestio Središnji zemaljski odbor krajem 1918. godine bio 16 618 djece, od toga 8961 katoličko dijete, 7500 pravoslavne djece te 157 muslimanske djece, s tim da je iz Hercegovine na prehranu smješteno 4891 katoličko dijete te 7388 pravoslavnih. No kako su se vlasti nove države u Beogradu bojale jačega povezivanja juga i sjevera Hrvatske, podsjetili su prof. Tomas i prof. Brekalo, nastojali su da se hercegovačka djeca što prije vrate svojim domovima, a ostajali su samo oni čija je egzistencija bila ozbiljno ugrožena. “No i u takvim slučajevima vlada u Beogradu nastojala je da se katolička i muslimanska djeca vrate na rodnu grudu, dopuštajući ostanak u većem broju samo pravoslavnoj djeci, za kojom pod utjecajem započete agrarne reforme na veleposjedima počinju dolaziti i njihovi roditelji, odnosno solunski dobrovoljci. Za razliku od 1917. i 1918. kada je akcija imala isključivo humanitarno obilježje, povratak u 1919. bio je pod snažnim utjecajem politikeˮ, istaknuo je prof. Tomas citirajući Miru Kolar (“Zbrinjavanje gladne djece u Hrvatskoj za Prvoga svjetskoga rataˮ), istakavši da se, između ostaloga, i tako jasno ocrtavala velikosrpska politika.

Prof. dr. sc. Srećko Tomas: Procjena je da je oko 20-25 posto djece ostalo jer se nisu nikada htjeli vratiti. Željeli su ostati u Slavoniji.

Naposljetku, prof. ddr. sc. Miljenko Brekalo istaknuo je važnu ulogu bosansko-hercegovačkih franjevaca koji su bili nositelji brojnih humanitarnih akcija, a o čemu je podrobno i znanstveno pisano u zborniku o fra Didaku Buntiću. Primjerice, važno je istaknuti da su sve ferijalne kolonije organizirane po najvišim današnjim socijalnim i zdravstvenim protokolima te nije postojalo stihijskoga povratka i odlaska djece. Riječ je bila o “vrhunskoj akcijiˮ, a sve to i mnogo više o ovoj temi može se pročitati u zborniku u kojemu su radovi recenzirani i s predikacijom izvornoga znanstvenoga rada, a u planu je i nastavak znanstvenoga rada u pogledu povijesnoga rasvjetljavanja uloge hercegovačkih franjevaca. U tom smislu u buduće četiri godine objavit će se još dva znanstvena zbornika o franjevcima, napomenuo je prof. ddr. sc. Miljenko Brekalo.

Predstavljači su zaključili da se, kada je u pitanju fra Didak Buntić i njegovo djelovanje, radi o veličanstvenu duhu domoljublja, čovjekoljublja i rodoljublja u našemu hrvatskom narodu.

Kristijan Huljev

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Događaji

Predstavljen roman o životu blaženika ‘Viktor Kardinalova pobjeda’

Objavljeno

na

Objavio

Na 121. obljetnicu rođenja blaženog kardinala Alojzija Stepinca 8. svibnja, u 20 sati uz domoljubnu poeziju i bogat glazbeni program u atriju Muzeja grada Šibenika predstavljen je roman o životu blaženika ‘Viktor Kardinalova pobjeda’ autora Marlona Macanovića.

Štolu blaženog kardinala Alojzija Stepinca, koju je koristio tijekom uzništva u Lepoglavi, brižno čuvaju sestre benediktinke Sv. Luce u Šibeniku, te je upriličen posjet samostanskom muzeju prije promocije romana.

Organizatori su Udruga braniteljice Domovinskog rata i Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika ‘Biskup Srećko Badurina’. Roman je predstavio ugledni šibenski odvjetnik Branimir Zmijanović. Moderator događanja ujedno i predstavnica Udruge braniteljice Domovinskog rata je dr.sc. Ljiljana Zmijanović. Stihove iz pjesmarice ‘Glasovi vječnosti’, autora Hrvoja Horvata, hrvatskog branitelja, čitala je Ljiljana Zmijanović i Viktorija Lokas. Stihove iz pjesmarice ‘Ja se ne bojim’ mlade autorice Lucije Zmijanović čitala je učenica Lucija Kulić. U glazbenom djelu nastupili su profesori i učenici Glazbene škole Ivana Lukačića iz Šibenika; profesorica, pijanistica Gordana Pavić, i mezzosopranistica Nera Gojanović, te nagrađivani učenici Tedi Trkulja klavirskom izvedbom Frederic Chopin: Impromptu op.29 u As-duru, te Lovre Tunuković izvedbom na violončelu S. Saens: Labud. Narodni ples Perlipaja izveo je na klaviru učenik Jakov Zmijanović.

Mladi šibenski pijanist Tedi Trkulja, učenik je srednje glazbene škole Ivana Lukačića u klasi profesorice Mirjane Erceg Runjić. Ove godine je osvojio više nagrada: U Opatiji prvu nagradu, a u Zagrebu drugu nagradu u kategoriji dua zajedno s violončelisticom Ninom Luciom Perinom, te u Dubrovniku kao solist prvu nagradu.

Dr.sc. Ljiljana Zmijanović uvodno je naglasila  odlike Stepinčeva karaktera kod hrvatskih branitelja: „U ljubavi prema svom narodu hrvatski branitelji nisu se dali ni od koga natkriliti, upravo kako je to za sebe napisao blaženik izričući svoju ljubav prema hrvatskom narodu. Stoga ovo zajedništvo večeras, simbola križa i mača, vjere i pouzdanja. Stepinčevo mučeništvo se nastavlja i danas. Na nama je odgovornost da se u ljubavi prema Stepinčevoj svetosti ne damo se ni od koga natkriliti. To je istinska snaga hrvatskog naroda.“

Branimir Zmijanović započeo je uvodnu riječ mišlju blaženog kardinala „Kad vam otmu sve, ostat će vam dvije ruke, sklopite ih na molitvu pa ćete onda biti najjači“. Naš hrvatski narod dao je mnoge velikane, svjetovne i duhovne, a naš blaženi kardinal Alojzije Viktor Stepinac nesumnjivo spada u najveće i najznačajnije velikane našeg naroda. Djelo koje večeras predstavljamo jedno je u nizu i doprinos borbi za istinu o blaženom kardinalu Stepincu, istinskom pobjedniku svjetla nad tamom.“

Čitane pjesme literarnog dijela programa:

Neću vas zaboraviti

Sretan sam, što sam u Gromovima bio,

S vama herojima, u ratu dane provodio,

Divio se vašem junaštvu i hrabrosti,

Proživio s vama najljepše dane mladosti.

Bogu hvala, što sam vas upoznao,

Prijatelje poput braće imao.

Ostat ćete zauvijek u srcu mom,

Sreća je zvati se Grom.

Bog nek’ Vas blagoslovi,

Daruje sretniji život novi,

Puno sreće i zdravlja

Manje tuge, a više slavlja!

Hrvoje Horvat Hrki

 

Skijanje

Skijam na stazi svjetskog kupa

Jurim niz crnu stazu Nockalma

Moja pluća vole Austriju

Moje srce voli Hrvatsku.

Lucija Zmijanović

 

Predstavljen je autor gospodin Marlon Macanović, magistar prava iz Splita, rođen u Splitu 1974. godine, suprug i otac četvero djece. U struci je radio kao pravnik, a autor je 40 znanstvenih i stručnih radova objavljenih u eminentnim edicijama, član je povjerenstva za zaštitu prava pacijenata, a pružao je i besplatnu pravnu pomoć obiteljima slabijeg imovnog stanja pri savjetovalištu Gospe od zdravlja u Splitu. Aktivni je vjernik, te se bavi aktualnim temama legislative iz područja obiteljsko pravne tematike.

Riječ je o romanu o životu kardinala Alojzija Stepinca. U svjetlu činjenica da su prošle godine proslavljene dvije velike obljetnice vezane za blaženog kardinala Stepinca, 120. godišnjicu rođenja i 20. godišnjicu beatifikacije autor je u tome pronašao motiv za pisanje knjige. Dodatni razlog, kako kazuje u svojem predstavljanju, su svete uspomene na bl. Stepinca kao predmeta autorova vjerničkog divljenja oduvijek, ali i stručno-znanstvenog interesa. Knjiga ima 232 stranice i strukturirana je u tri djela i to Brezarić,1898.-Zagreb,1945; Zagreb, 1946.-Lepoglava, 5. 12. 1951.; Krašić, 5. 12. 1951.-Krašić, 10. 2. 1960. te Epilog u kojem se pojašnjavaju zbivanja nakon kardinalove smrti i tijek kauze za proglašenje svetim, uz navođenje dodatnih podataka o bl. dr. Ivanu Merzu, Službenici Božjoj Marici Stanković, Sluzi Božjemu fra Aleksi Benigaru, Sluzi Božjemu Franji Kuhariću te velečasnom Josipu Vranekoviću.

“Svetački lik Alojzija Stepinca nam ukazuje na poželjni smjer djelovanja i držanja prema ovozemaljskim stvarnostima. Znao je da duhovne plodove donosi potpuna predanost jer ona ima snagu autentičnog kršćanstva. Takva predanost plijeni pažnju drugih i potiče ih na nasljedovanje Kristova nauka. Trebaju nam vodeći ljudi na svim razinama koji će imati odlike njegova karaktera, a koji je svojom nepomućenom vjerom i neugaslom nadom, utjecao na mnoge svjedočeći evanđeoske istine u punini. Ukratko rečeno, treba nam Stepinčeva Hrvatska“, istaknuo je autor Marlom Macanović  u svojem predstavljanju.

Cjelokupni doprinos svih sudionika programa je ‘pro bono publico’.

Dr.sc. Ljiljana Zmijanović

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Događaji

Marija Bistrica: Vatrogasci obilježili blagdan sv. Florijana

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

U povodu obilježavanja blagdana sv. Florijana zaštitnika vatrogasaca, Hrvatska vatrogasna zajednica održala je u subotu u Mariji Bistrici svečanu sjednicu, a ministar unutarnjih poslova Davor Božinović tom se prigodom prisjetio svih koji su sebe ugradili u taj sustav koji u Hrvatskoj postoji oko 150 godina te ustvrdio da je to jedan od brandova po kojemu smo poznati i izvan naših granica.

“Zadaća Vlade je da pomaže u unaprjeđivanja tog sustava, a aktivnosti i razgovori oko toga počeli nakon velikih požara 2017.”, rekao je ministar Božinović.

Odlučili su, kazao je, sve žurne službe povezati u koordinaciju da bi ih se moglo koristiti na najdjelotvorniji način u slučaju velikih katastrofa. “Vatrogasci kao najjača, najbrojnija organizacija u svemu tome imaju posebno mjesto”, istaknuo je resorni ministar najavljujući kako će se, zakonskim izmjenama, omogućiti od početka iduće godine da konačno vatrogasci upravljaju vatrogastvom.

Naglasio je i kako će se EU, u godinama koje dolaze, posebice baviti pitanjima vatrogastva, a siguran je i kako će zbog toga proračunski dio koji se odvaja za zaštitu i spašavanje biti višestruko povećan.

Rekao je kako je i dosad na toj stavci bilo dosta sredstava te izrazio zadovoljstvo što je njegovo ministarstvo osiguralo značajan dio za vatrogasce ali i ostale žurne službe.

“Samo prošle godine smo povukli 38 milijuna eura bespovratnih sredstava za vatrogastvo, te nabavili nova vatrogasna vozila i radio telekomunikacijsku opremu za kompletnu vatrogasni službu, HGSS i druge žurne službe. Naša ambicija je vama – hrvatskim vatrogascima i svima koji sudjeluju u zaštiti i spašavanju osigurati najbolji moguću opremu”, poručio je ministar Božinović.

Sanader: 60 tisuća operativnih vatrogasaca predstavlja snagu i sigurnost za građane

Predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice Ante Sanader kazao je kako 60 tisuća operativnih vatrogasaca predstavlja snagu, ali i sigurnost za građane. Zadovoljan je, kaže i jer je nakon 100 godina Hrvatska vatrogasna zajednica postala nadležna za vatrogastvo.

“Moram reći da su pregovori trajali godinu dana s ministrom, a kod njega smo naišli na razumijevanje i u ovoj prijelaznoj godini donijet će se novi Zakon o vatrogastvu kako bi iduće godine HVZ postala središnji državni ured za vatrogastvo”, izjavio je Sanader.

Hrvatski vatrogasci su, kazao je, spremni i za požarnu sezonu koja je pred nama, a zahvalio je i svim institucijama koje im pružaju pomoć i suradnju.

Na učinjenom za hrvatsko vatrogastvo ministru je zahvalio i glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković.

“Hrvatsko vatrogastvo uz suradnju sa svim drugim službama provest će program i zaštitit ćemo sve naše građane. Ističemo i nabavku opreme preko Ministarstva poljoprivrede, ali i proces nabavke kamiona preko Ministarstva unutarnjih poslova što će sigurno povećati operativnu spremnost i mobilnost vatrogasnih postrojbi” kazao je Tucaković.

Župan Željko Kolar naglasio je da su vatrogasci u Krapinsko-zagorskoj županiji prva snaga na koju se on, kao župan, može osloniti i koji prvi mogu reagirati. Za vatrogastvo u Zagorju kazao je da to nije samo posao nego stil života.

Priznanja zaslužnima

Svečanost vatrogasaca bila je i prigoda za dodjelu priznanja za Najpothvat u vatrogastvu za 2018. godinu. Tako su brončanu plaketu dobili vatrogasci iz DVD-ova Kerestinec, Strmec, Sveta Nedelja i Rakitje, srebrnu plaketu vatrogasci JVP-a Grada Rijeke, a zlatnu vatrogsci dobrovoljnog vatrogasnog društva Rogoznica i Javne vatrogasna postrojba Grada Šibenika za sudjelovanje u spašavanju turskog broda Haksa.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari