Connect with us

Događaji

Fra Didak Buntić – vrhunska akcija spašavanje djece od gladi i djela humanosti kao zalog za budućnost

Published

on

Foto: Antonija Huljev

“Nigda me kuća ne će vidjeti, kad je ovako lijepo u Slavoniji!ˮ

U četvrtak, 28. veljače 2019. godine u 18,00 sati u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar – Područni centar Osijek, održana je svečana akademija u spomen na “100. godišnjicu spašavanja djece od gladi dovođenjem na dohranu u Slavoniju i Srijem (1917.-1919.)ˮ. Svečanu akademiju organizirali su Slavonska udruga Hercegovaca, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – Područni centar Osijek te Matica hrvatska – Ogranak Osijek, a o fenomenu spašavanja djece od gladi govorili su prof. dr. sc. Srećko Tomas, predsjednik Slavonske udruge Hercegovaca, prof. ddr. sc. Miljenko Brekalo, voditelj Područnoga centra Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Osijeku te Ivica Završki, predsjednik osječkoga Ogranka Matice hrvatske. Službeni je dio vodila dr. sc. Ivana Jurčević.

U sklopu akademije predstavljen je znanstveni zbornik “Fra Didak Buntić – čovjek i djeloˮ (urednici: Stipe Tadić i Marinko Šokota) u kojemu se na znanstven način obrađuje povijesna tema zbrinjavanja djece od gladi u Dalmaciji, Bosni, Istri, Sloveniji, a posebice Hercegovini, dovođenjem na dohranu u Slavoniju, Baranju, Bačku i Srijem. Prof. dr. sc. Srećko Tomas osvrnuo se na povijesnu ulogu fra Didaka Buntića (1871. – 1922.) koji je čitav život posvetio služenju bližnjima, a posebno hercegovačkom puku, tada u posebnoj potrebi. Fra Didak Buntić bio je upravitelj Franjevačke gimnazije u Širokom Brijegu te provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, a posebno je značajna provedba opismenjavanja puka osnivanjem tzv. seljačkih škola u kojima je opismenjeno na tisuće hercegovačke djece. Tomas je istaknuo da je cilj ove svečane akademije “odati počast i priznanje svima koji su sudjelovali u spašavaju djece od gladiˮ činom prihvata djece u svoje domove i obitelji koje su i same tada bili poharani ratom i raznim nedaćama. Na taj način spašeno je više od 17 000 djece, a njihovi brojni potomci (pretpostavlja se i do 200 000) žive danas u Slavoniji. Koliko je glad bila strašna svjedoči i činjenica, podsjetio je prof. dr. sc. Srećko Tomas, da je jedan od najboljih hrvatskih pjesnika, Antun Branko Šimić, preminuo od posljedica gladi, odnosno, previše oslabljen organizam nije se mogao oporaviti od sušice. Govoreći o ferijalnim kolonijama Tomas se posebno osvrnuo na dječji vlak “Ćiroˮ koji je krenuo iz Mostara za Bosanski Brod 10. rujna 1917. godine, odakle su djeca pješice prelazila u Slavoniju, tj. u svoje nove, udomiteljske obitelji. Putovanje je ponekada trajalo i dva, tri dana. Druga ferijalna kolonija, prijelaz u Slavoniju održala se 28. rujna 1917. godine, a takav način spašavanja prakticirao se sve do 1919. godine. Fenomen spašavanja djece od gladi, a time i nekih od sigurne smrti, nadahnuli su hrvatskoga književnika Miru Gavrana u pisanju romana “Nekoliko ptica i jedno neboˮ te fra Antu Marića za “Plaču li jeleni?ˮ

Prof. dr. sc. Srećko Tomas napomenuo je da se nisu sva djeca vratila svojim roditeljima jer su brojni htjeli ostati u svojim novim domovima. Primjer je toga djevojčica Joza (Ljubica) Bošnjak (1906. – 1971.) rođena u Sovićima, Općina Grude koja je došla na dohranu u Osijek 1918. Godine u obitelj Antuna i Marije Hržić. Joza je bila nepismena, no završila je građansku srednju školu i trgovačku akademiju te se zaposlila u Poglavarstvu Osijeka kao pisarica. U Osijeku se udala za Franju Kollera, bogatoga obrnika s kojima je imala kći Vjekoslavu Koller Bestvinu. Vjekoslava je sa suprugom Vladimirom Bestvinom dobila dva sina: Mladena (1959.) te Nenada (1963.). Mladen je prof. dr. sc., matematičar u Sjedinjem Američkim Državama, dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti – Razred za matematičke, fizičke i kemijske znanosti. Nenad je pak diplomirani inženjer, suosnivač i projekt menadžer tvrtke SPIN.

No budući da se do sada o fenomenu zbrinjavanja djece od gladi najviše govorilo u kontekstu fra Didaka Buntića, i to s pravom, prof. ddr. sc. Miljenko Brekalo istaknuo je da su nisu spašavana samo katolička djeca, već i muslimanska te pravoslavna djeca, a o čemu se danas previše ne govori ili gotovo ništa ne zna. Primjerice, prema podatcima iz 1919. godine (“Narodna zaštitaˮ, 1919., br. 1.-3., str. 54.) ukupan broj djece koje je na prehranu smjestio Središnji zemaljski odbor krajem 1918. godine bio 16 618 djece, od toga 8961 katoličko dijete, 7500 pravoslavne djece te 157 muslimanske djece, s tim da je iz Hercegovine na prehranu smješteno 4891 katoličko dijete te 7388 pravoslavnih. No kako su se vlasti nove države u Beogradu bojale jačega povezivanja juga i sjevera Hrvatske, podsjetili su prof. Tomas i prof. Brekalo, nastojali su da se hercegovačka djeca što prije vrate svojim domovima, a ostajali su samo oni čija je egzistencija bila ozbiljno ugrožena. “No i u takvim slučajevima vlada u Beogradu nastojala je da se katolička i muslimanska djeca vrate na rodnu grudu, dopuštajući ostanak u većem broju samo pravoslavnoj djeci, za kojom pod utjecajem započete agrarne reforme na veleposjedima počinju dolaziti i njihovi roditelji, odnosno solunski dobrovoljci. Za razliku od 1917. i 1918. kada je akcija imala isključivo humanitarno obilježje, povratak u 1919. bio je pod snažnim utjecajem politikeˮ, istaknuo je prof. Tomas citirajući Miru Kolar (“Zbrinjavanje gladne djece u Hrvatskoj za Prvoga svjetskoga rataˮ), istakavši da se, između ostaloga, i tako jasno ocrtavala velikosrpska politika.

Prof. dr. sc. Srećko Tomas: Procjena je da je oko 20-25 posto djece ostalo jer se nisu nikada htjeli vratiti. Željeli su ostati u Slavoniji.

Naposljetku, prof. ddr. sc. Miljenko Brekalo istaknuo je važnu ulogu bosansko-hercegovačkih franjevaca koji su bili nositelji brojnih humanitarnih akcija, a o čemu je podrobno i znanstveno pisano u zborniku o fra Didaku Buntiću. Primjerice, važno je istaknuti da su sve ferijalne kolonije organizirane po najvišim današnjim socijalnim i zdravstvenim protokolima te nije postojalo stihijskoga povratka i odlaska djece. Riječ je bila o “vrhunskoj akcijiˮ, a sve to i mnogo više o ovoj temi može se pročitati u zborniku u kojemu su radovi recenzirani i s predikacijom izvornoga znanstvenoga rada, a u planu je i nastavak znanstvenoga rada u pogledu povijesnoga rasvjetljavanja uloge hercegovačkih franjevaca. U tom smislu u buduće četiri godine objavit će se još dva znanstvena zbornika o franjevcima, napomenuo je prof. ddr. sc. Miljenko Brekalo.

Predstavljači su zaključili da se, kada je u pitanju fra Didak Buntić i njegovo djelovanje, radi o veličanstvenu duhu domoljublja, čovjekoljublja i rodoljublja u našemu hrvatskom narodu.

Kristijan Huljev

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari