Pratite nas

Intervju

Fra Ivica Perić, franjevac, misionar u Ruandi: Da bi čovjek bio sretan treba znati cijeniti ljude oko sebe

Objavljeno

na

Fra Ivica Perić
Fra Ivica Perić

Sretni smo što ovoj siromašnoj djeci, uz pomoć dobrih ljudi, možemo pružiti bolju budućnost kako bi i njihov život mogao biti dostojan ljudskoga bića. Mi svjedočimo tome kako ispružene ruke prema siromašnima, mogu napraviti velike stvari te kako je dugoročna pomoć, kroz školovanje i obrazovanje mladih i siromašnih, jedina ispravna, jer će im dati potrebno znanje i kruh u ruke.

Koliko god nam u nekim trenutcima bilo teško, koliko god se nekada činilo nedostižno, ipak smo uspjeli. Uz Božju pomoć, pomoć dobrih ljudi, ostvarujemo san našega brata fra Vjeke, koji je naša inspiracija, čija su djela naše nadahnuće, a njegovo je ime svakoga dana u našim molitvama.

Župnik župe Kivumi u Ruandi fra Ivica Perić, svećenik je i misionar iz Središnje Bosne, koji s 24 godine starosti došao u Ruandu i tamo  ostao. Incijator je svih dobrih ideja koje su tom  mjestu pokenute, realizirane ili se još uvijek realiziraju. Kada je kao mlad svećenik krenuo u misije, najprije je došao u Ugandu, a onda prešao u Kivumi. Ovdje je pokrenuo centar “Otac Vjeko” u spomen na pokojnog fra Vjeku Ćurića, koji je izgubio život. Brine se o svemu i svačemu dobromu, a voli nespojivo: sevdalinke i Beatlese, ljutu hranu i pitomu prirodu. Više od 20 godina neumorni je borac protiv siromaštva i gladi. A, iako voli obrazovanje ne voli birokraciju i govorancije.

Fra Ivice, nalazite su u Ruandi, u tamošnjem Kivumuu. Kakvo je trenutno stanje u toj zemlji?

– Situacija u Ruandi slična je kao i u mnogim afričkim zemljama. Ovo je zemlja sa jako puno siromašnih i gladnih. Cijelu situaciju dodatno otežavaju vremenske neprilike. Dok su prošle godine brojni usjevi stradali zbog velike suše, ova godina bit će zapamćena po nevjerojatnim kišama u čijim je bujicama u travnju živote izgubilo više od 40 ljudi, a uništeno je oko 3.000 kuća.

Ruanda je površinski vrlo mala. Ilustracije radi, upola je manja od Hrvatske. Ali zato ima više od 12 milijuna stanovnika. Ljudi je puno, zemlje za obradu je malo. I zato je puno gladnih. Još kada vremenske nepogode donesu svoje… Možete misliti kako je. U ruralnim dijelovima zemlje ljudi si topli obrok mogu omogućiti jednom ili dva puta u tjedan dana. I to su uglavnom grah, riža, nešto zeleni ili banane. Većina ljudi meso si za obrok može omogućiti samo jednom ili dva puta godišnje, na blagdane.

U našoj župi Kivumu, koja broji oko 35.000 stanovnika, niti jedna jedina obitelj u kući nema vodu, a tek su rijetki oni koji se mogu pohvaliti da imaju struju u kući. Po vodu moraju pješačiti na izvore.

Ravnatelj ste Centra Otac Vjeko. Svima nam je poznato što je pokojni fra Vjeko Ćurić činio za ljude pronoseći ime Kristovo. Centar koji nosi ime po njemu nastavlja misiju gdje on stao?

– Tako je. Moj veliki prijatelj i fratarski brat, Vjeko Ćurić, posvetio je život služenju potreba najsiromašnijih. Njegov san bio je u Kivumuu izgraditi školu kako bi siromašnoj djeci omogućio školovanje i na taj način im dao mogućnost da pobjegnu iz ralja siromaštva.

U ostvarenju sna spriječio ga je strašan rat koji je 1994. godine pogodio Ruandu. O fra Vjekinoj ulozi u ruandskom genocidu i poraću suvišno je govoriti, poglavito pored naziva kojim su ga oslovili ovdašnji zaštitari ljudskih prava – Afrički Oscar Schindler! Bio je jedini bijelac koji je ostao u Ruandi tijekom pokolja i aktivno sudjelovao u spašavanju stotinjak tisuća ljudi od sigurne smrti. Pritom je riskirao svoj život, ali nije htio uzmaći ni milimetar od zadaće spašavanja koje je postalo njegova ratna misija. Nažalost, u teškom razdoblju ruandskoga poraća, 31.siječnja 1998. godine fra Vjeko je ubijen, a za njegovo ubojstvo do danas nitko nije odgovarao. Zbog njegove nevjerojatne uloge koju je odigrao u vrijeme ruandskoga genocida, spašavajući ljude na gotovo filmske načine, pokrenut je postupak njegove kanonizacije, odnosno proglašavanja svecem.

Škola u Kivumuu bila je njegov san. San kojim je htio tisućama siromašne djece omogućiti ono najosnovnije – pravo na obrazovanje koje bi im donijelo i bolje sutra.

Što se tiče mene osobno, kao fra Vjekin dobar prijatelj i istomišljenik u većini stvari, bilo mi je logično da dođem u Kivumu kojeg su se, nakon njegova ubojstva, svi pribojavali i plašili i bježali od njega kao od vrućeg krumpira. Bio sam među rijetkim njegovim zemljacima koji su mu bili na pogrebu, nosio sam njegov lijes, a tim činom sam se, smatram, obvezao i širiti njegovu ideju o pokretanju srednje škole za sve one mlade kojima roditelji ne mogu osigurati odlazak na preskupo školovanje u druga mjesta. Njegova misija je postala moja misija!

Stoga, bilo je potpuno logično da se strukovna škola, koja je pokrenuta 1999. godine, nazove po fra Vjeki, odnosno da se nakon toga i cijeli školski kompleks nazove po njemu – Centar Otac Vjeko… Danas u Centru Otac Vjeko imamo vrtić, osnovnu i dvije srednje škole, koje su proglašene “Uzor školama” i to u konkurenciji svih 389 ruandskih srednjih škola. Mladima  kroz obrazovanje nudimo priliku za bijeg od siromaštva. Upravo ono što je bio san našeg fra Vjeke.

Sretni smo što ovoj siromašnoj djeci, uz pomoć dobrih ljudi, možemo pružiti bolju budućnost kako bi i njihov život mogao biti dostojan ljudskoga bića. Mi svjedočimo tome kako ispružene ruke prema siromašnima, mogu napraviti velike stvari te kako je dugoročna pomoć, kroz školovanje i obrazovanje mladih i siromašnih, jedina ispravna, jer će im dati potrebno znanje i kruh u ruke.

Koliko god nam u nekim trenutcima bilo teško, koliko god se nekada činilo nedostižno, ipak smo uspjeli. Uz Božju pomoć, pomoć dobrih ljudi, ostvarujemo san našega brata fra Vjeke, koji je naša inspiracija, čija su djela naše nadahnuće, a njegovo je ime svakoga dana u našim molitvama.

Upravo ovih dana iz tiska je izašla knjiga o nevjerojatnom životu fra Vjeke Ćurića – „Fra Vjeko Ćurić, Svetac našeg doba“, autora Željka Garmaza. Godinu dana predanoga rada, više od 50 sugovornika, tisuće prijeđenih kilometara, uložio je autor u ovu knjigu, potrudio se naći i prenijeti što više informacija o Vjeki Ćuriću. Knjigu možete naručiti na našoj mail adresi [email protected] i tako nam pomoći da nastavimo ostvarivati fra Vjekin san o školovanju siromašne djece.

U misijama ste od 1990. godine, gotovo tri desetljeća, kako se mladi danas odazivaju misionarskom pozivu?

– Mislim da se prije puno više mladih odlučivalo na odlazak u misije. Ipak, drago mi je vidjeti da i danas ima jako puno mladih misionara i misionarki.

Odlučiti se za ovaj životni poziv i otisnuti se u nepoznato nije baš jednostavna odluka. Ona nosi puno odricanja i pitanja koliko smo spremni dati sebe za drugoga i za suživot.

Da bi čovjek bio sretan, potrebno mu je vidjeti čovjeka pored sebe i znati cijeniti druge. Ne smijemo nikada zaboraviti na čovjeka, na ljude u potrebi. I zato mi je drago da po svijetu još uvijek ima misionara.

Nalazite se u Africi gdje polako prodire, ali još uvijek nije u potpunosti došla moderna tehnologija. To svakako otežava rad.

– U mnogim afričkim zemljama vidljivi su nevjerojatni kontrasti. Primjerice, kao što sam već rekao, u -Kivumuu niti jedna kuća nema vodu, malo koja ima struju, ali mi smo bez problema nedavno u školu uveli wi-fi. Mi danas, zahvaljujući donacijama hrvatskoga naroda u školi imamo informatički kabinet opremljen prijenosnim računalima. A na njima rade djeca koja kod kuće nemaju struju.

Nama je rad otežan utoliko što mlade moramo učiti i onim najosnovnijim stvarima – što je utičnica, kako se upali svjetlo, kako funkcionira vodovod, zašto skupljamo kišnicu s krova, kako ju onda dostavljamo u sanitarne čvorove i slično.

Prije nekoliko godina uveo sam u našu strukovnu školu smjer za električare. U Kivumu tada još uopće nije niti došla struja. Svi su se čudili. Ipak, pristali su mladi upisati se i na taj smjer. Rekao sam im – ne bojte se, dok vi završite školu, krenut će i elektrifikacija zemlje. I tako je i bilo. Završili su školu i odmah svi našli zaposlenje.

U Ruandi vlada veliko siromaštvo. Što je u ovom trenutku najpotrebnije?

– Kada živite u ovakvim uvjetima, sve je potrebno. No, ljudima koji su nam spremni pomoći, uvijek pokušamo objasniti zašto su nam novčane donacije najpotrebnije…

Primjerice, često nam se ljudi javljaju sa željom da nam pošalju odjeću i obuću za djecu. Ali, to je neisplativo. Kao prvo, poštarine za slanje su jako skupe. Za paketić od 10 kilograma treba se platiti oko 500 kuna. I najčešće te stvari niti ne dođu do nas, jer budu pokradene usput.

A mi za 500 kuna, koliko bi netko platio poštarinu, omogućimo ručak za 200 djece.

Naši učenici svi imaju školske uniforme koje im se šiju u školi. Od novca iz donacija kupimo materijal. A učenici viših razreda odjela za krojače svojim školskom kolegama, na praktičnoj nastavi, naprave uniforme.

Svi naši učenici svaki dan u školi dobiju jedan topli obrok. Dio hrane osiguravamo iz naših vrtova, dio kupujemo. Kupujemo na veliko, pa nas izađe nešto jeftinije. Tu sam već tolike godine da se znam snaći. Znam gdje kupovati, a gdje ne. Gdje je što jeftinije i isplativije kupiti.

Može li se doći i volontirati u Vašem centru i kako to ostvariti?

– Puno se mladih ljudi javlja sa željom da dođu volontirati, no malo tko od njih zapravo ima ideju na koji bi način pomogao. Svi misle da je volontiranje doći k nama igrati se s djecom. Pa se onda mnogi iznenade kada dobiju zadatak što bi trebali raditi.

Zato smo odlučili malo postrožiti pravila i ne primati baš svakoga tko se javi sa željom da bi došao volontirati.

Ako netko želi doći volontirati, bilo bi dobro da predloži nekakav konkretan projekt koji bi provodio u vrijeme svoga boravka ovdje. Jer, jasno je da nije dovoljno poslati samo poruku i napisati: „Ja bih došao/došla volontirati. Radit ću bilo što“.

Ono što nam je jako važno jest da nam potencijalni volonteri napišu kako i na koji način žele pomoći, što su po struci, koliko imaju godina? Koje jezike govore? Jesu li do sada već negdje volontirali? Imaju li možda preporuku župnika ili neke volonerske organizacije?

Doći i reći – radit ću bilo što nama niti malo ne olakšava. Jer, Centar Otac Vjeko ima nekoliko stotina učenika, vrtić za stotinu mališana i mi moramo funkcionirati 365 dana u godini. Bilo volontera, ili ne. Ovdje se točno zna tko što radi. Mi imamo zaposleno školsko osoblje, nastavnike, odgojiteljice, kuhare. Od volontera se očekuje da svojim radom donesu neku novinu/vještinu u našu zajednicu koju bi određeni učenici ili učitelji dalje nastavili provoditi i nakon njihova odlaska.

Zasigurno imate mnogo projekata. Kako se u iste uključiti?

– Projekte pomoći za naš Centar Otac Vjeko u Hrvatskoj i BiH provodi Humanitarna udruge Srce za Afriku koja nam pomaže već nekoliko godina. Članovi udruge rado surađuju s vrtićima, školama i fakultetima, održavaju predavanja za mlade o životu u Kivumuu, privlače nove donatore. Projekti pomoći mogu se pronaći na Facebook stranici udruge – Srce za Afriku te na našoj web stranici: http://www.vjeko-rwanda.info/

Najnoviji projekt koji smo pokrenuli je Prijatelj Centra Otac Vjeko. Mi nemamo klasičan oblik kumstava, pojasnit ću vam i zašto, ali imamo sličan model za naše članove podupiratelje, odnosno prijatelje Centra Otac Vjeko.

Naime, kumstvo je plemenita, ali i dugotrajna i skupa obveza. Dok je u Ruandi osnovno školovanje obvezatno, ali i besplatno, srednjoškolsko obrazovanje po učeniku nas košta 250 eura za školsku godinu.

“Problemi” kumstava započinju ako donatori, iz raznih razloga, više nisu u mogućnosti skrbiti o svome štićeniku. To nas dovodi u nezgodan položaj, jer što onda učiniti s tom djecom? Kako reći djetetu da za njega više nitko ne plaća školarinu i da se ne može više školovati?

Stvaranjem obaveze prema kumovima, dovodimo i te ljude u nezgodan položaj. Jer ih se obvezuje da za djecu uplaćuju točno određene iznose i to nekoliko godina. A to si ne može svatko priuštiti. Netko želi pomoći sa 5 kuna, jer ne može više izdvojiti, a nama i to puno znači!

Mi prakticiramo zajedničku ‘blagajnu’ iz koje zajamčeno financiramo školovanje djece do završetka škole. Riječ je o zajedničkom budžetu i sve donacije idu u njega. U njega se slijevaju sve donacije – i one od 5 kuna i one od 55 i one od 555 kuna. Nama je svaka donacija jednako vrijedna, jer znamo da je došla od srca!

Na početku školske godine znamo koliko imamo sredstava na raspolaganju da djeci omogućimo školovanje, svakodnevni ručak, uniforme, opremu i materijale za praktičnu nastavu. I na temelju tog budžeta upisujemo novu djecu u školu.

Ovakav naš pristup se pokazuje toliko uspješnim da smo u mogućnosti svake godine uvoditi sve više noviteta u školovanju, ali i prehrani učenika za koje skrbimo.

Također, na taj način djeci ne dajemo nadu da će jednog dana netko doći i odvesti ih u neki bolji svijet. Nekima je dosta teško shvatiti što je to ‘kumstvo’ i mnogi od njih zapravo se nadaju da je to netko tko će ih sponzorirati cijeli život, pa se zbog toga ne žele dovoljno truditi u školi.

Ljudima koji nam žele i mogu pomoći na ovaj način, sada nudimo mogućnost da putem Humanitarne udruge Srce za Afriku postanu Prijatelj Centra Otac Vjeko, odnosno naš član podupiratelj. Njihova obveza bila bi u tom slučaju platiti minimalnu godišnju donaciju od 750 kuna (200 KM ili 100 eura). Time pokrivate dio troškova školovanja jednog od naših učenika. Prijatelji Centra Otac Vjeko tri puta godišnje na svoje će adrese dobiti pismo u kojem donosim novosti iz misije, sve što se napravilo u prethodnom razdoblju, kao i poruku nekog od učenika o tome kako mu je u školi.

Ukoliko je ljudima taj iznos godišnje prevelik, mogu biti i naš donator  te plaćati donacije u iznosu kada mogu i hoće, i koliko hoće.

Svi zainteresirani, slobodno nam se mogu javiti na mail [email protected]

Kako ugraditi ljubav u mlade naraštaje kada su u pitanju drugi i drugačiji?

– Odgovor na ovo pitanje nalazi se u svakoj obitelji. Sve ide od roditelja. I od odgoja u obitelji. Djeca se ne rode sa urođenom netrpeljivošću prema drugačijima od sebe. To nauče kod kuće. Jer, roditelji su njihovi prvi i najveći uzori. I roditelji su ti na kojima je ova važna uloga – a to je da nauče svoju djecu cijeniti druge ljude, da nauče svoju djecu empatiji i potrebi pomoći ljudima u nevolji. Bez obzira na boju kože i kilometre koji nas dijele. Cijeli svijet treba biti ‘naše dvorište’ o kojem brinemo.

Anto Pranjkić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Božinović: Migracije su globalna pojava, a trenutno je 260 milijuna ljudi u pokretu

Objavljeno

na

Objavio

Migracije su globalna pojava, a trenutno je 260 milijuna ljudi u pokretu.

Jedni od njih su u statusu IZBJEGLICA prisiljeni napustiti svoje države i to je njihovo PRAVO, a drugi su MIGRANTI u potrazi za drugačijim načinom života i to je njihov IZBOR.

Njihov izbor je opravdan, ali mora biti i ZAKONIT. Kako bi bio zakonit zahtijeva POŠTIVANJE PRAVILA, procedura i odobrenja država preko čijeg teritorija prelaze i država u kojima žele živjeti.

Ukoliko građanin Republike Hrvatske želi putovati i ulaziti u druge države onda to mora učiniti na predviđenim graničnim prijelazima s primjerenim ispravama. S druge strane trenutno na našoj granici, posebice na granici s BiH, svjedočimo izbjegavanju svih mogućih pravila. Suočavamo se s ljudima koji prelaze graničnu crtu IZVAN predviđenih GRANIČNIH PRIJELAZA i uglavnom NEMAJU IDENTIFIKACIJSKE ISPRAVE.

Naš dodatni specifikum je činjenica kako je Hrvatska prva granica Europske unije nakon zapadno-balkanske migracijske rute i granica koja se štiti. Migranti koji su prošli dugi put, a onda ne uspijevaju ući u EU, pokušavaju prijeći granicu na razne načine pri tome optužujući hrvatsku policiju za nasilje.

Napominjem još jednom kako nijednom internom istragom do sada NISMO UTVRDILI PRIMJENU NASILJA, a svaka sljedeća prijava bit će istražena kao što je to bilo do sada.

HRVATSKA JE SUVERENA DRŽAVA KOJA IMA PRAVO I DUŽNOST ŠTITITI GRANICE OD ILEGALNIH PRELAZAKA te zadržati zavidnu razinu javnog reda, mira i sigurnosti kojoj, nažalost, većina europskih država više ne svjedoči.

 

MUP apelira na organizacije: Informirajte migrante o pravilima zakonitog ulaska u RH

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Steve Bannon: Kad misle da je cijena rada u Hrvatskoj previsoka, globalisti dovedu migrante

Objavljeno

na

Objavio

Steve Bannon jedna je od najkontroverznijih figura današnjice. Dovoljno je pogledati kako ga portretira Saturday Night Live, američki TV show koji od društvenih događaja i vijesti radi komične skečeve: Bannon je kod njih prikazan kao personifikacija Smrti, kao kostur s crnom haljom i kapuljačom.

Bannon je čovjek koji je preuzeo vođenje predizborne kampanje Donalda Trumpa 88 dana prije izbora i doveo Trumpa do pobjede. Bannon je čovjek koji je 210 dana služio u Bijeloj kući kao glavni strateg, i čije su ideje aktivne u Bijeloj kući i nakon odlaska.

Bannon je također bivši suosnivač i direktor Breitbart Newsa, medijske platforme američke nacionalističke desnice. I čovjek koji je bio potpredsjednik Cambridge Analytice u vrijeme kad je ta tvrtka pobrala podatke milijuna korisnika Facebooka i, s pomoću psihometrijskih trikova, pretvorila ih u crno političko oružje u Trumpovoj kampanji.

Bannon je, na koncu, čovjek koji mi otvara vrata svojeg hotelskog apartmana u Bruxellesu u nedjelju predvečer i odvaja vrijeme za ekskluzivni intervju za Večernji list.

Bannon je u Bruxellesu jer pokušava svoj politički aktivizam upregnuti u kola europskih populista i nacionalista kako bi im pomogao da na izborima za Europski parlament u svibnju 2019. promijene tijek povijesti, onako kako se to već dogodilo u Americi.

Razgovaramo dan nakon prosvjeda žutih prsluka (Gilets jaunes), u Parizu i dan uoči usvajanja globalnog kompakta o zakonitim migracijama u Marrakechu.

Slažete se da su migracije globalni problem?

Nije globalni problem, to je globalna tragedija. Imamo ekonomski i politički kolaps, posebno u podsaharskoj Africi i Srednjoj Americi, i to je zbog globalističkog neoliberalizma, koji te zemlje izrabljuje. Kao i zbog Kine, koja ih izrabljuje kroz svoj model predatorskog kapitalizma. I sporazum iz Marrakecha je, u svojoj srži, imperijalistički. Zato se mora poništiti.

Ako su migracije globalna tragedija, kako ih bolje rješavati nego kroz globalnu organizaciju, a to je UN?

To nije pitanje, to nije sporno. Sporno je želite li outsorceati migrantsku politiku organizaciji koja ne polaže račune nikome. Vlada ove zemlje u kojoj razgovaramo (Belgije, op. a.) upravo je pala. Zbog čega? Jer su građani vidjeli da se potpisuje nešto čiji detalji nisu poznati 24 sata prije usvajanja, a radilo se na tome šest godina. Elita je skrila detalje i obveze i količinu tereta koji će pasti na radnike. Najbolji način za rješavanje situacije jest ojačati nacionalne države koje djeluju unisono. Marakeš će biti vrlo važan zbog prijevare – a UN je prijevara – svih tih globalnih sporazuma, čiju moć i učinak na njihove živote ljudi ne razumiju.

Ali to je okvir za suradnju.

To vas obvezuje na hrpu stvari. Pogledajte sve detalje. To se zove meki zakon. To je prijesna laž iza koje se elite pokušavaju skriti. Ako nemate nikakvih obveza, zašto su energetski porezi otišli gore 25 posto za radne ljude u Francuskoj, zbog klimatskih promjena od kojih Kinezi imaju koristi? Pitajte ljude u Francuskoj. U tome je laž globalista. Globalisti uvijek lažu i krivo navode. Zašto Macron nije rasporedio teret na stranku iz Davosa, nego na radne ljude u Francuskoj? Ali, pogodite što, oni su se pobunili.

U govoru na političkom skupu u Bruxellesu rekli ste da Pariz gori, ali nije baš gorio toliko koliko prije tjedan dana, ne?

Recite to dućanima (koji su se osiguravali od razbijanja i pljačke, op. a.). Oko 1300 ljudi je uhićeno, ok? Vatre su gorjele cijelu noć. Pariz gori. Macron može činiti stvari nakon utorka, ali njegov izvorni predsjednički mandat je gotov. Vladavina Jupitera je okončana, i okončana je na ulicama Pariza. Ne podržavam nasilne demonstracije, ali mogu vidjeti frustraciju ljudi koji imaju osjećaj da ih se ne sluša. Zato mislim da je jako važno što se događa u Parizu. Mislim da je to dramatična prekretnica.

Kažete da globalističke elite lažu cijelo vrijeme, ali ljudi diljem svijeta vide vašeg predsjednika Trumpa kao dokazanog lažljivca, koji laže neprestano, o stvarima malim i velikim, kao što je to i James Comey rekao. Kako uopće možete neke od njegovih poruka na Twitteru uspoređivati s onim što globalisti pokušavaju s Marakešom?

Vaši čitatelji u Hrvatskoj moraju shvatiti kakve su magnitude laži globalista.

Ono što bi trebali učiniti jest odvojiti nekoliko minuta i pročitati taj kompakt, svojim očima, i razmisliti o onome na što taj kompakt poziva.

A to je dramatična promjena u njihovim državama, njihovim životima i životima njihove djece i unuka. I razmisliti o tome kako je to bilo skriveno od njih, skriveno u režiji najpametnijih ljudi na svijetu, elita koje tvrde da to ništa zapravo ne znači, da je to samo okvir i slično.

Pročitajte i razmislite, pa prosudite tko su veći lažljivci. Je li to Trump s marginalnim stvarima o kojima tvita kako bi trolao ljude ili su to elite koje doslovno žele… Gledajte, vi koji u Hrvatskoj čitate ovaj razgovor: oni smatraju da su vaši životi smeće, ne smatraju da vaši životi išta znače.

Kako globalisti na to gledaju, nisu samo nacionalne države te koje treba prevladati, a oni na države poput Hrvatske gledaju kao na administrativne jedinice, nego trebaju prevladati građane, vaše čitatelje, jer samo smetaju na putu.

Kad oni osjete da trebaju veće profite, sve što žele učiniti jest dovesti još migranata i niskokvalificiranih radnika kako bi imali veći broj ljudi koje mogu odabrati.

Kad oni osjete da ljudi u Hrvatskoj nisu previše pametni ili da su plaće previsoke, sve što žele jest ovakvim sporazumima o migracijama dovesti diplomirane studente, inženjere i slične iz zemalja Trećeg svijeta kako bi radili jednu stvar.

Nije to humanost, to je samo ovo: da konkuriraju vašim mladim ljudima u tehnološkim poslovima. Da su humanisti, imali bi rješenje koje nacionalne države imaju, a to je pomaganje tim državama u tim dijelovima svijeta da se razviju, da zadrže najbolje i najbistrije stanovnike, i da učine svoje zemlje ponovno velikima. Laži globalne elite su takve veličine i magnitude, i proizvele su toliko puno štete.

Ljudi u Hrvatskoj moraju znati zašto su Gilets jaunes u Francuskoj tako ljutiti, zašto su Trumpovi pristaše u SAD-u tako ljutiti. Evo zašto: jer su pametni i racionalni i vide kako se odnosi prema njihovim životima, i prekipjelo im je i dosta im je toga.

Dopustite da se vratimo na jedno važno pitanje, koje sam vam i jučer postavio na konferenciji za novinare kad sam vas pitao bavite li se vi zapravo huškanjem na rat. Čak i vaš istomišljenik, mađarski premijer Viktor Orban, u jednom svom govoru kaže da mu je jasno što radi Kina, a to je da pokušava sustići Ameriku, i to na račun srednjeg sloja u SAD-u i Europi…

I u tom pogledu, on je sjedinjen s nama u najvećem pitanju našeg vremena. No, nastavite.

…i vidi da Trumpova Amerika pokušava spriječiti Kinu u tome tako što će promijeniti međunarodna pravila igre. To je nešto što i vi također otvoreno zagovarate, promjena globalnog poretka.

Da.

Ne znam tko je tu koga inspirirao, ali Trump i vi tu zagovarate isto.

(uz smiješak, op. a.) Bila je to ideja predsjednika Trumpa.

Ok, i sad ključan detalj: Orban kaže da još uvijek nije sigurno hoćete li u tome uspjeti bez oružanog sukoba. To je vrlo ozbiljno.

Vrlo ozbiljno, razmotrimo to. Ja sam u svom radijskom showu 2014. predvidio da ćemo se u roku od pet godina naći u oružanom sukobu u Južnom kineskom moru. Kinezi su u ekonomskom ratu protiv Zapada, a Zapad uključuje i SAD i Zapadnu Europu, dakle industrijalizirane demokracije.

Kinezi su u tome od kraja 1990-ih, otkako smo ih pustili da uđu u Svjetsku trgovinsku organizaciju. I to se događa na golemu štetu radničkog i srednjeg sloja ljudi u Zapadnoj Europi i SAD-u jer su te zemlje deindustrijalizirane, a radna su mjesta preselili u Kinu. Ne vjerujte meni na riječ, nego provjerite.

Pročitajte knjigu koju su dvojica kineskih pukovnika napisala krajem 1990-ih, zove se “Unrestricted Warfare”. To je jedna od pet najvažnijih knjiga napisanih u 20. stoljeću i najveća knjiga o strategiji koju je itko napisao nakon Carla von Clausewitza. Ona vrlo detaljno opisuje rat protiv Zapada, njihovu strategiju.

Kaže da postoje tri vrste rata: informacijski rat, ekonomski rat i kinetički rat. I zaključuje da bi zasigurno izgubili ako bi ikad morali voditi kinetički rat protiv Zapada, no da mogu pobijediti u informacijskom ratu i u ekonomskom ratu.

Srž onoga što predsjednik Trump pokušava učiniti jest stupiti u borbu i konfrontirati se s Kinom u ekonomskom ratu koji vode protiv nas, kako bismo izbjegli kinetički rat. Jedna od stvari koje predsjednik Trump pokušava reći je da su ekonomija i vojska nevjerojatno povezani u nacionalnoj sigurnosti. I zbog toga u Europi želi vidjeti da europske države plaćaju dva posto za obranu, i istovremeno se želi u dogovoru s EU pobrinuti da postoji ekonomski stimulans za SAD da bude u punom savezu. Jer, on ne vidi Europu kao protektorat.

Zapamtite, sada su globalisti zapravo imperijalisti, sve što rade je imperijalistički. Populisti i suverenistički, nacionalistički pokret je potpuna suprotnost, mi ne želimo biti imperijalistička sila.

Želimo biti u partnerstvu sa stvarnim saveznicima. Ne želimo da Zapadna Europa bude protektorat. Želimo da bude stvarni saveznik.

Ali, predsjednik Trump redovito kritizira, da ne kažem blati, saveznike.

Koga?

Rekao je, primjerice, da je Njemačka zatočenik Rusije.

To je retorika, ali pogledajmo činjenice. Predsjednik Trump je rekao Njemačkoj da se ne dovodi u situaciju da je u energetici ovisna o Rusiji.

Drugo, Njemačka je, čini mi se, među najgorima u nedosezanju cilja od dva posto (ulaganja u obranu, op. a.). Pa vojni zrakoplov koji je vozio kancelarku na G20 (u Buenos Aires, op. a.) nije mogao doletjeti ni do Barcelone. A to je zato što se u njemačke zračne snage ne ulaže dovoljno. SAD ima ekonomiju od oko 18 bilijuna (engl. trillion) dolara. Naš obrambeni proračun je ugrubo bilijun dolara svake godine.

Također imamo strukturni deficit od bilijun dolara. To nije u direktnoj korelaciji, ali dovoljno je blizu da zaključimo da je naša obveza da budemo svjetski policajac to stvorila. Cijeli je obrambeni proračun Njemačke 35 milijarde dolara.

Da, ali postoji povijesni razlog zbog kojeg Njemačka nije pumpala svoj vojni proračun nakon II. svjetskog rata.

SAD to potpuno razumije. Mi smo im pomogli napisati novi Ustav i sa SSSR-om i Engleskom instalirali njihovu vladu. No, to je bilo tada, a ovo je sada. Ne govorimo o tome da se Njemačka ponovno naoruža kao u vrijeme nacista i postane dominantna sila, samo kažemo da mora dosegnuti cilj s kojim su se složili (u NATO-u, op. a.).

Usput, Nijemci su bez američkih sigurnosnih jamstava apsolutno izloženi Rusiji. I očito je da američka sigurnosna jamstva postoje jer smo saveznici u NATO-u. Ali sve što kažemo jest da ne želimo Njemačku kao protektorat, želimo je kao saveznicu.

Trump katkad kao da uživa u javnom kritiziranju demokratskih europskih saveznika, a nikad ga ne čujemo da kritizira autokratske predsjednike Rusije ili Sjeverne Koreje.

Trebate razlikovati signal od šuma. Signal je ono što je bitno, šum je dimna zavjesa, svakodnevni Donald Trump koji naziva pornoglumicu Stormy Daniels nadimkom “horseface” ili tvita nešto o Merkel. Kad govorite o Rusiji, vratimo se na najvažnije stvari, a to su sankcije i Trumpov govor u Varšavi u srpnju 2017. godine. Vaši bi čitatelji u Hrvatskoj trebali pročitati taj govor.

Hrvatska predsjednica bila je suorganizatorica tog summita u Varšavi.

Točno, hrvatska je predsjednica bila ondje. I Višegradska skupina. I reći ću još ovo ljudima u Hrvatskoj: vjerujem da su dva geopolitički najvažnija dijela svijeta zemlje Višegradske skupine sve dolje do Hrvatske, i jugoistočna Azija oko Južnog kineskog mora. Za mene su to dva najvibrantnija, najrobusnija područja na kojima će se demokracija razvijati i sloboda graditi oko robusnih ekonomija.

Vratite se i pročitajte Trumpov govor iz Varšave, vrlo je važno da građani Hrvatske pročitaju to i shvate što je predsjednik Trump rekao. A to je da je njegov najvažniji zadatak kolektivna obrana judeokršćanskog zapada, zapadne civilizacije. Nijedan američki predsjednik nikad nije toliko hrabro govorio o tome, posebno ne Obama ili Bush.

Jeste li vi napisali taj govor?

Nisam, tad sam već napustio Bijelu kuću, ali moja je ruka bila prisutna u izgradnji tog govora. U tom govoru u Varšavi Trump se praktički usprotivio Rusiji i rekao da smo mi u SAD-u spremni sklopiti ugovore sa svima u srednjoj i istočnoj Europi kako biste imali jeftinu, neiscrpnu energetsku opskrbu. I da smo mi tu kao partneri i saveznici da se pobrinemo da zapadna civilizacija bude obranjena.

To je provokativnije nego išta što je ijedan američki predsjednik rekao, provokativnije od Ronalda Regana i njegova govora s rečenicom “srušite ovaj zid”. Naravno, mainstream mediji su pustili da to prođe neopaženo.

Amerika je danas podjeljenije i bjesnije društvo nego što je bila desetljećima. Kako mislite da će povijest ocijeniti vašu ulogu u tome?

Upravo smo imali “midterm” izbore za Kongres, na kojima je glasalo 113 milijuna ljudi. Demokracija u SAD-u nikad nije bila robusnija. Gledajte, prolazili smo kroz cikluse u povijesti u kojima smo imali razilaženja oko smjera naše zemlje ili smjera u kojem ide svijet. Pod predsjednikom Reaganom bilo je puno više prijepora. Ljudi danas jesu ljutiti, s time da je više bijesa na ljevici jer su ljuti na spoznaju da je Trump dio njihovih života, ali taj bijes je pozitivna stvar, rezultirao je time da su ljudi išli od vrata do vrata i osvojili Predstavnički dom. Naravno, ne sviđa mi se rezultat, ali mislim da su izbori u studenom odličan primjer snage američke demokracije.

Prije tih izbora rekli ste da će, ako demokrati osvoje Predstavnički dom, uslijediti procedura opoziva predsjednika Trumpa. Hoće li?

Mislim da nema sumnje da će demokrati pretvoriti Muellerovo izvješće u oružje i započeti proceduru. Predsjednik Trump neće biti istjeran iz ureda, jer Senat neće podržati Predstavnički dom u opozivu, ali u samoj proceduri demokrati će otvarati nove neovisne istrage. Vjerujem da će 2019. biti najgadnija godina u američkoj politici od 1858., da će biti apsolutno brutalna, da će se dogoditi rat dviju utvrda, rat između Bijele kuće i demokratskih istraga i procedure opoziva na Capitol Hillu. Bit će vrlo dramatično i bit će to teška godina.

Kako će se predsjednik Trump ponašati?

Predsjednik Trump je borac. I odlično zadaje protuudarce. Ne bi bio predsjednik SAD-a da nije takav. Ljudi u Hrvatskoj trebali bi uzeti stolac i zgrabiti kokice jer ovo će biti teška borba. Trump neće otići bez borbe. Ključno je pitanje je li Republikanska stranka spremna čuvati leđa Trumpu. Sjetite se, Nixon nije ozbiljno upao u probleme zbog Watergatea dok nije izgubio podršku Republikanske stranke.

I, za kraj, o Hrvatskoj. Vjerujem da vam je poznato da je Hrvatska najvažniji američki partner u regiji, još od 1990-ih, kad je bila dio rješenja, a ne dio problema, u ratu.

To je točno, Hrvatska je jedna od najvećih saveznica SAD-a, i općenito diljem svijeta, i najvažnija saveznica tijekom 1990-ih. Ono što se dogodilo jest to da su ljudi skrenuli pogled s lopte. Mislim da su države Višegradske skupine pa sve do Hrvatske jedan od geopolitički najvažnijih prostora u svijetu. Zapamtite, u konceptu “America First” ne radi se o američkoj izolaciji, nego o američkoj uključenosti u rad sa saveznicima na pitanjima naše vitalne nacionalne sigurnosti. Planiram posjetiti Hrvatsku i regiju, upoznati ljude, upoznati se pobliže sa situacijom kod vas.

U našem dijelu Europe znamo da rast nacionalizma ne vodi baš uvijek prema dobrome. Mi se sjećamo da je i Slobodan Milošević u početku svoju agresiju nazivao antibirokratskom revolucijom.

Da, ali to zahtijeva da ljudi budu involvirani. Danas imamo snagu koja dolazi od interneta, moć ljudi da se odmaknu od mainstream medija. Ja vjerujem u zdrav razum i pristojnost radnih ljudi. I mislim da moraju imati punu informaciju, da se njihov status građana mora poštovati i da kroz nacionalne države na najbolji način mogu ispunjavati obveze svog statusa građana. Da, ja vjerujem u patriotske pokrete, vjerujem u populizam u kojemu se čuje glas malih ljudi. Ja sam nacionalist, vjerujem u nacionalizam i vjerujem da će nacionalizam biti vrlo pozitivan. Ljudi moraju biti uključeni u to i moraju nadzirati i moderirati to, posebno određene ultranacionaliste koji imaju nešto agresivnije sklonosti. Ali jedan od razloga zbog kojeg imaju takve sklonosti jest to što ih je poklopila i odbacila globalistička elita. Ne možete opravdati neke stvari koje su se dogodile u prošlosti, ali one ne znače da se to mora ponoviti danas.

Večernji list

 

Steve Bannon: Marakeški sporazum je dio prijevare UN-a

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari