Pratite nas

Intervju

Fra Ivica Perić, franjevac, misionar u Ruandi: Da bi čovjek bio sretan treba znati cijeniti ljude oko sebe

Objavljeno

na

Fra Ivica Perić
Fra Ivica Perić

Sretni smo što ovoj siromašnoj djeci, uz pomoć dobrih ljudi, možemo pružiti bolju budućnost kako bi i njihov život mogao biti dostojan ljudskoga bića. Mi svjedočimo tome kako ispružene ruke prema siromašnima, mogu napraviti velike stvari te kako je dugoročna pomoć, kroz školovanje i obrazovanje mladih i siromašnih, jedina ispravna, jer će im dati potrebno znanje i kruh u ruke.

Koliko god nam u nekim trenutcima bilo teško, koliko god se nekada činilo nedostižno, ipak smo uspjeli. Uz Božju pomoć, pomoć dobrih ljudi, ostvarujemo san našega brata fra Vjeke, koji je naša inspiracija, čija su djela naše nadahnuće, a njegovo je ime svakoga dana u našim molitvama.

Župnik župe Kivumi u Ruandi fra Ivica Perić, svećenik je i misionar iz Središnje Bosne, koji s 24 godine starosti došao u Ruandu i tamo  ostao. Incijator je svih dobrih ideja koje su tom  mjestu pokenute, realizirane ili se još uvijek realiziraju. Kada je kao mlad svećenik krenuo u misije, najprije je došao u Ugandu, a onda prešao u Kivumi. Ovdje je pokrenuo centar “Otac Vjeko” u spomen na pokojnog fra Vjeku Ćurića, koji je izgubio život. Brine se o svemu i svačemu dobromu, a voli nespojivo: sevdalinke i Beatlese, ljutu hranu i pitomu prirodu. Više od 20 godina neumorni je borac protiv siromaštva i gladi. A, iako voli obrazovanje ne voli birokraciju i govorancije.

Fra Ivice, nalazite su u Ruandi, u tamošnjem Kivumuu. Kakvo je trenutno stanje u toj zemlji?

– Situacija u Ruandi slična je kao i u mnogim afričkim zemljama. Ovo je zemlja sa jako puno siromašnih i gladnih. Cijelu situaciju dodatno otežavaju vremenske neprilike. Dok su prošle godine brojni usjevi stradali zbog velike suše, ova godina bit će zapamćena po nevjerojatnim kišama u čijim je bujicama u travnju živote izgubilo više od 40 ljudi, a uništeno je oko 3.000 kuća.

Ruanda je površinski vrlo mala. Ilustracije radi, upola je manja od Hrvatske. Ali zato ima više od 12 milijuna stanovnika. Ljudi je puno, zemlje za obradu je malo. I zato je puno gladnih. Još kada vremenske nepogode donesu svoje… Možete misliti kako je. U ruralnim dijelovima zemlje ljudi si topli obrok mogu omogućiti jednom ili dva puta u tjedan dana. I to su uglavnom grah, riža, nešto zeleni ili banane. Većina ljudi meso si za obrok može omogućiti samo jednom ili dva puta godišnje, na blagdane.

U našoj župi Kivumu, koja broji oko 35.000 stanovnika, niti jedna jedina obitelj u kući nema vodu, a tek su rijetki oni koji se mogu pohvaliti da imaju struju u kući. Po vodu moraju pješačiti na izvore.

Ravnatelj ste Centra Otac Vjeko. Svima nam je poznato što je pokojni fra Vjeko Ćurić činio za ljude pronoseći ime Kristovo. Centar koji nosi ime po njemu nastavlja misiju gdje on stao?

– Tako je. Moj veliki prijatelj i fratarski brat, Vjeko Ćurić, posvetio je život služenju potreba najsiromašnijih. Njegov san bio je u Kivumuu izgraditi školu kako bi siromašnoj djeci omogućio školovanje i na taj način im dao mogućnost da pobjegnu iz ralja siromaštva.

U ostvarenju sna spriječio ga je strašan rat koji je 1994. godine pogodio Ruandu. O fra Vjekinoj ulozi u ruandskom genocidu i poraću suvišno je govoriti, poglavito pored naziva kojim su ga oslovili ovdašnji zaštitari ljudskih prava – Afrički Oscar Schindler! Bio je jedini bijelac koji je ostao u Ruandi tijekom pokolja i aktivno sudjelovao u spašavanju stotinjak tisuća ljudi od sigurne smrti. Pritom je riskirao svoj život, ali nije htio uzmaći ni milimetar od zadaće spašavanja koje je postalo njegova ratna misija. Nažalost, u teškom razdoblju ruandskoga poraća, 31.siječnja 1998. godine fra Vjeko je ubijen, a za njegovo ubojstvo do danas nitko nije odgovarao. Zbog njegove nevjerojatne uloge koju je odigrao u vrijeme ruandskoga genocida, spašavajući ljude na gotovo filmske načine, pokrenut je postupak njegove kanonizacije, odnosno proglašavanja svecem.

Škola u Kivumuu bila je njegov san. San kojim je htio tisućama siromašne djece omogućiti ono najosnovnije – pravo na obrazovanje koje bi im donijelo i bolje sutra.

Što se tiče mene osobno, kao fra Vjekin dobar prijatelj i istomišljenik u većini stvari, bilo mi je logično da dođem u Kivumu kojeg su se, nakon njegova ubojstva, svi pribojavali i plašili i bježali od njega kao od vrućeg krumpira. Bio sam među rijetkim njegovim zemljacima koji su mu bili na pogrebu, nosio sam njegov lijes, a tim činom sam se, smatram, obvezao i širiti njegovu ideju o pokretanju srednje škole za sve one mlade kojima roditelji ne mogu osigurati odlazak na preskupo školovanje u druga mjesta. Njegova misija je postala moja misija!

Stoga, bilo je potpuno logično da se strukovna škola, koja je pokrenuta 1999. godine, nazove po fra Vjeki, odnosno da se nakon toga i cijeli školski kompleks nazove po njemu – Centar Otac Vjeko… Danas u Centru Otac Vjeko imamo vrtić, osnovnu i dvije srednje škole, koje su proglašene “Uzor školama” i to u konkurenciji svih 389 ruandskih srednjih škola. Mladima  kroz obrazovanje nudimo priliku za bijeg od siromaštva. Upravo ono što je bio san našeg fra Vjeke.

Sretni smo što ovoj siromašnoj djeci, uz pomoć dobrih ljudi, možemo pružiti bolju budućnost kako bi i njihov život mogao biti dostojan ljudskoga bića. Mi svjedočimo tome kako ispružene ruke prema siromašnima, mogu napraviti velike stvari te kako je dugoročna pomoć, kroz školovanje i obrazovanje mladih i siromašnih, jedina ispravna, jer će im dati potrebno znanje i kruh u ruke.

Koliko god nam u nekim trenutcima bilo teško, koliko god se nekada činilo nedostižno, ipak smo uspjeli. Uz Božju pomoć, pomoć dobrih ljudi, ostvarujemo san našega brata fra Vjeke, koji je naša inspiracija, čija su djela naše nadahnuće, a njegovo je ime svakoga dana u našim molitvama.

Upravo ovih dana iz tiska je izašla knjiga o nevjerojatnom životu fra Vjeke Ćurića – „Fra Vjeko Ćurić, Svetac našeg doba“, autora Željka Garmaza. Godinu dana predanoga rada, više od 50 sugovornika, tisuće prijeđenih kilometara, uložio je autor u ovu knjigu, potrudio se naći i prenijeti što više informacija o Vjeki Ćuriću. Knjigu možete naručiti na našoj mail adresi [email protected] i tako nam pomoći da nastavimo ostvarivati fra Vjekin san o školovanju siromašne djece.

U misijama ste od 1990. godine, gotovo tri desetljeća, kako se mladi danas odazivaju misionarskom pozivu?

– Mislim da se prije puno više mladih odlučivalo na odlazak u misije. Ipak, drago mi je vidjeti da i danas ima jako puno mladih misionara i misionarki.

Odlučiti se za ovaj životni poziv i otisnuti se u nepoznato nije baš jednostavna odluka. Ona nosi puno odricanja i pitanja koliko smo spremni dati sebe za drugoga i za suživot.

Da bi čovjek bio sretan, potrebno mu je vidjeti čovjeka pored sebe i znati cijeniti druge. Ne smijemo nikada zaboraviti na čovjeka, na ljude u potrebi. I zato mi je drago da po svijetu još uvijek ima misionara.

Nalazite se u Africi gdje polako prodire, ali još uvijek nije u potpunosti došla moderna tehnologija. To svakako otežava rad.

– U mnogim afričkim zemljama vidljivi su nevjerojatni kontrasti. Primjerice, kao što sam već rekao, u -Kivumuu niti jedna kuća nema vodu, malo koja ima struju, ali mi smo bez problema nedavno u školu uveli wi-fi. Mi danas, zahvaljujući donacijama hrvatskoga naroda u školi imamo informatički kabinet opremljen prijenosnim računalima. A na njima rade djeca koja kod kuće nemaju struju.

Nama je rad otežan utoliko što mlade moramo učiti i onim najosnovnijim stvarima – što je utičnica, kako se upali svjetlo, kako funkcionira vodovod, zašto skupljamo kišnicu s krova, kako ju onda dostavljamo u sanitarne čvorove i slično.

Prije nekoliko godina uveo sam u našu strukovnu školu smjer za električare. U Kivumu tada još uopće nije niti došla struja. Svi su se čudili. Ipak, pristali su mladi upisati se i na taj smjer. Rekao sam im – ne bojte se, dok vi završite školu, krenut će i elektrifikacija zemlje. I tako je i bilo. Završili su školu i odmah svi našli zaposlenje.

U Ruandi vlada veliko siromaštvo. Što je u ovom trenutku najpotrebnije?

– Kada živite u ovakvim uvjetima, sve je potrebno. No, ljudima koji su nam spremni pomoći, uvijek pokušamo objasniti zašto su nam novčane donacije najpotrebnije…

Primjerice, često nam se ljudi javljaju sa željom da nam pošalju odjeću i obuću za djecu. Ali, to je neisplativo. Kao prvo, poštarine za slanje su jako skupe. Za paketić od 10 kilograma treba se platiti oko 500 kuna. I najčešće te stvari niti ne dođu do nas, jer budu pokradene usput.

A mi za 500 kuna, koliko bi netko platio poštarinu, omogućimo ručak za 200 djece.

Naši učenici svi imaju školske uniforme koje im se šiju u školi. Od novca iz donacija kupimo materijal. A učenici viših razreda odjela za krojače svojim školskom kolegama, na praktičnoj nastavi, naprave uniforme.

Svi naši učenici svaki dan u školi dobiju jedan topli obrok. Dio hrane osiguravamo iz naših vrtova, dio kupujemo. Kupujemo na veliko, pa nas izađe nešto jeftinije. Tu sam već tolike godine da se znam snaći. Znam gdje kupovati, a gdje ne. Gdje je što jeftinije i isplativije kupiti.

Može li se doći i volontirati u Vašem centru i kako to ostvariti?

– Puno se mladih ljudi javlja sa željom da dođu volontirati, no malo tko od njih zapravo ima ideju na koji bi način pomogao. Svi misle da je volontiranje doći k nama igrati se s djecom. Pa se onda mnogi iznenade kada dobiju zadatak što bi trebali raditi.

Zato smo odlučili malo postrožiti pravila i ne primati baš svakoga tko se javi sa željom da bi došao volontirati.

Ako netko želi doći volontirati, bilo bi dobro da predloži nekakav konkretan projekt koji bi provodio u vrijeme svoga boravka ovdje. Jer, jasno je da nije dovoljno poslati samo poruku i napisati: „Ja bih došao/došla volontirati. Radit ću bilo što“.

Ono što nam je jako važno jest da nam potencijalni volonteri napišu kako i na koji način žele pomoći, što su po struci, koliko imaju godina? Koje jezike govore? Jesu li do sada već negdje volontirali? Imaju li možda preporuku župnika ili neke volonerske organizacije?

Doći i reći – radit ću bilo što nama niti malo ne olakšava. Jer, Centar Otac Vjeko ima nekoliko stotina učenika, vrtić za stotinu mališana i mi moramo funkcionirati 365 dana u godini. Bilo volontera, ili ne. Ovdje se točno zna tko što radi. Mi imamo zaposleno školsko osoblje, nastavnike, odgojiteljice, kuhare. Od volontera se očekuje da svojim radom donesu neku novinu/vještinu u našu zajednicu koju bi određeni učenici ili učitelji dalje nastavili provoditi i nakon njihova odlaska.

Zasigurno imate mnogo projekata. Kako se u iste uključiti?

– Projekte pomoći za naš Centar Otac Vjeko u Hrvatskoj i BiH provodi Humanitarna udruge Srce za Afriku koja nam pomaže već nekoliko godina. Članovi udruge rado surađuju s vrtićima, školama i fakultetima, održavaju predavanja za mlade o životu u Kivumuu, privlače nove donatore. Projekti pomoći mogu se pronaći na Facebook stranici udruge – Srce za Afriku te na našoj web stranici: http://www.vjeko-rwanda.info/

Najnoviji projekt koji smo pokrenuli je Prijatelj Centra Otac Vjeko. Mi nemamo klasičan oblik kumstava, pojasnit ću vam i zašto, ali imamo sličan model za naše članove podupiratelje, odnosno prijatelje Centra Otac Vjeko.

Naime, kumstvo je plemenita, ali i dugotrajna i skupa obveza. Dok je u Ruandi osnovno školovanje obvezatno, ali i besplatno, srednjoškolsko obrazovanje po učeniku nas košta 250 eura za školsku godinu.

“Problemi” kumstava započinju ako donatori, iz raznih razloga, više nisu u mogućnosti skrbiti o svome štićeniku. To nas dovodi u nezgodan položaj, jer što onda učiniti s tom djecom? Kako reći djetetu da za njega više nitko ne plaća školarinu i da se ne može više školovati?

Stvaranjem obaveze prema kumovima, dovodimo i te ljude u nezgodan položaj. Jer ih se obvezuje da za djecu uplaćuju točno određene iznose i to nekoliko godina. A to si ne može svatko priuštiti. Netko želi pomoći sa 5 kuna, jer ne može više izdvojiti, a nama i to puno znači!

Mi prakticiramo zajedničku ‘blagajnu’ iz koje zajamčeno financiramo školovanje djece do završetka škole. Riječ je o zajedničkom budžetu i sve donacije idu u njega. U njega se slijevaju sve donacije – i one od 5 kuna i one od 55 i one od 555 kuna. Nama je svaka donacija jednako vrijedna, jer znamo da je došla od srca!

Na početku školske godine znamo koliko imamo sredstava na raspolaganju da djeci omogućimo školovanje, svakodnevni ručak, uniforme, opremu i materijale za praktičnu nastavu. I na temelju tog budžeta upisujemo novu djecu u školu.

Ovakav naš pristup se pokazuje toliko uspješnim da smo u mogućnosti svake godine uvoditi sve više noviteta u školovanju, ali i prehrani učenika za koje skrbimo.

Također, na taj način djeci ne dajemo nadu da će jednog dana netko doći i odvesti ih u neki bolji svijet. Nekima je dosta teško shvatiti što je to ‘kumstvo’ i mnogi od njih zapravo se nadaju da je to netko tko će ih sponzorirati cijeli život, pa se zbog toga ne žele dovoljno truditi u školi.

Ljudima koji nam žele i mogu pomoći na ovaj način, sada nudimo mogućnost da putem Humanitarne udruge Srce za Afriku postanu Prijatelj Centra Otac Vjeko, odnosno naš član podupiratelj. Njihova obveza bila bi u tom slučaju platiti minimalnu godišnju donaciju od 750 kuna (200 KM ili 100 eura). Time pokrivate dio troškova školovanja jednog od naših učenika. Prijatelji Centra Otac Vjeko tri puta godišnje na svoje će adrese dobiti pismo u kojem donosim novosti iz misije, sve što se napravilo u prethodnom razdoblju, kao i poruku nekog od učenika o tome kako mu je u školi.

Ukoliko je ljudima taj iznos godišnje prevelik, mogu biti i naš donator  te plaćati donacije u iznosu kada mogu i hoće, i koliko hoće.

Svi zainteresirani, slobodno nam se mogu javiti na mail [email protected]

Kako ugraditi ljubav u mlade naraštaje kada su u pitanju drugi i drugačiji?

– Odgovor na ovo pitanje nalazi se u svakoj obitelji. Sve ide od roditelja. I od odgoja u obitelji. Djeca se ne rode sa urođenom netrpeljivošću prema drugačijima od sebe. To nauče kod kuće. Jer, roditelji su njihovi prvi i najveći uzori. I roditelji su ti na kojima je ova važna uloga – a to je da nauče svoju djecu cijeniti druge ljude, da nauče svoju djecu empatiji i potrebi pomoći ljudima u nevolji. Bez obzira na boju kože i kilometre koji nas dijele. Cijeli svijet treba biti ‘naše dvorište’ o kojem brinemo.

Anto Pranjkić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Nametanje Željka Komšića je prigoda koja se mora iskoristiti za uvjetovanje izmjena Ustava BiH

Objavljeno

na

Objavio

Izbor Željka Komšića je akt političke agresije na hrvatski narod u BiH. Njegovim izborom smo dovedeni do ruba. Mora se postaviti pitanje ima li uopće ovakva BiH smisao postojanja? Ima li ovakva BiH u kojoj je osnovni prioritet da susjednu crkne krava, po cijenu i osobne egzistencije, uopće budućnost?

Predsjednik Hrvatske republikanske stranke (HRS) Slaven Raguž u intervjuu za Dnevnik.ba govori o izbornom rezultatu stranke koju vodi, ciljevima HRS-a u nadolazećem mandatu, izboru Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH ali i budućnosti Bosne i Hercegovine.

Gospodine Raguž, jeste li zadovoljni izbornim rezultatima HRS-a?

Trebao bih biti zadovoljan. HRS je sebi zacrtao kao cilj ulazak u Skupštine županija u sve tri županije sa hrvatskom većinom, što smo i uspjeli. Osobito, kad vidite da smo iza sebe ostavili stranke koje su raspolagale sa stotinama tisuća KM, neskrivenom podrškom medija, međunarodne zajednice, lobističkih skupina i dr., moramo biti ponosni na napravljeno, jer smo sve napravili isključivo svojim resursima. Međutim, zašto nema mjesta zadovoljstvu. Iz prostog razloga što cijeli izborni proces je bio festival korupcije, inženjeringa i prijevare. Doveli smo se u situaciju da su isti ljudi koji su 4 godine protratili u vlasti ne samo da su nagrađeni još jednim mandatom, nego su dobili više glasova nego ikada. Kao što sam i predviđao, velika apstinencija birača ostavila je dovoljno prostora za malverzacije iza 19.00 sati, tako da ćemo ponovno imati u Parlamentima ljude koji riječi nisu rekli, ljude koji primaju izdašne plaće za nerad, ljude koji zaborave da su predstavnici hrvatskog naroda u trenutku kada iziđu iz tunela ispod Ivana prema Sarajevu. Imamo ljude kojima će ovo biti 6., 7. ili ne znam ni ja više koji mandat po redu. Meni je to nepojmljivo. Potpuni izostanak političke odgovornosti. Dodajte ovome kriminal s kojim je nametnut Željko Komšić, eto odgovora zašto nema mjesta zadovoljstvu, unatoč HRS-ovom rezultatu.

Kakvo će sada biti djelovanje HRS-a? Hoćete li ulaziti u vlast i u jednoj od županija?

Ne treba uopće o tome razmišljati, budući da je HDZ BiH osvojio većine u HBŽ i ZHŽ, a u HNŽ zajedno sa svojim vječnim koalicijskim partnerom SDA mogu samostalno imenovati Vladu. Što se tiče našeg djelovanja, mi ćemo se sada posvetiti širenju infrastrukture, budući da imamo zahtjeve iz cijele BiH za organizacijom općinskih odbora. Radom u Skupštinama moramo opravdati povjerenje naših birača putem prijedloga zakona, inicijativama i dr. Dobili smo mogućnost izlaska na pozornicu i to ne smijemo prokockati. Sad je do nas.

Što trebaju biti prioritetu nove vlasti u županijama s hrvatskom većinom?

Radit će se vjerojatno o starim-novim vlastima. Prioritet bi moralo biti djelovanje na širenju i zaštiti županijskih nadležnosti. Županije su naši entiteti i kao takvi se moramo ponašati. Ne dopuštati oduzimanje ovlasti od strane Federacije, osobito kada se radi o organskim zakonima. Dalje, raditi na financijskoj neovisnosti i djelovanju u smjeru povećanja povrata javnih sredstava u županije, na štetu Federacije. Jedna od prvih stvari koje ćemo mi pokrenuti je povrat protupravno oduzetog vlasništva javnih poduzeća od strane Federacije. Na ovaj način će se stvoriti temelji za gospodarsko socijalne reforme, kako bi proračunska sredstva bivala korištena za razvoj, a ne kupovinu socijalnog mira.

Kako gledate na izbor Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva?

Izbor Željka Komšića je akt političke agresije na hrvatski narod u BiH. Njegovim izborom smo dovedeni do ruba. Mora se postaviti pitanje ima li uopće ovakva BiH smisao postojanja? Ima li ovakva BiH u kojoj je osnovni prioritet da susjednu crkne krava, po cijenu i osobne egzistencije, uopće budućnost? Nametanje Željka Komšića je izvrsna prigoda za konačan dogovor o konceptu BiH kao države između tri naroda ili konačan razlaz, jer je više nego očigledno kako većinski narod ne želi BiH u kojoj ćemo svi biti ravnopravni.

Podržavate li stav Dragana Čovića da stranke HNS-a neće ulaziti u vlast dok se ne izmijeni Izborni zakon?

Ne slažem se sa tim stavom. Ne možete danas tražiti i uvjetovati izmjene Izbornog zakona, a jučer ste aktivno sudjelovali u izbornom procesu po pravilima tog istog zakona. Problem Izbornog zakona nije od jučer. Zašto nismo bojkotirali izbore, kad se vidjelo kako nema dogovora? Ja sam to predlagao početkom godine. S druge strane, da je kojim slučajem Dragan Čović pobijedio Komšića, imali bismo identičan scenarij kao i pri prošlim Općim izborima. Ušlo bi se u vlast i 4 godine parazitiralo, ništa ne radilo, govorilo kako se treba mijenjati Izborni zakon, a molilo Boga da se ništa ne promijeni. Izbor Željka Komšića nam daje mogućnost za mnogo veće stvari od Izbornog zakona, jer je očigledno kako je Izborni zakon samo manji dio puno većeg problema.

Koje bi to stvari bile? Kako bi se trebali Hrvati ponašati u ovim okolnostima?

Nije svako zlo za zlo.  Nametanje Željka Komšića je prigoda koja se mora iskoristiti ne za uvjetovanje izmjena izbornog zakona, nego izmjena Ustava BiH i pokretanje razgovora o konceptu BiH kao države općenito. Osnovni problem BiH je taj što to uopće nije država u funkcionalnom i suvereno/demokratskom smislu, mi se pravimo godinama da jeste, ali objektivno to nije. Ona to može postati isključivo ako su u njenim temeljima ugrađena jednaka prava za sve narode. Radikalističko nametanje građansko-islamističkog koncepta čiji je Željko Komšić nusprodukt vodi ovu državu u propast. Ukoliko bošnjačka elita to želi, neka nastave tim putem, ali bez nas Hrvata. Ukoliko uistinu žele BiH koja bi imala neku budućnost, onda moramo sjesti i ne napuštati dogovore dok se ne dogovorimo kakvu to BiH uopće želimo. Nametanje Željka Komšića od strane bošnjačkog naroda je prigoda za to. Nema formiranja vlasti ukoliko se ne dogovorimo o BiH kao državi, a ne izbornom zakonu.

Jesu li Bošnjaci spremni odreći se luksuza da Hrvatima biraju predstavnike?

Očigledno da nisu. Činjenica kako je Željko Komšić dobio više glasova od Šefika Džaferovića koji je izabran za Člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda to potvrđuje. Razlika u glasovima bi bila i drastičnija da nije dolazilo do poništavanja glasova Željka Komšića, jer, kako rekoše, bila bi sramota da ima duplo više glasova od kandidata iz SDA. Iz ovog razloga je bitan stav kojeg sam spomenuo u prethodnom odgovoru. Pokrenuti razgovore o konceptu  BiH kao države. Ako je njima cilj država u kojoj će se u izbornoj noći klicati poklič s kojim je Armija BiH po Središnjoj Bosni i Hercegovini masakrirala djecu i civile i radila masovne zločine, kao jedna poruka u kojem smjeru će se djelovati nakon izbora, onda hajdemo se lijepo organizirati na način da svatko ovisi od sebe, sporazumno se razvesti i riješena stvar, pa neka oni nastave to klicati, ali u svojoj kući, ne u našoj.

Ovih dana mnogi načelnici, županijski premijeri proglašavaju Željka Komšića „personom non grata“. Kako to komentirate? Podržavate li to?

Prisjetite se da smo i 2011. imali prosvjede zbog majorizacije, transparente straha od gaženja hrvatskog jezika itd. Sa neke načelno simboličke osnove, inicijativa je u redu. No, poznajući subjekte direktno, to nije ništa drugo nego mazanje očiju narodu. Tipično naše već viđeno: „idemo se dobro najesti, pa ćemo štrajkati glađu, dok opet ne ogladnimo“. Većini tih načelnika i premijera su obični građani lokalnih jedinica koje predstavljaju istinske „persone non grate“. Dok se oni bave Komšićem, gorivo je skočilo na 2.42, sindikalna potrošačka korpa na 2200 KM, Aluminij pred gašenjem, podaci o iseljavanju sve porazniji. Želim vidjeti te ljude koji danas šalju poruke Komšiću za dva mjeseca kako će se ponašati. Hoće li opet Emir Suljagić osvanuti u Vijeću ministara, kao i nakon pretprošlih Općih izbora?

Koalicije se već naveliko sklapaju, iako se ne zna kako će se popuniti Dom naroda FBIH. Komentar?

Ako govorite o županijskim razinama, onda je sasvim legitimno razgovarati o koalicijama. Međutim, bilo kakav razgovor o koalicijama na federalnoj i državnoj razini je deplasiran. Neka mi kažu kako planiraju popuniti Domove naroda svi oni koji misle drugačije? Tu ja vidim prigodu nas Hrvata, ako budemo imali hrabrosti i dosljednosti, da izbjegavanjem bilo kakvih razgovora jednostavno natjeramo sve u BiH na razgovor o samom konceptu države.

Kako će na to reagirati međunarodna zajednica?

Sigurno da neće gledati blagonaklono. Zato i govorim kako je potrebna dosljednost i hrabrost. Potrebno je da se postavimo proaktivno, ne reaktivno. Iskoristiti položaj Republike Hrvatske, naše iseljeništvo u Americi i jednostavno krenuti sa lobiranjima, zaobilazeći ovu diplomatsku treću ligu predstavnika međunarodne zajednice u BiH. Doduše, ne znam ni kako ćemo to uspjeti napraviti znajući kako na prste jedne ruke možemo nabrojati naše dužnosnike koji govore jedan strani jezik.

Što stanovnici BiH mogu očekivati u sljedeće četiri godine?

Ništa što već do sada nisu vidjeli i iskusili. Stanovnici su izabrali iste ljude koji su ih doveli u situaciju u kojoj se nalaze, prema tome, ne može biti bolje, može samo biti isto ili lošije.

Razgovarao: Jurica Gudelj/Dnevnik.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Ivan Vukoja: Radikalni unitaristi žele mobilizirati Bošnjake i gurnuti ih u sukob s Hrvatima

Objavljeno

na

Objavio

U BiH su održani izbori. Dogodio se i onaj scenarij na kojega su Hrvati upozoravali – Bošnjaci su im ponovno nametnuli političke predstavnike. U Predsjedništvo BiH ušao je Željko Komšić unatoč činjenici kako je više od 80 posto hrvatskih birača izabralo Dragana Čovića. Što ovo znači za BiH, odnose Hrvata i Bošnjaka, je li BiH u političkoj krizi, ali i što slijedi u budućnosti razgovarali smo s Ivanom Vukojom iz Institut za društveno-politička istraživanja (IDPI) iz Mostara.

Iz FBiH su birana dva člana Predsjedništva – bošnjački i hrvatski. Kako je Izborni zakon BiH manjkav, a nisu provedene presude Ustavnoga suda BiH koje bi ga korigirale, dogodila se treća prijevara – Bošnjaci su Hrvatima ukrali poziciju u Predsjedništvu BiH!?

S obzirom da Bošnjaci čine 70,40% a Hrvati 22,44% stanovništva Federacije BiH, Izborni sustav u BiH omogućava Bošnjacima da samostalno izaberu dva člana tročlanog Predsjedništva BiH. To se događa evo već treći put, Bošnjaci su kao svoga drugog člana Predsjedništva izabrali Komšića. Pored toga, osporeni i protuustavni Izborni zakon omogućavao im je da samostalno izaberu 37 od 58 izaslanika u Domu naroda FBiH (DN FBIH), odnosno 14 od 17 izaslanika u bošnjačkom klubu DN FBiH, 12 od 17 u srpskom klubu, 6 od 17 u hrvatskom klubu i 5 od 7 u klubu Ostalih. Time je Bošnjacima omogućeno da izbornim inženjeringom osiguraju punu kontrolu DN FBiH i sva četiri njegova kluba. Onaj tko kontrolira DN FBiH također imenuje i kontrolira Vladu FBiH. Bošnjački politički predstavnici ne žele se odreći mogućnosti biranja dva člana Predsjedništva kao ni mogućnosti da kontroliraju DN FBiH a preko njega i kompletnu Vladu FBiH. To je glavni razlog zašto bošnjačke stranke blokiraju proces izmjena IZ i provedbu odluke Ustavnog suda u predmetu Ljubić, kao i punu provedbu odluke Ustavnog suda BiH iz 2000., tzv. odluke o konstitutivnosti.

Na izborima za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH Dragan Čović je dobio više od 80 % podrške hrvatskih birača u BiH, a Komšić tek oko 1%. Ali ni ovi omjeri nisu bili dovoljni da se uvaži volja Hrvata. Što ovo znači i kako u budućnosti funkcionirati?

U tri općine BiH u kojima Hrvati čine više od 98% stanovništva (Grude, Posušje, Široki Brijeg) Komšić je dobio manje od 1% glasova. U općini Goražde gdje po službenom popisu stanovništva žive samo 23, od prijeratnih 76 Hrvata, Komšić je dobio 4.842 glasa. Ovo su samo slikoviti primjeri nacionalne strukture njegovih glasača i apsurdnosti postojećeg izbornog sustava. Matematički i statistički egzaktno je utvrđeno da je Komšić izabran bošnjačkim glasovima. To je dokaziva i nepobitna činjenica. S obzirom da politički predstavnici predstavljaju one koji su ih izabrali, Željko Komšić je bošnjački predstavnik, odnosno bošnjački član Predsjedništva BiH. Stoga je pogrešno tvrditi da je Dragan Čović izgubio izbore za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Naprotiv, Čović je te izbore uvjerljivo dobio s oko 80 posto podrške hrvatskih birača. Čović nije ušao u Predsjedništvo BiH zato što je Komšić, kandidat za drugog bošnjačkog člana Predsjedništva imao više glasova od njega. Ono što je posebno frustrirajuće za Hrvate u ovoj situaciji je slijedeća činjenica: Čak i u slučaju da svi Hrvati u FBiH s pravom glasa izađu na izbore i svi svoj glas daju jednom kandidatu, Bošnjaci i u tom slučaju svojim glasovima mogu izabrati drugoga kandidata i imati dva bošnjačka člana u Predsjedništvu BiH.

Nakon izbora, većina medija bila je usredotočena na Komšića, uključujući i one u RH. Mnogi¸nisu zabilježili gotovo prijeteću poruka Hrvatima i Srbima čelnika SDA Bakira Izetbegovića izrečenu uz poklike “Allahu Ekber” „kako BiH nije skrojena po željama Čovića i HDZ-a BiH, te kako Bošnjake iritira postojanje RS-a”. Kako objašnjavate izjave?

Spomenuta izjava Bakira Izetbegovića, prigodno ukrašena „tekbirima“ i poklicima „Allahu ekber“ u stranačkim prostorijama i na dan općih izbora, jedna je u nizu izjava i aktivnosti koje za cilj imaju relativiziranje i ukidanje ustavne kategorije konstitutivnosti tri naroda i pretvaranje najprije Federacije BiH u entitet s bošnjačkom većinom i dominacijom, a zatim i cijele BiH. Ono što posebno iritira je način i razina argumentacije takvih zahtjeva. Izetbegović je u pravu kada kaže kako BiH nije skrojena po željama Dragana Čovića i HDZ-a BiH. Ona je skrojena u skladu s temeljnim načelom Daytonskog sporazuma i Ustava BiH a to je načelo konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti tri naroda: Bošnjaka, Hrvata i Srba. Hrvati u BiH preko Dragana Čovića i HDZ-a BiH traže samo ona prava koja im po Daytonskom sporazumu i Ustavu BiH pripadaju, a koja im Izetbegović i njegove pristaše sustavno relativiziraju i otimaju pa i ovakvim podvalama da Čović i HDZ traže ono što im ne pripada i što ne postoji u Ustavu. Konstitutivnost Hrvata izvorno nema veze niti s Draganom Čovićem ni s HDZ-om BiH, a niti s Bakirom Izetbegovićem, nego s Daytonskim sporazumom i Ustavom BiH. Hrvati će imati konstitutivna prava i za njih se boriti i ako na političkoj sceni potpuno nestane i Čovića i HDZ-a, zato što su ta prava ne samo sastavni dio Daytonskog sporazuma i Ustava BiH nego i njihovo temeljno načelo.

Što govore ovakvi rezultati izbora i činjenica da su u vrlo prljavoj predizbornoj kampanji tzv. građanske stranke, bile puno radikalnije i isključivije u porukama?

Rezultati ovih izbora su još jednom pokazali da su nacionalna pitanja i nacionalne politike dominantne u cijeloj državi i na svim razinama. Čak što više, pokazali su da su trenutno najveći nacionalisti i šovinisti u BiH zagovornici građanske države okupljeni oko projekta Komšić. Najbolje rezultate ostvarile su stranke koje jasno i dosljedno u prvi plan svoga djelovanja stavljaju odgovornost prema vlastitom narodu i njegovim državotvornim interesima. Sviđalo se to nekome ili ne, to će biti tako sve dok se međunacionalni odnosi u BiH ne riješe na pravedan i ustavan način, sve dok se ne napravi institucionalni i zakonski okvir koji će onemogućiti dominaciju bilo kojega naroda i osigurati punu jednakopravnost između tri konstitutivna naroda na onim razinama i u onim tijelima i institucijama koje su Daytonski sporazum i Ustav BiH predvidjeli i odredili.

Kakav bi trebao biti odgovor Hrvata na nametanje Komšića i kakva je ovo Hrvatima poruka od strane Bošnjaka. Mnogi političari i analitičari to tumače kao akt neprijateljstva?

Prvi korak koji Hrvati trebaju napraviti je proglasiti Komšića personom non grata u svim tijelima i institucijama u kojima mogu donijeti takvu odluku te kroz građanski neposluh organizirati bojkot svih njegovih aktivnosti. Premda bojkot Komšića treba biti odlučan i beskompromisan, ipak treba biti oprezan i suptilan kada su odnosi između Bošnjaka i Hrvata u pitanju. Nepobitna je činjenica da Bošnjaci imaju mogućnost izabrati i bošnjačkog i hrvatskog člana Predsjedništva BiH. To se već tri puta i dogodilo. Ipak, iz činjenice da su Bošnjaci izabrali Komšića ne trebamo i ne smijemo zaključiti da su svi Bošnjaci protiv hrvatske konstitutivnosti i da su svi za to da se Hrvatima biraju i nameću njihovi politički predstavnici. Također, ni sve bošnjačke stranke nisu iste kada je u pitanju odnos prema Hrvatima i načelu konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda. Provodeći svoju naivnu unitarističko-građansku ideologiju i forsirajući takozvane građanske političke opcije predstavnici međunarodne zajednice omogućili su stvaranje i jačanje radikalnih unitarista koji svoj šovinizam i mržnju, u prvom redu prema Hrvatima, maskiraju i predstavljaju kao borbu za građansku državu. Ti radikalni unitaristi i šovinisti okupljeni oko projekta Komšić u prvom redu žele mobilizirati sve Bošnjake, pretvoriti ih u protivnike konstitutivnosti i gurnuti u sukob s Hrvatima (i Srbima, u drugom poluvremenu) koji se ne žele odreći svojih konstitutivnih prava.

Što radikalni unitaristi, kako ih zovete, žele postići ovakvim potezima i nametanjem predstavnika Hrvatima?

Njihov je cilj da svaki Bošnjak svakog političkog i konstitutivnog Hrvata vidi kao prijetnju vlastitoj opstojnosti i opstojnosti države BiH. Zato su izgradili te stalno novim lažima i izljevima šovinističke mržnje obnavljaju narativ o Hrvatima kao saveznicima Milorada Dodika u negiranju i rušenju BiH, a sve to navodno kao uvod u novi genocid nad Bošnjacima zato što su muslimani. Potpuno suluda teza! I razni drugi ekstremisti i politički radikali unutar unitarističkog narativa i okvira vide svoju šansu i aktivno se uključuju u njega, od velikobošnjačkih nacionalista do radikalnih islamista. Svi oni u unitarističkom narativu o građanskoj državi vide sredstvo za ostvarivanje svojih političkih ideja i ciljeva. Naravno, u tom okviru su i mnogi koji zapravo ne razumiju u kakvo kolo su se upleli i koji nastupaju iz dobronamjernih ali vrlo naivnih pobuda. Stoga imamo samo naizgled apsurdnu činjenicu da u unitarističko-građanskom stroju zajedno marširaju zagovornici lijevo-liberalnih nadnacionalnih teorija i ideologija, velikobošnjački nacionalisti i radikalni islamisti te predstavnici međunarodnih institucija i organizacija u BiH. Ono što ih povezuje je zajednički cilj: ukinuti načelo konstitutivnosti tri naroda i pretvoriti najprije FBiH u entitet s građanskom (bošnjačkom) većinom, a zatim i cijelu državu. Prva prepreka radikalnim unitaristima na tom putu su Hrvati koji se bore za svoja konstitutivna prava, a druga Bošnjaci koji Hrvatima ne žele kršiti i otimati njihova ustavna prava. Stoga žele radikalizirati i jedne i druge, uplašiti ih onim Drugim, poljuljati međusobno povjerenje i gurnuti ih u nove sukobe jer je to jedini način na koji oni mogu opstati na političkoj sceni i ostvariti svoje ideje i ciljeve. Komšić je simbol i sredstvo te politike. Ukoliko se ta politika ne onemogući i dekonstruira ona će nužno voditi u sve veće međunacionalne sukobe i sve veću političku nestabilnost u BiH.

Mislite li da je možda percepcija suradnje Dodik – Čović i loša komunikacija HDZ-a po ovom pitanju motivirala Bošnjake da glasuju za Komšića jer je u predizbornoj kampanji i on sam to koristio kao oružje za motiviranje glasača?

Ništa u BiH nije jednoznačno, niti crno-bijelo. Sva tri naroda u BiH imaju svoja iskustva iz bliže ili dalje povijesti prema onima drugima i trećima. Dio tih iskustava za sva tri naroda je vrlo bolan i duboko frustrirajući. Svi smatraju kako su u nekom razdoblju ili situaciji oni drugi bili nepravedni prema njima i nanijeli im štetu ili bol. Svatko tko se bavi politikom u BiH trebao bi toga biti svjestan i uzimati to u obzir pri svom političkom djelovanju. Tako je i odnos Dodik-Čović, pa i generalno odnos Srba i Hrvata u BiH, vrlo kompleksan. Prostom političkom logikom oni su upućeni jedan na drugog jer imaju zajedničkoga političkog neprijatelja u obliku sarajevskog radikalnog unitarizma. Strah od bošnjačke dominacije i većinskoga nacionalizma Hrvate i Srbe udružuje i hrani njihove vruće manjinske nacionalizme koji, osobito u srpskom slučaju, imaju i elemenata separatizma i secesionizma. S druge strane, Bošnjaci potencijalni savez Dodika i Čovića, odnosno Hrvata i Srba vide kao ugrozu vlastite pozicije i kao prijetnju opstojnosti države. Vrlo često Bošnjaci i Hrvati jedni prema drugima djeluju iz nedostatka povjerenja i straha. Ako iz bošnjačke državotvorne perspektive i postoji nešto problematično u odnosu Dodika i Čovića, ili Srba i Hrvata, ponižavanje Hrvata kroz nametanje Komšića zasigurno nije rješenje tog problema niti smjer u kojem trebaju ići bošnjačko-hrvatski odnosi. Nerazumijevanja i krivih poteza je bilo i s jedne i druge strane, ipak, ostaje činjenica da su Bošnjaci Hrvatima nametnuli Komšića, a ne obrnuto. I to tri puta. Kao što je i činjenica da je Komšić projekt, a ne incident. Jednom nešto može biti iznimka, treći put to postaje pravilo i projekt.

Brojni sarajevski krugovi provlače tezu kako HDZ BiH ima maksimalističke zahtjeve te da svjesno izaziva blokade, kako promjena Izbornog zakona tako i uspostave vlasti?

Teza da će HDZ BiH izazivati nekakve blokade je vrlo opasan unitaristički spin i podvala koja za cilj ima oslabiti političku i pregovaračku poziciju HDZ-a odnosno HNS-a BiH. Iz iste kuhinje se zahtjevi za vladavinom prva, poštivanjem Ustava i provođenjem odluka Ustavnog suda nazivaju maksimalističkim zahtjevima. Bh. unitaristi i njihovi međunarodni pokrovitelji nastavljaju svoju borbu na svim oblastima društvenog i političkog života, sustavno i uporno svim raspoloživim sredstvima grade i jačaju unitaristički narativ i agendu zato jer su svjesni da svaku političku akciju treba prije toga dobro medijski i društveno pripremiti. Pri tom se služe raznim obmanama, podvalama i lažima. Jedna od omiljenih metoda im je zamjena teza. Provjerljiva je i dokaziva činjenica kako su jedino predstavnici Hrvatskog narodnog sabora (HNS) BiH u propisanom roku kroz legalnu parlamentarnu proceduru pokušali provesti odluku Ustavnog suda BiH u slučaju Ljubić i izmijeniti Izborni zakon BiH u skladu s navedenom odlukom. Pri tom, HNS-ov prijedlog je dobio pozitivno mišljenje parlamentarne ustavno-pravne komisije te dobio natpolovičnu većinu državnog Doma naroda. Nakon žalbe bošnjačkog kluba Doma naroda PSBiH, Ustavni sud BiH je presudio kako HNS-ovim prijedlogom ni u jednom segmentu nije povrijeđen bošnjački vitalni nacionalni interes. Nakon toga, bošnjačka većina u Zastupničkom domu PS BiH oborila je HNS-ov prijedlog. Usprkos svemu navedenom, unitaristi i njihovi mediji te međunarodni pokrovitelji konstruiraju priču da su HDZ i HNS glavni krivci što odluka Ljubić nije provedena niti je izmijenjen Izborni zakon. Po istoj matrici obmanjuju javnost da HDZ i HNS BiH blokiraju uspostavu vlasti premda znaju da vlast nije moguće uspostaviti prije nego se izmjeni Izborni zakon BiH. Upravo onaj zakon čije izmjene su blokirali i koje će nastaviti blokirati. Oni su izazvali političku, ustavnu i izbornu krizu te i dalje svojim neustavnim i antidaytonskim djelovanjima proizvode blokade za koje svojom bolesnom logikom optužuju one koji inzistiraju na vladavini prava, poštivanju Ustava i Daytona te provođenju odluka Ustavnog suda.

Koji su motivi kako ste kazali konstruiranja takvih priča?

Motivi su politički oslabiti a nakon toga u potpunosti dekonstituirati Hrvate. Slijedom toga, kako bi zamaskirali ciljeve iopravdali svoje nelegitimne i nelegalne aktivnosti, unitaristi optužuju HDZ i HNS BiH da namjerno izazivaju krize i blokade. A blokada je HDZ-u potrebna, tvrdi dalje njihov spin, kako bi skupa s Dodikom rušili državu BiH. Tim nebuloznim konstrukcijama i spinovima nastoje opravdati grubo kršenje Daytonskog sporazuma i Ustava BiH te ponižavanje Hrvata koje su napravili projektom Komšić. Slijedeća faza toga projekta je pokušaj da se legitimne hrvatske političke predstavnike izbaci iz vlasti i na državnoj i na entitetskoj razini. Zato laž i spin o planiranim HDZ-ovim i Čovićevim blokadama i ucjenama treba nastaviti napuhivati i jačati. Unitaristi, očito, ne mogu prihvatiti BiH kao državu tri konstitutivna i ravnopravna naroda pa stoga ne žele ni provesti odluku Ljubić čija bi puna provedba Hrvatima osigurala legitimno predstavljanje u Domu naroda i Predsjedništvu BiH. Oni svojim djelovanjem negiraju i ugrožavaju ne samo konstitutivnost naroda nego i državu BiH, njezin ustavno-pravni poredak i Daytonski sporazum. Umjesto da ih strogo kazne zbog toga, OHR i određeni predstavnici međunarodne zajednice navodno ih u tome podržavaju radeći zajednički plan kako opstruirati provedbu odluke Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić i time izbaciti HDZ-HNS koaliciju iz buduće vlasti premda ta koalicija nosi preko 75% hrvatskog izbornog legitimiteta.

Kakve reakcije očekujete iz Hrvatske. Činjenica je da vlast u RH imala prve vrlo mlake reakcije na grube napade pa i prijetnje iz BiH, prvo od Komšića, pa i Džaferovića?

Hrvati u BiH velike nade i očekivanja polažu u pomoć iz Hrvatske. Ne zato jer su nesposobni sami se brinuti o sebi i vlastitim interesima nego zato jer su pravnim, političkim i medijskim nasiljem bosanskohercegovačkih unitarista i njihovih međunarodnih pokrovitelja dovedeni do toga da se trenutno bore za golo nacionalno i političko preživljavanje. Hrvatima se u BiH sustavno krše ustavna prava, oduzimaju im se ovlasti, nameću politički predstavnici, izbacuje ih se iz vlasti i s pozicija koja im po Ustavu pripadaju, opstruiraju se odluke Ustavnog suda koje idu njima u korist… Hrvatska na dvije formalne razine ima pravo i obvezu pomoći Hrvatima u BiH. Prva je Ustav RH koji ju obvezuje na pomoć svim Hrvatima, ma gdje bili, kojima se krše njihova kolektivna, građanska i ljudska prava. Druga razina je činjenica da je RH supotpisnica Daytonskoga sporazuma i kao takva obavezna štiti i provoditi taj sporazum. Kršenje i oduzimanje konstitutivnih prava Hrvatima ujedno je i čin kršenja Daytonskoga sporazuma i Ustava BiH kao njegovog aneksa, stoga RH i po tom osnovu ima međunarodno pravo i obvezu štiti i Hrvate kao konstitutivan narod u BiH i daytonski ustavno-pravni poredak. Ako unitaristi koji krše Dayton i Ustav imaju međunarodne pokrovitelje i javne zagovaratelje, ne vidim razlog zašto RH ne bi mnogo snažnije i odlučnije stala u zaštitu Daytonskoga sporazuma i prava koja su Hrvati dobili tim sporazumom i Ustavom BiH. Kao prvi korak predlažem i da RH proglasi Komšića personom non grata.

Kako komentirate izvještavanje hrvatskih medija, posebno HRT, i činjenice da se najviše prostora davalo upravo Komšiću, da se često osjeti nepripremljenost, neinformiranost?

Mediji u RH su još jedna bolna točka Hrvata u BiH. Često se, prečesto, naime događa da mediji, pa i neki političari iz RH u cijelosti preuzimaju unitaristički narativ i kroz njega gledaju i tumače društvene i političke procese i fenomene u BiH. U najvećem broju slučajeva radi se o neupućenosti i nerazumijevanju, ali svejedno, zahvaljujući tom narativu kreira se slika o Hrvatima u BiH, kao i o BiH općenito, koja ne odgovara činjenicama niti istini. Jako malo ljudi, pa i novinara u RH razumije da se u BiH vrlo često plasiraju medijski sadržaji koji su u funkciji ideološke borbe i obračuna s neistomišljenicima a ne u funkciji istine i objektivnog informiranja. Unitaristički narativ kao ideološko-politički konstrukt koji se svakodnevno medijski obnavlja u bh. javnosti Hrvati u BiH doživljavaju kao medijsko nasilje prema sebi i svojim legitimnim i ustavnim pravima. Stoga ih posebno boli kada dijelove tog narativa pronalaze i prepoznaju i u medijima u RH, osobito kada je HRT u pitanju. No, osobna iskustva mi govore kako se na tom planu procesi kreću u dobrome smjeru./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori

Komentari