Pratite nas

Intervju

Fra Ivica Perić, franjevac, misionar u Ruandi: Da bi čovjek bio sretan treba znati cijeniti ljude oko sebe

Objavljeno

na

Fra Ivica Perić
Fra Ivica Perić

Sretni smo što ovoj siromašnoj djeci, uz pomoć dobrih ljudi, možemo pružiti bolju budućnost kako bi i njihov život mogao biti dostojan ljudskoga bića. Mi svjedočimo tome kako ispružene ruke prema siromašnima, mogu napraviti velike stvari te kako je dugoročna pomoć, kroz školovanje i obrazovanje mladih i siromašnih, jedina ispravna, jer će im dati potrebno znanje i kruh u ruke.

Koliko god nam u nekim trenutcima bilo teško, koliko god se nekada činilo nedostižno, ipak smo uspjeli. Uz Božju pomoć, pomoć dobrih ljudi, ostvarujemo san našega brata fra Vjeke, koji je naša inspiracija, čija su djela naše nadahnuće, a njegovo je ime svakoga dana u našim molitvama.

Župnik župe Kivumi u Ruandi fra Ivica Perić, svećenik je i misionar iz Središnje Bosne, koji s 24 godine starosti došao u Ruandu i tamo  ostao. Incijator je svih dobrih ideja koje su tom  mjestu pokenute, realizirane ili se još uvijek realiziraju. Kada je kao mlad svećenik krenuo u misije, najprije je došao u Ugandu, a onda prešao u Kivumi. Ovdje je pokrenuo centar “Otac Vjeko” u spomen na pokojnog fra Vjeku Ćurića, koji je izgubio život. Brine se o svemu i svačemu dobromu, a voli nespojivo: sevdalinke i Beatlese, ljutu hranu i pitomu prirodu. Više od 20 godina neumorni je borac protiv siromaštva i gladi. A, iako voli obrazovanje ne voli birokraciju i govorancije.

Fra Ivice, nalazite su u Ruandi, u tamošnjem Kivumuu. Kakvo je trenutno stanje u toj zemlji?

– Situacija u Ruandi slična je kao i u mnogim afričkim zemljama. Ovo je zemlja sa jako puno siromašnih i gladnih. Cijelu situaciju dodatno otežavaju vremenske neprilike. Dok su prošle godine brojni usjevi stradali zbog velike suše, ova godina bit će zapamćena po nevjerojatnim kišama u čijim je bujicama u travnju živote izgubilo više od 40 ljudi, a uništeno je oko 3.000 kuća.

Ruanda je površinski vrlo mala. Ilustracije radi, upola je manja od Hrvatske. Ali zato ima više od 12 milijuna stanovnika. Ljudi je puno, zemlje za obradu je malo. I zato je puno gladnih. Još kada vremenske nepogode donesu svoje… Možete misliti kako je. U ruralnim dijelovima zemlje ljudi si topli obrok mogu omogućiti jednom ili dva puta u tjedan dana. I to su uglavnom grah, riža, nešto zeleni ili banane. Većina ljudi meso si za obrok može omogućiti samo jednom ili dva puta godišnje, na blagdane.

U našoj župi Kivumu, koja broji oko 35.000 stanovnika, niti jedna jedina obitelj u kući nema vodu, a tek su rijetki oni koji se mogu pohvaliti da imaju struju u kući. Po vodu moraju pješačiti na izvore.

Ravnatelj ste Centra Otac Vjeko. Svima nam je poznato što je pokojni fra Vjeko Ćurić činio za ljude pronoseći ime Kristovo. Centar koji nosi ime po njemu nastavlja misiju gdje on stao?

– Tako je. Moj veliki prijatelj i fratarski brat, Vjeko Ćurić, posvetio je život služenju potreba najsiromašnijih. Njegov san bio je u Kivumuu izgraditi školu kako bi siromašnoj djeci omogućio školovanje i na taj način im dao mogućnost da pobjegnu iz ralja siromaštva.

U ostvarenju sna spriječio ga je strašan rat koji je 1994. godine pogodio Ruandu. O fra Vjekinoj ulozi u ruandskom genocidu i poraću suvišno je govoriti, poglavito pored naziva kojim su ga oslovili ovdašnji zaštitari ljudskih prava – Afrički Oscar Schindler! Bio je jedini bijelac koji je ostao u Ruandi tijekom pokolja i aktivno sudjelovao u spašavanju stotinjak tisuća ljudi od sigurne smrti. Pritom je riskirao svoj život, ali nije htio uzmaći ni milimetar od zadaće spašavanja koje je postalo njegova ratna misija. Nažalost, u teškom razdoblju ruandskoga poraća, 31.siječnja 1998. godine fra Vjeko je ubijen, a za njegovo ubojstvo do danas nitko nije odgovarao. Zbog njegove nevjerojatne uloge koju je odigrao u vrijeme ruandskoga genocida, spašavajući ljude na gotovo filmske načine, pokrenut je postupak njegove kanonizacije, odnosno proglašavanja svecem.

Škola u Kivumuu bila je njegov san. San kojim je htio tisućama siromašne djece omogućiti ono najosnovnije – pravo na obrazovanje koje bi im donijelo i bolje sutra.

Što se tiče mene osobno, kao fra Vjekin dobar prijatelj i istomišljenik u većini stvari, bilo mi je logično da dođem u Kivumu kojeg su se, nakon njegova ubojstva, svi pribojavali i plašili i bježali od njega kao od vrućeg krumpira. Bio sam među rijetkim njegovim zemljacima koji su mu bili na pogrebu, nosio sam njegov lijes, a tim činom sam se, smatram, obvezao i širiti njegovu ideju o pokretanju srednje škole za sve one mlade kojima roditelji ne mogu osigurati odlazak na preskupo školovanje u druga mjesta. Njegova misija je postala moja misija!

Stoga, bilo je potpuno logično da se strukovna škola, koja je pokrenuta 1999. godine, nazove po fra Vjeki, odnosno da se nakon toga i cijeli školski kompleks nazove po njemu – Centar Otac Vjeko… Danas u Centru Otac Vjeko imamo vrtić, osnovnu i dvije srednje škole, koje su proglašene “Uzor školama” i to u konkurenciji svih 389 ruandskih srednjih škola. Mladima  kroz obrazovanje nudimo priliku za bijeg od siromaštva. Upravo ono što je bio san našeg fra Vjeke.

Sretni smo što ovoj siromašnoj djeci, uz pomoć dobrih ljudi, možemo pružiti bolju budućnost kako bi i njihov život mogao biti dostojan ljudskoga bića. Mi svjedočimo tome kako ispružene ruke prema siromašnima, mogu napraviti velike stvari te kako je dugoročna pomoć, kroz školovanje i obrazovanje mladih i siromašnih, jedina ispravna, jer će im dati potrebno znanje i kruh u ruke.

Koliko god nam u nekim trenutcima bilo teško, koliko god se nekada činilo nedostižno, ipak smo uspjeli. Uz Božju pomoć, pomoć dobrih ljudi, ostvarujemo san našega brata fra Vjeke, koji je naša inspiracija, čija su djela naše nadahnuće, a njegovo je ime svakoga dana u našim molitvama.

Upravo ovih dana iz tiska je izašla knjiga o nevjerojatnom životu fra Vjeke Ćurića – „Fra Vjeko Ćurić, Svetac našeg doba“, autora Željka Garmaza. Godinu dana predanoga rada, više od 50 sugovornika, tisuće prijeđenih kilometara, uložio je autor u ovu knjigu, potrudio se naći i prenijeti što više informacija o Vjeki Ćuriću. Knjigu možete naručiti na našoj mail adresi [email protected] i tako nam pomoći da nastavimo ostvarivati fra Vjekin san o školovanju siromašne djece.

U misijama ste od 1990. godine, gotovo tri desetljeća, kako se mladi danas odazivaju misionarskom pozivu?

– Mislim da se prije puno više mladih odlučivalo na odlazak u misije. Ipak, drago mi je vidjeti da i danas ima jako puno mladih misionara i misionarki.

Odlučiti se za ovaj životni poziv i otisnuti se u nepoznato nije baš jednostavna odluka. Ona nosi puno odricanja i pitanja koliko smo spremni dati sebe za drugoga i za suživot.

Da bi čovjek bio sretan, potrebno mu je vidjeti čovjeka pored sebe i znati cijeniti druge. Ne smijemo nikada zaboraviti na čovjeka, na ljude u potrebi. I zato mi je drago da po svijetu još uvijek ima misionara.

Nalazite se u Africi gdje polako prodire, ali još uvijek nije u potpunosti došla moderna tehnologija. To svakako otežava rad.

– U mnogim afričkim zemljama vidljivi su nevjerojatni kontrasti. Primjerice, kao što sam već rekao, u -Kivumuu niti jedna kuća nema vodu, malo koja ima struju, ali mi smo bez problema nedavno u školu uveli wi-fi. Mi danas, zahvaljujući donacijama hrvatskoga naroda u školi imamo informatički kabinet opremljen prijenosnim računalima. A na njima rade djeca koja kod kuće nemaju struju.

Nama je rad otežan utoliko što mlade moramo učiti i onim najosnovnijim stvarima – što je utičnica, kako se upali svjetlo, kako funkcionira vodovod, zašto skupljamo kišnicu s krova, kako ju onda dostavljamo u sanitarne čvorove i slično.

Prije nekoliko godina uveo sam u našu strukovnu školu smjer za električare. U Kivumu tada još uopće nije niti došla struja. Svi su se čudili. Ipak, pristali su mladi upisati se i na taj smjer. Rekao sam im – ne bojte se, dok vi završite školu, krenut će i elektrifikacija zemlje. I tako je i bilo. Završili su školu i odmah svi našli zaposlenje.

U Ruandi vlada veliko siromaštvo. Što je u ovom trenutku najpotrebnije?

– Kada živite u ovakvim uvjetima, sve je potrebno. No, ljudima koji su nam spremni pomoći, uvijek pokušamo objasniti zašto su nam novčane donacije najpotrebnije…

Primjerice, često nam se ljudi javljaju sa željom da nam pošalju odjeću i obuću za djecu. Ali, to je neisplativo. Kao prvo, poštarine za slanje su jako skupe. Za paketić od 10 kilograma treba se platiti oko 500 kuna. I najčešće te stvari niti ne dođu do nas, jer budu pokradene usput.

A mi za 500 kuna, koliko bi netko platio poštarinu, omogućimo ručak za 200 djece.

Naši učenici svi imaju školske uniforme koje im se šiju u školi. Od novca iz donacija kupimo materijal. A učenici viših razreda odjela za krojače svojim školskom kolegama, na praktičnoj nastavi, naprave uniforme.

Svi naši učenici svaki dan u školi dobiju jedan topli obrok. Dio hrane osiguravamo iz naših vrtova, dio kupujemo. Kupujemo na veliko, pa nas izađe nešto jeftinije. Tu sam već tolike godine da se znam snaći. Znam gdje kupovati, a gdje ne. Gdje je što jeftinije i isplativije kupiti.

Može li se doći i volontirati u Vašem centru i kako to ostvariti?

– Puno se mladih ljudi javlja sa željom da dođu volontirati, no malo tko od njih zapravo ima ideju na koji bi način pomogao. Svi misle da je volontiranje doći k nama igrati se s djecom. Pa se onda mnogi iznenade kada dobiju zadatak što bi trebali raditi.

Zato smo odlučili malo postrožiti pravila i ne primati baš svakoga tko se javi sa željom da bi došao volontirati.

Ako netko želi doći volontirati, bilo bi dobro da predloži nekakav konkretan projekt koji bi provodio u vrijeme svoga boravka ovdje. Jer, jasno je da nije dovoljno poslati samo poruku i napisati: „Ja bih došao/došla volontirati. Radit ću bilo što“.

Ono što nam je jako važno jest da nam potencijalni volonteri napišu kako i na koji način žele pomoći, što su po struci, koliko imaju godina? Koje jezike govore? Jesu li do sada već negdje volontirali? Imaju li možda preporuku župnika ili neke volonerske organizacije?

Doći i reći – radit ću bilo što nama niti malo ne olakšava. Jer, Centar Otac Vjeko ima nekoliko stotina učenika, vrtić za stotinu mališana i mi moramo funkcionirati 365 dana u godini. Bilo volontera, ili ne. Ovdje se točno zna tko što radi. Mi imamo zaposleno školsko osoblje, nastavnike, odgojiteljice, kuhare. Od volontera se očekuje da svojim radom donesu neku novinu/vještinu u našu zajednicu koju bi određeni učenici ili učitelji dalje nastavili provoditi i nakon njihova odlaska.

Zasigurno imate mnogo projekata. Kako se u iste uključiti?

– Projekte pomoći za naš Centar Otac Vjeko u Hrvatskoj i BiH provodi Humanitarna udruge Srce za Afriku koja nam pomaže već nekoliko godina. Članovi udruge rado surađuju s vrtićima, školama i fakultetima, održavaju predavanja za mlade o životu u Kivumuu, privlače nove donatore. Projekti pomoći mogu se pronaći na Facebook stranici udruge – Srce za Afriku te na našoj web stranici: http://www.vjeko-rwanda.info/

Najnoviji projekt koji smo pokrenuli je Prijatelj Centra Otac Vjeko. Mi nemamo klasičan oblik kumstava, pojasnit ću vam i zašto, ali imamo sličan model za naše članove podupiratelje, odnosno prijatelje Centra Otac Vjeko.

Naime, kumstvo je plemenita, ali i dugotrajna i skupa obveza. Dok je u Ruandi osnovno školovanje obvezatno, ali i besplatno, srednjoškolsko obrazovanje po učeniku nas košta 250 eura za školsku godinu.

“Problemi” kumstava započinju ako donatori, iz raznih razloga, više nisu u mogućnosti skrbiti o svome štićeniku. To nas dovodi u nezgodan položaj, jer što onda učiniti s tom djecom? Kako reći djetetu da za njega više nitko ne plaća školarinu i da se ne može više školovati?

Stvaranjem obaveze prema kumovima, dovodimo i te ljude u nezgodan položaj. Jer ih se obvezuje da za djecu uplaćuju točno određene iznose i to nekoliko godina. A to si ne može svatko priuštiti. Netko želi pomoći sa 5 kuna, jer ne može više izdvojiti, a nama i to puno znači!

Mi prakticiramo zajedničku ‘blagajnu’ iz koje zajamčeno financiramo školovanje djece do završetka škole. Riječ je o zajedničkom budžetu i sve donacije idu u njega. U njega se slijevaju sve donacije – i one od 5 kuna i one od 55 i one od 555 kuna. Nama je svaka donacija jednako vrijedna, jer znamo da je došla od srca!

Na početku školske godine znamo koliko imamo sredstava na raspolaganju da djeci omogućimo školovanje, svakodnevni ručak, uniforme, opremu i materijale za praktičnu nastavu. I na temelju tog budžeta upisujemo novu djecu u školu.

Ovakav naš pristup se pokazuje toliko uspješnim da smo u mogućnosti svake godine uvoditi sve više noviteta u školovanju, ali i prehrani učenika za koje skrbimo.

Također, na taj način djeci ne dajemo nadu da će jednog dana netko doći i odvesti ih u neki bolji svijet. Nekima je dosta teško shvatiti što je to ‘kumstvo’ i mnogi od njih zapravo se nadaju da je to netko tko će ih sponzorirati cijeli život, pa se zbog toga ne žele dovoljno truditi u školi.

Ljudima koji nam žele i mogu pomoći na ovaj način, sada nudimo mogućnost da putem Humanitarne udruge Srce za Afriku postanu Prijatelj Centra Otac Vjeko, odnosno naš član podupiratelj. Njihova obveza bila bi u tom slučaju platiti minimalnu godišnju donaciju od 750 kuna (200 KM ili 100 eura). Time pokrivate dio troškova školovanja jednog od naših učenika. Prijatelji Centra Otac Vjeko tri puta godišnje na svoje će adrese dobiti pismo u kojem donosim novosti iz misije, sve što se napravilo u prethodnom razdoblju, kao i poruku nekog od učenika o tome kako mu je u školi.

Ukoliko je ljudima taj iznos godišnje prevelik, mogu biti i naš donator  te plaćati donacije u iznosu kada mogu i hoće, i koliko hoće.

Svi zainteresirani, slobodno nam se mogu javiti na mail [email protected]

Kako ugraditi ljubav u mlade naraštaje kada su u pitanju drugi i drugačiji?

– Odgovor na ovo pitanje nalazi se u svakoj obitelji. Sve ide od roditelja. I od odgoja u obitelji. Djeca se ne rode sa urođenom netrpeljivošću prema drugačijima od sebe. To nauče kod kuće. Jer, roditelji su njihovi prvi i najveći uzori. I roditelji su ti na kojima je ova važna uloga – a to je da nauče svoju djecu cijeniti druge ljude, da nauče svoju djecu empatiji i potrebi pomoći ljudima u nevolji. Bez obzira na boju kože i kilometre koji nas dijele. Cijeli svijet treba biti ‘naše dvorište’ o kojem brinemo.

Anto Pranjkić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Rad u hrvatskoj inozemnoj pastvi dobar je za dugovječan život

Objavljeno

na

Objavio

Nacionalni ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu preč. dr. Tomislav Markić govori za portal www.kerigma-pia.hr:

“Jedno od temeljnih načela ove službe je suradnja. Ona se ostvaruje na svim razinama, a posebno kako sa crkvenim tako i sa civilnim ustanovama koje se bave iseljeništvom. Ravnateljstvo je uključeno u rad Saborskoga odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske, aktivnosti Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH, surađuje sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan RH, s Hrvatskom maticom iseljenika, Hrvatskim svjetskim kongresom, Hrvatskom bratskom zajednicom i drugima koji rade za dobro naših iseljenika. Postoje i susreti s diplomatskim predstavnicima Republike Hrvatske u inozemstvu, a rjeđe i s diplomatskim predstavnicima drugih zemalja u Republici Hrvatskoj, kaže preč. dr. Tomislav Markić.

Dr. Markiću, nedavno ste dobili povjerenje naših biskupa da i u novom petogodišnjem mandatu vodite Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu. Očito ste u prvom mandatu opravdali očekivanja…

-Zahvaljujem ocima biskupima na ukazanom povjerenju kada su mi povjerili tu službu i po prvi puta prije pet godina kao i da je nastavim u novom petogodišnjem mandatu. Teško je prosuđivati svoj rad, no gledajući neki kontinuitet i odgovornost prema povjerenom, doista treba neko vrijeme upoznavanja bilo kakve nove službe, pa i ove, a zatim da i one kojima si upućen upoznaš te budeš kompetentan i na raspolaganju odgovorno obavljati ciljeve i zadaće koji se očekuju, stoga može biti olakšavajuće za neku službu da mandat potraje i duže razdoblje. S druge strane, radi se o vrlo dinamičnoj službi, koja i meni osobno odgovara i sviđa mi se.

Hrvatska inozemna pastva djeluje kroz 189 misija. Veliki je to broj. Kako uspijevate iskomunicirati i odraditi brojne projekte koji se postavljaju pred Vas?

 -Prije svega, valja reći da su misije, odnosno negdje su to župe, centri ili zajednice, u crkveno-pravnoj nadležnosti Crkve domaćina te kao samostalne pastoralne jedinice djeluju prema već uhodanoj praksi. U tom kontekstu, Ravnateljstvo ima ulogu posrednika između domovinske i iseljene Crkve u personalnim pitanjima i drugim za misiju relevantnim pitanjima. Među važnije zadaće Ravnateljstva spada održavanje veze s hrvatskim katoličkim župama i misijama diljem svijeta, s područnim delegatima za hrvatsku inozemnu pastvu u pojedinim zemljama i na pojedinim kontinentima te sudjelovanje na radnim i prigodnim sastancima hrvatskih misionara i pastoralnog osoblja u inozemstvu. U to se ubraja i nastojanje oko dobre suradnje s mjesnim ordinarijima biskupija, u kojima djeluju naši dušobrižnici kao i s nacionalnim ravnateljima za pastoral stranaca, osobito u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, gdje postoji već broj naših misija, zatim koliko je to moguće, s referentima za strance pojedinih biskupija pa sve do dekana, rektora crkvi i župnika župa, u kojima se održavaju misna slavlja na hrvatskom jeziku.

Koji su osnovni problemi s kojima se susreću naši ljudi u inozemstvu. Ovdje ponajprije mislimo na svećenike, jer pored pastoralnoga rada, naši su svećenici i nositelji kulturnih i svih drugih zbivanja u sredinama u kojima djeluju.

-Problemi su zasigurno slični kao i drugdje, no valja istaknuti neke koji su specifični za misije a prouzročeni su suvremenim promjenama. S jedne strane dio dušobrižnika suočen je s opadanjem broja vjernika, napose u zajednicama koje stare i čiji se pomladak integrirao i asimilirao u sredini u kojoj žive, što se odražava i na pastoral i s čime je povezano nestajanje nekih misija. S druge strane, suvremenim priljevom velikog broja novih doseljenika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u nekim se područjima broj vjernika znatno povećao te se osjeća pastoralni pritisak uslijed nedovoljnog broja dušobrižnika koji bi za njih skrbili. Tome valja pridodati da se promjene koje doživljava Crkva uopće odražavaju i na misije pa tako Crkva domaćin uslijed krize duhovnih zvanja i uopće, očekuje sve veći angažman upravo naših svećenika u njihovim župama što između ostaloga, predmnijeva služenje naših dušobrižnika stranim jezikom. Nadalje, tu su uslijed spomenute krize i pritisci ekonomske prirode, dakle, smanjenje financija za pojedinu misiju posljedično i pastoralnog osoblja, a ponegdje su izraženi i medijski te društveni pritisci koji stavljaju pod povećalo provođenje nekih društvenih aktivnosti u misijama.

Primjećujemo kako imate dobru suradnju s našim institucijama koje se bave iseljeništvom (Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Hrvatska matica iseljenika…).

 – Jedno od temeljnih načela ove službe je suradnja. Ona se ostvaruje na svim razinama, a posebno kako sa crkvenim tako i sa civilnim ustanovama koje se bave iseljeništvom. Ravnateljstvo je uključeno u rad Saborskoga odbora za Hrvate izvan Republike Hrvatske, aktivnosti Savjeta Vlade RH za Hrvate izvan RH, surađuje sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan RH, s Hrvatskom maticom iseljenika, Hrvatskim svjetskim kongresom, Hrvatskom bratskom zajednicom i drugima koji rade za dobro naših iseljenika. Postoje i susreti s diplomatskim predstavnicima Republike Hrvatske u inozemstvu, a rjeđe i s diplomatskim predstavnicima drugih zemalja u Republici Hrvatskoj.

Vrlo ste posvećeni svom poslu. Ne zaboravljate niti čestitati rođendane našim pastoralcima u inozemstvu?

-Vjerujem kako ovim pitanjem ciljate na nedavni 100. rođendan s. Manuele Panjkrc-Čuček koja je veći dio svojega dugog redovničkog života posvetila našim iseljenicima u Francuskoj i Belgiji. Imamo i nekoliko drugih pastoralnih djelatnika koji su doživjeli stotu pa se može reći kako je rad u Hrvatskoj inozemnoj pastvi dobar za dugovječan život.

Koji su planovi koje ravnateljstvo želi postići u 2019. godini?

-Ravnateljstvo u svom godišnjem izvješću objema biskupskim konferencijama, hrvatskoj i bosanskohercegovačkoj, naznačuje i plan za tekuću godinu. Tu su već ustaljeni programi i  aktivnosti, od mnogobrojnih imenovanja/razrješenja svećenika koja treba provesti u opsežnoj administrativnoj proceduri, mnogih putovanja i sudjelovanja na različitim sastancima u zemlji i inozemstvu, suorganizacije raznih događanja, suradnje na sastancima i radnim tijelima crkvenih i civilnih ustanova koje se bave iseljeništvom i dr. Uglavnom tekuća 2019. ne bi trebala biti u znaku nekih drugih projekata i aktivnosti od onih koje su već uobičajene.

Razgovarao: Anto Pranjkić

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Magdić: mi omogućavamo okvir i platformu, a organizacije prijavljuju projekte u skladu s potrebama zajednica iz kojih dolaze

Objavljeno

na

Objavio

Fotografirala: Marija PUŠIĆ

Načelnik Sektora za provedbu i nadzor programa i proekata Hrvata izvan Republike Hrvatske gospodin Dario Magdić govori za naš portal:

“Često volim istaknuti da je naš Sektor kao svojevrsni hardware Ureda, koji obavljajući navedene poslove organiziranja, pripreme i provedbe Natječaja omogućava ispunjavanje propisanih ciljeva i svrhe našeg Ureda, a to jest skrb za Hrvate izvan RH u najširem smislu riječi, koja se ostvaruje i realno provodi putem navedenih programa Ureda. Svaki od navedenih programa prati odgovarajući Javni natječaj ili Javni poziv, putem kojih se kroz definirana programska područja i prioritete, provode ciljevi zacrtani strateškim i planskim dokumentima Ureda. Sektor dakle, priprema i provodi najmanje šest Javnih natječaja tijekom godine, kojima se financiraju programi i projekti organizacija Hrvata izvan Republike Hrvatske.

Važan dio poslova unutar Sektora obavlja se u Službi za gospodarsku suradnju, gdje nastojimo  poticati i koordinirati povezivanje hrvatskih gospodarstvenika i njihovih udruga izvan Republike Hrvatske s gospodarstvenicima, udrugama i  institucijama unutar Republike Hrvatske, pomoći pri informiranju hrvatskih iseljenika o mogućnostima ulaganja u RH, poticati prekograničnu i regionalnu gospodarsku suradnju s Hrvatima u susjednim zemljama te prikupljati podatke i voditi propisane gospodarske evidencije o Hrvatima izvan RH”, između ostaloga ,kaže naš sugovornik.

Gospodine Magdiću, načelnik ste Sektora za provedbu i nadzor programa i projekata Hrvata izvan Republike Hrvatske u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Što je to što vaš Sektor konkretno radi?

 

Sektor za provedbu i nadzor programa i projekata u Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, jedna je od pet ustrojstvenih jedinica Ureda, ustrojenih za obavljanje poslova iz djelokruga Ureda, koji je kao što znate, središnje tijelo državne uprave u RH, nadležno za područje odnosa između Republike Hrvatske i svih Hrvata izvan Republike Hrvatske.

Unutar Sektora za provedbu i nadzor programa i projekta ustrojene su dvije Službe:

  • Služba za provedbu i nadzor natječaja i projekata, te
  • Služba za gospodarsku suradnju

Najjednostavnije rečeno, Sektor za provedbu i nadzor programa i projekata, priprema, provodi i prati sve vrste javnih natječaja i javnih poziva Središnjeg državnog ureda, putem kojih se provode programi našeg Ureda, namijenjeni Hrvatima izvan RH, a to su:

  • Program potpore Hrvatima u Bosni i Hercegovini
  • Program potpore hrvatskoj nacionalnoj manjini u 12 europskih država
  • Program potpore hrvatskim zajednicama u iseljeništvu
  • Program učenja hrvatskog jezika u Republici Hrvatskoj
  • Program stipendiranja Hrvata izvan Republike Hrvatske
  • Program financiranja posebnih potreba i projekata od interesa za Hrvate izvan Republike Hrvatske

Osobno, često volim istaknuti da je naš Sektor kao svojevrsni hardware Ureda, koji obavljajući navedene poslove organiziranja, pripreme i provedbe Natječaja omogućava ispunjavanje propisanih ciljeva i svrhe našeg Ureda, a to jest skrb za Hrvate izvan RH u najširem smislu riječi, koja se ostvaruje i realno provodi putem navedenih programa Ureda. Svaki od navedenih programa prati odgovarajući Javni natječaj ili Javni poziv, putem kojih se kroz definirana programska područja i prioritete, provode ciljevi zacrtani strateškim i planskim dokumentima Ureda. Sektor dakle, priprema i provodi najmanje šest Javnih natječaja tijekom godine, kojima se financiraju programi i projekti organizacija Hrvata izvan Republike Hrvatske.

Važan dio poslova unutar Sektora obavlja se u Službi za gospodarsku suradnju, gdje nastojimo  poticati i koordinirati povezivanje hrvatskih gospodarstvenika i njihovih udruga izvan Republike Hrvatske s gospodarstvenicima, udrugama i  institucijama unutar Republike Hrvatske, pomoći pri informiranju hrvatskih iseljenika o mogućnostima ulaganja u RH, poticati prekograničnu i regionalnu gospodarsku suradnju s Hrvatima u susjednim zemljama te prikupljati podatke i voditi propisane gospodarske evidencije o Hrvatima izvan RH.

Nedavno raspisani natječaji objelodanili su veliki broj kvalitetnih projekata koje predlažu naši ljudi koji žive i rade vani. Kako prepoznajete projekte koji mogu donijeti dobro društvenoj zajednici?

Pretpostavljam da se referirate na jedan od posljednjih Natječaja u 2018., odnosno 2. Javni poziv za financiranje posebnih potreba i projekata od interesa za Hrvate izvan RH, putem kojega je krajem godine donesena Odluka o financiranju ukupno 105 projekata i potpora, ukupne vrijednosti u iznosu 1.816.000,00 kuna. Navedenim Javnim pozivom, koji se raspisuje najmanje dva puta godišnje financiraju se projekti koji nadopunjavaju potrebe hrvatskih zajednica izvan RH u cijelom svijetu. Ujedno, putem navedenog poziva odobravaju se i jednokratne financijske potpore najugroženijim skupinama i pojedincima izvan RH. Na prošlogodišnjem 2. Javnom pozivu zaprimljeno je ukupno 761 prijava i uistinu, u pravu ste kad pitate kako prepoznati projekte koji donose dobro određenim zajednicama Hrvata izvan RH. Odgovor je i jednostavan i težak. Naime, svaka financijska potpora projektima naših ljudi izvan Domovine donosi određeno dobro u određenoj zajednici. Misija sviju nas koji radimo na ovim poslovima bila bi upravo ta da financijska potpora Ureda, putem prijavljenih projekata, u najvećoj mogućoj mjeri zadovolji i ispuni potrebe što je moguće većeg broja korisnika unutar određene zajednice: da kreira željenu promjenu, da poboljša trenutno stanje.

Posao Sektora u tom smislu je da jasno i konkretno propiše prioritete i područja financiranja, opće i specifične ciljeve, kriterije i mjerila, a odluku o tome, koji projekti u najvećoj mjeri doprinose općem dobru u određenoj, često i specifičnoj zajednici, donosi Povjerenstvo, koje kao stručno i nezavisno ocjenjivačko tijelo, razmatra i ocjenjuje prijave i daje prijedlog državnom tajniku Središnjeg državnog ureda, koje projekte i u kojem iznosu financirati i odabrati.

Svaki ranije spomenuti Program potpore, prate specifični Javni natječaji ili Javni pozivi, koji s obzirom na kategoriju zajednice na koju su usmjereni, imaju specifične ciljeve i prioritete, različite kriterije i mjerila. Jer zasigurno ćete se složiti: položaj, status i potrebe Hrvata u Švicarskoj konfederaciji, nisu ni približno isti položaju, statusu i potrebama Hrvata u Venezueli, ili Makedoniji.

Imajući sve navedeno u vidu, ujedno moramo biti senzibilizirani za svaku specifičnu potrebu Hrvata izvan RH, jer naš djelokrug rada obuhvaća dužnost da vodimo brigu za zaštitu prava i interesa, očuvanje i jačanje identiteta, uspostavljanje, održavanje i promicanje veza, sa svim Hrvatima izvan RH.

Međutim, važno je naglasiti da svaki Program Ureda, odnosno Natječaj ili Javni poziv, teži ispunjavanju i zadovoljavanju javnih i općih potreba zajednica Hrvata izvan RH, a programi i projekti koji se prijavljuju dolaze upravo iz organizacija Hrvata izvan RH. Mi omogućavamo okvir i platformu, a organizacije prijavljuju projekte u skladu s potrebama zajednica iz kojih dolaze.

Jedan od vaših neprocjenjivo važnih projekata jeste projekt Registra hrvatskih subjekata Hrvata izvan Republike Hrvatske. Veliki je broj onih koji su se registrirali, ali registar je otvoren i za sve one koji se još nisu registrirali, zar ne?

Hvala Vam što ste prepoznali važnost i vrijednost ovog projekta, i naravno,  hvala na pohvali. Mi u Sektoru i Službi za gospodarsku suradnju, unutar koje je razvijen projekt Registra, držimo da je Registar jedan od važnijih projekata našeg Ureda. Registar je suvremena i moderna digitalna platforma koja omogućava povezivanje i umrežavanje svih Hrvata na Svijetu (ne samo poslovnih subjekata, trgovačkih društava i organizacija).  Registar kao digitalna baza podataka o hrvatskim subjektima izvan Republike Hrvatske (fizičke osobe i pravne osobe povezane s Hrvatima izvan Republike Hrvatske) je ujedno i komunikacijska mreža dostupna na www.registarhrvataizvanhrvatske.hr, koja nudi prilike za uspostavljanje suradnje i komunikacije među korisnicima u nizu područja ljudske djelatnosti: u gospodarstvu, kulturi, obrazovanju, znanosti, sportu te svim drugim područjima. Osim toga, Registar omogućuje i primanje obavijesti o mogućnostima ostvarenja profesionalnih i osobnih interesa korisnika čime se nastoji potaknuti snažnija i kvalitetnija komunikacija.

Iako su tijekom pilot faze provedbe projekta, koja je završena krajem siječnja 2019. bile definirane tri testne države (Sjedinjene Američke Države, Argentina, Savezna Republika Njemačka), one su služile isključivo kao uzorak na kojem će se izvršiti mjerenje uspješnosti i evaluacija pilot faze projekta. U tom smislu, ni tijekom pilot faze projekta, a niti nakon toga nije bilo definirano zemljopisno ograničenje, dakle pristup i korištenje Registra bilo je i bit će otvoreno za sve korisnike diljem svijeta, bez obzira na njihovo prebivalište. Pristup i korištenje svih funkcionalnosti Registra te komunikacija među korisnicima Registra omogućena je i nakon pilot faze, bez ikakvog prostornog ili vremenskog ograničenja.

Trenutno je u Registru prijavljeno oko 2.500 korisnika, Hrvata i s njima povezanih organizacija, udruga, društava, iz 50 različitih država Svijeta, a posebno nas veseli sve veći broj uspostavljenih korelacija i veza između korisnika Registar.

Vaše kolegice i kolege iz dana u dan putuju u mjesta gdje žive Hrvati i zasigurno se susreću s nizom konkretnih prijedloga za poboljšanje života Hrvata tamo gdje žive. Kako implementirati sve te projekte? Kako ih provesti u djelo?

 Jedan od središnjih ciljeva našeg ureda je uspostavljanje, održavanje i promicanje veza s Hrvatima izvan RH te poticanje i jačanje suradnje s Hrvatima izvan RH. Mišljenja sam da povezivanje, susreti i suradnja s Hrvatima izvan RH doprinosi uspostavljanju povjerenja, razumijevanja, prihvaćanja i zajedništva te da zajedničkim snagama, utemeljenim na iskrenim, realnim i provedivim projektima, možemo doprinijeti boljitku i prosperitetu svih nas, u Hrvatskoj i izvan nje. Daljnje jačanje suradnje i međusobno povezivanje, iznimno je važno jer tako upoznajemo zajednice i njihove potrebe. Putem ranije spomenutih Programa, nastojimo u najboljoj mjeri odgovoriti na te potrebe i implementirati ih u naše Programe. Upravo temeljem zajedničke suradnje, prepoznajući potrebe zajednica hrvatskog iseljeništva, Ured je pokrenuo dva značajna projekta. Projekt „Korijeni“ je program povezivanja i umrežavanja učenika osnovnih škola iz Republike Hrvatske, Bosne i Hercegovine s hrvatskim školama u iseljeništvu. Projekt Ljetne škole „Domovina“, u suradnji s Association of Croatian American Professionals, iskustveni je projekt za mlađe pripadnike hrvatskog iseljeništva kako bi kroz specijaliziran edukativno – turistički sadržaj, koji će biti usmjeren kako na hrvatsku povijest, kulturu i običaje, tako i na suvremena pitanja i izazove koji su pred Republikom Hrvatskom, upoznali i doživjeli Hrvatsku, njenu baštinu i tradiciju.

Oba projekta nastala su kao izravan iskaz zajednica u iseljeništvu sa željom proaktivnije javne politike prema iseljeništvu.

 Što to Vaš Sektor priprema u najbližoj budućnosti?

Recentni iskoraci, koji su napravljeni u posljednje dvije godine u našem Sektoru (poput uvođenja elektroničkog on line sustava prijavljivanja projekata i projekta Registra hrvatskih subjekata izvan RH) teže daljnjem razvoju, standardizaciji i osuvremenjivanju sustava pružanja  financijskih potpora našim zajednicama izvan RH, koje su značajno povećane i u ovoj godini.

U narednom razdoblju nastojat će se poboljšati i unaprijediti organizacijski kapaciteti te stabilizirati  poslovni procesi Sektora, pojačati suradnja s korisnicima potpora kako bi zajednički pratili vrijednost i učinkovitost financiranih projekata, ali i koordinacija s međuresornim tijelima, a sve s konačnim ciljem efikasnije i kvalitetnije javne usluge našim korisnicima.

U konkretnom smislu, tijekom ove godine nastojat ćemo pristupiti aktivnostima na povlačenju sredstava iz Europskih fondova kako bi još učinkovitije djelovali i doprinijeli potrebama zajednica Hrvata izvan RH.

Razgovarao: Anto Pranjkić/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari