Pratite nas

FRA IVO MARKOVIĆ: Dodik je separatist, Vučić četnik, a glavni grad Herceg-Bosne nije Mostar već Banja Luka…”

Objavljeno

na

SARAJEVO – Gledajući emisiju HRT-a “Paralele” u kojoj je jedna od tema bila izjava Milorada Dodika za američki magazin Newsweek u kojoj potvrđuje da želi odvajanje Republike Srpske od BiH i pripojenje Srbiji na svježem primjeru Krima i Rusije, “natjeran” sam da napišem tekst u kojem imam za potrebu unijeti razmišljanje poznatog franjevca fra Ive Markovića, profesora na Franjevačkom teološkom fakultetu u Sarajevu, koje je dao u dijaloškoj emisiji “Pošteno” FTV-a na temu vjerodostojnosti političara.

Pojašnjenje izjave Dodik odbio dati HTV-u

Dok Dodik “pumpa” američke i europske političare, pokazujući mišiće onako neutreniran i masan, on odbija njihovo ponavljanje za domaće medije, jer ne želi naškoditi “mirotvorstvu” srbijanskog premijera Aleksandra Vučića. Inače bi on, to njemu nije nikakav problem.

Dodik je za Newsweek kazao kako mu je želja uskoro organizirati referendum za izdvajanje RS-a iz BiH i pripojenje Srbiji, iako poput ukrajinskih regija u Ustavu BiH za to nema zakonskog uporišta. Za njega je RS Krim, a Srbija Rusija i predsjednik Nikolić Putin. On kaže kako će po uzoru na Kataloniju i Škotsku on u RS-u učiniti isto. Iz ove njegove izjave sam shvatio da navrati na jedan hercegovački portal (ne želim ga propagirati), na kojem sam često čitao o Kataloniji i Škotskoj.

Mislio sam da taj portal piše o Kataloniji i Škotskoj za potrebu stvaranja Trećeg entiteta, kad tamo Katalonija i Škotska se poklopiše sa Dodikovim separatizmom. Ah, koje li slučajnosti, baš… Trebalo bi pitati Rajka Vasića je li to slučajnost ili rezultat srpskog hipnotiziranja Hrvata u Hercegovini.

Nije Dodik popularan samo kod marginalaca, već i kod prvih lokalnih političara u Hercegovini. Jednom sam slušao prave hvalospjeve, koje je na račun Dodika izgovarao Miro Kraljević načelnik Širokog Brijega. Pa Milorade Dodiku, mislim da ni ti sam ne znaš koliko si popularan u Hercegovini. Ako dođeš na tenku bacati će karanfile po Tebi, toliko si velik, ali ipak nemoj da dođeš na tenku, jer ćeš puno goriva potrošiti.

Aleksandar Vučić – mirotvorac

Na poziv predsjedavajućeg Vijeća ministara Vjekoslava Bevande u BiH je stigao srbijanski premijer Aleksandar Vučić. Kazao je kako mu je Republika Srpska svetinja i da će učiniti sve za njen opstanak, a da priznaje teritorijalni suverenitet Bosne i Hercegovine, ma tko i što o tome mislio.

E, pa kome i koliko sada vjerovati – Dodiku ili Vučiću? Pravi odgovor na to pitanje i prije dolaska Vučića u BiH je dao fra Ivo Marković profesor na Franjevačkom teološkom fakultetu u Sarajevu. Nisu tema bili samo Dodik i Vučić, već Milan Bandić i mnogi drugi bh političari iz sva tri naroda.

Bolje emisije u BiH na televiziji odavno nije bilo i Duška Jurišić je izabrala prave goste, a između njih je odskakao fra Ivo. Ovaj franjevac je na svojim leđima osjetio sve reprekusije komentiranja rada političara, koje su se prelamale i preko katoličkih svećenika u BiH. Objavio je kritičku kolumnu prema omiljenom svetom papi Ivanu Pavlu II.

Ocijenio je negativnim i nekorektnim nedodjeljivanje priznanja zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, kao dokazanom prijatelju BiH, od strane grada Sarajeva, zbog njegove izjave, na koju on ima pravo, oko Trećeg entiteta u BiH. S tim su se složili i ostali sudionici diskusije, te i biskup dr. Franjo Topić.

Fra Ivo: “Vučić je četnik, a središte Herceg-Bosne nije Mostar već Banja Luka…”

U propitivanju vjerodostojnosti mirotvorne izjave Aleksandra Vučića objavljen je video u kojem Vučić prije nekoliko godina žestoko govori pred četnicima u Srbiji kako je Srbija sve do Virovitice, Karlovca i Karlogaba. Takva promjena iz žestokog četnika u velikog mirotvorca nije uvjerljiva nikome i očito je da će se Vučić još dugo dokazivati da se preobratio u plemenitog mirotvorca po pravilu jednakosti za sve.

Za njega fra Ivo odrješito reče: “On je i dalje četnik…i neće se on promijeniti nikada…”.

Tu sam mislio da će se on zaustaviti pa po pitanju vlastitog Hrvatskog naroda nadoda: “Sjedište Herceg-Bosne nije više u Mostaru, već u Banja Luci…”.

Tome više ne treba komentara, osim da su hrvatski biskupi jučer pozvali narod i vjernike da se što više počnu baviti politikom, vjerojatno da se ona manje bavi njima, jer izgleda treba pobijediti ovu opću zapuštenost i depresiju, aktivnim sudjelovanjem u svim društvenim tijekovima, inače crno nam se piše, jer političari nemaju obzira ni na koga osim na sebe.

Mi Hrvati imamo toliko uvjeta i uporišta da budemo u BiH svoji na svome, da predstavljamo pravu razvojnu društvenu avangardu, da naslonjeni na Hrvatsku budemo prenositelji njenog puta ka EU. Ali u tome ne uspijevamo, jer ne znamo birati odgovorne, nacionalno osviještene i plemenite nositelje razvitka nacionalnih i općih društvenih interesa.

Sve se izokrenulo, pa nam i pored svega Dragan Čović ode u Bleiburg.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Hebrang: Karadžić nestaje, ali njegovo djelo ostaje

Objavljeno

na

Objavio

Mi u Hrvatskoj, kao ni u Bosni i Hercegovini, nismo sazreli reći istinu pa nam se zločinci šeću po gradovima, a ideolozi i dalje smišljaju svoje paklene planove…

“Presuda na doživotni zatvor ratnog zločinca Karadžića slaba je utjeha za majke Srebrenice i tisuće drugih žrtava ovoga monstruma. On nestaje, ali njegovo djelo ostaje”, komentirao je za Direktno.hr bivši potpredsjednik Vlade i HDZ-a i politički veteran dr. Andrija Hebrang.

“Vidjeli smo tugu među njegovim istomišljenicima i mnogim suradnicima, posebice u Republici Srpskoj koja je nastala dijelom i na njegovu genocidu. Srpska agresija devedesetih definitivno ostaje bez presude glavnih organizatora u KOS-u, u kojemu je osmišljeno osvajanje teritorija genocidnim metodama. Bosna i Hercegovina i nakon ove presude ostaje podijeljena, jer glavni krivci nisu ni spomenuti, a kamoli procesuirani. Potpuno je ista situacija i u Hrvatskoj, gdje ni jedna optužnica haškog tribunala, a niti hrvatskih sudova, nije podignuta protiv ideologa zločina. Zbog toga danas imamo države utemeljene na nekažnjenom zločinu, a to ne jamči mirnu budućnost. Duh agresije i dalje lebdi nad ove dvije države i značajno obilježava njihov put”, komentirao je Hebrang.

“Mi u Hrvatskoj, kao ni u Bosni i Hercegovini, nismo sazreli reći istinu pa nam se zločinci šeću po gradovima, a ideolozi i dalje smišljaju svoje paklene planove. Dok je u susjednoj državi u neku ruku razumljivo da se rat ne kažnjava, jer je međunarodna zajednica ozakonila Republiku Srpsku temeljenu velikim dijelom na genocidu, a Hrvate kao najveće žrtve obespravila u odnosu na druga dva entiteta, u Hrvatskoj su poslije Tuđmana na vlasti oni koji taj rat ne razumiju, jer su bili daleko, ili su zarobljeni u svoje regionalne svjetonazore i amnestiraju zločince.

Podsjećam da članak 3. Zakona o oprostu nabraja ratne zločine koji su izuzetak od oprosta, ali to hrvatskom pravosuđu ništa ne znači. Isto tako režiseri u KOS-u ostaju zaštićeni zbog dobrosusjedskih odnosa, bez poštivanja pravila da rat ne završava s posljednjim ispaljenim metkom nego s presudom i posljednjem zločincu. No, moramo znati da nekažnjeni zločin ponovno potiče zločinca i u tom  smislu je ova presuda Karadžića samo forma bez sadržaja”, zaključio je dr. Hebrang, piše Direktno.hr.

Podsjetimo, Radovan Karadžić pravomoćno je osuđen na doživotni zatvor. Mehanizam za međunarodne kaznene sudove (MICT) u Den Haagu odbilo je žalbu bivšeg predsjednika Republike Srpske koji je prvostupanjskom presudom 2016. osuđen na 40 godina zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine tijekom rata u BiH. Žalbeno vijeće je procijenilo da je kazna određena prvostupanjskom presudom bila preblaga.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Život

Malenošću do nebeskih visina

Objavljeno

na

Objavio

20. ožujka 1917. godine rodio se fra Augustin Augustinović

Na današnji dan, prije točno 102 godine, 20. ožujka 1917.  malom brčanskom selu Prijedoru rodio se Anto Augustinović, kasnije fra Augustin, poznati franjevac, teolog, misionar i književnik koji je svoj život završio na glasu svetosti 1998. godine u Venecueli. Fra Augustin je za svećenika zaređen u jeku Drugoga svjetskoga rata, a doktorirao je bibliku u Rimu.

Jedno vrijeme radio je kao profesor u Jeruzalemu, gdje je istraživao život gospodina našega Isusa Krista. Udobnu profesorsku fotelju zamijenio je vlro zahtjevnim misionarskim radom u Venecueli, gdje je podigao tri župe. U tim je župama Carizalu, Capayi i Caucagu gradio crkve i škole.

Među svećenicima je jako cijenjen zbog svojega znanstvenoga rada. Napisao je 60-tak teoloških djela, od kojih je najpoznatija Povijest Isusova, a koja je prevedena na 40-tak jezika. Pisao je za najveće časopise svojega vremena, a poznat je i po književnim djelima – kratkim pričama zavičajne tematike: Priče iz doline i Od obale do obale. Veliki broj rukopisa u originalnom obliku nalazi se u Republici Hrvatskoj.

Umro je na glasu svetosti 24. srpnja 1998. godine, a narod u Venecueli mu se za zagovor moli i danas.  Iako je poprilično nepoznat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, studenti na Katoličkim bogoslovnim fakultetima djelo fra Augustina Augustinovića uzimaju za teme svojih seminarskih i diplomskih radova.

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari