Pratite nas

Kultura

Fra Karlo Lovrić opjevao veliki uspjeh Luke Modrića

Objavljeno

na

Hrvatska ima najboljeg nogometaša svijeta! Prestižnu Fifinu nagradu The Best u ponedjeljak je u Londonu dobio Luka Modrić. Inspiriran ovim velikim uspjehom, fra Karlo Lovrić, bivši misionar u Švicarskoj, Lukin je uspjeh opjevao u pjesmi:

Zlatna nogometna lopta 2018. – Luka Modrić

Sve novine, svi pišu portali,
Luka Modrić onaj dječak mali,
Što čuvaše koze svoga oca
U zabiti negdje kod Obrovca.

Premda mali, vuka se ne boji
I u uspjeh životni ne dvoji.
S tugom svoje on ostavlja koze,
Roditelji najnužnije voze,

Kad četnici ubiše mu djeda,
Od njeg pogled odvojit se ne da.
On iz sela u grad Zadar stiže,
Stalno oči prema gore diže.

Traži djeda, koze svoje traži
I on tako svoje snove blaži.
Mrtvom djedu obećava Luka
Zaigrati on će u Hajduka.

U Zadru se uklopio mali,
U školu ga roditelji dali.
Uči, igra …lopta mu je draga,
Tu počinje životna mu saga.

I opet su prepreke na putu,
Uvijek dečko u istom kaputu…
Mali, žgoljav… tu talenta nema,
U Hajduku… Luka nije tema.

U Dinamu… u njem nešto vide…
Ima sumnje, kao da se stide
Javno reći, kapital je mali,
Sa osamnaest Zrinjskom su ga dali.

Tu je mnogo naučio Luka,
Udaralo, bio na sto muka…
Nakon kušnje Dinamu se vraća
I ozbiljnog nogometa laća.

S Dinamom je titule osvaja,
Pljeskala mu navijačka raja.
Mnogi su ga primijetili vani
Za Modića stigli bolji dani.

Međ prvima Tottenham se javi,
Dinamo mu probleme ne pravi.
U tom klubu pokaza umijeće,
Ubrzo će on na staze veće.

Real Madrid njega hitno želi,
To i Luku bome razveseli.
Nije išlo glatko prvih dana,
Kritičara bilo sa svih strana.

Promašaj je, za Real on nije,
Ali Luka u srcu se smije.
Kao dječak ne bojah se vuka
Izdržat ću, ne bojim se muka.

Izdržao, sad ga Real slavi,
Kad on igra, tek onda je pravi.
U Vatrenim razmišljanja ista,
K’o tobože, nikad nije blista.

U Rusiji pokazao svima,
Da on mjesta, gdje god bio, ima
Zato FIF(A)-i to promaklo nije,
Da se Luka Zlatnoj lopti smije.

Konkurente pomeo je svoje,
Neki u to još i dalje dvoje,
Pogotovo, Ronaldo i klapa…
Salah prizna, skida mu se kapa.

S trideset i tri osvoji je Luka,
Mnogima je on zadao muka.
Kad on loptu uza desnu drži
I pogledom i loptom je brži.

Lopta ide kamo on je vodi.
Protivniku, dakako, ne godi,
Ali zato hrvatskome puku
BOG podari Lijepoj Našoj Luku!

Međugorje, 25.9 rujna 2018.

hrvati.ch

 

Modrićev pobjednički emotivni govor: Pozdrav mojoj Hrvatskoj

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kultura

Književna besmrtnost Pavla Pavličića

Objavljeno

na

Objavio

Akademik Pavao Pavličić u srca hrvatskih ljubitelja književnosti ulazi od malih nogu te se moja generacija ljudi sada u poznim 40-tim, na neki način i odgajala uz djela književnog “Mozarta s Dunava” , čija olovka piše i piše i nikako da stane. Napisao je 101, a objavio sto književnih djela, što je i više nego dovoljan opus za ozbiljnija istraživanja. Ovo je samo jedan mali kratki zapis o čovjeku naših dana, koji je prešao granice velikih književnih stvaratelja i koji je već odavno ušao u hrvatsku književnu besmrtnost.

U aktualnom književnom trenutku u Republici Hrvatskoj najveću pozornost plijeni rad jednoga umirovljenika.  Neki će reći kako njegov rad više liči na rad čovjeka u najbpljim godinama te da mu   umirovljenički status uopće ne odgovara niti priliči, a niti je argumentiran. Čak štoviše, akademik Pavao Pavličić u svom osmom životnom desetljeću stvara  svoja najbolja književna  djela, pa ne čudi da se nakladnička kuća, kojoj pripada, zagrebački Mozaik, ovih dana odlučuje tiskati i drugo izdanje knjige “Bakrene sove”, a čije je prvo izdanje tiskano i objavljeno prije samo nekoliko mjeseci.

Akademik Pavao Pavličić u srca hrvatskih ljubitelja književnosti ulazi od malih nogu te se moja generacija ljudi sada u poznim 40-tim, na neki način i odgajala uz djela književnog “Mozarta s Dunava” , čija olovka piše i piše i nikako da stane. Napisao je 101, a objavio sto književnih djela, što je i više nego dovoljan opus za ozbiljnija istraživanja. Zato se nakladnička kuća “Mozaik” vjerojatno i odlučila djela izdavati izabrana djela. Nakon prvoga kola, evo i drugoga, a kojega je složila i priredila književnica Julijana Matanović. Vidi se da to nije bio samo urednički posao, nego posao pun ljubavi prema dragom čovjeku, književniku, profesoru, pa sada, eto, i suprugu. Kad se uz znanje i rad ugradi i ljubav, onda zasigurno djelo dobiva na posebnoj kvaliteti i sadržajnosti te emociji.

Tijekom predstavljanja drugoga kola izabranih djela Pavla Pavličića, profesorica Matanović se složila kako se radilo o teškom izboru. Dakako, nije lako izabrati pet najboljih od 100 izuzetno dobrih knjiga, ali za znalca svojega posla kakva je profesorica Matanović, posao se  mogao uspješno i završtiti. Posebno iz razloga što je urednica i strasna čitateljica Pavličićeve književnosti, a koja je u drugom kolu sastavljena od isključivo lektirnih naslova. Drugo kolo izabranih djela Pavla Pavličića urednice Julijane Matanović., sastoji se iz sljedećih djela: “Nevidljivo pismo (1993.), “Škola pisanja”(1994.), “Diksilend” (1995.),  memoarski zapisi “Šapudl”(1995.) i “Kruh i mast”(1996.) te “Devet spomenika” (2006.).

Gostujući u današnjem “Dobro jutro, Hrvatska” književnik Pavličić je potvrdio našu tezu o njemu kao neumornom radniku na “Njivi Gospodnjoj”, kazavši kako jednako kao i do sada nastavlja produktivno pisati. Njegova književna duša rađa nove ideje, pa kaže kako želi napraviti jednu knjigu o popularnim popijevkama i njihovim tekstovima, za koje se čak i ne zna  tko im je autor a svi ih pjevamo.

Ovo je samo jedan mali kratki zapis o čovjeku naših dana, koji je prešao granice velikih književnih stvaratelja i koji je već odavno ušao u hrvatsku književnu besmrtnost.

Anto Pranjkić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kultura

KRVAVA TROBOJNICA

Objavljeno

na

Objavio

Velimir Velo Raspudić: “Nema ništa teže nego izgubiti voljenu osobu u ratu! Ali nekako se ne mogu oteti dojmu da je možda najteže izgubiti brata. Ovu pjesmu posvećujem svima koji su osjetili takvu bol.”

KRVAVA TROBOJNICA

“Davno je to bilo”: kažu!
“Tko se još i sjeća rata”?
Ne bi tako govorili,
da su izgubili brata!

I sad mojoj staroj majci
bistra suza lice mije.
Čekala ga ona dugo!
Vratio se nikad nije!

Često njoj u san svrati,
pa se tužna jutrom budi.
Za svog sina Boga moli .
Ne proklinje, niti sudi!

Tužan otac i sad gleda
niz poljanu u daljine.
Kao da mu čitam misli:
“Vrati mi se mili sine”!

Ali on se vratit neće,
to mi kaže suza s lica.
Njega crna zemlja krije
i krvava trobojnica!

Velimir Velo Raspudić / Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari