Pratite nas

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Biskupa ušuti, a glazbu do daske

Objavljeno

na

U kolumni fra Mario Knezović komentira zašto se htjelo ušutkati biskupa Ivasa. Čitajte i o tome zbog čeka se Franji Topiću ne sviđa Sarajevo, kako se može biti pošten Hrvat i je li Hajduk živi vječno.

Biskupa ušuti, a glazbu do daske

Mario-Knezović-600x369Bili smo svjedoci medijske hajke na šibenskoga biskupa Antu Ivasa koji je progovorio o nesnosnoj buci koja je dolazila iz noćnoga kluba u blizini njegove biskupije. Mediji „lijevoga” usmjerenja žurili su biskupa obilježiti kao nazadnoga, staroga i konzervativnoga klerika koji ne razumije život mladih i kojega je pregazilo vrijeme. Umjesto da su dignuli glas kako bi ušutkali prekomjerne decibele, koji ne daju mirnoga sna mnogim Šibenčanima, oni su ustali kako bi ušutkali biskupa. Ispada, čudne li logike, da više smetnje pravi tihi glas biskupa nego cjelonoćna dreka i glazba iz disko kluba. Ipak, tako mi se čini, medijska prozivanja biskupa Ivasa imala su i drugu skrovitu stranu. Njegova izvrsna i otvorena propovijed, koju je održao u Kninu povodom dana Domovinske zahvalnosti, bila je okidač za medijske napade na njega. Biskup je u Kninu izrekao ono što nije milovalo uši tih „ljevičara” koji si umišljaju kako su oni pretplaćeni na tumačenje istine o svemu, pa čak i o Domovinskome ratu. No, istini za volju, čudi i činjenica da gradonačelnik Šibenika Željko Burić, koji je iz redova HDZ-a i koji kaže za sebe da nije ovaj „ljevičar”, ne bijaše jasniji u svome stavu kako bi stao na stranu onih koji traže miran san u gradu. U izjavi za javnost gradonačelnik je rekao da se i biskup Ivas mora privikavati na buku. Umjesto da komunalna služba i sam gradonačelnik rješavaju problem oni pozivaju biskupa na prilagođavanje na nered. Koja drskost! Je li uzrok takvoj izjavi i savjetu za biskupa činjenica, kako navode mediji, da je gradonačelnik prijatelj s vlasnicima toga noćnoga kluba Azimut? Ispada da u zemlji Hrvata ništa ne može bez izravne sprege kapitala i politike. Moralna i vjerska načela iznose se samo u vrijeme predizbornih kampanja, a poslije se pleše kako „gazda” kapital svira.

Franji Topiću se ne sviđa Sarajevo

Nekoliko sam puta pročitao i na više mjesta provjeravao je li zbilja dr. Franjo Topić, predsjednik Hrvatskoga kulturnoga društva Napredak, rekao da su Hrvati u Sarajevu nepoželjni. Donedavna je čak postojala mogućnost da dr. Topić postane gradonačelnikom toga istoga grada gdje se očito svi ne osjećaju kod kuće. Naime, Uprava Kliničkoga centra Sveučilišta u Sarajevu iznevjerila je dogovor postignut s Hrvatskim kulturnim društvom Napredak o povratku zgrade nekadašnjega učeničkog konvikta Kralj Tomislav, odlučivši ponuditi tu vrijednu zgradu u najam na javnome natječaju. Na to je monsinjor dr. Franjo Topić kazao kako je riječ o postupku s jasnom političkom porukom da Hrvati i njihove institucije nisu poželjni u glavnome gradu Bosne i Hercegovine. Dobro jutro Franjo! Svakako je dobro da je dr. Topić ovo izgovorio jer, istini za volju, njegova izjava u Sarajevu ima težinu i argumentirana je. To je čovjek koji je svojim marljivim djelovanjem, sviđalo se to nekomu ili ne, mnogo učinio za Sarajevo, a onda i za Hrvate u njemu. Čovjek se pita što se može drugo i očekivati kada je i kardinal Puljić bio na meti za deložaciju i progon. Oduzeta imovina Crkve je privatno vlasništvo i umjesto da se ta imovina vrati i da se uz to izvrši nadoknada za višegodišnje služenje tim prostorima, Crkva dobiva odgovor kako njoj to ne treba i kako je veleposjednik. Tko li je samo to sarajevsko pravo napisao. Zasigurno je dr. Topić odavno svjestan da priča o multietičnome gradu uvijek završava ondje gdje malobrojniji trebaju dobiti ono što im pripada. Jer kada ti ne daju tvoje, kako možemo živjeti u nadi da se u tome gradu može dobiti bilo što drugo što pripada uljuđenim i ravnopravnim građanima. Ako Franjo Topić, multietično raspoloživ, doživljava sarajevsko nerazumijevanje i nepravdu, kako li je onda onima koji nisu u javnosti poznati i priznati kao prijatelji toga grada?

Pošten Hrvat

Kako je lijepo pisati o lijepim stvarima. Lijepo je doznati da postoji Hrvat, i uz to političar, koji je skroman, pošten i ponizan. Riječ je o predsjedniku Urugvaja Joseu (Josipu) Mujici, podrijetlom Hrvatu. On glavninu svoje plaće daruje siromašnima. On nema zaštitare ili službeno vozilo. Vozi automobil star 27 godina. Sa suprugom uzgaja cvijeće u vlastitome vrtu i prodaje ga. Živi u seoskoj kući u blizini Montevidea. Ne boji se svoga naroda kojemu služi i zato ne želi zaštitare. On smatra da se politikom ne bi smjele baviti osoba koja voli novac. Za svoga četverogodišnjeg mandata gotovo je potpuno iskorijenio siromaštvo i korupciju u Urugvaju. I premda ga zovu siromašnim predsjednikom, on za sebe kaže da nije siromašan nego samo skroman. Pred Hrvatskom su uskoro predsjednički izbori. Imamo li se pravo nadati ovakvu tipu predsjednika ili predsjednice? Teško. Jer mnogim našim političarima je novac drag, a zaštitari ih čuvaju od vlastitoga naroda. Sjećamo se dobro vlade pokojnoga Ivice Račana, a i ostale su na žalost bile takve, kada su ministri govorili da će voziti bicikle, kada ono nakon izbora ti isti „biciklisti” pred Banskim dvorima osvanuše u skupocjenim limuzinama. Koliko je zemljopisno daleko od nas Urugvaj, još je dalje to da bi naši političari proizvodili cvijeće, živjeli u skromnoj seoskoj kući i davali glavninu plaće sirotinji. Umjesto proizvodnje cvijeća, oni proizvode siromahe kako bi oni ostvarili svoje bogatstvo.

Hajduk živi vječno

Svjedočio sam prekrasnomu ozračju na stadionu Poljud na utakmici između Hajduka i Dnipra. Cijeli je stadion sat prije utakmice pjevao. Budila se nada da David može nadjačati Golijata. U ljudima se vidio ponos i prkos koji se stapao u još jednu hajdučku priču. Ja, kao dinamovac, bio sam zavidan na takvoj scenografiji. Na Maksimiru odavna toga nema. Tamo stanuje samo novac i njemu se kliče umjesto voljenomu klubu. Treba istaknuti i to da osim pjesme i navijačkoga bodrenja nisam čuo psovke koje bi bile upućena s poljudske tribine. Nisam je čuo s tribini gdje sam s gorljivim hajdukovcima pratio utakmicu. Hajduk nije prošao dalje. No, publika je i dalje pjevala. Zlobnici su stvorili izjavu kako su navijači Hajduka jednaki Srbima jer i poraze slave! Naravno, da toj tvrdnji nema mjesta, osim što je domišljata. Sve je bilo prekrasno i kao dinamovac pjevao sam za Hajduk. Jedino nisam pjevao da bi trebalo gaziti purgera, kao što ne bih ni pjevao ubi tovara. Naprotiv, volio bih da taj tovar (magarac) postane jak i brz kao konj. I pri polasku kući nametnula mi se misao da je Hajduk najsličniji našim državama BiH i Hrvatskoj. Hajduk ima navijače i ponos, ali nema vođe koji bi im omogućili uspjeh i radost. Tako je i s našim državama. Narod hoće i zna, ali ga nema tko povesti naprijed.

Fra Mario Knezović/Naša ognjišta/fratar.net

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Hrvatska

Mons. Jure Bogdan: Pravi odgovor na zlo nije mržnja nego ljudska blizina i ljubav

Objavljeno

na

Objavio

foto: Hina

Vojni ordinarij mons. Jure Bogdan je u subotu u propovijedi u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnji, na 26. obljetnicu masakra koje su u tom mjestu počinile JNA i paravojne srpske postrojbe, naglasio kako su pravi odgovor na zlo uvijek samo ljudska blizina, ljubav i pažnja, a ne osveta i mržnja jer mržnja donosi mrak iz kojeg se nikad ne vidi cjelovita istina.

“Ovdje kao i u svim sličnim situacijama razbojstava i ubojstava, vrijede kršćanska načela i valja ih poštovati. Ne može se mržnjom pobijediti mržnja. Ne može se osvetom pobijediti zlo. Ako na zlo pokušavamo odgovoriti zlom, onaj koji nam je nanio zlo uspio je. I nas je uveo u labirinte mržnje i sunovratio u ponore zla. Doveo nas je na svoju neljudsku razinu,” rekao je mons. Bogdan na misi za sve stradale u Domovinskom ratu.

kod spomen-obilježja masovne grobnice „Ruža za poginule branitelje i civile“, u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije.

“Osveta je nemoć izazvana zlom. Promašen je pokušaj onih koji duboke rane poznate i manje poznate iskorištavaju za vlastite interese, bez poštovanja i samilosti prema poginulima. Poigravati se dostojanstvom poginulih žrtava i s patnjom živih, veliko je zlo,” rekao je i dodao da je potrebno što prije zaklopiti ove ružne stranice i okrenuti se budućnosti.

Kolonom sjećanja “Korak po korak”, u kojoj je bilo više od 15.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske, u subotu je u Škabrnji obilježen Dan sjećanja na žrtve masakra koji su u Škabrnjki počinili pobunjenici i JNA. Škabrnja je imala 86 žrtava.

Kod spomen obilježja vijence su položili državno izaslanstvo u kojemu su bili potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, potpredsjednik Hrvatskog sabora Milijan Brkić, ministar turizma Gari Cappelli i ministar prometa, pomorstva i infrastrukture Oleg Butković, te izaslanstva Zadarske županije i brojnih braniteljskih i civilnih udruga.

Dan sjećanja na žrtve u Škabrnji završio je komemorativnim skupom na Trgu Franje Tuđmana i polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća ispod središnjeg križa na Groblju sv. Luke. (Hina)

Brkić i Krstičević iz Škabrnje: Dok je svijeta i vijeka, moramo ustrajati na progonu velikosrpskih zločinaca!

facebook komentari

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Riječ domoljublje pokušava se izbaciti iz rječnika ljubavi i uvrstiti među psovke

Objavljeno

na

Objavio

Foto: zg-nadbiskupija

Zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško predvodio je u četvrtak 16. studenog u zagrebačkoj katedrali misu zahvalnicu u povodu pete obljetnice oslobađanja hrvatskih generala Ante Gotovine i Mladena Markača.

Biskup Šaško u uvodu euharistijskog slavlja istaknuo je kako je puno  dana koje je važno njegovati u hrvatskome spomenaru, ali su među njima posebno dragocjeni oni koji nose spomen hrvatske radosti.

Takav je dan, nastavio je, i onaj petak koji smo živjeli prije pet godina, s jasnim osjećajem da se jedna presuda zemaljskoga suda ne tiče samo dvojice hrvatskih generala, nego cijeloga naroda, države i, što je najvažnije istine – rekao je Biskup.

Uvodeći u svoju homiliju Biskup se prisjetio večeri uoči donošenja oslobađajuće presude hrvatskim generalima, kada je u svetoj misi naviješteno isto Evanđelje kao i danas, ista Isusova riječ: Kraljevstvo je Božje među vama.

Svaki put u ozračju govora o hrvatskim braniteljima osjetim isto – prisutnost Kraljevstva koje postoji, živi, djeluje u srcima ljudi koji su spremni sebe darivati. I kada se ta nutarnja snaga očituje izvanjski, donosi čudesne plodove koje nitko ne može previdjeti niti ih tko može osporiti – rekao je biskup Šaško.

Istaknuo je kako u vremenima velikih progonstava i kušnja, neobranjeni, siromašni i zlostavljani lako dobiju dojam da je Bog daleko, da je napustio nadzor nad tijekom povijesti.

U takvim trenutcima prividne Božje odsutnosti, proroci posežu za apokaliptičkim načinom govora, apokaliptičkim, što znači razotkrivajućim, jer nastoje tu bezizlaznost osvijetliti svjetlom vjere, razotkriti stvarnost onoga što prekriva privid, da bi pomogli ljudima nastaviti hod – kazao je biskup.

U homoliji je upozorio na lažne proroke koji ljudima govore o površnim rješenjima, pokazuju ciljeve koji kratkotrajno bljesnu, ali nemaju vrijednosti, nude zamjenu za Boga i njegovo kraljevstvo, što otvara rane novih razočaranja.

Ako je uistinu Kraljevstvo Božje među nama onda se s pravom valja pitati jesmo li ga našli u svome životu, u životu bližnjih, svoga naroda? U ozračju branitelja možemo pronaći u izobilju. Čitajući i listajući knjige koje su sačuvale spomen na obranu Hrvatske od srpskih zlostavljača, pa tako i monografiju o Specijalnoj policiji; gledajući fotografije i lica, bio sam potaknut moliti.

Takve se knjige mogu listati kao i druge, može ih se pokušati čitati, ali iznad toga pokušaja živi svijest da te knjige nemaju korica, da je listova puno više i da ih prolaznost ne može uvezati. I zagledan u lica živih i pokojnih, uz molitvene zazive – hvala ti Gospodine za njih – zagledan u prizore: bolne, šaljive, nježne i potresne, javlja se pitanje: Što ih povezuje i odakle im snaga? – naglasio je Biskup.

Govoreći o značenju riječi specijalan, podsjetio je Biskup da specijalnim danas zovemo sve ono što je zbog nečega posebno.

Pripadnici specijalnih postrojba nosili su upravo taj poziv: biti početak, prepoznatljiv i nošen ljubavlju. Često puta neprimjetni, ali itekako prisutni. Poput klice iz koje su se širile grane oduševljenja i poleta, poput kvasca koji je dao da bude dovoljno hrane za sve – rekao je.

Kazao je kako naš kršćanski spomen nije prikovanost uz prošlost, već je on uvijek izvor novoga, baš kao i euharistija u kojoj se spominjemo i obnavljamo Kristovom prisutnošću te postajemo dionicima Božjega vremena, Božje sadašnjosti.

Važno je i da spomenici u Hrvatskoj budu odrazi istine, odrazi s lica mladića i djevojaka, čije živote ne smijemo samo prelistati; odrazi trpljenja koji daju odgovore zašto se i danas vrijedi žrtvovati za domovinu, u vremenu kada se riječ domoljublje pokušava izbaciti iz rječnika ljubavi i uvrstiti među psovke. Lijepo je da smo nakon pet godina ponovno došli baš ovamo pronaći toplinu hrvatske radosti. Njeni će ju neprijatelji svakako gušiti, osporavati njenu snagu, prikazivati ju kao dvojbenu i nepotrebnu. Bez nje postajemo umorni, ranjivi, otuđeni. No, kraljevstvo je Božje među nama. To je istinski razlog radosti, sigurnosti i nesebičnosti. Tu je i snaga budućnosti naše domovine – zaključio je biskup Šaško u svojoj homiliji.

U koncelebraciji euharistijskog slavlja bila su četrnaestorica svećenika. Slavlju su prisustvovali i predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, umirovljeni generali Hrvatske vojske Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak, potpredsjednik Vlade RH i ministar obrane Damir Krstičević, ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske Mirko Šundov, pripadnici Specijalne policije te hrvatski branitelji.

Nakon euharistijskog slavlja, u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta upriličeno je predstavljanje monografije ”Specijalna policija u Domovinskom ratu”

Vukovarci i Hrvatska se u studenom prisjećaju najtužnijeg dana i strahota velikosprske agresije

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari