Connect with us

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Božja valuta je ljubav

Published

on

Često ćemo čuti, osobito od starijih osoba, nakon nekoga urađenoga posla ili dobroga dijela kako će nam za to Bog platiti. Ta plaća nije vremenita. Misli se na ono što je neprolazno i vječno.

Znamo čuti i to kako Bog ne plaća svake subote. Opet i time želimo kazati kako njegovom sudu i oku ništa promaknuti neće. Ta svi ćemo stati pred Božje sudište. Iznimki nema. Ta svatko će od nas za sebe Bogu dati račun, kako čitamo u poslanici Rimljanima. Taj račun je ispis naših dijela i nedjela. Taj račun je osobito ispis naše ljubavi ili ne ljubavi prema bližnjima.

Božji računi su potpuno drugačiji od naših zemaljskih računa i računica. Još je starozavjetni prorok Izaija zapisao: „Jer moje misli nisu vaše misli i puti moji nisu vaši puti, govori Gospodin. Visoko je iznad zemlje nebo: tako su visoko puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli. (Iz 55, 8-9.)

Kako premostiti ovu udaljenost? Samo mostom ljubavlju prema bližnjemu. Na putu barijera između nas i Boga moramo rušiti zidove naših predrasuda, osuda, mržnje, zavisti, naše umišljene pravde i krivo intoniranih načela i stilova života. Moramo se osloboditi naših misli, koje su daleko od božjih misli, kako bi poprimili evanđeoski mentalitet. Mentalitet Božje ljubavi koja gleda i vidi drugim očima.

Kako li je se čovjek loše predstavio u trenutcima kada Bog pokazuje svoju divnu ljubav prema svima vidimo iz slijedeće Isusove geste. Kad Isus poziva u rad radnike u svoj vinograd on jednako daje plaću i onima koji su cijeli dan trpjeli žegu dana kao i onima koji dođoše pred kraj samoga posla oko „jedanaeste ure“.(usp. Mt 20, 1-16). Isus ničim nije prekršio dogovor s onima koji su cijeli dan radili. Oni su plaćeni pošteno, pravično i po dogovoru.

No, čovjek uskogrudnosti ne može podnijeti kako se drugome oko njega događa dobro. Zavist, ili kako Isusu reče, „zlo oko“ je uzelo maha. Zato su, kako nas Izaija upozorava, naše misli daleko od Božjih misli koliko je daleko nebo od zemlje.

Isus nam u svakoj prigodi očituje ljubav. Za njega nema onih koji su zakasnili služiti, raditi, činiti dobro, ostvarivati plemenitost. On čeka na nas. Započeti činiti dobro nikad nije kasno. U Boga nije uključena štoperica koja otkucava vrijeme, kod njega je uključeno srce koje otkucava ljubavlju. Bez plaće će ostati samo oni koji su prešutjeli Božji poziv, odmahnuli rukom, da idu u njegov vinograd i da počnu djelovati na njivi Gospodinovoj. Jer s te njive dolaze stostruki plodovi, a s njive ovoga svijeta u slici kukolja i korova dolazi neplodnost, plač i škrgut zubi. Važno je na čiji smo plug ruke stavili i čiju njivu oremo.

Bolno je čuti, kao što posvjedoči jedna osoba u radijskoj emisiji, da se kroz život prije obraćenja više radovala tuđoj nesreći i zlu nego li vlastitim uspjesima. To je ono „zlo oko“. Što se u nama mora promijeniti da se radujemo i tuđoj radosti, te da plačemo i suosjećamo s uplakanima.

Trebamo početi živjeti od Isusove računice, njegova pogleda na stvari, a osloboditi svoje srce od mjera i principa svijeta gdje odmah i sada hoćemo uspjeh koji je materijalno opipljiv. Kada bismo, unatoč ljudskih nesavršenosti, voljeli druge, kao što dijete voli svoju majku odavde do neba, nas bi stizala Božja plaća koju nitko ne može ugroziti. Ljubav je plaća koja se troši i dijeli, a nikada nestati neće. „Ljubav nikad ne prestaje.
Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. (1 Kor 13,8) Piše: fra Mario Knezović

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari