Pratite nas

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović – Čuvajte se ovih ljudi!

Objavljeno

na

65 tipova ljudi kojih se treba čuvati sastavio je fra Mario Knezović:

Dugo, baš dugo vremena i često me ljudi pitaju kakvih ili kojih se ljudi čuvati. Odlučih, nakon dužega promišljanja sastaviti popis 65 vrsta ili tipova ljudi kojih se treba čuvati.

Isus u svojoj poruci kaže da se čuvamo ljudi (usp. Mt 10,17). Mislio je na one koji će nas predavati vijećima, privoditi, izdavati, zlo na nas svaliti, u tamnice voditi.

Potaknut Isusovim savjetom načinio sam popis kakvih se ljudi u naše vrijeme treba čuvati. Čuvati ih se ne znači odbaciti ih, prezreti, mrziti i osuditi. Čuvati ih se znači čekati njihovu (našu) promjenu, obraćenje i ne dopustiti im da oni utječu na naše stavove, usmjerenja i osjećaje.

Iz moga kuta gledanja čini mi se da se treba dolje popisanih ljudi čuvati. Naravno da ovaj niz može biti i proširen. To i vi sami možete učiniti. Među ovima ćemo najvjerojatnije pronaći i vlastito ja. To je dobro. Nismo (nisam) posve izuzeti od ovih karakteristika, napisao je fra Knezović te nam poslao sljedeći popis:

Čuvajte se onih koji nisu čitali, a pišu.

Od onih koji nisu ratovali, a pričaju o bitkama.

Od onih koji pričaju o gradnji zgrada, a ne znaju što je cement i mistrija.

Od onih koji su hrabri uslijed alkohola.

Od onih koji se kriju u masama.

Od onih koji se bore za ljudska prava, a promiču pobačaj.

Od svećenika koji drugima tovare bremena, a sami prstom ne miču.

Od biskupa u kojih ne udara srce, nego zakon.

Čuvajte se karizmatika koji govore u jezicima, a ne pričaju s ukućanima i braćom.

Od političara koji su zaboravili na riječ ostavka.

Od uhljeba koji jedu svježi kruh.

Od grlatih koji zašute kada treba nešto važno reći.

Od onih koji hode crvenim tepisima, a duša im je crna.

Od dodvorica kojima je uvijek dobro.

Od vjernika koji brzo osuđuju, a sporo praštaju.

Od promicatelja zakona bez pravednosti.

Od liječničkih taština i profesorskih veličina.

On onih koji nisu plakali, a uzrok su tuđih suza.

Od onih koji se junače, a i vlastita sjena ih straši.

Od onih koji navješćuju svjetlo, a ni svijeće upalili nisu.

Čuvajte se interesnih boraca za fotelje u ime naroda i Crkve.

Od crkvenjaka koji nakon „laktanja“ za tron svoj uspjeh pripisuju Duhu Svetomu.

Od isfrustriranih časnih sestara i mrzovoljnih fratara.

Od popova koji „popuju“, a svomu egu robuju.

Od duhovnika koji propovijedaju samo strah i govore da je sve mrak.
Od onih koji svećenike izruguju, a s njima u molitvi ne druguju.

Čuvajte se ljudi velikoga ega, a maloga mozga.

Od laganoga uspjeha, brzoga karijerizma i niskih strasti.

Od prijatelja koji zarobljavaju i slobodu sputavaju.

Od škrtih ljudi koji pričaju o milijunima.

Od onih koji se klanjaju vlasti bez imalo časti.

Od onih koji kažu da je sve dobro, od onih koji kažu da je sve loše, a najviše od onih kojima je sve svejedno.

Od „svetaca“ smrknuta lica i od onih koje ne vole djeca.

Od novinara koji poslušnički izvršavaju nesavjesne zadatke.

Od medijskih urednika koji obrađuju ispod stola naručene teme.

Od ljudi koji vas srdačno grle, a ne žele da živite bez mrlje.

Od domoljuba s rukom na novčaniku, umjesto na srcu.

Od kritizera i komentatora skrivenih iza tuđih imena.

Od onih koji kritiziraju, a ne prihvaćaju kritiku.

Od onih koji mlade sputavaju, a ne žele im biti suputnici.

Od onih koji su svakomu loncu poklopac, a oni nikako da začepe.

Od onih koji dodaju sol na tuđu ranu, a sami su neslani.

Od „frajera“ bez pokrića.

Od onih koji „lome“ ženska srca, a nemaju kičme.

Od pjevača koji se obogatiše na humanitarnim koncertima.

Od lijenčina koji spavaju do podne, a pričaju o ljepoti jutra.

Od besposličara koji nemaju para.

Od kockara, „kurvara“ i vračara koji žive od tuđih para.

Od trgovaca koji za „Judine škude“ svoje dostojanstvo nude.

Čuvajte se pričalica kako Crkva ima novca, a njihova novčanica nikada nije zvecnula u kasici milostinje.

Od onih koji te vječno ogovaraju, a s tobom srdačno razgovaraju.

Čuvajte se „Ustaša“ koji pričaju o rijeci Drini, a ni na Neretvi nisu bili.

Od komunjara koji promiču toleranciju i snošljivost, a Tito im je uzor.

Od ratnih profitera i dezertera.

Od „tatinih“ sinova i medijskih spinova.

Od onih koji su dužni, ali zbog toga nisu tužni.

Od onih koji na visok položaj pucaju, a nisko stoje.

Od pušača koji ne kupuju cigarete.

Od onih koji potežu za novčanik, a ne plaćaju.

Od „tajkuna“ koji ne vode o radnicima računa.

Od licemjera koji su pristojni i svima gode.

Od „nedodirljivih“ koji u tuđe živote diraju.

Od ljubavnika koji se kunu u vjernost nakon trećega bračnog posrnuća.

Od djevojaka i žena bez osmijeha, stida i nježnosti.

Od studenata koji su uvijek znali, ali su ispit pali.

Od profesora niskoga znanja, a visokih kriterija.

U konačnici čuvajte se onih koji ne žele prići kajanju, primiti oprost, izgovoriti ispriku, poniziti svoju uzvišenost, pasti na koljena, sići s trona i reći: Grješan sam čovjek!

Čuvajte se ljudi koji druge gledaju kroz grejšnu prošlost, a ne kroz milosnu budućnost.

I na kraju čuvajmo se da bi došli dani da uopće ne moramo pisati od koga se treba čuvati.

Fra Mario Knezović

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

25. obljetnica diplomatskih veza Svete Stolice i Izraela obilježena u Zagrebu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić i Veliki kancelar Hrvatskoga katoličkog sveučilišta (HKS) u Zagrebu pozdravio je sudionike Konferencije povodom 25. obljetnice uspostave diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Države Izrael koja je u ponedjeljak 11. studenoga, u organizaciji Veleposlanstva Države Izrael, Apostolske nuncijature u Republici Hrvatskoj, Zagrebačke nadbiskupije i HKS-a, te pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović, svečano otvorena u Sveučilišnoj Velikoj dvorani.

– Gledajući nas ovdje okupljene, postaje jasno da taj događaj uspostave diplomatskih odnosa ima puno šire značenje od jednoga međudržavnog bilateralnog čina, ostvarenoga najprije potpisivanjem Temeljnoga ugovora u prosincu 1993. godine između Svete Stolice i Države Izrael, koji je stupio na snagu 10. ožujka 1994. godine, a zatim su se 15. lipnja 1994. godine otvorila veleposlanstva u Tel Avivu i Vatikanu. – kazao je kardinal Bozanić, upućujući, između ostaloga, zahvalan pozdrav predavačima koji su došli iz Izraela, Vatikana i Austrije kako bi pomogli razmatrati, prisjetiti se, ponovno otkriti duboke poveznice i izvorišta zajedničkoga hoda u dijalogu između kršćanstva i židovstva.

Govoreći kako je događaj od prije 25 godina znak koji ne prestaje privlačiti i poticati, Kardinal je istaknuo kako je uspostava diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Države Izrael – plod ne samo dijaloga koji se oslanja na uvide i smjernice Drugoga vatikanskog koncila, nego i zauzetosti konkretnih ljudi potaknutih djelovanjem Božjega Duha, među kojima se s posebnim poštovanjem sjećamo pape Ivana Pavla II., kojega u Crkvi častimo kao sveca. (…) Ta 1994. godina, u povezanosti s papom Ivanom Pavlom II., draga je hrvatskomu narodu i našoj Crkvi, jer u rujnu te godine on je prvi put pohodio Hrvatsku u Zagrebu, i to upravo u godinama ratnih stradanja, dok smo čeznuli za slobodom i mirom, navodi Zagrebačka nadbiskupija.

Budući da uspostavljanje odnosa uvijek poziva na njihovo razvijanje i snažniju suradnju, Kardinal je naglasio kako je ovaj povod također važan za Hrvatsku kao okvir koji omogućuje bolje uzajamno poznavanje i jačanje povjerenja. – U tome imamo dragocjenu zajedničku baštinu, na koju se možemo osloniti i nadovezati. U Zagrebu i Hrvatskoj, ne previđajući bolnu prošlost i razne zaprjeke, postoji bogata baština, osobito duhovna i kulturološka, međuodnosa kršćanstva i židovstva, na koju se treba vraćati, ponirati u dubinu i upoznavati nepoznato, ali i ispravljati iskrivljeno.

Pritom ne smijemo prešućivati hrabre i neustrašive muževe i žene koji su nam ostavili sjajno svjedočanstvo kako se i u teškim vremenima pomaže, svjedoči ljubav i poštovanje. S njima se Hrvatska treba ponositi jer oni su vrijedni pozornosti na europskoj i svjetskoj razini. –

U svome govoru Kardinal je posebno izdvojio prisutnost mladih, naraštaja rođena tijekom proteklih 25 godina: – Sa sviješću da su posude u našim rukama i srcu krhke, njima prenosimo vjeru, nadu i ljubav, s porukom da iskrena vjera, premda življena u različitosti, ne zatvara; upravo kao što ni istina ne zatvara i ne razdvaja, nego povezuje. Ideologije se tomu protive, jer one razgrađuju i stvaraju sukobe. – rekao je Kardinal.

Napomenuvši kako današnji dan vidi i kao prihvaćanje odgovornosti za vrijeme koje nam je povjereno, jer je puno područja u kojima osjećamo da treba progovoriti mudrost ukorijenjena u Objavi, iskustvo pročišćeno trpljenjem, kultura koja je izrasla i raste iz židovsko-kršćanskih korijena, pazeći da se nikada ne udaljimo od zaštite ljudskoga života, govor je završio riječima: – Ovdje smo u iskrenosti svoje vjere i dobre volje. Siguran sam da će nas to jačati u zajedništvu istine, međusobnog poštovanja i zbližavanja u svjetlu Božjega Duha. –

Osim Kardinala, sudionike Konferencije pozdravili su predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković, izaslanik Predsjednice Republike Hrvatske Sebastian Rogač, Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua, veleposlanik Države Izraela u Republici Hrvatskoj Ilan Mor i rektor HKS-a prof. dr. sc. Željko Tanjić.

Rektor Tanjić podsjetio je na riječi pape Franje upućene sudionicima Foruma o budućnosti zdravlja i ekosustavu sveučilišta organiziranog od strane Međunarodne federacije katoličkih sveučilišta prema kojima sveučilišni odgoj nije samo punjenje glave pojmovima: – Potrebna su tri jezika. Potrebno je da se u igru uključe različiti jezici: jezik uma, jezik srca i jezik ruku, tako da čovjek misli u skladu s onim što osjeća i čini, da osjeća u skladu s onim što misli i radi, da čini u skladu s onim što osjeća i misli.“ Prema tome, – i naš je današnji susret, kao i sva događanja vezana uz proslavu 25. obljetnice uspostave diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Države Izrael, u svjetlu ove važne obljetnice i Papinih riječi zapravo dio odgojnog procesa u životnoj školi međusobnog upoznavanja, dijaloga i poštovanja Židova i katolika, upravo u svjetlu ove obljetnice, bez obzira kolikog godina imali i koje službe obnašali. – istaknuo je Rektor.

Također je posebno istaknuo studente, koji uza sve poteškoće, uče povezati različite jezike sporazumijevanja koji nam otkrivaju bogati, često bolni i nadom ispunjeni odnos Katoličke Crkve i židovstva te se referirao na riječi kardinala Jeana Marie Lustigera, nadbiskupa pariškoga koji je za uspješan kršćansko-židovski dijalog istaknuo četiri pretpostavke i tri koraka:

– Prvo, kršćani moraju poznavati oba Pisma, Novi Zavjet i Prvi Zavjet, drugo, potrebno je poznavati post-biblijsko židovstvo u svom njegovom bogatstvu, treće, potrebno je zajedno ostvarivati konkretne inicijative djelotvorne ljubavi, služenja, pravde i mira i četvrto, tamo gdje postoje sukobi potrebno je biti prisutan i sve učiniti da prestanu neprijateljstva i da se shvati bol drugoga. A tri potrebna koraka da se u svemu uspije su molitva, obraćenje srca, na hebrejskom teshuvah, pojedinca i zajednice te studij i proučavanje u međusobnom dijalogu. Vjerujem da ovaj današnji skup na našem sveučilištu, mjestu studija, podučavanja i dijaloga, vođen molitvom za obraćenje srca svakoga od nas može učvrstiti naš zajednički hod. – kazao je rektor Tanjić, posebno zahvalivši predavačima koji će pomoći razumjeti ono što čini jedinstvenima u različitosti i pomoći započeti procese razumijevanja produbljujemo i razvijamo.

Prisjećajući se povijesti odnosa Države Izrael i Katoličke crkve, veleposlanik Države Izraela u Republici Hrvatskoj Nj. E. Ilan Mor rekao je kako je Drugi vatikanski koncil omogućio „revoluciju“ odnosa između Katoličke crkve i židovskoga naroda. Sam je Koncil, kako je rekao, bio trenutak transformacije Katoličke crkve. Ujedno je izdvojio i važnost deklaracije Nostra aetate o odnosima Crkve prema nekršćanskim religijama, osobito četvrti odlomak deklaracije u kojoj se promišlja o odnosu Katoličke crkve i Židova. Nj. E. Mor pozvao je na međusobno duhovno poštivanje te njegovanje dijaloga i političkih odnosa te, citirajući papu Franju da kršćanin ne može biti antisemit zbog svojih židovskih korijena, naglasio važnost prenošenja poruke deklaracije Nostrae etate na sveučilištima, u Crkvi, u političkom životu i medijima, a ponajviše mladima jer, kako je zaključio, obrazovanje omogućava nadilaženje fanatizma i osposobljava za dijalog.

Izaslanik Predsjednice Republike Hrvatske Sebastian Rogač podsjetio je kako je Hrvatska 2017. obilježila četvrt stoljeća diplomatskih odnosa sa Svetom Stolicom, a iste godine i dvadesetu obljetnicu odnosa s Izraelom. – Sveta Stolica zauzima posebno mjesto u sveukupnoj povijesti hrvatske države i naroda. Naše spone s Rimom su čvrste i neraskidive. Na drugoj strani zajedničkog nam Mediterana, nedavnim uzvratnim državnim posjetom Predsjednice Republike Izraelu učvrstili smo snažne temelje prijateljstva i partnerstva između Hrvatske i Izraela te potvrdili zajedničku želju za trajnom i strateškom hrvatsko-izraelskom suradnjom. – kazao je Predsjedničin izaslanik, apostrofirajući kako su odnosi Svete stolice i Izraela presudni, ne samo u diplomatskom i političkom smislu, već kao most i platforma dijaloga i razumijevanja dviju vjera odnosno kršćana, katolika i Židova općenito zbog čega je, osobito u kontekstu sve većih globalnih izazova i prijetnji miru, važan međureligijski i međukulturni dijalog.

Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Lingua, govoreći o teškoćama, ali i važnosti uspostave odnosa Svete Stolice i Države Izrael, apostrofirao je pontifikat pape Ivana Pavla II. koji je odrastao uz mnoge pripadnike židovskoga naroda te svjedočio holokaustu Drugoga svjetskoga rata. – Potrebno je vrijeme kako bi se izgradilo povjerenje i temelji za snažne odnose. Nadajmo se da će ova 25. obljetnica ojačati zajedničku volju Svete Stolice i države Izrael za rastućim uzajamnim povjerenjem i međusobnom poštovanju – kazao je mons. Lingua.

Predsjednik Sabora Gordan Jandroković u svome je obraćanju pozdravio inicijativu izraelskoga Veleposlanstva, Apostolske nuncijature i Hrvatskog katoličkog sveučilišta da se ovaj važan događaj obilježi i u Hrvatskoj. – Porukama na ovoj Konferenciji dat ćemo snažnu potporu daljnjem osnaživanju odnosa između Svete Stolice i Države Izrael i kršćansko-židovskih veza. – kazao je. Istaknuvši također kako su za Hrvatsku posebni značajni odnosi sa Svetom Stolicom i Državom Izrael baš kao što su kroz cijelu hrvatsku povijest do danas za hrvatski narod iznimno važni odnosi s Katoličkom crkvom, napomenuo je kako je katolička vjera uvijek bila temelj hrvatskog nacionalnog jedinstva, kohezije, opstojnosti, otpora i borbe za slobodu, te da – u Izraelu Hrvatska vidi istinskog prijatelja s kojim želi dalje razvijati partnerski odnos i svekoliku suradnju. –

Dva glavna predavanja na Konferenciji održat će rabin prof. dr. sc. Daniel Sperber sa Sveučilišta Ban-Ilan u Ramat Ganu iz Izraela, koji će govoriti o viziji Nostra aetate sa židovske strane, te salezijanac dr. sc. Norbert Hofmann, tajnik Povjerenstva Svete Stolice za vjerske odnose sa židovstvom i jedan od vodećih stručnjaka za odnose sa židovstvom pri Svetoj Stolici. Tajnik Hofmann govorit će o trenutnoj situaciji po pitanju dijaloga između katolika i Židova. U drugom dijelu sudjeluju doc. dr. sc. Boris Havel s Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, koji će govoriti o duhovnom i političkom zbližavanju kršćana i Židova od devedesetih godina 20. stoljeća do danas, zatim glavni rabin izv. prof. dr. sc. Kotel Da-Don s temom odnosa između judaizma i Rimokatoličke crkve i 25. obljetnice diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Države Izraela s teološke perspektive i austrijski teolog prof. dr. sc. Jan-Heiner Tück sa Sveučilišta u Beču koji će govoriti o „vraćanju Isusa“ u židovstvo kao poticaju za kršćansku teologiju.

Na Konferenciji sudjeluju brojni visoki uzvanici, nositelji građanskih vlasti, predstavnici i članovi akademskih i odgojno-obrazovnih ustanova, političkoga i poslovnoga svijeta, umjetnosti, kulture i medija.

U nastavku pročitajte pozdravni govor kardinala Bozanića u cijelosti:

Pozdravni govor na otvorenju konferencije prigodom 25. obljetnice uspostave diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Države Izrael (1994. – 2019.) Hrvatsko katoličko sveučilište, 11. studenoga 2019.

1. Danas sam istinski radostan i zahvalan Gospodinu što vas, kao zagrebački nadbiskup, mogu pozdraviti ovdje u dvorani Hrvatskoga katoličkog sveučilišta na početku konferencije, organizirane prigodom 25. obljetnice uspostave diplomatskih odnosa između Svete Stolice i Države Izrael.
Gledajući nas ovdje okupljene, postaje jasno da taj događaj uspostave diplomatskih odnosa ima puno šire značenje od jednoga međudržavnog bilateralnog čina, ostvarenoga najprije potpisivanjem Temeljnoga ugovora u prosincu 1993. godine između Svete Stolice i Države Izrael, koji je stupio na snagu 10. ožujka 1994. godine, a zatim su se 15. lipnja 1994. godine otvorila veleposlanstva u Tel Avivu i Vatikanu.
Želim da se svaki i svaka od vas osjećate srdačno dobrodošlima na ovom akademskom činu i da čujete riječ poštovanja i prihvaćanja, a među nama posebnim pozdravom ističem one čija je prisutnost osobito znakovita u ovome susretu.

2. Pozdravljam predstavnika pape Franje u Republici Hrvatskoj, preuzvišenoga gospodina apostolskoga nuncija mons. Giorgia Lingu i Njegovu ekselenciju, veleposlanika Države Izrael u Republici Hrvatskoj, gospodina Ilana Mora.
Pozdravljam Predsjednika Hrvatskoga Sabora, gospodina Gordana Jandrokovića, kao i izaslanika predsjednice Republike Hrvatske, gospođe Kolinde Grabar-Kitarović, gospodina Sebastiana Rogača.

Pozdravljam cijenjenu gospodu rabine i sve članove židovskih zajednica. Pozdrav upućujem subraći biskupima, svećenicima i sestrama redovnicama. Pozdravljam nositelje građanskih vlasti te predstavnike i članove akademskih, kulturnih institucija. Poseban pozdrav upućujem studentima, nastavnicima i djelatnicima Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, na čelu s veleučenim gospodinom rektorom, prof. dr. Željkom Tanjićem.
Zahvalan pozdrav upućujem predavačima koji su došli iz Izraela, Vatikana i Austrije i koji će nam danas pomoći razmatrati, prisjetiti se, ponovno otkriti duboke poveznice i izvorišta zajedničkoga hoda u dijalogu između kršćanstva i židovstva.

3. Na početku ove konferencije smatram važnim podsjetiti da je događaj od prije dvadeset i pet godina znak koji ne prestaje privlačiti i poticati. On je plod ne samo dijaloga koji se oslanja na uvide i smjernice Drugoga vatikanskog koncila, nego i zauzetosti konkretnih ljudi potaknutih djelovanjem Božjega Duha, među kojima se s posebnim poštovanjem sjećamo pape Ivana Pavla II., kojega u Crkvi častimo kao sveca. Sveti papa Ivan Pavao II. svojom je osobnošću, blizinom židovskomu narodu i svima koji trpe, svojom gorljivošću za mir i evanđeoskim osjećajem za pravednost, pozivao na otvorenost i svjedočio neprolazne vrjednote, utemeljene na dostojanstvu čovjeka kao Božjega stvorenja i na slobodi koja teži prema dobru i suradnji s drugima.
Ta 1994. godina, u povezanosti s papom Ivanom Pavlom II., draga je hrvatskomu narodu i našoj Crkvi, jer u rujnu te godine on je prvi put pohodio Hrvatsku u Zagrebu, i to upravo u godinama ratnih stradanja, dok smo čeznuli za slobodom i mirom.

4. Osjećam se potaknutim reći i to da je ovaj povod važan za nas u Hrvatskoj. Uspostavljanje odnosa uvijek poziva na njihovo razvijanje i snažniju suradnju. To je okvir koji omogućuje bolje uzajamno poznavanje i jačanje povjerenja.

U tome imamo dragocjenu zajedničku baštinu, na koju se možemo osloniti i nadovezati. U Zagrebu i Hrvatskoj, ne previđajući bolnu prošlost i razne zaprjeke, postoji bogata baština, osobito duhovna i kulturološka, međuodnosa kršćanstva i židovstva, na koju se treba vraćati, ponirati u dubinu i upoznavati nepoznato, ali i ispravljati iskrivljeno. Pritom ne smijemo prešućivati hrabre i neustrašive muževe i žene koji su nam ostavili sjajno svjedočanstvo kako se i u teškim vremenima pomaže, svjedoči ljubav i poštovanje. S njima se Hrvatska treba ponositi jer oni su vrijedni pozornosti na europskoj i svjetskoj razini.

Zbog toga me ovdje osobito raduje prisutnost mladih, naraštaja rođena tijekom proteklih dvadeset i pet godina. Sa sviješću da su posude u našim rukama i srcu krhke, njima prenosimo vjeru, nadu i ljubav, s porukom da iskrena vjera, premda življena u različitosti, ne zatvara; upravo kao što ni istina ne zatvara i ne razdvaja, nego povezuje. Ideologije se tomu protive, jer one razgrađuju i stvaraju sukobe.

Zato današnji dan vidim i kao prihvaćanje odgovornosti za vrijeme koje je povjereno nama. Puno je područja u kojima osjećamo da treba progovoriti mudrost ukorijenjena u Objavi, iskustvo pročišćeno trpljenjem, kultura koja je izrasla i raste iz židovsko-kršćanskih korijena, pazeći da se nikada ne udaljimo od zaštite ljudskoga života.

Dragi prijatelji, organizatori, sudionici i gosti, ovdje smo u iskrenosti svoje vjere i dobre volje. Siguran sam da će nas to jačati u zajedništvu istine, međusobnog poštovanja i zbližavanja u svjetlu Božjega Duha.
Molim Gospodina da nas sve blagoslovi i prati svojom ljubavlju i mirom. Šalóm!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Povijesnice

Na današnji dan 1997. – Alojzije Stepinac proglašen kršćanskim mučenikom vjere

Objavljeno

na

Objavio

Dana 11. studenoga 1997. Kongregacija za proglašenje svetaca proglasila je zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Alojzija Stepinca mučenikom kršćanske vjere.

Nakon saslušanja 86 svjedoka, katolika i nekatolika, prikazanih ozdravljenja i uslišanja zagovornih molitava, uvezani su dokumenti u 114 svezaka na 38.000 stranica.

Ti prerađeni i pročišćeni dokumenti su proslijeđeni Kongregaciji za proglašenje svetaca na 6000 stranica temeljem kojega su teolozi konzultori 11. studenog 1997. donijeli jednoglasnu odluku kako se život i smrt kardinala Stepinca na temelju patnji zadobivenih i proživljenih u zatvoru proglašuju mučeništvom.

Njegov progonitelj bio je komunistički režim koji je htio iskorijeniti Crkvu i kršćanstvo. Na tom putu, upravo u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj naišao je na snažan otpor, a posebice u njezinom pastiru nadbiskupu Stepincu.

Budući da nije htio Katoličku Crkvu odvojiti od sveopće crkve i stvoriti nacionalnu hrvatsku crkvu, doživio je progone, blaćenja i nepravednu osudu komunističkog režima, a na kraju i trovanje i fizičko ubojstvo. Svojim držanjem i vjerom nasljedovao je Kristov put do smrti.

Lik kršćanskog mučenika sadrži u sebi spremnost na mučeništvo, zatim prihvaćanje mučeništva iz ljubavi prema vjeri, Crkvi i Kristu, te napokon opraštanje i ljubav prema svojim neprijateljima, u ovom slučaju komunistima. Alojzije Stepinac je uistinu sve te sastavnice posjedovao i stoga je mučenik vjere i Katoličke Crkve.

Papa Ivan Pavao II., proglašujući ga blaženikom u Mariji Bistrici 3. listopada 1998., istaknuo je kako se u njemu spaja „cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo i Europu tijekom ovoga stoljeća obilježena trima velikim zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom.

On (Stepinac) sada je u nebeskoj slavi okružen svima onima koji su, kao i on, dobar boj bili, kaleći svoju vjeru u kušnjama i nevoljama. Zato u njega danas s pouzdanjem upiremo svoj pogled ištući njegov zagovor.“

 

Alojzije Stepinac-pravednik među narodima

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari