Pratite nas

BiH

FRA MARIO KNEZOVIĆ: Mjesečno motrenje društvene zbilje

Objavljeno

na

U najnovijoj kolumni koju objavljuju Naša ognjišta fra Mario Knezović piše o čudnome ponašanju nekih katolika koji psovkama i ružnim riječima pokušavaju obratiti atesite. U kolumni čitajte koji je intelektualni limit Zorana Milanovića koji sve češće izgovara neistine i gluposti. Također čitajte o nekim novinarima koji površno zaključuju, o dodvoricama koji su uvijek uz vlast i o nekim zanimljivim crticama s misnih mladomisničkih slavlja.

Navještaj i kateheza psovkom

Piše mi mladić, koji je lijepo i katolički odgojen, kako je zaprepašten činjenicom da je njegov prijatelj strašno izrugan zato što je u kafiću izjavio da je ateist. Nakon njegove izjave, kaže on, na scenu stupaju „katolici“ koji su ga pogrdnim riječima, neumjesnim upadicama i psovkama uvjeravali da Bog postoji i da treba vjerovati. Kateheza i evangelizacija pomoću psovke! Nečuveno a istinito.

To su tragedije onih koji su svoj vjerski odnos vjerojatno shvatili navijački. Oni su navijači Katoličke crkve, a to što Isusu poziva na ljubav, milosrđe za takve je strani pojam. Iznijet ću ovdje (ne)zgodu iz života obitelji koja se naslanja na ovu temu.

Teolog piše svomu bratiću ovako: „Reći ću ti nešto o tvom tati što ne znaš. Jednoga ljeta kad smo već bili odrasli rekao je usput roditeljima nakon jednog ručka da je postao ateist. Iako je to u početku bilo u polu-šali, djed je poludio. Kako su obojica bili tvrdoglavi svađa je za čas eskalirala. Tvoji baka i djed su bili vrlo tradicionalno pobožni. Nažalost, to nije spriječilo djeda da pokaže vrlo zavidno katekizamsko znanje u katalogu psovki koji je uslijedio. Tvoj otac je se na kraju morao iseliti. Na neku ‘sreću’ to je bilo otprilike mjesec dana prije početka studija, pa se sve to skupa nekako zgodno prikrilo odlaskom u Zagreb. (Naravno, ‘selo’ nikada nije ništa saznalo!). Ali tvoj otac također više nikad nije prespavao u djedovoj kući dulje od 2 dana. Kada je naš otac umirao, ja sam ga morao nagovarati da odemo skupa vidjeti ga. Šutili su. Kasnije se tvoj otac vjenčao u crkvi samo na nagovor tvoje majke i za sreću ‘sela’. Nemaš ni pojma s koliko sam se sličnih priča susretao. Postoji gomila ljudi koji su postali ateisti zbog razočaranja koje su doživjeli od Crkve/vjernika. Ni na što te neću nagovarati, vjera nije rezultat marketinga, već unutarnjeg uvjerenja.“

Nikada ne smijemo smetnuti s uma prigovor koji je Gandi uputio kršćanima: „Da kršćani žive ono u što se kunu i propovijedaju, ja bih odmah postao kršćaninom.“ Uz ovo bih bio slobodan dodati da se ne trebamo strašiti ateista, nego da se najprije trebamo boriti svim snagama protiv tobožnjih vjernika koji mržnjom, psovkama, uvredama „propovijedaju“ svoju vjeru!

Milanovićev intelektualni limit

Nisam baš motiviran pisati o predsjedniku Vlade Republike Hrvatske. No, on me neumorno potiče da i o njemu počnem koje slovo staviti na papir i kolumnu. Naime, on je u posljednje vrijeme izgovorio toliko gluposti i netočnosti da se čovjek pita je li to moguće?

Najprije je na tiskovnoj konferenciji za sebe ovo rekao: “Stručnjaci za komunikaciju me uspoređuju s Churchillom. Tražimo istinu. Tražimo da se objavljuje istina. To je jedino moje oružje. Nije smrtonosno, ali je socijalno oružje, pomaže mi da artikuliram svoje ciljeve. Do kuda sam do sada došao, nisam došao šutnjom i kukavičlukom, nego govorom. Nekada i malo previše govorim.”

Eto, tako kaže Milanović. On sam kaže da hoće da se objavljuje istina pa zato i pišem tu njegovu crnu istinu. Uz to kaže da nekada previše govori. Zorane, nije najveći problem govoriti previše ili malo. Problem je govoriti gluposti i neprovjerene činjenice i braniti ih autoritetom koji imaš. Pođimo redom. Taj hrvatski premijer braneći neke svoje čudne stavove javno priča kako Hrvatska nije Finska koja nije imala građanskoga rata. Prva neistina je da Finska nije imala takvoga rata. Imala je rat. Druga je neistina da je u Hrvatskoj bio posljednji građanski rat.

Zorane, taj rat u Hrvatskoj je bila agresija jedne države na drugu. Tu „nadahnuti“ Zoran nije stao. U čudnu naletu bijesa i ironije on uvrjedljivo govori o dvama hrvatskim selima, Špičkovini i Vukovini. On je mislio da mjesto Špičkovina uopće ne postoji i, ako postoji, da tamo žive glupi ljudi. To je kada jednom gluposti pokušavaš spašavati onu drugu.

Usput, u tome mjestu Špičkovini Zoranov SDP je dobio 64% glasova. No, on vjerojatno ne vidi ništa dalje od Banskih dvora i Bruxellesa. I upravo kada smo mislili da je Zoran potrošio arsenal neznanja, izgovorio je još jednu tvrdnju. Prigodom ulaska Hrvatske u EU on reče kako Hrvatska može biti sretna što jedina država članica EU-a ima izlaz na Jadransko more. Tada se javio slovenski predstavnik i poučio Zorana kako je Slovenija već dugi niz godina članica EU-a i ima Jadransko more.

Eto, tako to ide kada čovjek misli, što bi pokojni fra Ljudevit Rupčić rekao, da s vlasti u paketu dolazi znanje i pamet. To što je Zoran još stigao izgovoriti da je Crkva dvadeset godina čuvala zločince i nije čudo. Fra Ivo Bagarić bi rekao da sve ima svoje granice, samo glupost nema tih granica. I ako ćemo iz ovoga izvoditi zaključak, na temelju ustaljene matrice, da narod ima vlast kakvu zaslužuje, onda možemo poput sveca svi klicati: „Oprosti mi, Bože, što sam tako glup!“

Pazite kako čitate novine!

U Dnevnom listu objavljen je članak s naslovom „Gdje nestaju djeca u Hercegovini?“

I sada taj novinar/ka analiziraju broj učenika u Hercegovini. Teza je sljedeća: Kako je moguće da nakon osnovne škole polovina učenika iz Hercegovine nestaje ili nekamo odlazi. Dragi spisatelju/ice, nisu ti đaci nikamo nestali, nego vi ne znate zbrajati. Osnovna škola ima 8 ili 9 naraštaja u razredima, a srednje škole imaju 3 ili 4 naraštaja u razredima. I, pameti ne treba mnogo, vrlo je jasno ako u osnovnoj školi imamo u nekoj općini npr. 2000 đaka da će u srednjoj školi njih biti više nego upola manje jer je toliko razreda manje.

Ne povjerovati je kako se olako piše i, što je još opasnije, kako se iz toga izvode vrlo opasni zaključci. Nije olovka za svakoga! Kada već spominjem meni drage medije, ne smijem prijeći preko činjenice kako se na Federalnoj televiziji (FTV) blaženoga papu Ivana Pavla II. imenuje Jovanom. Nitko nema ništa protiv imena Jovan. No, ako je FTV javni servis Bošnjaka i Hrvata, i ako je u statutu te televizijske kuće da će u uporabi biti hrvatski i bosanski jezik, što se to ne provodi?

Naravno, nije ovdje u pitanju jezični problem. Ovim Jovanom se htjelo izreći uvrjedu i primitivizam. Kako ta televizijska kuća misli, ako njezini kadrovi uopće misle, da bi joj Hrvati trebali plaćati pretplatu? Bi li bilo razborito da npr. hrvatski mediji Jusufa pišu i nazivaju Josipom ili Aliju uporno pišu i nazivaju Ilija ili nekako drukčije!?

Kraljevi i dvorske lude

Ljeto je pa je porasla i kulturna ponuda. U Posušju sam gledao dramsku predstavu koju su odigrali studenti okupljeni oko udruge „Apollo“. Predstava je nosila naslov „Kad kraljevi proplaču“.  Što sam, osim sjajne glumačke izvedbe, vidio? Vidio sam spletke koje su stalni pratitelj mandata jednoga kralja. Vidio sam da mu se isti klanjaju i da mu isti rade o glavi. Vidio sam kako se demokracija onih koji žele svrgnuti diktatora svodi na to da oni s vremenom postanu diktatori.

Vidio sam kako se slavi kraljeva smrt i kako se nakon te smrti vodi mrtva utrku tko će zasjesti na tron. Vidio sam kako su se ti vladari i vladarice smjenjivali a samo su dvorske lude ostajale iste i nisu se micale od vlasti bez obzira tko u toj stolici sjedio. Mogao sam zaključiti sljedeće: Svi se mijenjaju, odlaze, nestaju, prolazni su a samo dvorske lude ostaju netaknute i nesmjenjive.

I kada to sve vidjeh, u mašti mi se pojavila projekcija našega bosanskohercegovačkoga i hrvatskoga društva. Ljudi moji, ako želite biti „vječni“, budite lude, kimajte glavom vladarima i vrtite se kako vjetar puše. Poznata priča! Je li tako?

Opet je dobro pročitati što napisa Meša Selimović: „Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao svodnice nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost.“

Svećenik i hladni jastuci

Tijekom ljeta, Bogu hvala, bilo je lijepih mladomisničkih slavlja. Voli narod te pučke veselice. Na jednome od tih slavlja bijaše i simpatičnih zapažanja. Tako pjevač iz glazbenoga sastava, koji pjeva na slavljeničkome ručku, pozdravlja mladomisnika i zapjeva prve stihove pjesme „Grlim noću hladne jastuke…“.

Na to je nastao spontan smiješak i aludiranje na to kako će i grliti hladne jastuke jer svećenici žive u beženstvu. Na ovo bi se moglo dodati, kako je upitno hoće li nekada biti ikakvih jastuka jer Isus kaže: “Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin čovječji nema gdje bi glavu naslonio.”

Fra Mario Knezović ( [email protected]) / JAVNO.ba

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

BiH

KAD ČOVJEK ČOVJEKU POSTANE VUK

Objavljeno

na

Objavio

Domaći ljudi pretežito su po kućama. Izlazi samo onaj koji mora. Pojavio se veliki broj krađa, tuča. Nitko ne zna odakle su ovi ljudi došli. Mislim da nitko i ne zna niti njihove identitete. Državne službe koje su u Sarajevu samo  su ih autobusima dovezli ovdje. Mi smo na rubu živaca. Ne znamo kako ćemo dalje, kaže Mulalić.

Kad se putnik namjernik odluči putovati od Karlovca prema Bosni i Hercegovini pred očima će mu biti prelijepi prirodni ambijent koji plijeni zelenim šumama, zove opojnim ptičijim cvrkutima i mami neodoljivošću živopisnih biljki koje rastu tik uz samu cestu. Nećete primijetiti da upravo ta cesta, kada se uputite od graničnog prijela Maljevca prema Hrvatskoj, zapravo mnogima predstavlja nikad dosanjani san.

Mnogobrojni su migranti iz afričkoga svijeta u svom pohodu u Europu zaustavljeni baš na tom području. Naime, brojni su nakon dolaska u BiH poželjeli ostvariti cilj i domoći se u naprednih  europskih zemalja, ali, kako kažu, čvrsta hrvatska policija stala im je na put.

Proteklo je otprilike mjesec dana od kako je u Velikoj Kladuši ubijen 24-godišnjak iz Maroka. Slučaj još uvijek nije do kraja rasvijetljen., a  u ovo ljetno vrijeme kada je sve oko ljudi izrazito vruće tema migrantskog života sve više  zaokuplja sveopću svjetsku javnost. Različiti su stavovi i političke odluke o situaciji ovih ljudi.

Reporter  Kamenjar.com-a se uputio  provjeriti stanje u Velikoj Kladuši. Na samom ulazu u grad susrećemo brojne ljude tamnije puti i nije teško primijetiti da se radi o migrantima. Na tečnom engleskom jeziku pitamo ih: odakle su? Jusuf kaže kako je iz Egipta i da želi u Austriju, gdje ima rođake, ali oni ne znaju da on dolazi:

– Ovdje sam s bratom koji ima 26 godina. Meni su 22. Govorim engleski i ja sam osoba koja komunicira s većinom ljudi u našem kampu. Želja nam je svima otići u Europsku uniju. Mi ne želimo ostati u Bosni ili Hrvatskoj. Želimo samo proći kroz Hrvatsku i nastaviti svoj put. U našim zemljama je nemoguće živjeti, a ima nas iz Pakistana, Afganistana, Maroka, Egipta, Irana,  itd…, kaže Jusuf i pokazuje nam fotografiju oca, koji je ubijen.

Medju Kladušane se uvukao strah

Pitamo ga gdje možemo naći najviše njegovih prijatelja iz kampa. Kaže u centru grada su u parku kod džamije. Nastavljamo voziti prema centru i vidimo u parku veliki broj ljudi. Među njima je i Ramizha. Kaže da ima 31 godinu i petero djece. Svi su s njom u kampu. Muž joj je poginuo u Afganistanu a ona i njenih pet sinova traže sreću na Zapadu. Kaže da su sinovi vrijedni i da će se snaći.

Svi koje smo susreli govore o velikim životnim nedaćama u zemljama iz kojih su došli, gdje vlada glad i siromaštvo. U kampu, kojega smo posjetili, osjeća se nomadski način života, ali primijetili smo i mlađe ljude koji posjeduje moderne mobitele, pa nas je zanimalo od čega ovi ljudi žive.

Admil Mulalić je ugledni političar u ovoj lokalnoj zajednici. Predsjednik je regionalne političke  stranke DNZ BiH a živi u Kladuši. On kaže da od kada su došli migranti problemi su se pojavili u svakom trenutku i osjeća se strah domaćeg stanovništva:

– Domaći ljudi pretežito su po kućama. Izlazi samo onaj koji mora. Pojavio se veliki broj krađa, tuča. Nitko ne zna odakle su ovi ljudi došli. Mislim da nitko i ne zna niti njihove identitete. Državne službe koje su u Sarajevu samo  su ih autobusima dovezli ovdje. Mi smo na rubu živaca. Ne znamo kako ćemo dalje, kaže Admil i govori o jednom interesantnom primjeru:

– Naime, jedan kladuški poduzetnik koji posjeduje ćevabdžinicu svakodevno je hranio jednog migranta. I to je trajalo sve dok ga nije zatekao kako ga krade. Otjerao ga je. Prijavljen je Policiji da je tukao migranta pa policajcima ništa nije bilo jasno. Pitali su ga zašto ih tuče radi kad im pomaže, a on je rekao: – Ja ih hranim, ali ne tučem. Naravno, bila je laž da je emigrant pretučen. Oni su spremni na sve, pa život s njima nije nimalo ugodan, kaže Admil.

Šemsa Keserović, 70-godišnja  umirovljenica iz Kladuše kaže kako bira vrijeme kad će izaći iz kuće. Pretežito su to trenuci kad je netko drugi doma, jer kuću ne smije ostaviti samu. Nekoliko je puta opljačkana.

Kladušani žive u velikom strahu i od bolesti, jer migranti žive u kampu. Voda im je dovedena, ali uvjeti ne postoje.

– Ljetno je vrijeme. Velike su vrućine. Oni nemaju frižidere na otvorenom. Hrana im se kvari. Epidemije su vrlo moguće. Život nam nije lak, vidno uzbuđena govri nam gospođa Šemsa.

Hrvatska Policija  radi svoj posao

Migrante u Velikoj Kladuši osobno je posjetio i zastupnik HRAST-a u Hrvatskom saboru Hrvoje Zekanović i upoznao se sa sveopćom slikom. Potresen je onim što je vidio, ali i ističe:

–  Republika Hrvatska nije krajnja destinacija ovih ljudi. Svi oni imaju loše mišljenje i samtraju ju rasističkom, čak i našu Policiju smatraju rasističkom. Kažu da im nije odredište Hrvatska, nego Italija, Njemačka, Francuska i Velika Britanija. Kažu kako u hrvatskim šumama sada postoje stotine emigranata, koji traže način kako doći do Europske unije. Očito je da im to lako ne ide i da hrvatska Policija radi dobro svoj posao, kazao nam je Zekanović.

Napustili smo izbjeglički kamp i krenuli putem prema granici BiH s Hrvatskom. Gužvi na granici nije bilo. Razmišljali smo o ljudskim sudbinama i okrutnim  okolnostima u kojima čovjek čovjeku postaje vuk.

TEKST I FOTOGRAFIJE: Anto Pranjkić

Zekanović s migrantima u V. Kladuši: Hrvatska policija očito radi dobar posao

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

BiH

Borjana Krišto: Jučer smo učinili veliku stvar za hrvatski narod u BiH

Objavljeno

na

Objavio

bariša čolak Borjana Krišto
FENA

“Bošnjačka politička elita vrši pravno nasilje nad Ustavom BiH, ustavno-pravnim poretkom i gotovo svim institucijama”, kazala je za Dnevnik.ba Borjana Krišto, dopredsjedateljica Zastupničkog doma PS BiH i članica Predsjedništva HNS-a BiH.

Podsjetimo, federalni Dom naroda jučer nije glasao o Prijedlogu Zakona o izbornim jedincama jer je sjednicu sabotirao Klub Bošnjaka na čije je inzistiranje i sazvana. Predlagači zakona su bošnjačke stranke(SDA, SBB, SDP, DF i Naša stranka). Lidija Bradara (HDZ BiH), predsjedateljica Doma naroda Parlamenta FBiH i Drago Puzigaća (SNSD) dopredsjedatelj Zakon su ocijenili kao destruktivan i štetan po vitalne interese jer se nalazi na listi pitanja za vitalne interese. Time je zapravo propao entitetski udar bošnjačkih stranaka na BiH i njene institucije.

Krišto smatra kako su se Lidija Bradara (HDZ BiH) predsjedateljica i Drago Puzigaća (SNSD) dopredsjedatelj Doma naroda Parlamenta FBiH koristili ustavnim mogućnostima i Poslovnikom o radu federalnog Doma naroda.

“Iskoristili su ustavne mogućnosti i sredstava kada je u pitanju zaštita interesa. Nema tu ništa sporno i problematično”, kazala je Krišto.

Tvrdi i kako su jučer u federalnom Domu naroda spriječili entitetski udar bošnjačkih stranaka na BiH i pravno nasilje nad Hrvatima u BiH.

“Mislim da smo jučer učinili veliku stvar za hrvatski narod u BiH s obzirom na političke i protupravne namjere bošnjačkih stranaka. Zato je ovolika panika i histerija. Spriječeno je pravno nasilje nad Ustavom FBiH, Ustavom BiH i Hrvatima u BiH”, istaknula je Krišto.

Krišto je napomenula i kako je dopredsjedatelj federalnog Doma naroda, Drago Puzigaća (SNSD) iskoristio mogućnosti koje mu pružaju Poslovnik o radu Federalnog Doma naroda i Ustav.

“Prijetnje, sila, nasilje i ucjene – to bi ukratko bili potezi bošnjačke političke elite zadnjih mjeseci nakon presude Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić”, zaključila je Krišto, prenosi HMS.

Bošnjačka politička elita nije u stanju prihvatiti da su Hrvati u BiH konstitutivan narod, rekao je za Bariša Čolak, dopredsjedatelj Državnog Doma naroda i voditelj Odjela za ustavno-pravna pitanja Glavnog vijeća HNS BiH.

“Zanimljivo je da oni koji su tražili sjednicu naposljetku nisu došli. Bradara i Puzigaća su iskoristili ustavne mogućnost, a to što bošnjačke stranke nisu u stanju prihvatiti politički poraz, to je nešto sasvim drugo”, rekao je Čolak.

Voditelj Odjela za ustavno-pravna pitanja Glavnog vijeća HNS-a BiH smatra kako i dalje ostaje problem Izbornog zakona BiH i da je Parlamentarna skupština BiH mjesto gdje se ovaj problem može riješiti u skladu s presudom Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić.

“Mogu se izjasniti o izjavi presjedateljice i jednog dopredsjedatelja po posebnom postupku, ali zato također treba natpolovična većina u svakom od Klubova konstitutivnih naroda, ali ni to neće proći”, rekao je Čolak.

Osvrnuo se i na izjave bošnjačke medijske i političke javnosti koja je Klub Hrvata optužila za opstrukciju i teze da su Milorad Dodik i Dragan Čović stvorili kaos.

“To je klasična zamjena teza. Otrcane izjave i fraze. Riječ o nespremnosti da se prihvati činjenično stanje i ustavno-pravna realnost. Koristiti Ustav BiH i Ustav FBiH nije pogrešno, naprotiv, ali sada se to interpretira kako kome paše”, smatra Čolak.

Napomenuo je i kako bi se problemi u BiH lakše i brže riješavali kada bi lideri većih stranaka bili u dobrim odnosima kakvim su Milorad Dodik, predsjednik RS-a i SNSD-a i Dragan Čović, hrvatski član Predsjedništva BiH i predsjednik Hrvatskog narodnog sabora.

“Zar ima nešto u loše dobrim odnosima Čovića i Dodika? Kamo sreće da su dobri odnosi svih lidera. Lakše bismo brojne probleme riješili”, izjavio je Čolak.

Istaknuo je i kako bošnjačka politička elita godinama od FBiH stvara unitarni dominantno bošnjački enitet te da se sada to više i ne krije.

“Pa pogledajte samo izjave. Bošnjački političari mahom govore o nekakvim ‘većinama’ i ‘manjinama’. Pa ti termini ne odgovaraju ustavnoj i životnoj realnosti u BiH. Nisu u stanju prihvatiti da su i Hrvati konstitutivan narod u BiH”, rekao je Čolak.

Čolak, također, smatra kako bošnjački političari ne žele prihvatiti odluku Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić i da je sav problem u tome.

“Odluka im ne odgovara, ne žele prihvatiti legitiman izbor predstavnika konstitutivnih naroda jer će im to onemogućiti dominaciju. Žele imati većinski paket dionica u FBiH – aposlutna kontrola nad svima, a posebice u federalnom Domu naroda”, izjavio je Čolak.

Podsjetimo, federalni Dom naroda jučer nije glasao o Prijedlogu Zakona o izbornim jedincama jer je sjednicu sabotirao Klub Bošnjaka na čije je inzistiranje i sazvana.

Predlagači zakona su bošnjačke stranke(SDA, SBB, SDP, DF, Naša stranka). Lidija Bradara (HDZ BiH), predsjedateljica Doma naroda Parlamenta FBiH i Drago Puzigaća (SNSD) dopredsjedatelj Zakon su ocijenili kao destruktivan i štetan po vitalne interese jer se nalazi na listi pitanja za vitalne interese.

U tom slučaju prema Ustavu i Poslovniku za usvajanje Zakona bilo je potrebno osigurati glasove većine izaslanike Doma naroda koja bi uključivala i većinu u svakom od nacionalnih klubova. Kako Bošnjaci nemaju većinu u hrvatskom klubu odbili su doći na sjednicu koju su sami inicirali./HMS/

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari