Pratite nas

BiH

FRA MARIO KNEZOVIĆ: Mjesečno motrenje društvene zbilje

Objavljeno

na

U najnovijoj kolumni koju objavljuju Naša ognjišta fra Mario Knezović piše o čudnome ponašanju nekih katolika koji psovkama i ružnim riječima pokušavaju obratiti atesite. U kolumni čitajte koji je intelektualni limit Zorana Milanovića koji sve češće izgovara neistine i gluposti. Također čitajte o nekim novinarima koji površno zaključuju, o dodvoricama koji su uvijek uz vlast i o nekim zanimljivim crticama s misnih mladomisničkih slavlja.

Navještaj i kateheza psovkom

Piše mi mladić, koji je lijepo i katolički odgojen, kako je zaprepašten činjenicom da je njegov prijatelj strašno izrugan zato što je u kafiću izjavio da je ateist. Nakon njegove izjave, kaže on, na scenu stupaju „katolici“ koji su ga pogrdnim riječima, neumjesnim upadicama i psovkama uvjeravali da Bog postoji i da treba vjerovati. Kateheza i evangelizacija pomoću psovke! Nečuveno a istinito.

To su tragedije onih koji su svoj vjerski odnos vjerojatno shvatili navijački. Oni su navijači Katoličke crkve, a to što Isusu poziva na ljubav, milosrđe za takve je strani pojam. Iznijet ću ovdje (ne)zgodu iz života obitelji koja se naslanja na ovu temu.

Teolog piše svomu bratiću ovako: „Reći ću ti nešto o tvom tati što ne znaš. Jednoga ljeta kad smo već bili odrasli rekao je usput roditeljima nakon jednog ručka da je postao ateist. Iako je to u početku bilo u polu-šali, djed je poludio. Kako su obojica bili tvrdoglavi svađa je za čas eskalirala. Tvoji baka i djed su bili vrlo tradicionalno pobožni. Nažalost, to nije spriječilo djeda da pokaže vrlo zavidno katekizamsko znanje u katalogu psovki koji je uslijedio. Tvoj otac je se na kraju morao iseliti. Na neku ‘sreću’ to je bilo otprilike mjesec dana prije početka studija, pa se sve to skupa nekako zgodno prikrilo odlaskom u Zagreb. (Naravno, ‘selo’ nikada nije ništa saznalo!). Ali tvoj otac također više nikad nije prespavao u djedovoj kući dulje od 2 dana. Kada je naš otac umirao, ja sam ga morao nagovarati da odemo skupa vidjeti ga. Šutili su. Kasnije se tvoj otac vjenčao u crkvi samo na nagovor tvoje majke i za sreću ‘sela’. Nemaš ni pojma s koliko sam se sličnih priča susretao. Postoji gomila ljudi koji su postali ateisti zbog razočaranja koje su doživjeli od Crkve/vjernika. Ni na što te neću nagovarati, vjera nije rezultat marketinga, već unutarnjeg uvjerenja.“

Nikada ne smijemo smetnuti s uma prigovor koji je Gandi uputio kršćanima: „Da kršćani žive ono u što se kunu i propovijedaju, ja bih odmah postao kršćaninom.“ Uz ovo bih bio slobodan dodati da se ne trebamo strašiti ateista, nego da se najprije trebamo boriti svim snagama protiv tobožnjih vjernika koji mržnjom, psovkama, uvredama „propovijedaju“ svoju vjeru!

Milanovićev intelektualni limit

Nisam baš motiviran pisati o predsjedniku Vlade Republike Hrvatske. No, on me neumorno potiče da i o njemu počnem koje slovo staviti na papir i kolumnu. Naime, on je u posljednje vrijeme izgovorio toliko gluposti i netočnosti da se čovjek pita je li to moguće?

Najprije je na tiskovnoj konferenciji za sebe ovo rekao: “Stručnjaci za komunikaciju me uspoređuju s Churchillom. Tražimo istinu. Tražimo da se objavljuje istina. To je jedino moje oružje. Nije smrtonosno, ali je socijalno oružje, pomaže mi da artikuliram svoje ciljeve. Do kuda sam do sada došao, nisam došao šutnjom i kukavičlukom, nego govorom. Nekada i malo previše govorim.”

Eto, tako kaže Milanović. On sam kaže da hoće da se objavljuje istina pa zato i pišem tu njegovu crnu istinu. Uz to kaže da nekada previše govori. Zorane, nije najveći problem govoriti previše ili malo. Problem je govoriti gluposti i neprovjerene činjenice i braniti ih autoritetom koji imaš. Pođimo redom. Taj hrvatski premijer braneći neke svoje čudne stavove javno priča kako Hrvatska nije Finska koja nije imala građanskoga rata. Prva neistina je da Finska nije imala takvoga rata. Imala je rat. Druga je neistina da je u Hrvatskoj bio posljednji građanski rat.

Zorane, taj rat u Hrvatskoj je bila agresija jedne države na drugu. Tu „nadahnuti“ Zoran nije stao. U čudnu naletu bijesa i ironije on uvrjedljivo govori o dvama hrvatskim selima, Špičkovini i Vukovini. On je mislio da mjesto Špičkovina uopće ne postoji i, ako postoji, da tamo žive glupi ljudi. To je kada jednom gluposti pokušavaš spašavati onu drugu.

Usput, u tome mjestu Špičkovini Zoranov SDP je dobio 64% glasova. No, on vjerojatno ne vidi ništa dalje od Banskih dvora i Bruxellesa. I upravo kada smo mislili da je Zoran potrošio arsenal neznanja, izgovorio je još jednu tvrdnju. Prigodom ulaska Hrvatske u EU on reče kako Hrvatska može biti sretna što jedina država članica EU-a ima izlaz na Jadransko more. Tada se javio slovenski predstavnik i poučio Zorana kako je Slovenija već dugi niz godina članica EU-a i ima Jadransko more.

Eto, tako to ide kada čovjek misli, što bi pokojni fra Ljudevit Rupčić rekao, da s vlasti u paketu dolazi znanje i pamet. To što je Zoran još stigao izgovoriti da je Crkva dvadeset godina čuvala zločince i nije čudo. Fra Ivo Bagarić bi rekao da sve ima svoje granice, samo glupost nema tih granica. I ako ćemo iz ovoga izvoditi zaključak, na temelju ustaljene matrice, da narod ima vlast kakvu zaslužuje, onda možemo poput sveca svi klicati: „Oprosti mi, Bože, što sam tako glup!“

Pazite kako čitate novine!

U Dnevnom listu objavljen je članak s naslovom „Gdje nestaju djeca u Hercegovini?“

I sada taj novinar/ka analiziraju broj učenika u Hercegovini. Teza je sljedeća: Kako je moguće da nakon osnovne škole polovina učenika iz Hercegovine nestaje ili nekamo odlazi. Dragi spisatelju/ice, nisu ti đaci nikamo nestali, nego vi ne znate zbrajati. Osnovna škola ima 8 ili 9 naraštaja u razredima, a srednje škole imaju 3 ili 4 naraštaja u razredima. I, pameti ne treba mnogo, vrlo je jasno ako u osnovnoj školi imamo u nekoj općini npr. 2000 đaka da će u srednjoj školi njih biti više nego upola manje jer je toliko razreda manje.

Ne povjerovati je kako se olako piše i, što je još opasnije, kako se iz toga izvode vrlo opasni zaključci. Nije olovka za svakoga! Kada već spominjem meni drage medije, ne smijem prijeći preko činjenice kako se na Federalnoj televiziji (FTV) blaženoga papu Ivana Pavla II. imenuje Jovanom. Nitko nema ništa protiv imena Jovan. No, ako je FTV javni servis Bošnjaka i Hrvata, i ako je u statutu te televizijske kuće da će u uporabi biti hrvatski i bosanski jezik, što se to ne provodi?

Naravno, nije ovdje u pitanju jezični problem. Ovim Jovanom se htjelo izreći uvrjedu i primitivizam. Kako ta televizijska kuća misli, ako njezini kadrovi uopće misle, da bi joj Hrvati trebali plaćati pretplatu? Bi li bilo razborito da npr. hrvatski mediji Jusufa pišu i nazivaju Josipom ili Aliju uporno pišu i nazivaju Ilija ili nekako drukčije!?

Kraljevi i dvorske lude

Ljeto je pa je porasla i kulturna ponuda. U Posušju sam gledao dramsku predstavu koju su odigrali studenti okupljeni oko udruge „Apollo“. Predstava je nosila naslov „Kad kraljevi proplaču“.  Što sam, osim sjajne glumačke izvedbe, vidio? Vidio sam spletke koje su stalni pratitelj mandata jednoga kralja. Vidio sam da mu se isti klanjaju i da mu isti rade o glavi. Vidio sam kako se demokracija onih koji žele svrgnuti diktatora svodi na to da oni s vremenom postanu diktatori.

Vidio sam kako se slavi kraljeva smrt i kako se nakon te smrti vodi mrtva utrku tko će zasjesti na tron. Vidio sam kako su se ti vladari i vladarice smjenjivali a samo su dvorske lude ostajale iste i nisu se micale od vlasti bez obzira tko u toj stolici sjedio. Mogao sam zaključiti sljedeće: Svi se mijenjaju, odlaze, nestaju, prolazni su a samo dvorske lude ostaju netaknute i nesmjenjive.

I kada to sve vidjeh, u mašti mi se pojavila projekcija našega bosanskohercegovačkoga i hrvatskoga društva. Ljudi moji, ako želite biti „vječni“, budite lude, kimajte glavom vladarima i vrtite se kako vjetar puše. Poznata priča! Je li tako?

Opet je dobro pročitati što napisa Meša Selimović: „Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao svodnice nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost.“

Svećenik i hladni jastuci

Tijekom ljeta, Bogu hvala, bilo je lijepih mladomisničkih slavlja. Voli narod te pučke veselice. Na jednome od tih slavlja bijaše i simpatičnih zapažanja. Tako pjevač iz glazbenoga sastava, koji pjeva na slavljeničkome ručku, pozdravlja mladomisnika i zapjeva prve stihove pjesme „Grlim noću hladne jastuke…“.

Na to je nastao spontan smiješak i aludiranje na to kako će i grliti hladne jastuke jer svećenici žive u beženstvu. Na ovo bi se moglo dodati, kako je upitno hoće li nekada biti ikakvih jastuka jer Isus kaže: “Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin čovječji nema gdje bi glavu naslonio.”

Fra Mario Knezović ( [email protected]) / JAVNO.ba

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

BiH

Vijeće ministara jednoglasno usvojilo proračun. On iznosi 950 milijuna KM

Objavljeno

na

Objavio

Vijeće ministara BiH je na današnjoj sjednici jednoglasno usvojilo dokument Okvirnog proračuna Bosne i Hercegovine za razdoblje 2018.-2020. godine.

”Poslije toga smo jednoglasno usvojili ažurirani Program javnih investicija BiH za razdoblje 2018.-2020. godina”, kazao je predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić na press-konferenciji nakon sjednice.

Po njegovim riječima, i jedan i drugi dokument su bili ključna baza, ključna smjernica, ključna podloga za usvajanje ”današnjeg najvažnijeg dokumenta“ koji je Vijeće ministara BiH usvojilo jednoglasno, a to je proračun institucija i međunarodnih obaveza BiH za 2018. godinu.

”Proračun je usvojen jednoglasno. On iznosi 950 milijuna KM”, kazao je predsjedavajući Zvizdić.

Vijeće ministara BiH je danas utvrdilo i Prijedlog zakona o Državnoj agenciji za istrage i zaštitu i on ide u dalju parlamentarnu proceduru.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Bezočne laži bosanskog vezira

Objavljeno

na

Objavio

Točno prije 24 godine u Zenici se dogodio strašni masakr. Kako danas pišu „bosanski“ mediji: „od granata ispaljenih na centar Zenice sa položaja HVO-a pozicioniranim u Putičevu, 16 kilometara zapadno od Zenice poginulo i ranjeno više civila u trenutku velike gužve.“ Na medijske navode, nadovezao se Bakir Izetbegović koji je uzimao ovaj primjer kao dokaz „udruženog agresora koji je vršio agresiju na BiH“, kako je primjerice govorio na obljetnici 25 godina ABiH 08.04.2017. u Travniku. Ono što su svi zanemarili i izbjegli navesti (osim rijetkih slučajeva kada se spomenulo u jednoj rečenici) jeste da je HVO na osnovu znanstvenih balističkih dokaza pravomoćno oslobođen optužbi za masakr u Zenici (dokazano je kako HVO nije imao uopće u posjedu topništvo kalibra granata koje su ubile nedužne civile, te je dokazano matematičkim izračunima da granate nisu uopće došle iz smjera položaja HVO-a).

Kada se masakr dogodio, iz štaba ABiH, nakon samo par sati, prije nego se i znao točan broj žrtava, u javnost je otišlo priopćenje s kojim se osudio HVO za masakr, i to sadržajem koji je imao za cilj raspiriti mržnju ne samo prema HVO-u, nego i Hrvatima koji su ostali u Zenici. Odmah je krenula službena reakcija iz redova HVO-a prema zapovjedništvu 3. K. ABiH. HVO je potvrdio kako sa njihovih položaja nije bilo nikakvih borbenih dejstava, priloživši službenu zabilješku s kojom obavještava zapovjednika 3. Korpusa ABiH Mehmeda Alagića kako se, radi informacija o premještaju snaga VRS-a, očekuju granatiranja iz pravca VRS-a. Mehmed Alagić odgovara kako je priopćenje koje je on poslao govorilo točno s kojih položaja su granate došle, te kako ne zna zašto je radio Zenica u javnost poslao informaciju o tome kako je HVO odgovoran za masakr. Da je Alagić govorio neistinu, govori samo priopćenje koje je on odobrio.

(Priopćenje 3. K ABiH s kojim se optužuje HVO za masakr (samo par sati nakon granatiranja))

Bakir Izetbegović zapeo u vremenu

Zašto spominjem ovaj događaj iz Domovinskog rata koji se zbio točno prije 24 godine? Iz razloga što se kampanja neistina i iskrivljavanja činjenica nastavlja i danas. Ne nastavlja je neka društveno irelevantna osoba, nego Bakir Izetbegović, Član Predsjedništva i osoba br. 1 kod Bošnjaka. Ovih dana ne silazi sa ekrana i medijskih stupaca. Njegove neistine, prepotencija u davanju arbitrarnih političkih ocjena sa pozicije „prirodnog vlasnika Bosne“ jednostavno ostavljaju bez teksta. Toliko, da na njegove izjave, koje ovih dana sve učestalije ponavlja, ne reagira nitko. Na službenoj stranici vezira od Bosne stoji njegov govor iz Travnika prigodom spomenute obljetnice, gdje se sumirano mogu vidjeti teze koje provlači kroz sve medijske istupe. Idemo redom.

7. korpus je neprekidno bio u bitkama – od aprila 1994. pa do oslobađanja značajnih prostora na Vlašiću tog ljeta i oslobađanja ogromnog prostora i grad Kupresa, čime je već praktično primoran HVO da prekine svoje partnerstvo s VRS i pridruži se oslobodiocima BiH

Dakle, prema Bakiru Izetbegoviću, združene operacije Cincar, Zima ’94.Skok 1Skok 2Ljeto ’95.OlujaMaestral i Južni potez HV-a, HVO-a i jednog dijela ABiH (koja je, usput rečeno, bila naoružana, obučena i opremljena od strane HV-a), koje su dovele do oslobađanja oko 1000 četvornih kilometara prostora, među kojima je bio i Kupres, su operacije samo Armije BiH koja je svojim „herojstvom primorala HV i HVO na prekidanje partnerstva sa VRS“.

Nastavlja Bakir: „U ovih 25 godina, od prvih dana  rata duhom i moralom pripadnika Armije dominiralo je upravo jedinstvo, visok motiv za oslobađanjem domovine“.

U travnju 1992. na tiskovnoj konferenciji u Bijeljini Bakirov otac Alija izjavljuje kako „JNA nije okupatorska vojska. To nije stav SDA. Rata u BiH neće biti“. Ako prije 25 godina, Izetbegović senior izjavljuje kako JNA nije okupator, odakle 25 obljetnica i od koga se to oslobađalo, ako JNA nije bila okupator?

No, najbolje od Bakira tek dolazi:

„7. i 3. Korpus su bili prepoznatljivi po visokom stepenu ustrojstva i organizacije. Krajišnici su ostali ono što su bili i u prethodnim stoljećima – časni ratnici viteškog i gazijskog duha, spremni na nezamisliva herojstva, ali ne i na zločine i pokolje.“

Bakir vjerojatno misli na ustrojstvo i organizaciju u Mehurićima, gdje je bio logor za obuku Mudžahedina. Pod disciplinom i odgovornošću, vjerojatno misli na ritualna ubojstva u Poljanicama, Orašcu, Travniku, i drugim mjestima, gdje je, po riječima Abu Ajama, jednog od zapovjednika postrojbe El Mujahid „braći vjera branila držanje zarobljenika, pa makar to bili žene i djeca“, zato su ih morali ubijati.

(Abu Hamza pojašnjava tko je i kada vodio Džihad)

O kakvom se viteštvu radi, pojasnio je 26.03.2017. Abu Hamza gostujući na televiziji N1: „ovo danas što radi ISIL, ovo nije nikakav Džihad. Mi smo u ratu vodili Džihad. Braća su došla pomoći braći“. O čemu konkretno Abu Hamza govori, pokazuje dokument „Upute muslimanskom borcu“ objavljenom početkom 1993. i dostavljenog „svim borcima ABiH“, a koji pored ostalog govori kako moraju biti hrabri jer „je mjesto, vrijeme i način smrti odavno napisan“, preporučljivo je slagati neprijatelju, ako starješina tako odluči, „dozvoljeno je spaliti usjeve, određene objekte kuću i sječu neprijateljskog palmovika“, te je ostavljeno slobodnoj procjeni je li korisnije „likvidirati ili zamijeniti ratnog zapovjednika“.


Ovim se očigledno vodio i od Izetbegovića glorificirani Mehmed Alagić „pasionirani vojnik i komandant, general, koji je inspirirao, motivirao, ali i neposredno usmjeravao sve svoje saradnike“ , kada je „pasionirano“ vodio svoje postrojbe u Križančevo selo i druga mjesta masovnih zločina nad nemuslimanskim stanovništvom.

Kontinuitet huškačke propagande

Zašto paralela između događaja u Zenici i današnjih izjava Bakira Izetbegovića? Paralela se mora povući kako bi se pokrenula rasprava o razlozima propagande laži koja ima svoj očigledan kontinuitet. Događaj iz Zenice, dokazuje kako se u ratu nije libilo iskorištavati ljudsku tragediju za ostvarenje političkih ciljeva. Osuđivanje HVO-a za granatiranje nedužnih civila imalo je za cilj stvoriti averziju i mržnju običnog puka prema HVO-u i Hrvatima općenito. Nitko u to vrijeme nije spominjao, a ni danas nećete čuti svjedočenja o tome kako je sanitetski stožer za sjevernu i srednju Dalmaciju iz Splita lijekovima opskrbljivao i Travnik, i Zenicu i druga mjesta, ne samo za vrijeme sukoba sa VRS, nego i u jeku najžešćih sukoba ABiH i HVOa. Cilj je očigledno postignut, jer je HVO okarakteriziran kao najveći zločinac iz Domovinskog rata.

No, ako je u okolnostima od prije više od dvadeset godina možda bila i shvatljiva ta huškačka propaganda poput ove iz Zenice (a ima i drugih slučajeva), koje je danas opravdanje da bošnjačka politička elita se služi istim sredstvima laži i obmana?  Ako želimo dobro jedni drugima i ako želimo istinsku budućnost ovoj zemlji, zar nisu iskrenost jednih prema drugima i istina dva temelja na kojima bi sve to morali graditi? Nije slučaj samo Bakira Izetbegovića, nego cjelokupne bošnjačke političke elite, što tzv. ljevice, tako i tzv. desnice, koja se služi ovim sredstvima obmana, kako bi eksluzivnim pravom na žrtvu, zapečatili ekskluzivno vlasništvo nad BiH na način da onemogućavaju bilo kakav vid reformi. No čovjek se pita zašto? Čemu? Koji je krajnji cilj?

Deklaracija sa Gazimestana

Odgovor možda stoji u još jedno, istupu Bakira Izetbegovića ovih dana: onom iz čestitke Erdoganu na rezultatima referenduma u Turskoj gdje kaže kako je „rezultat referenduma stabilizirajući korak koji će osnažiti Tursku, učiniti je snažnijom regionalnom silom, sa snažnim liderstvom“. Pozdravljati namješteni referendum koji od Erdogana pravi suvremenog sultana, u suvremenoj demokraciji 21. stoljeća, znači da imamo problem u poimanju i vrednovanju pozitivnih vrijednosti društva. Nekoga to može iznenaditi, ali nekoga tko malo detaljnije iščitava stvari ne toliko. Naime, u „Islamskoj deklaraciji“ Alije Izetbegovića, Alija Tursku naziva „plagijatom od države“, „koja je svojim usmjerenjem ka modernizmu i odustajanjem od vrijednosti s kojima je vladala svijetom postala trećerazredna zemlja“. Prema tome, shvatljivo je da Bakir Izetbegović povratak Turske u sultanatsko uređenje vidi kao pozitivnu stvar. Vjerojatno za sebe ima u planu funkciju bosanskog vezira u neootomanskoj Turskoj.

Ovo pokazuje jedan višedesetljetni kontinuitet društveno političke vizije, koja ne evoluira u skladu sa razvojem suvremenih humanističkih i demokratskih europskih vrijednosti, nego dapače, deevoluira u neka druga feudalna vremena kasti i ljudi prve i nižih klasa.

Znajući sve ovo, pitanje je može li se uopće govoriti o nekoj zajedničkoj budućnosti u BiH, znajući kako što vrijeme brže prolazi, to je i proces deeovlucije sve brži, sa sve većom i većom cijenom. Mora se što prije naći jasan odgovor, osobito s aspekta hrvatske politike, koja nam je alternativa svemu ovome?

Koji nam je plan B u trenutku kada postane kristalno jasno kako bošnjačka politička elita odbija bilo kakav vid reformi koji se ne uklapa u iznad spomenuto poimanje društva? Možda važnije pitanje: jesu li za hrvatsku politiku u BiH veći problem „hrvatska zvona“ i „vizionari izdaleka“, od Bakira Izetbegovića koji, kada se uzme retorika njegovih govora sa raznih obljetnica ovih dana, sve više podsjeća na Slobodana Miloševića sa Gazimestana.

Slaven Raguž/Dnevnik.ba

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari