Pratite nas

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović održao predavanje na temu ‘Kako živjeti u svijetu izazova i zamki zloga’

Objavljeno

na

Foto: Sisačka biskupija

Predavanje „Kako živjeti u svijetu izazova i zamki zloga“ održao je u srijedu, 5. rujna u Dvorani Sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu fra Mario Knezović. U prepunoj dvorani predavanju je nazočio i sisački biskup Vlado Košić koji je na početku okupljenima predstavio predavača.

U prvom dijelu predavač je progovorio o stvarnosti zla u našem svijetu, te izazovima pred kojima se nalazi svaki čovjek. „Možemo nazvati i napastima, životnim poteškoćama i križevima, ali osim što smo uvijek pred izazovom, mi smo i pred izborom. Zato je važno svakodnevno odlučivati ono što je najbitnije za taj naš kršćanski identitet, biti katolik. Ima jedna prekrasna priča koja dolazi iz Afrike, a koja govori o gazeli i lavu koji moraju trčati kako bi preživjeli. Gazela bježi od lava da bi preživjela, a lav mora uloviti gazelu da bi došao do hrane i preživio.

Priča govori da uopće nije važno jesi li gazela ili lav nego da tako trčiš da opstaneš, da izbjegneš propast, da ne postaneš slasni zalogaj ovog grešnog i preljubničkog naraštaja. Danas se govori se da je ovo era demokracije i civilizacija globalizacije i sve to stoji, ali svi ovi problemi u kojima se svijet nalazi današnji svijet, zapravo je našlo svoj odgovor u jednom jedinom imenu. Na djelu u svijetu je sotonizam.

Danas se o tome u svijetu jako stidljivo i premalo govori“, rekao je fra Mario istaknuvši za primjer prosvjede u Irskoj da bi se ozakonio pobačaj. „Pogledajte snimke tih prosvjeda i odmah ćete vidjeti da se tu ne radi samo o ideološkim razlikama pogleda na život i svijet. Kad vidite mladu majku da trijumfira nad činjenicom da može ubiti vlastito dijete ne može se govoriti o nikakvom filozofskom pogledu na svijet već o čistom sotonizmu. Mi to možda tako ne nazivamo jer se bojimo ući u taj ring, a ponekad s druge strane nije dobro ni nazvati da je sve sotonizam jer će ljudi misliti da danas nema Boga. Trebamo znati da je Bog jednako prisutan danas kao i uvijek te da je i u Isusovo vrijeme bilo sotonizma. Sjetite se samo evanđeoskih izvještaja gdje Isus izgoni sotonu iz opsjednute osobe. Ipak, mi danas živimo u takvom svijetu gdje uistinu prave stvari moramo nazivati pravim imenima“.

U nastavku fra Mario je istaknuo kako Bog nije stvorio zlo ni sotonu jer sve što Bog stvara bilo je savršeno, pa tako i anđeli. „Međutim taj anđeo, Isus govori: ‘nije ostao postojan u istini’. Ove riječi doista razotkrivaju današnji svijet u mogućemu. Onaj koji nije postojan u istini postaje sotona.. Tako ni današnji svijet nije postojan u istini. Hebrejski sotona znači tužitelj i protivnik… Upravo se taj tužitelj posebno razmahao i želi preko sotonskih usta podjariti ovaj svijet da se sam sa sobom obračuna.

Ono što je najopasnija trenutna medijska podvala našem svijetu je to da smo mi kršćani katolici prihvatili igru da sami rušimo svoju Crkvu. Možemo vidjeti mnoge prenagle i površne, krivo pobožnjačke statuse nekih ljudi, koji si prisvajaju herojstvo zato što napadaju Katoličku Crkvu te oponiraju Papi, biskupima i teološkom učiteljstvu, a zapravo ni sami ne shvaćaju da su prihvatili igru sotone da budu suradnici u uništavanja crkve“, poručio je predavač te dodao kako Crkva ima svojih slabosti, grijeha i padova zbog kojih se sramotimo i kajemo, ali nije to razlog da stanemo misliti da možemo biti sveti. Ovaj svijet zaboravlja i ono što je sam Isus rekao: ‘ni vrata paklena je neće nadvladati’. Toga nam više nedostaje, da vjerujemo da ovoj svetoj instituciji nitko ne može ništa.

Na kraju je predavač progovorio kako u našoj konkretnosti živjeti Božje poruke i Božji indetitet, kristolikost koju mi imamo po sakramentima, posebno istaknuvši važnost svete ispovijedi. „Danas se svijet uči da se ne smije kajati, da grijeh ne postoji, da smo svi mi dobri, te da će se Bog već nekako pobrinuti za nas. To su jako opasne konstrukcije. Isus je došao zbog našeg spasenja, ali nas neće spasiti bez nas. Kada je visio na križu nije spasio onoga koji je visio s lijeve strane i koji se nije pokajao, već onoga koji je rekao ‘sjeti me se..’

Danas sotona želi da mislimo da ne postoji grijeh jer kada se prestanemo kajati i osjećati grešnima mi gubimo dimenziju Boga u sebi. Sjetite se trenutka kada je Isus bio s Petrom te kada je ovaj osjetio da je uistinu Isus Bog, kako je Petar prvo reagirao? On govori: ‘Grešan sam čovjek, Gospodine!’

Doista, nama je lako detektirati što je s nama jer ako se osjećamo krivim i grešnim to je znak da još uvijek imamo vezu s Bogom. Važno je znati da ne smijemo svoj život pretvoriti u to da se samo borimo protiv grijeha, nego i to da kroz svaki trenutak života i način življenja prije svega ljubimo Isusa“, zaključio je fra Mario.

(Sisačka biskupija)

Foto: Sisačka biskupija

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Sveti Josip – Zaštitnik Crkve i domovine Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Evanđelje ga opisuje u dvije riječi: bio je pravedan i vjeran. Sveti Josip štuje se napose kao zaštitnik cijele Crkve i svake obitelji.

Blagdan svetog Josipa, Djevičina zaručnika, Isusova poočima i zaštitnika Katoličke crkve slavi se 19. ožujka. Poštuje ga se kao brižnog čuvara, skrbnika i oca najsvetije obitelji čiju veličinu otkrivaju sveti Oci i kasnije teolozi i duhovni pisci. Koliko je sveti Josip blizak vjernicima, svjedoči i to da je samo karmelski red krajem 18. stoljeća imao više od 150 crkvi posvećenih sv. Josipu.

Danas slavimo svetog Josipa, vjerničkom srcu posebno dragog sveca, zaručnika Blažene Djevice Marije, Isusovog poočima i zaštitnika hrvatskog naroda. Bio je kraljevskog podrijetla, „sin Davidov“, iz čijeg je roda trebao poteći Mesija. Radio je kao stolar, tesar, drvodjelac, a sveti Matej evanđelist spominje ga kao pravednika.

Bio je čestit, krepostan i svet čovjek. Svaki njegov čin prožet je ljubavlju, vjerom i vjernošću. Ostao je zbunjen kad je vidio da je njegova zaručnica Marija trudna. Bio je siguran da je poštena djevojka, a da bi je zaštitio od svih mogućih nedaća, odlučio ju je potajno otpustiti.

Kad ga je Božji anđeo poučio da je trudna po Duhu Svetome, bez bojazni je prihvatio Božji plan. Pošao je s Marijom u Betlehem na popis pučanstva i bio nazočan Isusovom rođenju. Pred Herodovom smrtnom prijetnjom sklonio se s Marijom i Isusom u Egipat. Kao glava Svete obitelji živio je i radio u Nazaretu. Hodočastio je s dvanaestgodišnjim Isusom i Marijom iz Nazareta u Jeruzalem, a kad se Isus izgubio, zabrinuto ga je tražio. Pred zakonom je bio Isusov pravni, zemaljski otac.

Prema evanđeljima bio je pravedan muž, čovjek dobra srca, primjeran u svojem pouzdanju u Boga, čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i u trenucima kad je poslušnost od njega tražila velike žrtve, zaručnik i čovjek čista srca. S poštovanjem je živio s Marijom Djevicom kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji. Sveti Josip, uz Isusa i Mariju zauzima najpovlaštenije mjesto u povijesti spasenja.

Štovanje svetog Josipa započelo je u IX. stoljeću u samostanu Reichenau na Bodenskom jezeru, a kasnije su ga promicali mnogi sveci, među njima i crkveni velikani kao sveti Bernard, sveti Toma Akvinski, sveta Terezija Avilska, sveti Franjo Saleški i mnogi drugi. Naročitu pobožnost prema svetom Josipu razvio je franjevački red.

U hrvatskim krajevima štovanje svetog Josipa osobito su širili isusovci, a na prijedlog zagrebačkog biskupa Martina Borkovića Hrvatski sabor proglasio ga je na svom zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. zaštitnikom Kraljevine Hrvatske: „Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.“

Hrvatski biskupi na svom zasjedanju u Splitu 1972. potvrdili su da je ta odluka i dalje na snazi „jer Sabor nije imao u vidu apstraktno hrvatsko kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta…“. Kao trajan spomen na tu saborsku odluku, 14. srpnja 2008. na ulazu u Hrvatski sabor postavljen je i blagoslovljen reljef svetog Josipa, rad kipara Šime Vulasa. Na zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije, održanom u Šibeniku od 5. do 7. studenoga 2008, sveti Josip proglašen je glavnim zaštitnikom Hrvatske. Nacionalno svetište svetog Josipa nalazi se na Dubovcu u Karlovcu.

Sveti Josip zaštitnik je Crkve, obitelji, očeva, bolesnika, umirućih, oženjenih osoba, osoba koje sumnjaju i oklijevaju, rizničara, radnika, stolara, tesara, kolara, drvodjelaca, građevinskih inženjera, slastičara, obrtnika, iseljenika, useljenika, putnika, prodavača i kupaca kuća, trudnica, inžinjeraca, pionira, socijalne pravde, nerođene djece, Sjeverne i Južne Amerike, Austrije, Belgije, Češke, Kanade, Koreje, Meksika, Perua, Vijetnama i mnogih krajeva, naselja, učilišta, ustanova, biskupija, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Trešnjevka, Zagreb-Gajnice, Brebrovac kod Jastrebarskog, Črnilovec kod Jastrebarskog, Klinča Sela-Zdenčina kod Jastrebarskog, Vukovar-Borovo Naselje, Popovac u Baranji, Belišće, Dalj kod Erduta, Osijek, Josipovac kod Osijeka, Đurđenovac, Vuka, Vrbje, Slavonski Brod, Grubišno Polje, Slatina, Novo Virje, Stubičke Toplice, Varaždin, Lipovljani, Sisak-Galdovo, Šišljavić kod Karlovca, Karlovac-Dubovac-nacionalno svetište, Završje Netretićko, Josipdol, Lički Osik kod Gospića, Jablanac kod Senja, Karlobag-kapucinski samostan, Rijeka-Podmurvice, Pula, Rovinj, Praputnjak kod Bakra, Ičići kod Opatije, Obrovac, Zadar-Plovanija, Ražine kod Šibenika, Kadina Glavica kod Drniša, Dugi Rat, Split-Mertojak, Split-Sukoišan-samostan franjevaca trećoredaca, Postira na Braču, Vela Luka na Korčuli, Dubrovnik, Kotor, Gornja Dubica kod Odžaka, Drvar, Lištani kod Livna, Nova Topola kod Bosanske Gradiške, Prijedor, Trn kod Laktaša, Teslić, Bosanska Kostajnica, Špionica kod Srebrenika, Zenica, Zavidovići, Rankovići kod Novog Travnika, Turbe kod Travnika, Sarajevo-Marijin Dvor, Pale kod Sarajeva, Lug kod Prozora, Vinjani kod Posušja, Domanovići kod Čapljine, Grljevići kod Ljubuškog, Izbično kod Širokog Brijega, Čerević kod Beočina, Đurđin kod Subotice, Deronje kod Odžaka, Gornji Breg kod Sente, Totovo Selo kod Kanjiže).

(Laudato.hr/Kamenjar.com)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Nadbiskup Hoser: Hrvatska i Hercegovina su prva kći Crkve

Objavljeno

na

Objavio

Apostolski vizitator za župu Međugorje nadbiskup Henryk Hoser, slaveći svetu misu u crkvi sv. Jakova u Međugorju u sklopu duhovne obnove za župljane, istaknuo je, između ostaloga, kako su Francusku nekada nazivali prvom kćeri Crkve, ali Hrvatska i Hercegovina su isto tako prva kći Crkve, objavio je Medjugorje.hr.

Nadbiskup Hoser govorio je na francuskom jeziku jer, kako je kazao, njegovo poznavanje hrvatskog jezika još nije dostatno.

Obiteljski život

– Francusku su nekad nazivali prvom kćeri Crkve, ali Hrvatska i Hercegovina su, isto tako, prva kći Crkve. To je bila rimska provincija iz koje su proistekli i crkveni oci kao što je sveti Jeronim. Vi imate bogatstvo i blago koje se ne zna uvijek dobro živjeti. To je blago koje je dio vašeg identiteta.

Hrvatski identitet je, između ostaloga, kršćanska vjera i jaka vezanost za obiteljski život. Svjedoci smo kako se u svijetu degradira i raspada obiteljski život. Kultura obiteljskog života, koju vi još uvijek imate, cjelovita je.

U Međugorju i okolici vidim obitelji koje su još uvijek cjelovite. Ne obitelji od oca, majke i jednog djeteta, nego obitelji od nekoliko naraštaja. Ako to izgubite, izgubit ćete svoje nacionalno jedinstvo i svoju vezanost uz Crkvu – kazao je mons. Hoser. – Obitelj je škola zajedničkog života, zajednica koja vjeruje i evangelizira.

Ne samo unutar sebe nego i prema vani. Obitelj je kao zajednica u neprestanom razgovoru s Bogom i, na koncu, to je zajednica koja je u službi čovjeka. Proročka uloga i poslanje obitelji je ne samo naviještati nego tumačiti znakove vremena u svjetlu evanđelja.

Roditelji sudjeluju u svećeničkom poslanju Isusa Krista. Oni zajedno sa svima koji stanuju pod istim krovom trebaju slaviti vjeru, između ostalog, i preko zajedničke obiteljske molitve. Kristova uloga je i kraljevanje – funkcija upravljanja. Tako da bračni par ima Kristovu funkciju upravljanja obiteljskom zajednicom.

Veliko dostojanstvo

Želio bih čestitati svim bračnim parovima koji su ovdje jer oni imaju veliko dostojanstvo. Ivan Pavao II. govorio je da je dostojanstvo mjera čovjekove vrijednosti. Čestitam vam što ste nasljednici takve obiteljske tradicije i tog hrvatskog i hercegovačkog identiteta – kazao je mons. Hoser, piše Medjugorje.hr

 

Mons. Hoser: Za upoznati Međugorje najbolje je doći ovdje i živjeti ovo iskustvo!

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentari