Pratite nas

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović održao predavanje na temu ‘Kako živjeti u svijetu izazova i zamki zloga’

Objavljeno

na

Foto: Sisačka biskupija

Predavanje „Kako živjeti u svijetu izazova i zamki zloga“ održao je u srijedu, 5. rujna u Dvorani Sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu fra Mario Knezović. U prepunoj dvorani predavanju je nazočio i sisački biskup Vlado Košić koji je na početku okupljenima predstavio predavača.

U prvom dijelu predavač je progovorio o stvarnosti zla u našem svijetu, te izazovima pred kojima se nalazi svaki čovjek. „Možemo nazvati i napastima, životnim poteškoćama i križevima, ali osim što smo uvijek pred izazovom, mi smo i pred izborom. Zato je važno svakodnevno odlučivati ono što je najbitnije za taj naš kršćanski identitet, biti katolik. Ima jedna prekrasna priča koja dolazi iz Afrike, a koja govori o gazeli i lavu koji moraju trčati kako bi preživjeli. Gazela bježi od lava da bi preživjela, a lav mora uloviti gazelu da bi došao do hrane i preživio.

Priča govori da uopće nije važno jesi li gazela ili lav nego da tako trčiš da opstaneš, da izbjegneš propast, da ne postaneš slasni zalogaj ovog grešnog i preljubničkog naraštaja. Danas se govori se da je ovo era demokracije i civilizacija globalizacije i sve to stoji, ali svi ovi problemi u kojima se svijet nalazi današnji svijet, zapravo je našlo svoj odgovor u jednom jedinom imenu. Na djelu u svijetu je sotonizam.

Danas se o tome u svijetu jako stidljivo i premalo govori“, rekao je fra Mario istaknuvši za primjer prosvjede u Irskoj da bi se ozakonio pobačaj. „Pogledajte snimke tih prosvjeda i odmah ćete vidjeti da se tu ne radi samo o ideološkim razlikama pogleda na život i svijet. Kad vidite mladu majku da trijumfira nad činjenicom da može ubiti vlastito dijete ne može se govoriti o nikakvom filozofskom pogledu na svijet već o čistom sotonizmu. Mi to možda tako ne nazivamo jer se bojimo ući u taj ring, a ponekad s druge strane nije dobro ni nazvati da je sve sotonizam jer će ljudi misliti da danas nema Boga. Trebamo znati da je Bog jednako prisutan danas kao i uvijek te da je i u Isusovo vrijeme bilo sotonizma. Sjetite se samo evanđeoskih izvještaja gdje Isus izgoni sotonu iz opsjednute osobe. Ipak, mi danas živimo u takvom svijetu gdje uistinu prave stvari moramo nazivati pravim imenima“.

U nastavku fra Mario je istaknuo kako Bog nije stvorio zlo ni sotonu jer sve što Bog stvara bilo je savršeno, pa tako i anđeli. „Međutim taj anđeo, Isus govori: ‘nije ostao postojan u istini’. Ove riječi doista razotkrivaju današnji svijet u mogućemu. Onaj koji nije postojan u istini postaje sotona.. Tako ni današnji svijet nije postojan u istini. Hebrejski sotona znači tužitelj i protivnik… Upravo se taj tužitelj posebno razmahao i želi preko sotonskih usta podjariti ovaj svijet da se sam sa sobom obračuna.

Ono što je najopasnija trenutna medijska podvala našem svijetu je to da smo mi kršćani katolici prihvatili igru da sami rušimo svoju Crkvu. Možemo vidjeti mnoge prenagle i površne, krivo pobožnjačke statuse nekih ljudi, koji si prisvajaju herojstvo zato što napadaju Katoličku Crkvu te oponiraju Papi, biskupima i teološkom učiteljstvu, a zapravo ni sami ne shvaćaju da su prihvatili igru sotone da budu suradnici u uništavanja crkve“, poručio je predavač te dodao kako Crkva ima svojih slabosti, grijeha i padova zbog kojih se sramotimo i kajemo, ali nije to razlog da stanemo misliti da možemo biti sveti. Ovaj svijet zaboravlja i ono što je sam Isus rekao: ‘ni vrata paklena je neće nadvladati’. Toga nam više nedostaje, da vjerujemo da ovoj svetoj instituciji nitko ne može ništa.

Na kraju je predavač progovorio kako u našoj konkretnosti živjeti Božje poruke i Božji indetitet, kristolikost koju mi imamo po sakramentima, posebno istaknuvši važnost svete ispovijedi. „Danas se svijet uči da se ne smije kajati, da grijeh ne postoji, da smo svi mi dobri, te da će se Bog već nekako pobrinuti za nas. To su jako opasne konstrukcije. Isus je došao zbog našeg spasenja, ali nas neće spasiti bez nas. Kada je visio na križu nije spasio onoga koji je visio s lijeve strane i koji se nije pokajao, već onoga koji je rekao ‘sjeti me se..’

Danas sotona želi da mislimo da ne postoji grijeh jer kada se prestanemo kajati i osjećati grešnima mi gubimo dimenziju Boga u sebi. Sjetite se trenutka kada je Isus bio s Petrom te kada je ovaj osjetio da je uistinu Isus Bog, kako je Petar prvo reagirao? On govori: ‘Grešan sam čovjek, Gospodine!’

Doista, nama je lako detektirati što je s nama jer ako se osjećamo krivim i grešnim to je znak da još uvijek imamo vezu s Bogom. Važno je znati da ne smijemo svoj život pretvoriti u to da se samo borimo protiv grijeha, nego i to da kroz svaki trenutak života i način življenja prije svega ljubimo Isusa“, zaključio je fra Mario.

(Sisačka biskupija)

Foto: Sisačka biskupija

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Djeca su Božji upitnik poslan ljudima da Bog vidi kakvi smo

Objavljeno

na

Objavio

Fb stranica - Tomislav Ivančić

Djeca su Božji upitnik poslan ljudima da Bog vidi kakvi smo. Na djeci se vidi jesmo li dobri i jesmo li dostojni biti ljudi. Djeca su vapaj da se spustimo u srce i da im dadnemo život. Djeca su krik za slobodom, mirom i zaštićenošću. Djeca su nenaoružana, ona se ne znaju boriti, djeca nikome ne čine zlo, ona samo čeznu da ih se voli.

Djeca mole za komadić života, za jedan poljubac, topli pogled i riječ utjehe i hrabrosti. Djeca traže od nas mali zalogaj kruha, topla prsa majke, krevetić, lijepu riječ i priču. Djeca nas trebaju. Kako odgovaramo djeci, takvi smo. Kako volimo djecu, takvi smo mi. Kako se divimo djeci, takvi smo.

Kad smo prestali voljeti i željeti djecu, kad nam nije bilo drago da se ona rađaju, kad nismo imali vremena za djecu i kad su nam stvari postale važnije, tad je sam Bog postao čovjekom i javlja se kao dijete među nama. Ne znaš u kojem djetetu ćeš ga prepoznati, i u kojem će te djetetu on spasiti.

Tko voli djecu, taj ima nepokvareno srce. Djeca su među nama da bi nas odvela u nebo.

(Oaze života)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

22. kolovoza – Blažena Djevica Marija Kraljica

Objavljeno

na

Objavio

Tijekom cijele liturgijske godine Crkva pred nas svakog mjeseca stavlja neki marijanski blagdan. Danas je blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice, svojevrsna dopuna blagdana Marijina uznesenja na Nebo ili Velike Gospe.

U nizu velikih i vjernicima dragih ljetnih marijanskih blagdana danas slavimo Blaženu Djevicu Mariju Kraljicu. Blagdan je uveo papa Pio XII. godine 1954. kao krunu proslave Marijanske godine i kao posljedicu nastojanja i prijedloga brojnih marioloških kongresa. Po svome uznesenju Marija je postala i Kraljica neba i zemlje, a nauk o njezinom dostojanstvu kraljice izložio je Pio XII. u svojoj enciklici Ad caeli Reginam.

Blagdan je najprije slavljen 31. svibnja, a nakon Drugog vatikanskoga sabora premješten je tjedan dana nakon Velike Gospe, zbog toga što u sebi krije ista otajstva kao i slavljenje Marijina uznesenja na Nebo, kako to stoji u saborskom dokumentu Lumen gentium: „Bezgrešna Djevica (…) ispunivši tijek zemaljskoga života, s dušom i tijelom bila je uznesena u nebesku slavu i od Gospodina bila uzvišena kao kraljica svih stvari, da bude potpunije u skladu sa svojim Sinom, Gospodarom gospodara i pobjednikom nad grijehom i smrću.“

Naslov „kraljice“ ide među one Marijine oznake što joj dade vjerničko razmišljanje, a još više pučka pobožnost. Marija se u pobožnosti ne naziva samo „kraljica“, već i „gospodarica“, „vojvotkinja“, pa čak i „carica“, u našem starom jeziku „cesarica“. Da li je pridavanje Mariji takvih naslova teološki opravdano? – Jest, jer se ona kao Majka i službenica Gospodinova dostojnom pokazala takove časti. Njezino kraljevsko dostojanstvo proizlazi iz njezina Bogomajčinskoga dostojanstva. No, ako liturgija kaže „da Bogu služiti znači kraljevati“, onda je Marija kao najodličnija Gospodinova službenica i iz toga razloga prava kraljica.

Zanimljivo je kako je kršćanska pobožnost Marijin naslov kraljice često vezala uz pojam milosrđa, kako to svjedoči ona lijepa, u srednjem vijeku nastala molitva „Zdravo, Kraljice, Majko milosrđa“! Ona označuje vjeru u Marijinu dobrotu i spremnost da nas grešnike pred Gospodinom zagovara, da nam od njega prosi oproštenje i milost. Marija se kao kraljica sagiba nad našu ljudsku bijedu i pritječe nam u pomoć.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari