Connect with us

Komentar

Fra Mario Knezović: PRESUDA KARADŽIĆU, INZKU, DODIKU I STUDENTIMA

Objavljeno

on

Čovjek se, s mrvom zdravoga razuma, pita je li veći zločin genocid i ubijanje nevinih, za što je krivac osuđeni Radovan Karadžić i njegovi sljedbenici, ili su veći sijači zla oni koji danas u mirnodopsko vrijeme slave zločine i veličaju osuđenoga zločinca.

[ad id=”93788″]

To što je sud u Haagu izrekao presudu nije najvažnije niti je spektakularna vijest. Presuditi u ovom slučaju nije bilo teško. Narod je ubijan uz organizirano snimanje, medijsko izvještavanje i prezentaciju javnosti. Sami počinitelji sebi su ispisali optužnicu i izrekli presudu. Primjerice nakon genocida u Srebrenici Karadžić za medije kaže da nije to loša vijest nego treba, reče tada on, izvijestiti o dobroj vijesti da je srpsko oružje kvalitetno i da vojnici dobro odrađuju svoj posao. Ubijati nevine za njega je bio posao koji treba pohvaliti. Ubijanje novorođenčeta, koje je tek posmrtno dobilo ime Fatima, ubijanje starca od 76 godina, ubijanje 44 dječaka, za Karadžića i njegove sljedbenike je dobro odrađen posao.
I dok čovjek, u kontekstu ratnoga ludila, može i reći da je ljude zahvatilo zlo i nacionalna histerija čuditi je se da se isto ponavlja danas. Usred Europe, one licemjerne Europe koja je šutjela na zločine, neki dan se otvara dom za studente na Palama koji je dobio ime Radovana Karadžića. Ploču je ponosno i prkosno, kako on to zna, otkrio sadašnji predsjednik i očito istomišljenik i po svemu Karadžićev nasljednik Milorad Dodik. Mikrofon je u toj situaciji bio stavljen i pred predsjednika Studentskoga zbora Republike Srpske koji je rekao da, kako su ga poučili, nije važna ploča nego da studenti imaju gdje spavati. Tom je izjavom potvrdio da cilj, po njemu, opravdava sredstva. Sredstva su bila zločin, a cilj je očito jasan.
U komentarima televizije Republike Srpske ni riječi o Karadžićevoj krivici. Tu se redaju izjave da na njemu nema krivice, da ni jedna stvar zla njemu nije dokazana, da je presuda okrenuta protiv patničkoga srpskoga naroda i tako redom. I dok Hrvati još vapiju za programom na svome jeziku Srbi, uz šutnju visokoga predstavnika Inzka, siju medijsku mržnju i ratnu ideologiju.
Svima je poznato, pa i Srbima, da je Karadžić bio predvodnik ostvarenja velikosrpskih ciljeva i da su se ubojstva i progoni dogodili. Tu užasnu prošlost teško možemo popraviti. Više brine što na budućnost ne možemo utjecati. Kako ići u budućnost kad mnogi osvježavaju zločinačku prošlost i na tome meniju hrane svoju djecu. Pitam se gdje su sada međunarodni predstavnici? Pitam se zašto Valentin Inzko, poput nizozemaca u Srebrenici, promatra zlo koje se događa pred njegovim očima? Zar nije sazrelo vrijeme da se povuče poneki potez kao što se potezao kad su Hrvati htjeli svoju samoupravu? Ili ako hoćete zar nije vrijeme da i naši predstavnici, bez obzira na tešku političku igru u trodimenzionanoj državi, kažu da Milorad Dodik, koji otvara domove pod imenom zločinca, ne dolazi na skupove koje organiziraju Hrvati. Možda bi, barem zbog simbolične razine, trebalo reći da npr. Dodik, dok se ne ogradi od zločina, nije dobro došao na „Večernjakov pečat“ ili „mostarski sajam“. Imamo li hrabrosti za takve poteze ili ćemo nastaviti igrati igru u kojoj se hvatamo za slamku spasa koja se izvlači iz stoga (plasta) zla?
Nisam bez nade da će doći dani kad će se oni studenti na Palama jednom iz sna probuditi i reći da ne žele stjecati akademska znanja pod imenom čovjeka koji je ukaljao prošlost njihovih djedova i očeva. U mlade vjerujem, pa taman oni s Pala dolazili!

[ad id=”93788″]

Što vi mislite o ovoj temi?

Oglasi
Komentiraj
Advertisement

Komentari