Pratite nas

Komentar

Fra Mario Knezović: Quo vadis Croatia?

Objavljeno

na

Kad u državi, gdje se velika većina osoba izjašnjava vjernicima, postane skandal kad se netko fotografira s vjeroučiteljem sve je jasno. Jasno je kakvo se bezbožno jednoumlje želi na matrici mržnje reafirmirati.

Takva isključivost, prijezir i hajka nisu bili viđeni ni u najgorim vremenima sumraka ljudskih civilizacija. To podsjeća na obilježenost Židova u Drugome svjetskome ratu ili crnaca svojedobno u SAD-u.

Za SDP je skandal da se njihov predsjednik fotkao s vjeroučiteljem! A onda ti isti pričaju o prihvaćanu različitosti, pričaju o konzervativnoj revoluciji, osnivaju udruge za ljudska prava, propovijedaju europske vrijednosti. Ostvarili smo veliki napredak: Eto, došlo vrijeme da se sramota sresti i fotkati s vjeroučiteljem. Quo vadis Croatia?

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Milas: Fizička i prostorna udaljenost ne oslabljuje ni hrvatski duh, ni hrvatsko zajedništvo

Objavljeno

na

Objavio

Državni tajnik Zvonko Milas uputio je poruku svim Hrvaticama i Hrvatima izvan domovine tijekom pandemije koronavirusa te zahvalu na brizi i potpori koja stiže sa svih strana svijeta:

Drage moje Hrvatice i Hrvati diljem svijeta,

želim vam svima zahvaliti na brizi i potpori koja nam stiže sa svih strana svijeta, od Melbournea do Vancouvera, od Tivta do Gothenburga.

Mi nismo samo narod, mi smo obitelj. U ovim zahtjevnim vremenima kada smo pogođeni Korona krizom, upravo ovaj obiteljski stupanj zajedništva, povezanosti i solidarnosti podsjeća na ’91. kada smo svi disali kao jedan.

Zbog koronavirusa svi se moramo privremeno fizički razdvojiti da bismo ostali zajedno. Hrvati izvan Hrvatske svjesni su da fizička i prostorna udaljenost ne oslabljuje ni hrvatski duh, ni hrvatsko zajedništvo. Uvijek ostajemo jedno, neovisno o tome koliko dugo se nismo vidjeli, koliko je kilometara između nas. Sada svi imamo jedan zadatak. Ostati pribrani i zdravi.

Cijeli Domovinski rat, a pogotovo obrana Vukovara koja se oganizirala pod nezamislivim razaranjima,  osvijestili su me da se sve može vratiti i popraviti, i gospodarstvo, i zgrade. Samo su ljudi nezmjenjivi. I zato, gdje god se nalazite u svijetu, držite se preporučenih mjera i pazite jedni na druge.

Potres koji je pogodio Zagreb ostavio je u svima nama prostora za demonstriranje humanosti i dobročinstva. Vlada poduzima sve moguće mjere da se posljedice pandemije i potresa saniraju, a u svemu tome sudjeluju brojni volonteri koji neće dopustiti da potonemo u duhu. Tako je bilo ’91., a tako je i danas.

Svako vrijeme traži svoje junake. Stoga bih iskoristio ovu priliku zahvaliti svima koji nesebično i požrtvovno rade na suzbijanju pandemije i saniranju štete uzrokovane potresom.

Hrvatsko zajedništvo u dobru i u zlu još jednom je na kušnji, ali ostajemo ujedinjeni u molitvi, u vrijednostima zbog kojih smo 90-ih bili hrabri i odgovorni jedni za druge.

Ured je uvijek tu za vas, do nas  uvijek možete doći, bilo elektroničkim ili telefonskim putem. O svemu važnom obavještavat ćemo vas putem mrežne stranice i Facebook stranice.

Uskoro će i ovo će proći. Ostat će samo ojačano hrvatsko zajedništvo, nepokolebljiva vjera i još jedan izazov koji smo nadvladali jer smo najjači kada je najteže.

Zato pozivam sve da budemo vojnički disciplinirani, hrabri, nesebični, organizirani, da cijenimo naše medicinare. Oni su naši vojnici današnjice. Da odgovorno provodimo sve preporučene mjere te da pokažemo još jednom cijelom svijetu da smo u zajedništvu, koje je utemeljeno na našoj vjeri, nenadmašni.

Do tada, poštujte sve upute onih uključenih u pružanje skrbi u ovoj krizi i ostanite zdravi. Ostanite doma. Bog vas sve blagoslovio.

Državni tajnik
Zvonko Milas

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Fra Mario Knezović: Rada Borić i ostali lešinari, oprostite, ali zašutite!

Objavljeno

na

Objavio

Mirko Božić, hrvatski književnik i dramatičar je davno zapisao: „Koliko je visoko do neba, toliko je duboko do čovjeka“. I, dok ipak, nekako dosegnemo čak i do neba svojim duhovnim predanjem i ispruženom Božjom rukom, teško je doprijeti do čovjeka – osobito do nekih ljudi ne ispružene ruke. Pišem namjerno ljudi premda, kako reče filozof, ljudi prestaju biti ljudi kad se pretvore u ljude koji mrze druge ljude.

Dok su u novonastaloj krizi i izazovu zla sva srca, pa i porazbacane hrvatske glave (umovi), okupljeni u borbi za dobrom, na površinu, poput praznih tikvi u vodi, izviru neki drugi tipovi i likovi. Uslijed teške bolesti, potresa, straha, na sceni se pojavila Rada Borić koja umjesto ljubavi i solidarnosti sije mržnju i podjelu.

Dok Zagreb trpi posljedice strašnoga potresa to nju nije emotivno potreslo ni mozak njezin protreslo. Ona, kao prava mrziteljica ljudskoga roda, mrziteljica Hrvata, mrziteljica svega što je hrvatsko, nadasve mrziteljica Crkve i vjernika, „pucika“ ojađeni puk na tu istu Crkvu. Njezin pamflet, u kojem poziva da se ne obnavljaju crkve, a koji je objavila na svome facebook profilu možemo nazvati samo jednim imenom: Lešinarenje!

Uz ovaj tekst prilažem fotografiju koja je 1994. objavljena u New Yort Times-u, te koja je dobila Pulizerovu nagradu za fotografiju godine. Ta fotografija ponajbolje oslikava Borićke i ostale „nadri aktiviste“ čija su usta puna ljudskih prava, a sad su se uvukli u mišije rupe, nestali sa scene i iz tih rupa ispuhuju zadah mržnje i isključivosti.

Lešinar na toj fotografiji čeka smrt iznemogle djevojčice od gladi, da bi se on nahranio njezinim ostatcima. Snimak je šokirao cijeli svijet. Fotograf Kevin koji je načinio nagrađenu fotografiju je rekao: “Stvarno mi je žao što nisam uzeo dijete”. Tri mjeseca poslije taj fotograf je izvršio samoubojstvo.

Unatoč svemu, bez obzira što mržnja uvijek poziva na megdan mržnju s druge strane, ne želim ni pomisliti da želim da Rada Borić i slične i slični njoj završe kao Kevin. No, nju i takve molim da prestanu biti lešinari koji čekaju tuđu nevolju kako bi zasitili svoju nutarnju pohotu i napili se tuđe krvi.

U trenutcima kad su porušeni i oštećeni stanovi, bolnice, škole, crkve, institucije itd. pravi čovjek neće praviti selekciju kome i zašto pomoći. Pravi čovjek će pomoći ne pitajući za ime i prezime, ne pitajući čija je kuća i za koga je ta kuća glasala, koje je političke opcije. No, Rada Borić to čini. Njezini istomišljenici prebrajaju vjerska zrnca dok se borimo za živote.

Dosta! Rade i ostali nevladini lijevo-liberalni aktivisti znamo da ste navikli samo izdašno primati, a ništa davati. Zato od vas nitko ništa ne očekuje: ni susjedi, ni crkva, ni bolnica ni škola. Od vas samo jedno možemo očekivati u ovim iskušenjima i to vam želim reći: Zašutite već jednom dok ne naučite jezik dobrote!

Stara Židovska poruka zapisana u Talmudu glasi: „Budi onaj koga kleveću, ali nikad klevetnik“. Stoga, ako i ovaj moj tekst miriše na trunku klevete, tražim oprost. Međutim na kraju imam poruku za Radu Borić: Ako ti je stan oštećen, ako imaš bilo kakvu potrebu slobodno mi se javi. Pomoći ću ti.

Nismo mi kao vi, premda vaša uskoća vaše duše to nikad neće shvatiti. Ako naše društvo, naša javnost, obični čovjek u ovom razdoblju nisu shvatio tko je tko onda nam ni koronavirus ni potres nisu dovoljni da progledamo i doživimo katarzu. (fra Mario Knezovć)

P.S. Molim u komentarima bez izlijeva mržnje!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari