Pratite nas

Komentar

Fra Mario Knezović: Rada Borić i ostali lešinari, oprostite, ali zašutite!

Objavljeno

na

Mirko Božić, hrvatski književnik i dramatičar je davno zapisao: „Koliko je visoko do neba, toliko je duboko do čovjeka“. I, dok ipak, nekako dosegnemo čak i do neba svojim duhovnim predanjem i ispruženom Božjom rukom, teško je doprijeti do čovjeka – osobito do nekih ljudi ne ispružene ruke. Pišem namjerno ljudi premda, kako reče filozof, ljudi prestaju biti ljudi kad se pretvore u ljude koji mrze druge ljude.

Dok su u novonastaloj krizi i izazovu zla sva srca, pa i porazbacane hrvatske glave (umovi), okupljeni u borbi za dobrom, na površinu, poput praznih tikvi u vodi, izviru neki drugi tipovi i likovi. Uslijed teške bolesti, potresa, straha, na sceni se pojavila Rada Borić koja umjesto ljubavi i solidarnosti sije mržnju i podjelu.

Dok Zagreb trpi posljedice strašnoga potresa to nju nije emotivno potreslo ni mozak njezin protreslo. Ona, kao prava mrziteljica ljudskoga roda, mrziteljica Hrvata, mrziteljica svega što je hrvatsko, nadasve mrziteljica Crkve i vjernika, „pucika“ ojađeni puk na tu istu Crkvu. Njezin pamflet, u kojem poziva da se ne obnavljaju crkve, a koji je objavila na svome facebook profilu možemo nazvati samo jednim imenom: Lešinarenje!

Uz ovaj tekst prilažem fotografiju koja je 1994. objavljena u New Yort Times-u, te koja je dobila Pulizerovu nagradu za fotografiju godine. Ta fotografija ponajbolje oslikava Borićke i ostale „nadri aktiviste“ čija su usta puna ljudskih prava, a sad su se uvukli u mišije rupe, nestali sa scene i iz tih rupa ispuhuju zadah mržnje i isključivosti.

Lešinar na toj fotografiji čeka smrt iznemogle djevojčice od gladi, da bi se on nahranio njezinim ostatcima. Snimak je šokirao cijeli svijet. Fotograf Kevin koji je načinio nagrađenu fotografiju je rekao: “Stvarno mi je žao što nisam uzeo dijete”. Tri mjeseca poslije taj fotograf je izvršio samoubojstvo.

Unatoč svemu, bez obzira što mržnja uvijek poziva na megdan mržnju s druge strane, ne želim ni pomisliti da želim da Rada Borić i slične i slični njoj završe kao Kevin. No, nju i takve molim da prestanu biti lešinari koji čekaju tuđu nevolju kako bi zasitili svoju nutarnju pohotu i napili se tuđe krvi.

U trenutcima kad su porušeni i oštećeni stanovi, bolnice, škole, crkve, institucije itd. pravi čovjek neće praviti selekciju kome i zašto pomoći. Pravi čovjek će pomoći ne pitajući za ime i prezime, ne pitajući čija je kuća i za koga je ta kuća glasala, koje je političke opcije. No, Rada Borić to čini. Njezini istomišljenici prebrajaju vjerska zrnca dok se borimo za živote.

Dosta! Rade i ostali nevladini lijevo-liberalni aktivisti znamo da ste navikli samo izdašno primati, a ništa davati. Zato od vas nitko ništa ne očekuje: ni susjedi, ni crkva, ni bolnica ni škola. Od vas samo jedno možemo očekivati u ovim iskušenjima i to vam želim reći: Zašutite već jednom dok ne naučite jezik dobrote!

Stara Židovska poruka zapisana u Talmudu glasi: „Budi onaj koga kleveću, ali nikad klevetnik“. Stoga, ako i ovaj moj tekst miriše na trunku klevete, tražim oprost. Međutim na kraju imam poruku za Radu Borić: Ako ti je stan oštećen, ako imaš bilo kakvu potrebu slobodno mi se javi. Pomoći ću ti.

Nismo mi kao vi, premda vaša uskoća vaše duše to nikad neće shvatiti. Ako naše društvo, naša javnost, obični čovjek u ovom razdoblju nisu shvatio tko je tko onda nam ni koronavirus ni potres nisu dovoljni da progledamo i doživimo katarzu. (fra Mario Knezovć)

P.S. Molim u komentarima bez izlijeva mržnje!

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Bruna Esih oglasila se o oslobađanju Bojne Čavoglave na sudu

Objavljeno

na

Objavio

Visoki prekršajni sud donio je odluku kako uzvikivanje uskliča “Za dom spremni” na početku pjesme “Bojna Čavoglave” Marka Perkovića Thompsona nije prekršaj protiv javnog reda i mira.

Čelnica stranke Neovisni za Hrvatsku Bruna Esih tim se povodom oglasila na profilu na Facebooku. Velikim tiskanim slovima objavila je:

“Službeno je!

O danas bez straha od progona i s ponosom (što činili smo i prije) možete koristiti pozdrav HOS-a i svih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata!”

Ispod svoje objave, iskopirala je i sudsku odluku, a svemu je priložila i fotografije Marka Perkovića Thompsona i njegovog odvjetnika Davorina Karačića, člana njezine stranke.

Davorin Karačić: Na sudu smo dokazali ono što zapravo ne bi trebali niti dokazivati

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Davorin Karačić: Na sudu smo dokazali ono što zapravo ne bi trebali niti dokazivati

Objavljeno

na

Objavio

Dragi prijatelji i svi ljudi dobre volje i čista srca. Nakon tolikih godina nepravde i progona, uspjeli smo, obranili smo “Bojnu Čavoglave”.

Na sudu smo dokazali ono što zapravo ne bi trebali niti dokazivati, ono o čemu zapravo nije trebalo nikad niti raspravljati.

Hvala svima vama koji ste bili uz nas i hvala dragome Bogu.

U vjeri u bolje sutra nas i cijele Domovine, mi idemo dalje.

Odvjetnik Marka Perkovića Thompsona

Davorin Karačić

Velika Thompsonova pobjeda! SUD ODLUČIO: ‘ZDS’ u pjesmi ‘Bojna Čavoglave’ nije prekršaj

Znate li što znači izraz High water mark? Doslovno prevedeno označuje najvišu točku vodostaja ali u prenesenoj terminologiji označava najvišu točku do koje je neki pokušaj nekog djelovanja uspio doći.

Kad je vojska Konfederacije u američkom građanskom ratu vojevala bitku kod Gettysburga, dolaskom do zida na Cemetary ridgeu, nije uspjela odbaciti položaje Unije u onome što povijest poznaje kao Pickett’s charge.

Da je tada vojska Konfederacije uspjela probiti položaje Unije, vjerojatno bi pobijedili kod Gettysburga, ušla u Washington i odnijela pobjedu u Američkom građanskom ratu.
Kako su bili odbačeni, taj trenutak najbliži pobjedi se naziva high-water mark of the Confederacy, točka najboliža pobjedu, nakon koje je sve krenulo u drugom smjeru.

Današnja pobjeda na Visokom Prekršajnom Sudu Republike Hrvatske predstavlja naš Cemetary ridge odnosno high water mark orjune.
Da nismo obranili taj izraz, pozdrav ,poklič iz Domovinskog rata, naši protivnici ne bi stali na tome.

Tada bi bio utvrđen princip po kojemu netko drugi odlučuje što Hrvati smiju, što ne smiju, kad su Hrvati zločinci a kada nisu te bi u svoje ruke uzeli sredstva po kojima bi oni po svom nahođenju i vlastitoj volji određivali koja je mjera po kojoj Hrvati smiju živjeti i kao Hrvati se osjećati.

Tada bi na red došla i kuna, grb koji je stajao na prvoj hrvatskoj zastavi 1990′ i koji stoji na crkvi Sv. Marka, došli na red i pojmovi satnik, bojnik, došla bi na red Oluja pa čak i odluka o samostalnosti.
Mnogi su vremenom poklekli. Neki su bili kukavice pa pri prvom izazovu kapitulirali, nekima koji su vremenom uspjeli više nije bilo stalo talasati pa su kompromiserski ispirali vlastiti mozak, tek da vrijeme i energiju mogu koristiti za vlastiti probitak a ne bdjeti nad dignitetom naroda i Domovine.

Kukavice i kolebljivci će tako vječno ostati kao takvi prepoznati a muku i patnju svih ovih godina borbe za svoj narod, od koje su pobjegli, nikad neće osjetiti kao nagradu i priznanje.
Ponosan sam što sam izdržao. Unatoč svim mukama, uvjeravanjima ljudi da pustim sve i da se ne živciram kao i onima koji su, sudeći svijet po vlastitoj kukavnosti, tvrdili da je bolje ne pačati se u vruće stvari.

Moj narod je kroz povijest proživljavao patnje i muke kakve je malo tko uspio preživjeti i unatoč tome opstali smo.
Moja muka je ništa prema onome što su hrvatski mučenici proživljavali i što neki još proživljavaju.
Kao odvjetnik i čovjek, učinio sam ono što je bila moja dužnost i na tome ne namjeravam stati.

Bog dragi je bio uz mene i još je, vjerujem, pa je i njegov odabir to što sam dio NEOVISNIH ZA HRVATSKU. Mala ekipa ali čvrsta i odana. Mi ne kmečimo, mi ne žongliramo u želji da nas netko primijeti. Mi se ne uvaljujemo ni pod čije skute, ne plešemo niti izvodimo vratolomije u želji da nas netko veći pripusti sebi. MI ne plačemo ako nas takvi odbiji niti veselo mašemo repom kad netko takav na kraju ipak pripusti sebi.

Ono što sam naučio na tribini a što su mi potvrdili hrvatski ratnici je da glavni posao uvijek na kaju obavi istih 50 ljudi, koji pojam shvaća svatko tko je živio s ekipom i ekipu nikad nije ostavljao.
S vjerom u Boga i sa našim prijateljima i braćom iz Hrvatske stranke prava i Generacije obnove idemo dalje. Padnemo li, ustat ćemo, nemognemo li ustati, živjet ćemo onoliko koliko je potrebno da netko drugi preuzme zastavu a mi ćemo zadnju snagu iskoristiti da zastava nikad ne dodirne pod.
Takvi smo jer smo za sveti Dom spremni.

Hvala svima. Ponajviše onim malim ljudima koji nikad vjeru nisu gubili. Jer tko vjeruje njegovo je kraljevstvo nebesko a nebo je nekad i na zemlji, komentirao je Karačić na facebooku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari