Pratite nas

Kolumne

Fra Mario Knezović: Stepinac i franjevci sporni, a patrijarh Irenej velikan

Objavljeno

na

Bog neka mi, što bi braća pravoslavci rekli,„dušu prosti“, ali ja Irineja ne bih pitao ni kojim putom se ide u zahod, a kamoli neke ozbiljnije stvari. Ako su za Irineja zločinci velikani i krjeposni ljudi, razumljivo je da su za njega pravednici i uzorni ljudi, kao što je Stepinac, zločinci. O tome, te o činjenici kako su franjevci legitimni cilj da ih se ubije bez krivice, suda i osude, čitajte u kolumni, piše fra Mario Knezović

Papa očito ne zna tko je patriharj Irinej

Odavna nismo čuli dvije šokantnije i neprimjerenije izjave. Prva se veže za bivšega predsjednika Republike Hrvatske Ivu Josipovića, a druga uz papu Franju. Ivo Josipović, partizanski sin i mentalni komunist, izjavio je da su ubijeni franjevci u franjevačkome samostanu na Širokome Brijegu bili legitiman vojni cilj.

Papa Franjo je u zrakoplovu o kanonizaciji blaženoga Stepinca kazao da treba sačekati i neke stvari pitati srpskoga patrijarha Irineja (stvarnim imenom Miroslav Gavrilović). Usto Papa je kazao, a mogao je tako kazati jer je očito od savjetnika ili kanala diplomacije izmanipuliran, kako je Irinej velik patrijarh.

To da Irinej nije rastom visok, niti je krjepostima velik, „ceo svet“ zna. Dakle, Papina izjava je točno glasila ovako: „Molio sam se, promišljao sam to, tražio sam savjete i vidio da trebam zatražiti pomoć Irineja. On je velik patrijarh.“ Neka mi dragi moj papa Franjo, kojega u mnogočemu poštujem, a čak mi neki spočitavaju kako ga previše promoviram, oprosti, ali ću mu ovdje reći da se nije molio ili je to nevaljano činio. Jer da se molio, nikada ne bi mogao reći da je Irinej velik patrijarh. Ne vjerujem da je u toj molitvi Bog to Papi šapnuo. Ne vjerujem da bi mu šapnuo o Irinejevoj veličini, čovjeku koji se druži sa zločincima i koji je blagoslivljao zločince. Ne vjerujem da je baš nakon molitve Papa došao do spoznaje da je Irinej velik dok se taj isti sastajao na sajmu knjiga u Beogradu s osuđenim zločincem Vojislavom Šešeljom. Šešelj je tom (ne)prigodom patrijarhu dao knjige s naslovima „Vatikan glavno Satanino gnezdo“ i drugu, valjda da bi ogadio Islam, „Haško Bajramsko prase“. To je literatura koju čita „veliki“ Irinej.

Zna li Papa, a očito ne zna, da i u naše doba četnički vojvoda, tako sam sebe Šešelj proziva, u Hrtkovcima u Vojvodini zastrašuje Hrvate i katolike? Tijekom rata ih je ubijao, progonio, zatvarao, a sada ih prijetnjama zastrašuje?

Znali Papa, a očito ne zna, kako taj „veliki“ Irinej opravdava srpske zločine pa je presudu zločincu Ratku Mladiću nazvao „vražjim djelom koji rade svjetski moćnici“. Dakle, stvar je jasna.

Ako su za Irineja zločinci velikani i krjeposni ljudi, razumljivo je da su za njega pravednici i uzorni ljudi, kao što je Stepinac, zločinci. U tome silogizmu nema srednjega puta ili drukčijega zaključka. Zna li Papa, a očito ne zna, da je još nedavno taj „veliki“ Irinej kazao: „Gdje god žive Srbi, to je Srbija, bilo u Srbiji, bilo u BiH, Vojvodini, Crnoj Gori ili na drugim mjestima“ i dodao kako smatra tragičnim ponašanje braće rimokatolika.

Zamislimo da se u slučaju nevinih žrtava na Ovčari, Vukovaru ili Srebrenici pita za savjet Karadžića, Mrkšića, Mladića i Šljivančanina jesu li ti pobijeni ljudi bili nevini ili ne? Eto, tomu nalikuje mogući upit pape Franje patrijarhu Irineju. Bog neka mi, što bi braća pravoslavci rekli,„dušu prosti“, ali ja Irineja ne bih pitao ni kojim putom se ide u zahod, a kamoli ovakve ozbiljne stvari. Papa ipak treba neke pojedinosti upitati Irineja. Treba ga čim prije upitati hoće li se konačno pokajati i od zločinaca odmaknuti? To je jedini upit koji Papa može uputiti Irineju jer smrt kuca na vrata, čovjeku je već 89 godina.

Pobij franjevce jer su legitimni cilj

Povremeno bacim oko na kartu Hrvatske i pitam postoji li još? Postoji li zemlja koju su domoljubi, molitva, žrtva, branitelji i Tuđman stvorili, kada vidim kakvi su je strvinari (bilo lijevi ili lažno desni) nakon rata vodili, pustošili, kriminalizirali i oblatili. Jedan od takvih u nizu je Ivo Josipović

. To je onaj Josipović koji je još za mandata svojim neistomišljenicima (Josip Jurčević i Zdravko Tomac) govorio da su luđaci. Taj Josipović, kojega li licemjerstva, nakon što je u svome mandatu, uz velike molbe, došao na Široki Brijeg, sada izjavljuje da su franjevci bili legitiman vojni cilj. To znači da su, po njemu, zakonski ubijeni.

Kada to čujemo od školovana pravnika, bivšega predsjednika, jasno nam je u kakvome ideološkom zarobljeništvu živimo. Na čemu Josipović, dobar poznanik jednoga kardinalova župnika u Posavini, temelji ovakve svoje tvrdnje?

Njegov su temelj, kao i svim komunističko-ideološkim povjesničarima, knjige i dokumenti bivšega sustava. Ti su dokazi ovako nastajali: lažni svjedoci, lažirani dokumenti, iznuđeni iskazi, montirani procesi i onda se na temelju toga arhiva stvaraju knjige koje drže relevantnima. Tako je i otužni Josipović za svoje argumente uzeo knjigu Nikole Anića, partizana i oficira JNA.

Upravo stoga se neprestance, pravim povjesničarima i domoljubima, nabija medijska hajka kako se sada želi u Hrvatskoj činiti revizija povijesti. Da. Ako išta treba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini učiniti, to je: ispravak povijesnih neistina, utvrđivanje činjenica i provedba postupka lustracije. Dok to ne bude, bit će trajni mrak.

Najgore je od svega, što sam uvjeren, kako bi potomci partizanskih odreda činili te iste stvari i danas. Josipović bi, ne pada kruška daleko od stabla, poput svoga oca iznova posegnuo za progonima po Golim otocima i sudjelovao u sustavu onih koji su bez suda, krivice i osude pobili nevine franjefvce i tisuće drugih nedužnih civila. I da zaključim ovu pisaniju, po meni, najvažnijim detaljem. Nije slučajno u isto doba došlo do prozivke Stepinca, hercegovačkih franjevaca i spora oko mise na Bleiburgu. Iz iste kuhinje to dolazi.

Pitati se što mi činimo? Što čine naši biskupi, što radi državna diplomacija, što rade tajne službe, što rade lobistički uredi, mediji? Ma možda je i ovaj moj upit nakrivo!? Bolje još k tomu pitati za koga neki od njih rade? I još jedna najava.

U posjedu sam, uskoro to objelodanjujem, dokumenta koji su još 1889. u ime pravoslavlja Srbi poslali Papi u Rim, a u potpisima su ovako stavljena imena i prezimena (citiram i duboka isprika što donosim izvorno): Jebemti Papa, Anton Picka, S. Dupe, Viste Magarac, Jedi Govna, Jebenti Popovi idr. To su autentični potpisi protokoliranoga pisma Papi. Dakle, to bijaše mnogo prije Stepinca i ratova koji su uslijedili. U izokrenutim vrijednostima možda će neki, nakon svega, moliti: Sveti Irineju – moli za nas. Nemoj, svega ti…

Piše: dr. fra Mario Knezović

Naša ognjišta/fratar.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Tko kome vodi kampanju!?

Objavljeno

na

Objavio

Isječak: Nacional

U Hrvatskoj su u posljednje vrijeme sve popularnije “afere mailovi“. Prije nekoliko dana pompozno su u jednom hrvatskom tjedniku najavljeni mailovi koji sadržavaju korespodenciju između Predsjednice RH i njenog nekadašnjeg savjetnika. Riječ je navodno o 200-tinjak mailova koji su poslani s privatne adrese Predsjednice, s naglaskom odmah u startu da su s privatne adrese – kako njihovo puštanje u javnost ne bi zadiralo u sferu nacionalne sigurnosti.

Piše: Ante Rašić

Mailovi između Kolinde Grabar-Kitarović i Mate Radeljića u javni su prostor mogli pustiti jedino Kolinda Grabar-Kitarović i Mate Radeljić. Kolindi oni ne idu u korist i jeftini pokušaji njenog bivšeg savjetnika da ih prišije Predsjednici i nazove to napadom na sebe – teško da će javnost progutati.

Koji je onda razlog najave ovih mailova? Postaje jasno nakon dva dana medijskih istupa Mate Radeljića, što je potvrdio i izvor iz stožera Miroslava Škore.

Po našim informacijama iz izvora bliskog stožeru Miroslava Škore, Radeljić želi svakako tijekom idućih nekoliko mjeseci kampanje pustiti sporne mailove u javnost, a ovo što sada radi je priprema. Činjenica je da je samo on mogao pustiti informaciju kako postoje mailovi usput otkrivajući navodne sadržaje dvije do tri njihove prepiske, te nakon toga žustro napao Predsjednicu. Cilj mu je odmaknuti priču o mailovima od sebe i prebaciti lopticu u dvorište Pantovčaka kako bi mogao nakon nekog vremena pustiti navodne mailove, a onda se opravdati da otpočetka govori kako on s njima nema ništa.

Da je ovaj scenarij moguć govore i izvori bliski Predsjednici jer pokazuju modus operandi bivšeg savjetnika, koji je slično funkcionirao i u Uredu predsjednice.

Matu Radeljića javnost pamti i po tajnim snimkama USKOK-a u aferi utaje 27 milijuna kuna poreznog duga jednog poduzetnika. U istoj se aferi spominju i Biljana Borzan i Ivan Vrdoljak s kojima je, prema snimkama USKOK-a, Radeljić često razgovarao.

Prije toga Radeljić je radio za Glavaša, Sanadera, Kosor i Karamarka. Objavom „Afere mailovi“ jasno se svrstao u stožer predsjedničkog kandidata Miroslava Škore. Iz ovoga je vidljivo da Radeljić bez problema mijenja dres, ali navike ostaju iste. Stoga i ne čudi što se pojavila panika u Škorinom stožeru, kaže naš izvor koji od početka upozorava Miroslava Škoru da je Radeljić solo igrač i da do sada nije ni s jednim bivšim poslodavcem ostao u dobrim odnosima.

Polako toga postaje svjestan i Škoro, ali Radeljić je čini se, preduboko ušao u njegovu kampanju i drži konce, kako političke, tako i financijske.

Je li Škoro pokazao naivnost kada je izabrao Radeljića za lidera svoje kampanje ili je pristao i na „malo prljavog veša“ kako bi se dokopao Pantovčaka teško je razlučiti. No Škori se, kaže naš izvor, sve manje sviđa Radeljićev način rada, posebno ga je razljutila priča oko mailova jer je očekivao ozbiljniju i sadržajniju kampanju.

Političkog iskustva Škoro realno, unatoč kratkim izletima u politiku, baš i nema. Iskustvo koje mu nosi Mate Radeljić koji bivšim poslodavcima prijeti otkrivanjem privatnih mailova, izgleda da i njemu postaje jasno, nije pametno imati u svojoj blizini.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Sud kao ideološka komisija CK

Objavljeno

na

Objavio

Postojao je nekada CK SK i u njemu jako važna ideološka komisija koja je ocjenjivala i sudila o ideološkim „skretanjima“ u društvu, a najčešće je na udaru bio nacionalizam, hrvatski dakako.

Sada više nema ni SK ni CK, nema ni te ideološke komisije, ali zato postoji, primjerice, Visoki prekršajni sud koji je preuzeo ulogu ideološkog sudišta, presuđujući pozdravu „Za dom spremni“, odnosno pjevaču Marinu Rosi koji je u Makarskoj zapjevao „Čavoglave“, postavši tako kolateralna žrtva cijele zavrzlame koja se već godinama valja našim medijima.

Ne može se zanemariti ni činjenica da je vijećem ovoga suda predsjedao Siniša Senjanović potomak jedne istaknute partizanske obitelji, ostavljajući sumnju u vlastitu ideološku i emocionalnu opterećenost, koja nikada nije dobar saveznik pravde.

Presuda je problematična s pravno-logičkog i političkog aspekta. Vijeće se poziva na Ustav RH koji zabranjuje pozivanje na nacionalnu, vjersku ili rasnu mržnju i svaki oblik nesnošljivosti, ali iz toga se samo krajnje slobodnom interpretacijom ta odredba može odnositi i na sporni pozdrav. Sudovi, osim toga, ne sude izravno temeljem Ustava nego temeljem zakona koji za ovakav slučaj ne postoji.

U obrazloženju se još navodi kako je ZDS korišten u NDH, simbolizirajući time mržnju prema ljudima različitih rasa, vjeroispovijesti i etničkog identiteta. Ako se to može kazati za NDH, ne može se automatski prenijeti na sve simbole korištene u toj državi. Nikakvom se semantičkom analizom ne da iz ovoga pozdrava izvesti poziv na mržnju.

Česta usporedba s nacističkim „Sieg Heil“ je promašena. U „živjela pobjeda“ sadržan je osvajački poklič, dok je ZDS obrambeni poklič korišten u raznim formama prije i poslije NDH, a naročito u Domovinskom ratu, na kojega prvenstveno asocira. Danas je dijelom legaliziranog znakovlja HOS-a.

No, ono puno važnije: zabranom jednog pozdrava ne dobiva se ništa, a gubi se puno? Zabranom se na nevjerojatan i anakroničan način vraćamo u vrijeme verbalnog delikta. U javnoj dnevnoj komunikaciji može se naći niz primjera nesnošljivosti u kojima se još izravnije i grublje vrijeđaju nacionalni i vjerski osjećaji građana pa nikome ne pada na pamet nekakva zabrana, i gdje bi nas to uopće odvelo.

Problem s tim pozdravom je beskrajno predimenzioniran i prenaglašen (kome je danas do NDH i do ZDS?) a ovakvim presudama on se samo (namjerno) potencira i provocira. U svakom ludilu, naravno, ima i sistema.

Postoje određene skupine u društvu kojima je cilj izazivanje nacionalnih podjela i klevetanje države za fašizam i neoustaštvo, u kontekst čega se sve otvorenije stavlja i obrambeni rat devedesetih, čemu i oni koji vode državu kumuju u velikoj mjeri, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

 

U Thompsonovoj pjesmi sve im smeta, a najmanje pozdrav!

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari