Pratite nas

Komentar

fra Mario Knezović: Što će biti kad se probudimo?

Objavljeno

na

foto: Franjevački samostan i župa Široki Brijeg - Devetnica Velikoj Gospi

A što će biti kad se probudimo? To buđenje će biti tamo negdje potkraj kolovoza. Tada će ceste biti polu prazne, utihnut će koncertni decibeli, bit će sklonjene bine, ispraznit će se terase lokala, žeravica na mnogim roštiljima će nestati, opanci folklornih skupina će ostati bez nogu. Sve će najednom stati nakon nerealne ljetnje vreve. Kad o svetkovini Velike Gospe vidimo Hercegovinu, dijelove Bosne, pa i većinu krajeva u Hrvatskoj, stječe se dojam o blagostanju, veselju, život pršti na sve strane, djeca se igraju, mladi po gradovima šeću. Krajevi u kojima se slavi Velika Gospa postaju poligoni za razna druga slavlja.

Pod okrilje slavlja Velike Gospe puno toga se utrpalo pod lozinkom: kruha i igara! Neka, rekli bi, ima se i može se! Hercegovina je zasuta bezbrojnim koncertima i drugim događajima (čudim se zašto ti koncerti nisu u mjesecu svibnju ili rujnu?). Narod bezglavo trči s jednoga svjetovnoga „derneka“ na drugi. Mnogo toga je kao besplatno, premda je svim ekonomijama svijeta poznato da ništa nije niti može biti besplatno. Uvijek netko mora platiti kruh i igre. Uz te, nazovi besplatne koncerte, odvija se trgovina „ićem i pićem“.

U danima kad su glave puno vruće od visokih temperatura sve je moguće. Oni koji su došli iz vana, te teško stekli svoju zaradu, dokazuju se u zavičaju kako su uspjeli. S druge strane oni koji su ostali u zavičaju u tim danima se malo „koče“ i hoće reći nismo ni mi sirotinja. Sve to tako traje dok traje i san godišnjega odmora i prezentacije niskobudžetne taštine. Nakon toga slijedi buđenje uz knedlu u grlu. Oni koji se vraćaju u inozemstvo bivaju suočeni sa stvarnošću teškoga rada, života u skromnim stanovima, kupovanja namirnica na prigodnim akcijama, štednje za novo dokazivanje u zavičaju itd. Oni koji ostaju pitaju se kako dalje. Počinje školska godina, treba za zimnicu, mladi će na fakultet… Realnost nas strefi kao grom iz vedra neba!

Što nam je činiti? Valjalo bi stišati buku svjetine. Valjalo bi znati zbog čega se zapravo došlo u zavičaj. Većina će reći „idem kući za Gospojinu!“ E, ta Gospojina se odvija u Svetištima, u crkvama i crkvenim predvorjima gdje se moli, ispovijeda i slavi Velika Gospa. Valjalo bi malo više vremena provesti s obitelji i rodbinom. Dani uz Veliku Gospu su dani duhovnosti, obiteljskoga i rodbinskoga zajedništva. To su dani kad se hodočasteći pješice i bosonogi, što mnogi i čine, stječu žuljeve i moli za blagoslov.

Bildanje nerealne stvarnosti, ma koliko nas to privremeno radovalo, nikome neće dobro doći. Svjetla na pozornici će se uskoro ugasiti, a tada nastaje mrak! Srećom ima trezvenih koji će i tada upaliti svijeću i hrabro nastaviti dalje, unatoč svemu. Žilav je ovaj narod, žilav… No, bez obzira na to preporučam promisliti o mudroj izreci Walde Emersona: „Najveće postignuće je da budete ono što jeste u svijetu koji konstantno pokušava od vas napraviti ono što niste”, komentirao je fra Mario Knezović na Facebooku.

Što vi mislite o ovoj temi?

Komentar

Ćirilici nije mjesto u Vukovaru – Ona u ovom slučaju nije obično pismo, nego sredstvo agresije

Objavljeno

na

Objavio

1. Svakoj normalnoj državi koja drži do sebe, svoga digniteta, pravnog poretka i dobrobiti svojih građana, bilo bi u interesu da najprije kazni ratne zločince koji su u Hrvatskoj pa i gradu Vukovaru počinili bestijalne zločine: masovne egzekucije, silovanja, razaranja – a ne bi kao svoj prioritet odredila nametanje bilo čega, pa i ćiriličnog pisma, pogotovu na stratištima i mučilištima kakvo je bio Vukovar;

2. I danas se u potpunosti zanemaruje Članak 8. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina koji glasi:

„Odredbe ovog Ustavnog zakona i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava i slobode pripadnika nacionalnih manjina moraju se tumačiti i primjenjivati sa svrhom poštivanja pripadnika nacionalnih manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijevanja, solidarnosti, snošljivosti i dijaloga među njima“. (Vidi)

Dakle, zakon isključuje svako nametanje građanima lokalne samouprave bilo kojeg manjinskog prava ako to remeti razumijevanje i snošljivost u toj sredini, a sve se mora provesti i sa svrhom poštivanja ne samo manjina, nego i hrvatskoga naroda;

3. Nad Vukovarom je počinjen genocid, urbicid i ekocid – najgori i najveći zločin u poratnoj Europi. To su počinili Srbi: Srbi koji su bili u „JNA“, Srbi koji su bili četnici, Srbi koji su bili „teritorijalci“, Srbi koji su tamo dolazili iz Srbije s Arkanom, Šešeljem, Jovićem, Bokanom i drugim četničkim vojvodama, Srbi koji su bili pripadnici paravojnih postrojbi „Vojske Krajine“, Srbi koji su izlazeći iz podruma predavali naše civile agresoru koji ih je ubijao;

4. Na granatama i bombama koje su razarale Vukovar i ubijale nedužne civile natpisi su bili na ćirilici, na čela našim zarobljenim žrtvama urezivana su ćirilicom četiri „ocila“ (ćirilična slova „S“) koja su ujedno i dio velikosrpske, četničke ornamentike – oznake čije značenje je za Hrvate jednako onomu što ga ima četnička „kokarda“;

5. Naše zarobljenike i logoraše velikosrpski agresori su pod prijetnjom smrti tjerali na to da kleče pred tim oznakama i ćiriličnim natpisima i parolama, oni su ispisivani njihovom krvlju, prije smrti su doživljavali poniženja i mučenja – i sve je to bilo obilježeno velikosrpskom simbolikom uključujući ćirilicu kao njezinu bitnu sadržajnu komponentu;

6. Ćirilica se ultimativno nameće Vukovaru, iako je nema niti u Beogradu i gradovima Srbije, što je još jedan u nizu dokaza kako je ona u ovom slučaju samo sredstvo ponovne viktimizacije hrvatskih žrtava, metoda provokacije i u suštini sredstvo puzajuće velikosrpske agresije koja ne dolazi samo iz Srbije, nego i iz redova SDSS-a, odnosno političkih lidera Srba u Hrvatskoj: Milorada Pupovca, Dejana Jovića, Borislava Miloševića, Dragane Jeckov i drugih. Bez njih ne bi Srđan Milaković u Vukovaru činio to što čini niti bi se Đorđe Ćurčić (dožupan Vukovarsko-srijemske županije) ponašao tako kako se ponaša;

7. Ultimativno nametanje ćirilice u Vukovaru ide u korak s onim što u smislu puzajuće agresije poduzima i danas Srbija, što je više nego očito prati li se sve što tamo događa, a naročito uzme li se u obzir dugoročna velikosrpska strategija zacrtana u „Memorandumu 2“ (Vidi: https://hr.wikipedia.org/wiki/Drugi_Memorandum_SANU) ;

8. Provokacija koju je dana 18. listopada 2019. godine osmislio i u Gradskom vijeću Vukovara smišljeno izveo dogradonačelnik Vukovara Srđan Milaković sračunata je na dizanje tenzija i stvaranje nemira i nereda u ovom gradu, pa i šire u Hrvatskoj, jer dotični i njegovi suradnici i nalogodavci jako dobro znaju što u ovoj situaciji znači na sjednicu Gradskog vijeća donijeti i gradonačelniku Vukovara gurnuti pod nos Statut grada ispisan ćirilicom, Dokaz kako je ćirilica samo jedno od sredstava za vođenje specijalnog rata protiv Hrvatske, jeste i izjava istoga Srđana Milakovića koji je neposredno poslije incidenta za hrvatske medije u opuštenoj i relaksiranoj atmosferi (budući da je svoj cilj postigao) izjavio među ostalim kako će „ako ne reagira, Plenkoviću Vukovar doći glave“. (Vidi: https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/dogradonacelnik-milakovic-za-tportal-ako-ne-reagira-plenkovicu-ce-vukovar-doci-glave-foto-20191018). Ne dokazuje li to kako i srpski politički lideri na nižim razinama – a ne samo saborski zastupnici, imaju ambicija uređivati Hrvatsku po svojoj mjeri, neovisno o pravima i osjećajima većinskog, hrvatskog naroda?;

9. Hrvatska već dugi niz godina ima jako negativno iskustvo s političkim liderima srpske manjine (pogotovu Miloradom Pupovcem i njegovim suradnicima), koji ne samo da smišljeno provociraju i javno vrijeđaju hrvatski narod i većinu građana ove zemlje, nego protiv Hrvata i Hrvatske vode specijalni rat preko svojih ‘Novosti’ i portala u kojima i na kojima se neštedimice, vulgarno, rasistički, primitivno i javne komunikacije nedostojno to čini. Ovaj primitivizam i rasistički šovinizam krije se iza „njegovanja manjinske kuture, jezika i pisma“ i financira novcem iz državnog proračuna;

10. Nas Hrvate nitko ne mora podučavati što je ćirilica. Mi jako dobro znamo kako je ona u prošlosti bila i hrvatsko pismo, ali ovdje je u pitanju ODNOS PREMA PUZAJUĆOJ AGRESIJI I ĆIRILICI KAO SREDSTVU GRUBE PROVOKACIJE I PONOVNE VIKTIMIZACIJE ŽRTAVA U VUKOVARU, ALI I SVIH DRUGIH ŽRTAVA KOJE JOŠ UVIJEK NISU DOČEKALE ZADOVOLJŠTINU KAŽNJAVANJA NAJVEĆIH I NAJGORIH RATNIH ZLOČINACA I SILOVATELJA.

Zakoni Republike Hrvatske ne smiju se primjenjivati selektivno, nitko (pa ni Ustavni sud) ne može i ne smije zanemarivati pojedine članke Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, nitko nema pravo na temelju lažnih popisa stanovništva manipulirati pravima manjina ili silom i protiv volje većinskog naroda činiti bilo što u bilo kojoj lokalnoj sredini, nitko (pa ni najviše institucije ove države) nema i nemaju pravo tražiti od žrtve pokornost, poslušnost i pristanak na ponižavanja kojima kraja nema…

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Jan Ivanjek: Znakovito je da se u toku turskih napredovanja oslobađaju teroristi ISIL-a

Objavljeno

na

Objavio

Turska ofenziva u Siriji, koja je započela prije desetak dana, usporena je jučerašnjim dogovorom o privremenom, petodnevnom prekidu vatre.

Turska kurdske snage, SDF, smatra teroristima zbog vlastitih dugotrajnih sukoba s kurdskom manjinom, te joj je cilj osigurati zonu sigurnosti širine 32km između turske granice i kurdskih snaga unutar Sirije.

Također se spominju planovi naseljavanja dijela sirijskih izbjeglica u Turskoj unutar te zone, čime bi se izmjenila etnička slika pograničnog pojasa.

Nekoliko brigada turske vojske sudjeluje u operaciji, zajedno s više od 10,000 islamističkih boraca različitih proturskih frakcija, te su primirje dočekali s ograničenim, ali značajnim uspjehom presjecanja autoceste M4, ključne prometnice i opskrbne linije.

Kurdske snage u regiji broje oko 50,000 ljudi. Premda je turska vojska znatno oslabljena čistkama časničkog kadra kao posljedice neuspjelog turskog puča 2016., vatrena nadmoć omogućila je napredovanje protiv kurdskih snaga, a znakovito je da se u toku turskih napredovanja oslobađaju teroristi ISIL-a, no nimalo iznenađujuće s obzirom na intenzivnu tursku suradnju s islamističkim skupinama.

Ipak, ograničeni karakter turske intervencije upućuje na selektivnost izvršavanja nominalnog cilja stvaranja sigurnosne zone duž cijele tursko-sirijske granice.

Složene geopolitičke okolnosti po svoj su prilici bile važniji faktor u pokretanju turske operacije od stvaranja same sigurnosne zone, te je vjerojatno da će se riješenje tražiti u političkom kompromisu, no bez njega samo primirje neće biti dovoljno za obustavu operacija, s obzirom na maksimalistički zahtjev Turske da se sve kurdske snage povuku iz graničnog sigurnosnog pojasa da bi turske snage obustavile operaciju.

Za više o ovoj temi pogledajte moje sutrašnje gostovanje na HTV 1 u emisiji Agenda: Svijet, u 15:52, komentirao je vojni analitičar Jan Ivanjek

 

Poučna priča o narodu bez države

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari