Pratite nas

Komentar

Fra Mario Knezović: Što možemo naučiti od glasača SDP-a – biraj ‘crveno’ pa kud puklo da puklo

Objavljeno

na

Završen je proces izbora za EU parlament. Analizirajući trezveno i nepristrano može se tvrditi kako su ovaj put birači pobjednici. Nisu na izbore izišli samo članovi stranaka. Poražene su velike stranke HDZ-SDP.

To što su te dvije stranke na temelju 41% glasova dobili 66% mandata (njih 8) trebaju zahvaliti sustavu Dont. Pobjednici ovih izbora su oni koji su u raznim anketama nisko stajali. Poražene su ankete i istraživanja o rejtingu stranaka, za koje se još jednom pokazalo da su manipulacija i alat u rukama onih koji imaju moć.

Gledajući s osobne – personalne strane pobjednicu su Mislav Kolakušić i Marijana Petir, premda je Marijani za ulazak u parlament nedostajalo 0,60% glasova. Pobjednici su Suverenisti koji su se približili postotku od 9%. Neovisni za hrvatsku nisu poraženi jer su bili jako blizu ostvarenju jednoga mandata.

Poraženi su oni kojima su mainstream mediji puhali u leđa, tu prije svega mislim na Daliju Orešković i njezin Start, te Puljak i njezino Pametno. Ne treba ni spominjati kako su izbori pokazali da HNS nikad iza sebe nije imao birače, ali je imao novac i moć. Tzv. Amsterdamska koalicija također se može smatrati poraženom – sedam stranaka je jedva prešlo izborni prag. Njima je pao Mrak (Taritaš) na oči! Poražen je i Most koji je vrludao oko svoje liste. Dečki iz Mosta ne radi se to tako! Živi zid je dobio znatno manje od anketnoga rejtinga. Njihov zid je maksimalno do 6%.

ŠTO MOGU HDZ I SDP NAUČITI

Ima li HDZ snage, bolje rečeno volje, naučiti išta iz ovih izbora. Do sada su nas oni poučavali: Dubravka Šuica poučavala biskupe o Istanbulskoj i vjeri, Lovro Kuščević poučavao kako se potpisati, Davor Božinović poučavao kako brojati ljude po trgovima. Hoće li konačno početi sebe nešto poučiti. Na ovim izborima su, budimo iskreni, na svojevrsan način, „potučeni“.

Ankete i očekivanja su im davali znatno više. I dok je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović još nedavno govorila o „šačici marginalaca“ ti, po njoj „marginalci“ su skupa osvojili oko 18% glasova. Kad bi se njima pridružio i Most, jer je po retorici bliže desno, osvojili bi više nego HDZ. Ako će biti nepotkupljene pameti na izborima za Sabor, te ako se te domoljubne opcije ujedine, moći će računati na oko 40 mandata.

Hoće li Plenković naučiti da se na put ne kreće bez goriva. Na liste je stavio dvojicu svojih mladića (nisu loši) – on ih je fabricirao, te dvije dame koje su gurale kola da se izglasa Istanbulska konvencija. Tu je teško razaznati tko je kome više štetio na listi: Šuica i Zovko Rassleru i Sokolu ili obrnuto.

Ne ide Plenkoviću, ne ide takvo kadroviranje kod birača na koje pledirate. Valjda će Plenković imati vremena otići na sate poučavanja kod svojih stranačkih istomišljenika. Valjda će ovi u HDZ-u shvatiti da se ne može protiv vjerskih uvjerenja svojih birača osvajati pobjeda. Vratite se istinskome, a ne izričajnome, demokršćanstvu! Ne vjerujte samo u sebe, marketing i ankete: Vjerujte u Boga!

Što možemo naučiti od glasača SDP-a koje vodi Davor Bernardić, „politički maloljetnik“. Pokazalo se kako „crveno“ opredijeljenima, onima koji su uz SDP, ne treba racionalan razlog kako bi glasovali za tu, gotovo urušenu stranku. Dok SDP priča o samosvjesnosti svojih birača, sad se pokazalo da imaju jedino u svijesti biraj „crveno“ pa kud puklo da puklo.

Izbori su pokazali da se može glasom, izlaskom na izbore, stvarati jedan novi pogled na vođenje države. To budi nadu kako će doći dan pravde, zakonja, poštivanja Božjih zapovijedi i istinske zaštite nacionalnih interesa.

Piše: Dr. sc. fra Mario Knezović

 

Plenković: HDZ je relativni pobjednik; bilo bi nam draže da je to nagrađeno i petim mandatom

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kainovska ljubav brata Emira Hadžihafizbegovića

Objavljeno

na

Objavio

GostovanjeGostovanje Emira Hadžihafizbegovića u emisiji Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića možemo promatrati iz dva kuta.

Prvi se odnosi na bošnjačku politiku prema Hrvatima u BiH, nad kojima Bošnjaci desetljećima provode sustavno političko nasilje. Koliko god je u emisiji, kad je zaškripilo, Hadžihafizbegović pokušavao bježati iz politike u glumu, prosječan gledatelj shvaća da je on primjer današnjeg bošnjačkog političkog čovjeka: desnom rukom promiče islamsko-nacionalnu BiH (član je SDA), a lijevom maše s napamet naučenim floskulama građanluka za izbor komuniste Željka Komšića.

Hadžihafizbegović tvrdi da je normalno da Bošnjaci Hrvatima biraju Komšića, jer po njegovoj procjeni ‘četnik’ Milorad Dodik Dragan Čović „rade na uništenju bosanskohercegovačkog društva“. Mudri Hadžihafizbegović pristupa tom društvu kao jednom, nadnacionalnom, ignorirajući njegovu višedimenzionalnost.

Ukoliko i prihvatimo tu akrobaciju ostaje za vidjeti zašto bošnjačka koalicija (post-)titoista i islam-nacionalnog SDA pojačava stiskanje Hrvata svaki put kad se Srbi postroje. I ne pušta, od jeseni 1992. do danas. Valjda je temeljem ahdname Mehmeda II. Osvajača, povijesnog dokumenta „koji garantira ljudska prava i vjerske slobode“, kako jednom reče voditelj Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva sarajevskog dr. Abdulgafar ef. Velić, Hadžihafizbegović u Nedjeljom u 2 bio slobodan nabrojati pet Hrvata koje bi Bošnjaci odmah birali. Kako je sam glumac priznao, današnja izborna ahdnama to omogućuje: jasnu diskriminaciju cijelog jednog naroda. Iz toga proizlazi da je BiH samo za Bošnjake, Srbi su ionako četnici, a Hrvate treba podčiniti nametanjem raznih QuislingaDegrella van Tonningena.

Hadžihafizbegović je izjavio još nešto vrijedno pažnje: „Hrvati su naša braća!“ Simbolično je da hrvatski državljanin po Ranku Ostojiću gleda na Hrvate kao braću, ali bi – kako voli reći – „on i njegov narod“ odlučivali o sudbini i političkom nestanku braće. Takvu plemenitu bratsku ljubav možda je još samo Kain znao pokazati.

Drugi ćošak iz kojeg možemo promatrati glumca i bivšeg vojnika Armije BiH i HVO-a iz Tuzle je kroz manjak vizije hrvatskih političara, i u Hrvatskoj i BiH. Bi li prosječan gledatelj bio uznemiren nakon Hadžihafizbegovićevog baljezganja da Hrvatska i hrvatski političari u BiH znaju odgovoriti – raditi u korist rješavanju hrvatskog pitanja u BiH? Vjerojatno ne bi.

Hrvatska je nakon triput nametnutog Komšića tek par mjeseci upozoravala Europsku uniju, međunarodne aktere i svjetske diplomacije o štetnosti tog čovjeka, neravnopravnom položaju Hrvata u BiH i spornosti izbornog zakona. O tome svjedoče brojni medijski izvještaji, poput sastanka Andreja Plenkovića Emmanuela Macrona. Nakon toga je sve stalo, ishod je onaj stari – Hrvati, snađite se i ne talasajte puno. Jer, da se nešto izrodilo iz tih kvazipokušaja zamjenik pomoćnika državnog tajnika SAD-a Matthew Palmer ne bi zaobišao Mostar u širokom luku.

Izjave političara vratile su se u okvir tužne hrvatske zbilje (čemu svjedoče floskule „podržavamo ravnopravnost svih konstitutivnih naroda“ i „BiH je prijateljska zemlja“), a vjerojatno će tako i ostati do idućih općih izbora 2022. godine. Primjerice, ne promišlja se o bilo kakvom djelovanju izvan europske karikaturalne sporosti, savezništvu sa SAD-om po pitanju položaja Hrvata u BiH, lobiranju, ili drugim ambicioznijim koracima.

Pitanje je što se može očekivati od hrvatskog predsjedanja Europskom unijom 2020.? Iz najava je jasno kako će Hrvatska gurati balkanske države ka Uniji, a kad je u pitanju BiH vjerojatno će to biti pomoć njoj kao „prijateljskoj državi“, uz široko zaobilaženje cjelokupnog hrvatskog pitanja (školstvo, kultura, znanost i obrazovanje, RTV javni servis, teritorijalna, politička i ekonomska ravnopravnost, itd.)

Ni južno od Save nije bolje. Hrvatski političari podijelili su fotelje, vlast na razini Federacije BiH uredno funkcionira, Hrvati dižu ruke za nova zaduživanja, Najlegitimniji otvoreno laže o izmjenama izbornog zakona kako bi, valjda, širio ‘optimizam’ među hrvatskim narodom. Ukorjenjuje se kultura slabosti, normalizira se smeće po cesti u Mostaru, iako se zna da je s druge strane hadžihafizbegovićevski brat.

I da, Hadžihafizbegović samo igra tragediju koju potpisuju abelovski Hrvati.

I.Pepić/poskok.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Zagazili smo duboko u sferu kolektivne socijalne patologije: Zoki i njegova kandidatura ‘zapalili’ Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

BUM! TRAS! KARAMBA! NEVIĐENA SENZACIJA! TKO BI TO OČEKIVAO!? MA, JE LI MOGUĆE!? AUUUUUUUUU!!!

Zoki Milanović objavio kandidaturu za predsjednika Hrvatske (koja je mjesecima najavljivana). Kud ćeš većeg događaja!?

Drma se Hrvatska, podrhtava kao list na vjetru od uzbuđenja!

“Jedini političar državničkog kova”; “Samo on ima karizmu autentičnog ljevičara”; “Jedini političar koji može ujediniti ljevicu” – pljušte komplimenti i pohvale iz kruga njegovih obožavatelja, pogotovu iz posrnule Partije – pa čak i među otpadnicima koji trenutačno imaju status disidenata i osnovali su vlastite strančice. I svi oni čekaju, naravno, poneku sinekuru ako Zoki kojim slučajem zasjedne na Pantovčak. Ponašaju se, dakle, po onoj: “ne laje pas sela radi, nego zbog sebe”. Inače, pokazali su koliko ga “vole” kad je odlazio iz politike.

Čovjek koji je 5-6 puta izgubio izbore, tisuću puta se izblamirao u javnosti svojim lupetanjima koja nemaju veze sa zdravim razumom, pokušao vrbovati i kupovati zastupnike MOST-a i na kraju podvijena repa napustio SKH/SDP, vraća se u velikom stilu!

To medijsko napuhavanje može progutati samo raja ispranog mozga – svima ostalima mora se smučiti. Ili biti urnebesno smiješno. Famu oko Zokija ne šire samo mainstream mediji i TV postaje s nacionalnom koncesijom, nego i “desni” mediji i sve polako ulazi u sferu kolektivne socijalne patologije.

I nije to prvi put da se ovako kolektivno “zabavljamo” poput publike u nekom trećerazrednom cirkusu. I neće biti nikakvo čudo ako u dogledno vrijeme mediji izlude i onaj zdravi, normalni dio ovog naroda koji još uvijek nije podlegao propagandi i ispiranju mozga.

Ljudi, bježite s Interneta! Idite u prirodu! Ako je ikako moguće odaberite neku lokaciju bez struje i ne nosite radio aparat, mobitel ili bilo kakvo slično pomagalo. Ako želite ostati normalni.

Čudite se zašto ljudi odlaze iz Hrvatske!?

Pa vjerojatno zato što su pametniji od ovih koji su ostali. Ja drugoga razloga ne vidim.

Cirkus nas tek čeka. Kad počne kampanja za predsjednika države.

Bilo bi zgodno napraviti analizu s podacima o egzodusu hrvatskih građana u vrijeme predizbornih aktivnosti. Smijem se kladiti da je osjetno veći nego inače.

Ali, ništa zato. Oni imaju izborni zakon po kojemu ih na vlast može izabrati i 5 građana. Ne može se Hrvatska toliko isprazniti da oni ne mogu osvojiti vlast.

A to je najvažnije. Za njih.

A narod…koji narod?

 

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari