Pratite nas

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Trenutak istine, maske su pale, Crkvo, progledaj

Objavljeno

na

Dimne zavjese su pale. Adrenalin se smirio. Manipulativni mediji su privremeno prigušili svoj glas. U takvom ozračju, trezveno, mirno, uđimo u dublju analizu svih pojava i nus pojava koje su se očitovale tijekom izglasavanja Istanbulske konvencije. Što se i tko razotkrio, koje i čije su maske pale, što Crkva treba naučiti iz svega, kako krenuti dalje? O tome piše u najnovijoj kolumni fra Mario Knezović/fratar.net

Toliko se, i s pravom, diglo prašine oko Istanbulske konvencije da se malo toga u toj prašini i uslijed medijskih spinova može bistro sagledati. Hrvatski sabor, a davno prije toga Parlament BiH, izglasali su konvenciju Vijeća Europe o tzv. zašiti žena od nasilja. Blago ženama! Blago ženama, bit ću ironičan, jer ako počne Treći svjetski rat, koji mnogi predviđaju, njih neće trebati štiti vojnici ni NATO jer će ih zaštiti Istanbulska konvencija. Tako to ispada kada se vidi koliku važnost Istanbulskoj konvenciji daju oni koji su umišljeni da će nestati bilo kakvoga nasilja nad ženama.

No, pokušajmo, osobito s pozicije vjernika i Crkve, ući u stvarnu analizu stanja u društvu koje je razotkriveno i potpuno razgolićeno. Maske su pale i istina, makar i bolna, izišla je na vidjelo. Konačno! Dogodilo se, zapravo, ono što je starac Šimun proricao kada je Isus prikazan u hramu te je rekao Mariji da će mač boli probosti njezino srce kako bi se razotkrile namisli mnogih srdaca.

Taj mač boli je zatekao vjerni puk i naciju. Razotkrile su se namisli mnogih podvojenih srdaca. Oni koji su se godinama lažno predstavljali i deklarirali demokršćanima su razotkriveni. Licemjerstvu je došao kraj. Netom što je izglasana IK, don Damir Stojić je na facebook statusu napisao: „Onoga se dana Herod (HDZ) i Pilat (SDP) sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji“ (Lk 23, 12). U tome biblijskom citatu rečeno je gotovo sve.

Razotkrivena je istina o kojoj se godinama šaputalo: Hrvatskim društvom i državom vladaju mentalni komunisti! Tomu bih dodao da još više vladaju mentalni ateisti koji se, zbog političkoga probitka, nazivaju kršćanima. Od 142 zastupnika koji su bili u sabornici samo njih trideset glasovalo je protiv IK. To je negdje oko 23% saborskih zastupnika. To je surova i sumorna stvarnost.

Toliko je u postotku onih koji drže do svoje vjere i do svoje domovine. Velika većina zastupnika je bez grižnje savjesti prešlo preko svoga kršćanstva i dignula ruku za IK. Činjenica da su to ideološki učinili predstavnici SDP-a, HNS-a i SDSS-a je očekivana. Ali, činjenica da su zastupnici HDZ-a olako ignorirali upute Crkve i kršćanskoga nauka iznenađuje. Možda iznenađuje! Očito je HDZ pod vodstvom Andreja Plenkovića, a prije toga napose Jadranke Kosor, otišao toliko ulijevo da je svojim ljevičastvom ugrozio i HNS.

Tijekom dinamične kampanje da se odsutane od ratifikacije iznjedreni su mnogi odgovori i isplivale su istine o višegodišnjoj manipulaciji HDZ-a. Svi mi koji volimo Domovinu, pa tako i ja, emotivno smo vezani za HDZ koji je pod vodstvom Franje Tuđmana predvodio borbu za samostalnost i oslobođenje. No, to je bio Tuđmanov HDZ, koji je, to je očito, pokopan onoga dana kada je mrtvo tijelo Franje Tuđmana položeno u grobnicu iza crkve Krista Kralja na Mirogoju. Tada je i HDZ-u izgovoren pokoj vječni. Otada stupaju na scenu svojevrsni „politički lešinari“ kojima je platforma Tuđmanova HDZ-a koristila za ekonomske dobitke, društvene probitke i rasprodaju nacionalnih interesa.

Taj ne Tuđmanov HDZ je olako izručivao naše generale u Haag, pa su onda (Sanader) išli u koaliciju s Pupovcem, pa su onda donijeli zakon o diskriminaciji po kojemu se sudski progone vjeroučitelji u školama, pa su onda „kumrovečku drugricu“ Jadranku Kosor jednoglasno izabrali za predsjednicu, pa su onda sve činili da se ništa ne učini u pravnoj pomoći Slobodanu Praljku i šestorici Hrvata iz BiH, pa su onda preko noći izabrali Plenkovića za predsjednika koji se preko koalicije s HNS-om i Pupovcem pretvorio u mrtvozornika hrvatske državotvrone stranke zvane HDZ. To su istine koje puštaju svoj krik. Koliko su moralno dno dotaknuli neki pozicionirani HDZ-ovci, govori i činjenica da su se pretvorili u glas onih koji organski ne podnose ništa što je povezano za riječ Hrvatka i riječ Crkva. U tome ideološkom pavcu krenuo je čak i Josip Đakić dotada veliki zagovornik domovinskih vrjednota.

Uz njega je gadljivo bilo slušati Branimira Glavaša koji u sabornici viče da Crkva huška narod, da manipulira vjernicima, te da njega neće fratri i svećenici učiti što će činiti. Bolje bi bilo Glavašu da je tada sebi stavio selotejp na usta. Znate na što aludiram! Mogao se Glavaš sjetiti kako mu je godio aktivizam svećenika i Crkve kada je fra Ante Kukavica u Osijeku jedan mjesec na trgu s vjenicima molio da se njemu vodi pravedan sudski postupak zbog optužbi iz afere i zločina zvanih „selotejp“. I sada taj Glavaš tako arogantno govori svećenicimai docira Crkvi. Nadmašio je Nenada Stazića i ispada kao da je život proveo s Radom Borić.

Uza sve tovalja prokomentirari i ulogu hrvatskoga episkopata. Očito je da nisu vični medijskim istupima. To im ne treba zamjeriti. Ako je tako, onda trebaju neke medije izbjegavati ili se za njih pripremiti. Bilo bi, smatram, korisnije da novac ulažu u angažman medijskih stručnjaka, nego u gradnju ureda premda su i oni potrebni. Tako su biskupi u svojim izjavama „šarali“. Jedan dan bi malo ovako, drugi dan onako. To otvara prostor za krivu interpretaciju. To je zbunilo vjernike i javnost. Osobito, vjerojatno u dobroj namjeri, neki biskupi nisunajmudrije postupili kada su u procesu najžešće retorike protiv Crkve na razgovore primili Plenkovića.

Biskupi su zaboravili da Plenković k njima nije došao da ih čuje ili posluša, nego da ih fotografski iskoristi i da Krešimir Macan trijumfira. Trebalo je u tome razdoblju odbiti svaki susret. Nino Raspudić čak napisa da su biskupi trebali reći da su zauzeti jer sade luk, uređuju vrt. Čemu susret i razgovor ako se nonšalantno odbija službena izjava cijele Biskupske konferencije? Trebalo je šutjeti kao što je Isus šutio pred Herodom i Pilatom. Osobito su, ne misleći o krivoj interpretaciji medija, zbunjujuće izjave dali nadbiskup Puljić i nadbiskup Barišić.

Srećom, nadbiskup Puljić je brzo izišao s pojašnjenjem i spasio stvar. No, nadbiskup Barišić je u Zagrebu na dan velikih prosvjeda u Splitu rekao da je kilometrima daleko od toga događaja i time je, pa taman on tako ne mislio, daodo znanja kako izravno ne podržava prosvjed. Njegova izjava je nalik činu u kojemu bi Hajduk otišao u Zagreb igrati protiv Dinama i pritom zabijati autogolove. Zato je trebalo savjetovanje s medijskim stručnjacima što, kada, komu i kako izreći. U svojo dobronamjernosti biskupi su zaboravili da javnost, osobito agresivni anticrkveni mediji, ratuju na prljav način i udaraju ispod pojasa, dok su biskupi mislili da je mitra i apostolski štap dovoljna kao argument. Očito nije.Medijska arena je okrutna!

Što nam je iz svega naučiti? Najprije treba naučiti, a potom čim prije shvatiti, da je Crkva u Hrvatskoj „stado malo“. Treba se mentalno osloboditi naučenih podataka da je u Hrvatskoj 86% katolika. Treba shvatiti da Crkva nikada, ama baš nikada, ne smije biti uvučena u bilo čiji stranački interes. Crkva i vjernici moraju shvatiti da HDZ više nije na njihovoj, nego na interesnoj i svojoj „uhljeb“ strani. Mit o HDZ-u kao demokršćanskoj stranci, koja je sklona Crkvi, pod Plenkovićem je srušen kao kula od karata.

Naivnost se Crkvi vratila kao bumerang. Crkva mora stati uz vjerni puk, uz narod koji je izišao na ulice Zagreba i Splita. To je stado koje hoće pastira. Zato čudi da se među narodom nije pojavilo više pastira (biskupa i svećenika). Crkva ne smije više nasjesti na predizbornu retoriku političara. Crkva ih mora po djelima prepoznavati. Nažalost, stranka koja je Hrvatsku (u suradnji s ostalim strankama SDP, HNS) ekonomski opustošila, demografski slomila i moralno ukaljala ne smije i ne može više uživati blagonaklonost Crkve.

Stoga, dobro je da se ovo dogodilo. Dobro je da su maske pale. Dobro je da je razabrano žito od kukolja. Dobro je da smo dobili aktivne vjernike laike koji preuzimaju inicijativu. Dobro je da konačno znamo da su neki političari vuci u janjećemu ruhu. Takvim vucima Crkva ne smije dati novu šansu za plijen. Njihova šansa je, s vjerskoga gledišta, jedino na koljenima i u ispovjedaonici. Jedino što nije nakon svega dobro jest to da ovakva vlada nije pala i što nisu raspisani novi izbori. I ono najvažnije kao savjet: Nemojmo da nas zahvati sindrom ribe koja pamti samo šest sekundi. Pamtimo malo duže, narode moje!

fra Mario Knezović/Naša ognjišta/fratar.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Sveti Josip – Zaštitnik Crkve i domovine Hrvatske

Objavljeno

na

Objavio

Evanđelje ga opisuje u dvije riječi: bio je pravedan i vjeran. Sveti Josip štuje se napose kao zaštitnik cijele Crkve i svake obitelji.

Blagdan svetog Josipa, Djevičina zaručnika, Isusova poočima i zaštitnika Katoličke crkve slavi se 19. ožujka. Poštuje ga se kao brižnog čuvara, skrbnika i oca najsvetije obitelji čiju veličinu otkrivaju sveti Oci i kasnije teolozi i duhovni pisci. Koliko je sveti Josip blizak vjernicima, svjedoči i to da je samo karmelski red krajem 18. stoljeća imao više od 150 crkvi posvećenih sv. Josipu.

Danas slavimo svetog Josipa, vjerničkom srcu posebno dragog sveca, zaručnika Blažene Djevice Marije, Isusovog poočima i zaštitnika hrvatskog naroda. Bio je kraljevskog podrijetla, „sin Davidov“, iz čijeg je roda trebao poteći Mesija. Radio je kao stolar, tesar, drvodjelac, a sveti Matej evanđelist spominje ga kao pravednika.

Bio je čestit, krepostan i svet čovjek. Svaki njegov čin prožet je ljubavlju, vjerom i vjernošću. Ostao je zbunjen kad je vidio da je njegova zaručnica Marija trudna. Bio je siguran da je poštena djevojka, a da bi je zaštitio od svih mogućih nedaća, odlučio ju je potajno otpustiti.

Kad ga je Božji anđeo poučio da je trudna po Duhu Svetome, bez bojazni je prihvatio Božji plan. Pošao je s Marijom u Betlehem na popis pučanstva i bio nazočan Isusovom rođenju. Pred Herodovom smrtnom prijetnjom sklonio se s Marijom i Isusom u Egipat. Kao glava Svete obitelji živio je i radio u Nazaretu. Hodočastio je s dvanaestgodišnjim Isusom i Marijom iz Nazareta u Jeruzalem, a kad se Isus izgubio, zabrinuto ga je tražio. Pred zakonom je bio Isusov pravni, zemaljski otac.

Prema evanđeljima bio je pravedan muž, čovjek dobra srca, primjeran u svojem pouzdanju u Boga, čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i u trenucima kad je poslušnost od njega tražila velike žrtve, zaručnik i čovjek čista srca. S poštovanjem je živio s Marijom Djevicom kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji. Sveti Josip, uz Isusa i Mariju zauzima najpovlaštenije mjesto u povijesti spasenja.

Štovanje svetog Josipa započelo je u IX. stoljeću u samostanu Reichenau na Bodenskom jezeru, a kasnije su ga promicali mnogi sveci, među njima i crkveni velikani kao sveti Bernard, sveti Toma Akvinski, sveta Terezija Avilska, sveti Franjo Saleški i mnogi drugi. Naročitu pobožnost prema svetom Josipu razvio je franjevački red.

U hrvatskim krajevima štovanje svetog Josipa osobito su širili isusovci, a na prijedlog zagrebačkog biskupa Martina Borkovića Hrvatski sabor proglasio ga je na svom zasjedanju 9. i 10. lipnja 1687. zaštitnikom Kraljevine Hrvatske: „Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.“

Hrvatski biskupi na svom zasjedanju u Splitu 1972. potvrdili su da je ta odluka i dalje na snazi „jer Sabor nije imao u vidu apstraktno hrvatsko kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta…“. Kao trajan spomen na tu saborsku odluku, 14. srpnja 2008. na ulazu u Hrvatski sabor postavljen je i blagoslovljen reljef svetog Josipa, rad kipara Šime Vulasa. Na zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije, održanom u Šibeniku od 5. do 7. studenoga 2008, sveti Josip proglašen je glavnim zaštitnikom Hrvatske. Nacionalno svetište svetog Josipa nalazi se na Dubovcu u Karlovcu.

Sveti Josip zaštitnik je Crkve, obitelji, očeva, bolesnika, umirućih, oženjenih osoba, osoba koje sumnjaju i oklijevaju, rizničara, radnika, stolara, tesara, kolara, drvodjelaca, građevinskih inženjera, slastičara, obrtnika, iseljenika, useljenika, putnika, prodavača i kupaca kuća, trudnica, inžinjeraca, pionira, socijalne pravde, nerođene djece, Sjeverne i Južne Amerike, Austrije, Belgije, Češke, Kanade, Koreje, Meksika, Perua, Vijetnama i mnogih krajeva, naselja, učilišta, ustanova, biskupija, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Zagreb-Trešnjevka, Zagreb-Gajnice, Brebrovac kod Jastrebarskog, Črnilovec kod Jastrebarskog, Klinča Sela-Zdenčina kod Jastrebarskog, Vukovar-Borovo Naselje, Popovac u Baranji, Belišće, Dalj kod Erduta, Osijek, Josipovac kod Osijeka, Đurđenovac, Vuka, Vrbje, Slavonski Brod, Grubišno Polje, Slatina, Novo Virje, Stubičke Toplice, Varaždin, Lipovljani, Sisak-Galdovo, Šišljavić kod Karlovca, Karlovac-Dubovac-nacionalno svetište, Završje Netretićko, Josipdol, Lički Osik kod Gospića, Jablanac kod Senja, Karlobag-kapucinski samostan, Rijeka-Podmurvice, Pula, Rovinj, Praputnjak kod Bakra, Ičići kod Opatije, Obrovac, Zadar-Plovanija, Ražine kod Šibenika, Kadina Glavica kod Drniša, Dugi Rat, Split-Mertojak, Split-Sukoišan-samostan franjevaca trećoredaca, Postira na Braču, Vela Luka na Korčuli, Dubrovnik, Kotor, Gornja Dubica kod Odžaka, Drvar, Lištani kod Livna, Nova Topola kod Bosanske Gradiške, Prijedor, Trn kod Laktaša, Teslić, Bosanska Kostajnica, Špionica kod Srebrenika, Zenica, Zavidovići, Rankovići kod Novog Travnika, Turbe kod Travnika, Sarajevo-Marijin Dvor, Pale kod Sarajeva, Lug kod Prozora, Vinjani kod Posušja, Domanovići kod Čapljine, Grljevići kod Ljubuškog, Izbično kod Širokog Brijega, Čerević kod Beočina, Đurđin kod Subotice, Deronje kod Odžaka, Gornji Breg kod Sente, Totovo Selo kod Kanjiže).

(Laudato.hr/Kamenjar.com)

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Nadbiskup Hoser: Hrvatska i Hercegovina su prva kći Crkve

Objavljeno

na

Objavio

Apostolski vizitator za župu Međugorje nadbiskup Henryk Hoser, slaveći svetu misu u crkvi sv. Jakova u Međugorju u sklopu duhovne obnove za župljane, istaknuo je, između ostaloga, kako su Francusku nekada nazivali prvom kćeri Crkve, ali Hrvatska i Hercegovina su isto tako prva kći Crkve, objavio je Medjugorje.hr.

Nadbiskup Hoser govorio je na francuskom jeziku jer, kako je kazao, njegovo poznavanje hrvatskog jezika još nije dostatno.

Obiteljski život

– Francusku su nekad nazivali prvom kćeri Crkve, ali Hrvatska i Hercegovina su, isto tako, prva kći Crkve. To je bila rimska provincija iz koje su proistekli i crkveni oci kao što je sveti Jeronim. Vi imate bogatstvo i blago koje se ne zna uvijek dobro živjeti. To je blago koje je dio vašeg identiteta.

Hrvatski identitet je, između ostaloga, kršćanska vjera i jaka vezanost za obiteljski život. Svjedoci smo kako se u svijetu degradira i raspada obiteljski život. Kultura obiteljskog života, koju vi još uvijek imate, cjelovita je.

U Međugorju i okolici vidim obitelji koje su još uvijek cjelovite. Ne obitelji od oca, majke i jednog djeteta, nego obitelji od nekoliko naraštaja. Ako to izgubite, izgubit ćete svoje nacionalno jedinstvo i svoju vezanost uz Crkvu – kazao je mons. Hoser. – Obitelj je škola zajedničkog života, zajednica koja vjeruje i evangelizira.

Ne samo unutar sebe nego i prema vani. Obitelj je kao zajednica u neprestanom razgovoru s Bogom i, na koncu, to je zajednica koja je u službi čovjeka. Proročka uloga i poslanje obitelji je ne samo naviještati nego tumačiti znakove vremena u svjetlu evanđelja.

Roditelji sudjeluju u svećeničkom poslanju Isusa Krista. Oni zajedno sa svima koji stanuju pod istim krovom trebaju slaviti vjeru, između ostalog, i preko zajedničke obiteljske molitve. Kristova uloga je i kraljevanje – funkcija upravljanja. Tako da bračni par ima Kristovu funkciju upravljanja obiteljskom zajednicom.

Veliko dostojanstvo

Želio bih čestitati svim bračnim parovima koji su ovdje jer oni imaju veliko dostojanstvo. Ivan Pavao II. govorio je da je dostojanstvo mjera čovjekove vrijednosti. Čestitam vam što ste nasljednici takve obiteljske tradicije i tog hrvatskog i hercegovačkog identiteta – kazao je mons. Hoser, piše Medjugorje.hr

 

Mons. Hoser: Za upoznati Međugorje najbolje je doći ovdje i živjeti ovo iskustvo!

 

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari