Pratite nas

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Trenutak istine, maske su pale, Crkvo, progledaj

Objavljeno

na

Dimne zavjese su pale. Adrenalin se smirio. Manipulativni mediji su privremeno prigušili svoj glas. U takvom ozračju, trezveno, mirno, uđimo u dublju analizu svih pojava i nus pojava koje su se očitovale tijekom izglasavanja Istanbulske konvencije. Što se i tko razotkrio, koje i čije su maske pale, što Crkva treba naučiti iz svega, kako krenuti dalje? O tome piše u najnovijoj kolumni fra Mario Knezović/fratar.net

Toliko se, i s pravom, diglo prašine oko Istanbulske konvencije da se malo toga u toj prašini i uslijed medijskih spinova može bistro sagledati. Hrvatski sabor, a davno prije toga Parlament BiH, izglasali su konvenciju Vijeća Europe o tzv. zašiti žena od nasilja. Blago ženama! Blago ženama, bit ću ironičan, jer ako počne Treći svjetski rat, koji mnogi predviđaju, njih neće trebati štiti vojnici ni NATO jer će ih zaštiti Istanbulska konvencija. Tako to ispada kada se vidi koliku važnost Istanbulskoj konvenciji daju oni koji su umišljeni da će nestati bilo kakvoga nasilja nad ženama.

No, pokušajmo, osobito s pozicije vjernika i Crkve, ući u stvarnu analizu stanja u društvu koje je razotkriveno i potpuno razgolićeno. Maske su pale i istina, makar i bolna, izišla je na vidjelo. Konačno! Dogodilo se, zapravo, ono što je starac Šimun proricao kada je Isus prikazan u hramu te je rekao Mariji da će mač boli probosti njezino srce kako bi se razotkrile namisli mnogih srdaca.

Taj mač boli je zatekao vjerni puk i naciju. Razotkrile su se namisli mnogih podvojenih srdaca. Oni koji su se godinama lažno predstavljali i deklarirali demokršćanima su razotkriveni. Licemjerstvu je došao kraj. Netom što je izglasana IK, don Damir Stojić je na facebook statusu napisao: „Onoga se dana Herod (HDZ) i Pilat (SDP) sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji“ (Lk 23, 12). U tome biblijskom citatu rečeno je gotovo sve.

Razotkrivena je istina o kojoj se godinama šaputalo: Hrvatskim društvom i državom vladaju mentalni komunisti! Tomu bih dodao da još više vladaju mentalni ateisti koji se, zbog političkoga probitka, nazivaju kršćanima. Od 142 zastupnika koji su bili u sabornici samo njih trideset glasovalo je protiv IK. To je negdje oko 23% saborskih zastupnika. To je surova i sumorna stvarnost.

Toliko je u postotku onih koji drže do svoje vjere i do svoje domovine. Velika većina zastupnika je bez grižnje savjesti prešlo preko svoga kršćanstva i dignula ruku za IK. Činjenica da su to ideološki učinili predstavnici SDP-a, HNS-a i SDSS-a je očekivana. Ali, činjenica da su zastupnici HDZ-a olako ignorirali upute Crkve i kršćanskoga nauka iznenađuje. Možda iznenađuje! Očito je HDZ pod vodstvom Andreja Plenkovića, a prije toga napose Jadranke Kosor, otišao toliko ulijevo da je svojim ljevičastvom ugrozio i HNS.

Tijekom dinamične kampanje da se odsutane od ratifikacije iznjedreni su mnogi odgovori i isplivale su istine o višegodišnjoj manipulaciji HDZ-a. Svi mi koji volimo Domovinu, pa tako i ja, emotivno smo vezani za HDZ koji je pod vodstvom Franje Tuđmana predvodio borbu za samostalnost i oslobođenje. No, to je bio Tuđmanov HDZ, koji je, to je očito, pokopan onoga dana kada je mrtvo tijelo Franje Tuđmana položeno u grobnicu iza crkve Krista Kralja na Mirogoju. Tada je i HDZ-u izgovoren pokoj vječni. Otada stupaju na scenu svojevrsni „politički lešinari“ kojima je platforma Tuđmanova HDZ-a koristila za ekonomske dobitke, društvene probitke i rasprodaju nacionalnih interesa.

Taj ne Tuđmanov HDZ je olako izručivao naše generale u Haag, pa su onda (Sanader) išli u koaliciju s Pupovcem, pa su onda donijeli zakon o diskriminaciji po kojemu se sudski progone vjeroučitelji u školama, pa su onda „kumrovečku drugricu“ Jadranku Kosor jednoglasno izabrali za predsjednicu, pa su onda sve činili da se ništa ne učini u pravnoj pomoći Slobodanu Praljku i šestorici Hrvata iz BiH, pa su onda preko noći izabrali Plenkovića za predsjednika koji se preko koalicije s HNS-om i Pupovcem pretvorio u mrtvozornika hrvatske državotvrone stranke zvane HDZ. To su istine koje puštaju svoj krik. Koliko su moralno dno dotaknuli neki pozicionirani HDZ-ovci, govori i činjenica da su se pretvorili u glas onih koji organski ne podnose ništa što je povezano za riječ Hrvatka i riječ Crkva. U tome ideološkom pavcu krenuo je čak i Josip Đakić dotada veliki zagovornik domovinskih vrjednota.

Uz njega je gadljivo bilo slušati Branimira Glavaša koji u sabornici viče da Crkva huška narod, da manipulira vjernicima, te da njega neće fratri i svećenici učiti što će činiti. Bolje bi bilo Glavašu da je tada sebi stavio selotejp na usta. Znate na što aludiram! Mogao se Glavaš sjetiti kako mu je godio aktivizam svećenika i Crkve kada je fra Ante Kukavica u Osijeku jedan mjesec na trgu s vjenicima molio da se njemu vodi pravedan sudski postupak zbog optužbi iz afere i zločina zvanih „selotejp“. I sada taj Glavaš tako arogantno govori svećenicimai docira Crkvi. Nadmašio je Nenada Stazića i ispada kao da je život proveo s Radom Borić.

Uza sve tovalja prokomentirari i ulogu hrvatskoga episkopata. Očito je da nisu vični medijskim istupima. To im ne treba zamjeriti. Ako je tako, onda trebaju neke medije izbjegavati ili se za njih pripremiti. Bilo bi, smatram, korisnije da novac ulažu u angažman medijskih stručnjaka, nego u gradnju ureda premda su i oni potrebni. Tako su biskupi u svojim izjavama „šarali“. Jedan dan bi malo ovako, drugi dan onako. To otvara prostor za krivu interpretaciju. To je zbunilo vjernike i javnost. Osobito, vjerojatno u dobroj namjeri, neki biskupi nisunajmudrije postupili kada su u procesu najžešće retorike protiv Crkve na razgovore primili Plenkovića.

Biskupi su zaboravili da Plenković k njima nije došao da ih čuje ili posluša, nego da ih fotografski iskoristi i da Krešimir Macan trijumfira. Trebalo je u tome razdoblju odbiti svaki susret. Nino Raspudić čak napisa da su biskupi trebali reći da su zauzeti jer sade luk, uređuju vrt. Čemu susret i razgovor ako se nonšalantno odbija službena izjava cijele Biskupske konferencije? Trebalo je šutjeti kao što je Isus šutio pred Herodom i Pilatom. Osobito su, ne misleći o krivoj interpretaciji medija, zbunjujuće izjave dali nadbiskup Puljić i nadbiskup Barišić.

Srećom, nadbiskup Puljić je brzo izišao s pojašnjenjem i spasio stvar. No, nadbiskup Barišić je u Zagrebu na dan velikih prosvjeda u Splitu rekao da je kilometrima daleko od toga događaja i time je, pa taman on tako ne mislio, daodo znanja kako izravno ne podržava prosvjed. Njegova izjava je nalik činu u kojemu bi Hajduk otišao u Zagreb igrati protiv Dinama i pritom zabijati autogolove. Zato je trebalo savjetovanje s medijskim stručnjacima što, kada, komu i kako izreći. U svojo dobronamjernosti biskupi su zaboravili da javnost, osobito agresivni anticrkveni mediji, ratuju na prljav način i udaraju ispod pojasa, dok su biskupi mislili da je mitra i apostolski štap dovoljna kao argument. Očito nije.Medijska arena je okrutna!

Što nam je iz svega naučiti? Najprije treba naučiti, a potom čim prije shvatiti, da je Crkva u Hrvatskoj „stado malo“. Treba se mentalno osloboditi naučenih podataka da je u Hrvatskoj 86% katolika. Treba shvatiti da Crkva nikada, ama baš nikada, ne smije biti uvučena u bilo čiji stranački interes. Crkva i vjernici moraju shvatiti da HDZ više nije na njihovoj, nego na interesnoj i svojoj „uhljeb“ strani. Mit o HDZ-u kao demokršćanskoj stranci, koja je sklona Crkvi, pod Plenkovićem je srušen kao kula od karata.

Naivnost se Crkvi vratila kao bumerang. Crkva mora stati uz vjerni puk, uz narod koji je izišao na ulice Zagreba i Splita. To je stado koje hoće pastira. Zato čudi da se među narodom nije pojavilo više pastira (biskupa i svećenika). Crkva ne smije više nasjesti na predizbornu retoriku političara. Crkva ih mora po djelima prepoznavati. Nažalost, stranka koja je Hrvatsku (u suradnji s ostalim strankama SDP, HNS) ekonomski opustošila, demografski slomila i moralno ukaljala ne smije i ne može više uživati blagonaklonost Crkve.

Stoga, dobro je da se ovo dogodilo. Dobro je da su maske pale. Dobro je da je razabrano žito od kukolja. Dobro je da smo dobili aktivne vjernike laike koji preuzimaju inicijativu. Dobro je da konačno znamo da su neki političari vuci u janjećemu ruhu. Takvim vucima Crkva ne smije dati novu šansu za plijen. Njihova šansa je, s vjerskoga gledišta, jedino na koljenima i u ispovjedaonici. Jedino što nije nakon svega dobro jest to da ovakva vlada nije pala i što nisu raspisani novi izbori. I ono najvažnije kao savjet: Nemojmo da nas zahvati sindrom ribe koja pamti samo šest sekundi. Pamtimo malo duže, narode moje!

fra Mario Knezović/Naša ognjišta/fratar.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Biskup Košić: Đuro Brodarac je simbol obrane grada Siska i okolice u Domovinskome ratu

Objavljeno

na

Objavio

Misa zadušnica za Đuru Brodarca

Sisački biskup Vlado Košić predslavio je u petak, 13. srpnja u katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku, misu zadušnicu za pokojnog generala Đuru Brodarca.

U koncelebraciji su bili preč. Marko Karača, katedralni župnik i preč. Milan Begić, supsidijar katedralne župe. Među vjernicima i obitelji generala Brodarca, nalazili su se i Ivo Žinić, sisačko-moslavački župan, Ivan Celjak, zamjenik župana, te Ivanka Roksandić, predsjednica Županijske skupštine.

Govoreći o pokojniku biskup je u homiliji istaknuo kako o 7. obljetnici završetka njegova ovozemaljskoga života imamo puno razloga da Bogu kažemo hvala za njegov život i rad, za borbu i hrabrost te za njegovu žrtvu za domovinu. „On je naime simbol obrane grada Siska i okolice u Domovinskome ratu, koji je prvi organizirao obranu od srpske agresije prije 28 godina. Njegov rad međutim nadilazi samo brigu za Sisak, on je branitelj Domovine. Poput bana Tome Bakača Erdedija koji je prije 425 godina vodio obranu Siska, ali time obranio i Hrvatsku i Europu“.

Mons Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na misi zadušnici za Đuru Brodarca povodom sedme obljetnice smrti

Sisačka katedrala, 13. srpnja 2018.

Draga rodbino pok. sisačko-moslavačkog župana i generala HV Đure Brodarca, poštovani njegovi suborci i prijatelji, gospodine župane sa suradnicima, braćo i sestre!

Danas se ovom svetom misom utječemo Bogu moleći ga za našeg brata Đuru o njegovoj 7. obljetnici završetka ovozemaljskoga života. Imamo puno razloga da Bogu kažemo hvala za njegov život i rad, za njegovu borbu i hrabrost, za njegovu žrtvu za domovinu.

On je naime simbol obrane grada Siska i okolice u Domovinskome ratu, koji je prvi organizirao obranu od srpske agresije prije 28 godina.

Njegov rad međutim nadilazi samo brigu za Sisak, on je branitelj Domovine. Poput bana Tome Bakača Erdedija koji je prije 425 godina vodio obranu Siska, ali time obranio i Hrvatsku i Europu.

Danas Crkva slavi blagdan Majke Božje Bistričke. Mariji su u čast podignute mnoge crkve i svetišta ali samo crkva u M Bistrici nosi čast nacionalnog svetišta. Upravo na njezin blagdan general Đuro je preminuo, rekao bih: veoma znakovito.

Svi smo mi, a prvenstveno branitelji, u Domovinskom ratu obrane od nepravedne agresije nosili i molili krunicu BDM. Mariji smo se utjecali jer je ona naša majka i kraljica, ona – kako joj pjevamo – „znade najbolje sve naš nevolje“… I ona je bila uz nas. Neka bude sada i uz našega brata Đuru da uđe u vječnu radost i mir.

On se naime borio na nacionalnom planu, za dobro čitave Hrvatske.

Tužno je međutim sto su svi branitelji naših napadnutih gradova u Hrvatskoj bili ili osumnjičeni i bačeni u pritvor, ili osuđeni na zatvor: gen. Janko Bobetko, branitelj Dubrovnika, gen. Mirko Norac, branitelj Gospića, gen. Tomislav Merčep, branitelj Vukovara – da ne spominjem Milu Dedakovića Jastreba i Branka Borkovića ml. Jastreba, koji su još za vrijeme rata zatvoreni i premlaćivani od udbaških struktura u vrhu RH, zatim gen. Branimir Glavaš, branitelj Osijeka i gen. Đuro Brodarac, branitelj Siska. Tu su bili i generali Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak, prevodnici oslobađanja naše Domovine u Oluji.

To što se njima sudilo i progonilo ih pokazuje svu bijedu svih dosadašnjih garnitura vlasti koje su bile ili podanici tuđinaca, prije svega Haaga kao simbola nepravde međunarodne zajednice u odnosu prema Hrvatskoj, ili poluge još uvijek sveprisutnih jugo-komunističkih kadrova koji i danas sve čine da se RH ne osovi na noge i živi normalnim životom. To je dakle odnos prema cijeloj domovini i prema osloboditeljskoj, pravednoj obrani.

U tim je škarama zla stradao i naš Đuro Brodarac.

Mi ne možemo ne izraziti svoje neslaganje i s tom nepravednom međunarodnom zajednicom i s tim njihovim domaćim slugama jer ne možemo razumjeti zašto se krenulo s progonima predstavnika legitimne obrane maloga naroda koji se goloruk suprotstavio nepravednoj oružanoj agresiji u svrhu samo jednog cilja, vlastitog opstanka.

I još jedno područje na kojem je ĐB ostavio srce – bio je nogomet. I osobno sam s njim igrao pa to znam iz prve ruke, a svima nam je poznato da je on bio u HNS-u, a 1995. i predsjednik HNS-a, te da je puno učinio i za hrvatski i za sisački nogomet. Ovih dana upravo doživljavamo koliko je važan taj sport za promociju domovine… Znam da bi i on bio sretan zbog velikog rezultata naših Vatrenih.

Ali i na njegovu i na njihovu primjeru naši bi političari i cijeli naš narod morali izvući nekoliko zaključaka:

Prvo, koliko je važno zajedništvo i kako se samo zajedno može postići veliki, svjetski uspjeh. Dapače, važno je povezivanje domovinske i iseljene Hrvatske, izgradnja domovine zajedničkim snagama i jedinstvom sviju.

Drugo, da se treba njegovati domoljublje i samopoštovanje, bez čega nema uspjeha. Tko sam sebe ne poštuje i nije uvjeren u svoje vrijednosti, ne može uspjeti!

Treće, da se ne smijemo odricati ni jednoga svog velikana i da ne smijemo dozvoliti da nam po našim svetima gaze oni koji su sijali samo ubojstva, nepravde i zlo, te da smo svi dužni suprotstaviti se njihovom daljnjem progonu onih među nama koji su ostali uspravni i hrabri te nisu pokleknuli pred nasrtajima nepravde. Inače i sami riskiramo jednom da budemo odbačeni kao slabići i kukavice. Teško je, svakako, u vremenu izdaje biti hrabar i ostati na strani istine, ali je to jedini put da ostanemo ljudi i kršćani.

Majko Božja Bistrička, moli za nas, moli za našu domovinu Hrvatsku, moli se za naš narod, za naše junake i branitelje, moli pokojnom Đuri vječni mir.

Amen.

(Sisačka Biskupija)

 

Đuro Brodarac, hrvatski političar, general HV-a u pričuvi, saborski zastupnik, župan i načelnik PU sisačko-moslavačke.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Kardinal Puljić: Uspjesi hrvatskih nogometaša ispunjavaju Hrvate radošću i ponosom

Objavljeno

na

Objavio

Vrhbosanski nadbiskupo kardinal Vinko Puljić u petak je kazao kako su uspjesi hrvatske nogotometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji poticaj za ponos i jedinstvo svih Hrvata uključujući u i one u Bosni i Hercegovini, a izbornika Zlatka Dalića i njegove igrače opisao je kako one koji unose svjetlo u često suviše sumornu stvarnost.

Nogometa se kardinal dotaknuo u neuobičajenoj prigodi odnosno na otvaranju zasijedanja Biskupske konferencije BiH, čiji su se članovi okupili u Banjoj Luci.

Kardinal je kazao kako su uspjesi hrvatskih nogometaša u Rusiji dali dodatni razlog za veselje jer je sport napokon skinuo s dnevnog reda sumorne političke teme.

“Razumljivo je da i mi u Bosni i Hercegovini pratimo ta zbivanja i da nas ispunjaju radošću i ponosom jer su tamo također ljudi i vjernici s ovih prostora, počevši od izbornika do pojedinih vrlih igrača. Raduje me kada to doprinosi zajedništvu unutar hrvatskog naroda, ali i zajedništvu s drugim narodima i s drugim ljudima s kojima dijelimo ove prostore. Ne kaže narod uzalud da je podijeljena radost dvostruka radost”, poručio je kardinal Puljić pred okupljenim biskupima.

(Hina)

 

Nacionalni ponos i dostojanstvo nemaju cijenu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori