Pratite nas

Religija i Vjera

Fra Mario Knezović: Živimo u društvu gdje se često ideali srozavaju, uzdižu se idoli, a pravi uzori teško mogu na scenu

Objavljeno

na

Živimo u društvu gdje se često ideali srozavaju, uzdižu se idoli, a pravi uzori teško mogu na scenu. Dnevni i drugi tisak napučen je tzv. zvijezdama i onima koji u lepršavoj odjeći privlače nečiju pozornost i licitiraju vlastitom intimom.

Tako možemo pročitati, kako poneki, koji na nedoličan način provode odmor, kažu da im je kao u raju. Očito takvi ne znaju da raj nije mjesto zadovoljenja zemaljskih požuda. Mi se ne borimo za takav raj. Naš Raj koji nam Isusu priprema je mjesto svetosti i bezgrješnosti. No, očito je kako su pojmovi i shvaćanja mnogih termina pobrkani pa odatle česti zaključak kako je srušena ljestvica vrijednosti.

Tješi spoznaja kako ipak ima onih koji neće zaključivati na temelju vanjštine niti će prosuđivati ljude po odijelu i blještavilu scene. Ono iznutra, što čovjeka određuje, ipak ne može ostati neprepoznato. Sjetimo se Svetoga Ivana, preteče Isusova, Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. (Usp. Mt 3,4). Kada bi prema vanjštini prosuđivali čovjek bi se mogao samo preplašiti od takve osobe i pomisliti da je nekakav divljak od kojega treba bježati. No, takav Ivan, koji time niječe onu kako odijelo čini čovjeka, bijaše ljudima privlačan. Rado su ga slušali, slijedili i htjeli su biti u njegovoj blizini. Nutarnja snaga Duha izvirala je iz života čovjeka i to je bilo zamijećeno. Bio je prepoznat kao uzor.

Dakle, unatoč što nam se čini da se neke stvari ne zamjećuju i ne ističu one su prepoznate i veličina ne može biti prešućena. Kamere i mikrofoni ne moraju biti uključeni. Oči, uši i srce čovjeka prepoznat će kad-tad ono što je posebno. Duhovni plodovi tako neće ostati neobrani. Stoga, važno je znati kako se ljudi okreću prezentiranju vanjštine u strahu da će biti nezamijećeni. Razumije se da je lakše jednim vanjskim performansom biti istaknut nego čekati da nas netko po nutrini prepoznaje. Sve je to stvar krivih životnih ideala i to je put koji vodi idolima, a pravi uzori kao da nisu izazovni.

Nobelovac Ivan Andrić u tom kontekstu piše: “Želite mnogo, težite smjelo i daleko i visoko, jer visoki ciljevi otkrivaju i umnožavaju snage u nama. Težite smjelo ka savršenstvu velikih djela, a radite predano i strpljivo na ograničenim i mučnim pojedinostima bez sjajnog vidika, jeftinog samozadovoljstva i tašte veličine. Ciljevima svojim živite, a trošite se neštedimice na sivim i nevidljivim poslovima svakog dana i sata.

Često pomišljajte da je život jači i svijet bogatiji nego što mi to u svakom pojedinom trenutku možemo da sagledamo, i ne gubite iz vida da u svakom od nas ima nepoznatih mogućnosti, da u hodu stječemo snage. Htjeti daleko i željeti mnogo, kad je riječ o postavljanju nesebičnih ciljeva, nije grijeh, nije opasno. Pogrešno je i opasno udariti sebi suviše blisku metu, jer to znači iznevjeriti i sebe i druge, ostati dužan životu.“

Sve ono što je vrijedno traži napor, ustrajnost i treba računati na duge staze. Mnoge poznate osobe iz javnoga života, mnoštvo mladih, dolaskom u Međugorje shvaćaju tko je uzor. Marija im se stavlja kao model istinske veličine, ljepote, nježnosti, predanosti, svetosti… Njezin životni put, gdje je sve svoje želje i planove ostavila po strani a vršila Božju volju, snažno progovara svijetu vlastitih želja, uspjeha, lažnih veličina i ljudske slave.

Piše: Fra Mario Knezović/ Misija 

 

OLUJA OBITELJI S DESETERO DJECE

 

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Djeca su Božji upitnik poslan ljudima da Bog vidi kakvi smo

Objavljeno

na

Objavio

Fb stranica - Tomislav Ivančić

Djeca su Božji upitnik poslan ljudima da Bog vidi kakvi smo. Na djeci se vidi jesmo li dobri i jesmo li dostojni biti ljudi. Djeca su vapaj da se spustimo u srce i da im dadnemo život. Djeca su krik za slobodom, mirom i zaštićenošću. Djeca su nenaoružana, ona se ne znaju boriti, djeca nikome ne čine zlo, ona samo čeznu da ih se voli.

Djeca mole za komadić života, za jedan poljubac, topli pogled i riječ utjehe i hrabrosti. Djeca traže od nas mali zalogaj kruha, topla prsa majke, krevetić, lijepu riječ i priču. Djeca nas trebaju. Kako odgovaramo djeci, takvi smo. Kako volimo djecu, takvi smo mi. Kako se divimo djeci, takvi smo.

Kad smo prestali voljeti i željeti djecu, kad nam nije bilo drago da se ona rađaju, kad nismo imali vremena za djecu i kad su nam stvari postale važnije, tad je sam Bog postao čovjekom i javlja se kao dijete među nama. Ne znaš u kojem djetetu ćeš ga prepoznati, i u kojem će te djetetu on spasiti.

Tko voli djecu, taj ima nepokvareno srce. Djeca su među nama da bi nas odvela u nebo.

(Oaze života)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

22. kolovoza – Blažena Djevica Marija Kraljica

Objavljeno

na

Objavio

Tijekom cijele liturgijske godine Crkva pred nas svakog mjeseca stavlja neki marijanski blagdan. Danas je blagdan Blažene Djevice Marije Kraljice, svojevrsna dopuna blagdana Marijina uznesenja na Nebo ili Velike Gospe.

U nizu velikih i vjernicima dragih ljetnih marijanskih blagdana danas slavimo Blaženu Djevicu Mariju Kraljicu. Blagdan je uveo papa Pio XII. godine 1954. kao krunu proslave Marijanske godine i kao posljedicu nastojanja i prijedloga brojnih marioloških kongresa. Po svome uznesenju Marija je postala i Kraljica neba i zemlje, a nauk o njezinom dostojanstvu kraljice izložio je Pio XII. u svojoj enciklici Ad caeli Reginam.

Blagdan je najprije slavljen 31. svibnja, a nakon Drugog vatikanskoga sabora premješten je tjedan dana nakon Velike Gospe, zbog toga što u sebi krije ista otajstva kao i slavljenje Marijina uznesenja na Nebo, kako to stoji u saborskom dokumentu Lumen gentium: „Bezgrešna Djevica (…) ispunivši tijek zemaljskoga života, s dušom i tijelom bila je uznesena u nebesku slavu i od Gospodina bila uzvišena kao kraljica svih stvari, da bude potpunije u skladu sa svojim Sinom, Gospodarom gospodara i pobjednikom nad grijehom i smrću.“

Naslov „kraljice“ ide među one Marijine oznake što joj dade vjerničko razmišljanje, a još više pučka pobožnost. Marija se u pobožnosti ne naziva samo „kraljica“, već i „gospodarica“, „vojvotkinja“, pa čak i „carica“, u našem starom jeziku „cesarica“. Da li je pridavanje Mariji takvih naslova teološki opravdano? – Jest, jer se ona kao Majka i službenica Gospodinova dostojnom pokazala takove časti. Njezino kraljevsko dostojanstvo proizlazi iz njezina Bogomajčinskoga dostojanstva. No, ako liturgija kaže „da Bogu služiti znači kraljevati“, onda je Marija kao najodličnija Gospodinova službenica i iz toga razloga prava kraljica.

Zanimljivo je kako je kršćanska pobožnost Marijin naslov kraljice često vezala uz pojam milosrđa, kako to svjedoči ona lijepa, u srednjem vijeku nastala molitva „Zdravo, Kraljice, Majko milosrđa“! Ona označuje vjeru u Marijinu dobrotu i spremnost da nas grešnike pred Gospodinom zagovara, da nam od njega prosi oproštenje i milost. Marija se kao kraljica sagiba nad našu ljudsku bijedu i pritječe nam u pomoć.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari