Pratite nas

Intervju

Fra Mario Knezović: Želja mi je biti glas onih kojima je on uskraćen

Objavljeno

na

Fra Mario Knezović je na Facebooku pokrenuo vlastitu stranicu preko koje komunicira s onima koji imaju želju od njega čuti savjet, poruku ili riječ ohrabrenja. O svemu smo doznali više u razgovoru za Bljesak.info.

Fra Mario Knezović je sasvim običan franjevac. Ili možda nije?! Rođen je kao deveto dijete u obitelji u Broćancu kod Posušja. Član je Hercegovačke franjevačke provincije, trenutno na dužnosti župnika u Župi svetog Petra i Pavla na Kočerinu.

Već od prvih dana svoga redovničkog života aktivno djeluje u crkvi i društvu. Posebice se ističe radom s mladima, nerijetko drži seminare, predavanja i duhovne obnove u Domovini i po svijetu te surađuje s brojnim medijima u kojima se mogu pročitati njegovi osvrti na svakodnevne događaje.

Dugogodišnji je urednik i voditelj emisije Agape na radiopostaji Mir Međugorje, najslušanije emisije u državi, koja će uskoro doživjeti svoje tisućito izdanje. Kako je veliki zaljubljenik u sport, nerijetko ga se može sresti i na utakmicama lokalnih klubova ili, pak, kako igra nogometa ili košarke s mladima iz župe.

No, ovaj 43-godišnji franjevac je odnedavno postao i – fratar na Facebooku. Prije nešto manje od pola godine na ovoj društvenoj mreži pokrenuo je vlastitu stranicu preko koje komunicira s onima koji imaju želju od njega čuti savjet, poruku ili riječ ohrabrenja. O svemu smo doznali više u razgovoru za Bljesak.info.

Facebook je pronašao mene, a ne ja njega

”Rekao bih da je Facebook pronašao mene, a ne ja njega. Naime, u vremenu dok nisam bio na društvenim mrežama znao sam u Međugorju i poslije u Posušju gotovo svakodnevno poštom dobivati pisma osoba koje su iznosile svoje boli i patnje. Iako je u pitanju mukotrpan posao, odgovarao sam im u pisanome obliku i to poštom slao. Također, bezbroj sam puta bio dočekivan od osoba koje bi mi htjele nešto reći i upitati me ili, pak, zaustavljan nasred ceste dok bi se automobilom vozio s radija kući. Ljudi su znali kad prolazim i stajali su na cesti i držali u rukama papir na kojem je pisalo „Fra Mario stani“, govori fra Mario i dodaje kako je za njegov dolazak na Facebook „glavni krivac“ njegov bivši framaš Ivan Ramljak koji mu je i otvorio profil na ovoj društvenoj mreži.

”Mladi su me molili da počnem primati njihova pitanja i odgovarati. A kad su u pitanju mladi, tu sam posebno popustljiv. Tako sam počeo sa svojom prisutnošću na društvenim mrežama. Danas na dnevnoj bazi dobijem desetine poruka, pitanja, podrške, analiza… To je za mene postalo dragocjeno ali jako zahtjevno. Traži energiju i vrijeme. Bogu hvala, još se nije dogodilo da nekome ne odgovorim. Dokad ću uspijevati odgovoriti na sve potrebe, ljudi vidjet ću”, dodaje.

U opisu stranice stoji kako ista služi evangelizaciji, ljudskosti i naciji, pa Isusov poziv da propovijedamo „na krovovima“ u današnjem modernom svijetu znači, tvrdi fra Mario, koristiti sve načine i modele za navještaj Radosne vijesti.

”To je evangelizacija. Imati stranicu koja želi čuti svoje pratitelje a ne samo „lajkati“ je model zastajanja nad ljudskom mukom, sudbinom, izazovima. Model evangelizacije putem društvenih mreža smatram ponajprije komunikacijom s onom stotom ovcom koja je tko zna iz kojih razloga odlutala od stada.  Kad govorim o ljudskosti tu mislim na ljude svih opredjeljenja i različitosti po bilo kojoj osnovi. Na Facebooku mogu zapodjenuti razgovor s ateistom, agnostikom, pripadnikom drugih religijskih zajednica. U prostoru crkve to nije moguće jer u crkvu idu samo oni koji su smatrani vjernicima. A ovo što sam stavio da stranica služi i naciji jasno želim reći kako ne smijemo zaboraviti svoje korijene, svoj identitet. Moraju polazišta biti jasna. Isus je bio Židov i to mu je bilo jasno. Ja sam Hrvat i to mi je jasno. Tek sa zdravim odnosom prema svojoj nacionalnoj pripadnosti možemo i druge razumjeti”, tvrdi fra Mario u razgovoru za Bljesak.info.

Mediji ne služe, nego traže svoje sluge

Kada je riječ o temama koje preko stranice prezentira javnosti, one se, kako kaže, same nametnu. Osluškuje glas puka, običnoga čovjeka, osluškuje glas javnosti, iščitava medije i prati reakcije ljudi. Sve to analizira i o tome promišlja te se potom i odlučuje na pisanje.

”Želja mi je biti glas onih kojima je on uskraćen. Nisam ničim uvjetovan niti ucijenjen pa mogu pisati stvarnu, a ne fabriciranu istinu. Jedno od glavnih načela mi je to da se upitam što bi Isusu kazao o ovoj temi. Pokušavam odabirom tema progovoriti u ime onih koji bi isto progovorili ali ne smiju jer su okruženi prijetnjama, strahom, gubitkom posla, javnom osudom, ismijavanjima itd. Pokušavam zadirati na rubove nekih tema i raskrinkavati općeprihvaćene laži i trendove koje su nametnute kao istine, ističe ovaj radišni franjevac koji, kao dugogodišnji medijski djelatnik, osnovni problem medija vidi u tome što isti ne služe javnosti, nego, ponajčešće, javnost postaje žrtva medija.

”Mediji ne služe, nego traže svoje sluge. Općenito govoreći, stanje je loše. Imamo dobrih novinara i drugih medijskih aktivista, ali oni su onemogućeni u nakani stvaranja realne slike i objektivnog informiranja, oni su upregnuti u svrhu obmane. Kod nas je na sceni navijačko i partijski upravljano novinarstvo. Doduše, imamo samo nekoliko medija koji pokušavaju ostati objektivni. Dokle god na sceni bude interesno i uhljebničko novinarstvo neće nam svanuti jutro istine. Mediji malo preuzimaju rizik. Glas običnoga čovjeka je prešućen, a glas onih koji obespravljuju obične ljude je prenaglašen. Mediji se okreću jačima, moćnijima. Rekao bih da ne možemo očekivati kvalitetne medije dok se oni ne odbiju s političke „sise“. Kad napuste tu „sisu“ moći će odrasti. Do tada će biti naivna dojenčad. Ostat će nedonoščad u čijim pelenama je smrad a nitko dijete ne presvlači. Vjerujem u dobre namjere mnogih novinara, ali ne vjerujem u uređivačke politike nalogodavaca”, napominje fra Mario.

Ljude je važno čuti i razumjeti 

Rekli smo kako je posebno popustljiv prema mladima i upravo su oni njegova „vječna pitalica“ pa na svojoj stranici najviše pitanja dobiva upravo od mladih.

U razgovoru za Bljesak.info otkriva kako su to najčešće pitanja o ljubavnim problemima te moralnim dilemama: pobačaj, umjetna oplodnja, spolni čin prije braka…

”Bračni problemi su svagdašnjica onih koji šalju upite o rastavi ili preljubu. Javljaju se nezaposleni. Javljaju se razočarani mladi koji uz dobru diplomu ne mogu naći posao jer su ga zauzeli oni s diplomama „večernjih škola“. A, primjerice, jedanput mi je jedan mladoženja putem Facebooka otkazao svoje vjenčanje koje je bilo zakazano za dvadesetak dana itd. Bio je prisiljen na ženidbu od obitelji i smogao je hrabrosti javiti se da taj problem riješimo”, ističe fra Mario.

Iako nastoji svima pomoći, sve radosno i prijateljski sasluša ali, kako kaže, u tim razgovorima ne nudi rješenja.

”Ja s ljudima razgovaram. Rješenje tražimo skupa. Ljude je važno čuti i razumjeti. Za početak je najvažnije doći do toga da postoji izlaz iz svake situacije, potom skinuti s ljudi teret krivice, udaljiti svaku osudu i terapeutski posredovati ljubav i uvažavanje prema osobi. Nekad je dovoljno biti im suputnik. Mnogi mi kažu da im je dovoljno samo to da sam čuo ili pročitao njihovo pitanje i da ih razumije”, kaže nam fra Mario i otkriva kako mu se javljaju i osobe drugih nacionalnosti i vjeroispovijesti.

Kako smisleno živjeti bez žene?

”Nedavno mi se javio jedan znanstvenik iz Beograda g. Avram. Reče mi da je preslušao moje propovijedi i predavanja koja se objavljuju na www.fratar.net. U dopisu kaže da je bio ateist i izriče želju postati katolik. Brojni pripadnici Islama mi pišu sa zebnjom o događajima u svijetu. Često, kako kažu, žele mene upitati što je vjera jer ne uspijevaju takve upite poslati svome vjerskome službeniku. Česta su im pitanja o spasenju i životu poslije života. Također pitaju o grijehu, ispovijedi, nasilju”, tvrdi naš sugovornik.

Naravno, u njegovim konverzacijama preko stranice tijekom ovih pola godine bilo je i puno zanimljivih anegdota. S nama je podijelio dvije.

”Prva se odnosi na pravoslavnoga paroha-sveštenika iz Pančeva. Njemu je umrla žena.

On me pitao što da mu savjetujem kako nastaviti smisleno živjeti bez žene. To me pitao jer zna da kao katolički redovnik nisam oženjen. Rekao sam mu da Bogu zahvaljuje što je ženu imao 35 godina, kao što i ja zahvaljujem što je nisam imao ni jednoga dana.

Naravno da sam mu poslao još nekoliko savjeta ozbiljno intoniranih. Druga je zgoda kad me je jedan visokopozicionirani hrvatski političar u presudnom trenutku pitao da mu pomognem donijeti odluku. Situacija je bila delikatna. Odluka je morala biti donesena na brzinu. Radilo se o minutama. Čak su se i neki biskupi bili uključili u rasprave o tome. Tog političara sam savjetovao što bih ja učinio. Poslušao me je. Ispalo je dobro premda nekad u politici bez obzira na dobre namjere može puno toga otići naopako”, poručio je fra Mario na koncu razgovora za Bljesak.info.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Miletić: Ratni zrakoplovi neće nadlijetati Istru

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik Istarskog demokratskog sabora (IDS) Boris Miletić potvrdio je u razgovoru za Hinu kako ratni zrakoplovi ipak neće nadlijetati Istru nakon nedavne najave kako se bivši vojni aerodrom kraj Pule namjerava ponovno aktivirati u vojne svrhe.

Reagirali ste na najavu kako se bivši bojni aerodrom kraj Pule namjerava ponovno aktivirati u vojne svrhe. U kojoj je to fazi te ima li šanse zaustaviti taj proces?

Uspjeli smo riješiti taj problem nakon sastanka koji smo župan Flego i ja održali s potpredsjednikom Vlade i ministrom obrane Krstičevićem na kojem nam je jasno i decidirano rečeno da se vojni borbeni zrakoplovi neće vratiti u Pulu. Militarizacija Pule i Istre nije opcija i mi ćemo se boriti protiv toga na sve moguće načine. U skladu sa Strategijom o nacionalnoj sigurnosti Ministarstvo će ipak zadržati određene objekte na tom području kako bi vojska bila prisutna u čitavoj zemlji.

IDS će pokrenuti inicijativu vraćanja stope PDV-a u ugostiteljstvu i turizmu sa sadašnjih 25 posto na nekadašnjih 13 posto. Koja je procedura i mislite li da ćete uspjeti u tome?

Kao čovjek koji je i sam radio u turizmu te i sam dolazi iz turističkog grada, ministar Gari Cappelli trebao bi razumjeti važnost smanjenja PDV-a za konkurentnost hrvatskog ugostiteljstva i turizma. Svima je jasno da je odlukom iz 2016.godine, kada je Vlada vratila PDV u ugostiteljstvu s 13 na 25 posto, učinjena velika pogreška.

Dovoljno je reći da se smanjila konkurentnost turističkih destinacija u Hrvatskoj  u odnosu na zemlje u okruženju i da su velike hotelijerske grupacije odustale od najavljenih investicija i zapošljavanja.

Upravo zahvaljujući IDS-u, PDV je 2012. smanjen na 10 posto, čime su se “otvorila vrata rekordnim turističkim sezonama u posljednjim godinama. Ubijati mjeru koja je donijela takve rezultate bilo je posve suludo. Sada tražimo da se ta pogreška ispravi i da država stimulira razvoj turizma kao najvažnije gospodarske grane u Hrvatskoj.

Kako komentirate poražavajući podatak da u Istri postoji nedostatak radne snage u turizmu i ugostiteljstvu, kao što su kvalitetni kuhari i konobari te recepcionari?

To je problem koji treba rješavati s dvije strane odnosno s jedne strane poslodavci trebaju voditi računa o poboljšanju uvjeta rada sezonskih radnika, a s druge država treba ulagati u edukaciju turističkih djelatnika. To je još jedan hrvatski apsurd – imamo previše nezaposlenih, a govorimo o nedostatku radne snage. To znači da u sustavu nešto ozbiljno ne štima.  Činjenica je da hrvatski obrazovni sustav uopće nije usklađen s tržištem rada i to se vidi u svim sektorima. To je dio šireg problema koji uključuje potpuni izostanak obrazovne i razvojne strategije. Rekao bih da je to svojevrsni hrvatski sindrom.

Kako komentirate odnose između oporbenih stranaka odnosno u kakvim ste odnosima s predsjednikom SDP-a Davorom Bernardićem nakon posljednjeg istupa za njegova posjeta Istri ? 

Rekao bih da je odnos između oporbenih stranaka korektan premda je posljednje istupe predsjednika SDP-a teško razumjeti. Pretpostavljam da je riječ o nesnalaženju, ali on time izravno šteti svojim biračima i oporbi. Hrvatskoj danas treba jaka i ujedinjena oporba koja može obraniti Hrvatsku od konzervativnih jurišnika.

Zašto Bernardić razbija oporbu, ne  znam, no iskreno se nadam da u pozadini svega nije plan o stvaranju velike koalicije HDZ-a i SDP-a. Bez jake oporbe nema kvalitetne demokracije. Zato želim da SDP što prije izađe iz krize u koju je upao i da se zajedno borimo za zaštitu ljudskih i građanskih prava te europskih vrijednosti.

Kakva je budućnost platforme koja se temelji na lijevim liberalnim vrijednostima zajedno s GLAS-om i strankom Pametno?

IDS s tim strankama dijeli isti svjetonazor i kao što se pokazalo, zajedno uspijevamo na dnevni red staviti teme koje definiraju Hrvatsku kao civiliziranu državu, poput Istanbulske konvencije. Ta naša neslužbena grupacija već sada osvaja šest posto na izborima i sve više stranaka iskazuje interes da nam se priključi. Nastavljamo dalje, radimo na konkretnim mjerama i zakonskim rješenjima koje Hrvatsku čine boljim, perspektivnijim i ugodnijim mjestom za život. Još uvijek nismo razgovarali o izlasku na nadolazeće izbore, jer je to odluka koju moraju donijeti stranačka tijela svih triju stranaka.

Kako komentirate posljednji ispad Vojislava Šešelja prilikom boravka hrvatskog izaslanstva u Beogradu?

Ispad Vojislava Šešelja je ispod svake ljudske i moralne razine te je takvim redikulima cilj privući pažnju vulgarnim provokacijama. Teško mi je procijeniti je li odluka da se prekine posjet bila ispravna, no činjenica je da se dužnosnici Srbije nisu odmah ispričali i osudili ponašanje ovog srpskog zastupnika. U takvim okolnostima Hrvatska mora naći načina da se zaštiti.

Koja je po vama sudbina pulskog brodogradilišta Uljanik, nakon što je ovih dana otkazano pet od ukupno 17 brodova koliko ih je u Uljanikovoj knjizi narudžbi ?

Uljanik je bio i ostao jedna od ključnih poluga razvoja Istre, Kvarnera, ali i cijele Hrvatske te tako mora ostati i dalje. Nadam se da će Uljanik s novom upravom znati  iskoristiti ovu situaciju i iskoračiti u budućnost. Na današnjem tržištu nije lako biti konkurentan, ali komparativna prednost Uljanika su njegovi radnici i njihovo znanje. Uljanik ima više od 160 godina akumuliranog znanja koje treba kapitalizirati i kojim može još jednom pokazati svoju snagu”.

Kako mislite da će Danko Končar uspjeti u roku od dvije godine restrukturirati pulsko brodogradilište kada u pet godina, kako je i sam rekao, nije uspio restrukturirati Brodotrogir ?

To je pitanje za Končara. U ovom trenutku važno je da svatko radi svoj dio posla. Lokalna i regionalna samouprava učinile su apsolutno sve što je bilo u njihovoj moći da pomognu Uljaniku i brodogradnji. Prema strateškom partneru, Končaru ili bilo kome drugom, imamo samo jedan zahtjev – da sačuva brodogradnju i radna mjesta! Za nas tu nema alternative.

I konačno, ima li šanse da se napuštena državna imovina u Istri napokon stavi u funkciju gospodarstva ?

Potencijal neiskorištene državne imovine je ogroman, no ako pogledate prijedlog novog Zakona o državnoj imovini jasno je da se tu ništa značajno neće dogoditi. Na žalost, državne strukture jednostavno nisu zainteresirane za rješavanje tih pitanja.

Primjerice, po pitanju Muzila, iz odgovora na naše zastupničko pitanje koji smo nedavno dobili od Ministarstva državne imovine, proizlazi da su za projekt stavljanja u funkciju područja Muzil nadležna čak četiri ministarstva, Državna geodetska uprava, Županijsko državno odvjetništvo i tako dalje. Po našoj slobodnoj procjeni temeljenoj na dosadašnjem iskustvu, a imajući u vidu razinu učinkovitosti i brzinu rada te međusobnu usklađenosti državnih tijela, možemo očekivati da ćemo na konkretne pomake čekati recimo pet, šest ili možda čak i do deset godina! To je iracionalno, smiješno i apsurdno, ali to je hrvatska stvarnost. Država će svaki puta radije udariti po džepu građana nego staviti u funkciju imovinu koja sada predstavlja mrtvi kapital, ili još gore, trošak, i njome puniti državnu blagajnu.

Razgovarao: Daniele Sponza

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Pavković: Monodrama po Hodakovim tekstovima bit će hit nad hitovima

Objavljeno

na

Rado čitane kolumne Zvonimira Hodaka oživjet će i na kazališnoj sceni. Neki su već na samom startu pokušali „minirati“ ovu, kako se najavljuje urnebesnu i zabavnu predstavu o hrvatskoj političkoj patologiji, ali, po riječima Dražena Stjepandića, koji je i osmislio cijeli projekt, to im zasad nije pošlo za rukom. A ni neće!

Predstava nosi naziv „Žikina dinastija u lijevoj našoj“, a u u zagrebačkoj Maloj sceni, Medveščak 2, izvest će je glumac Šiško Horvat Majcan, i to 18., 19. i 20 travnja. Nakon toga slijede gostovanja diljem Hrvatske, a prvo će biti u Gospiću.

Bio je to povod za razgovor s mladim glumcem Šiško Horvat Majcanom, koji nam je otkrio još neke detalje vezane uz ovu, već sada možemo reći, – hit predstavu.

  • Gospodine Šiško, vjerujemo da ste s oduševljenjem prihvatili igrati u „Žikinoj dinastiji u lijevoj našoj“, odnosno što vas je privuklo ovoj monodrami?

Prije svega hvala na interesu za ovu predstavu. Kolumne Zvonimira Hodaka čitam već godinama i na poziv Dražena Stjepandića sam se odazvao bez zadrške. Moram priznati da sam se u početku dosta preispitivao, razgovarao s obitelji i prijateljima i nailazio na različita mišljenja o tome trebam li ja to raditi ili ne. Svi ti razgovori i sati mozganja su me uvukli u taj rad. Shvatio sam da je došlo vrijeme za rizik, umjetnički rizik. Volim jednostavnost a najjednostavniji odgovor mi je dala moja životna suputnica Iva: ‘Kaj razmišljaš, ionak nemaš kaj za izgubit.’

  • Vi ste i sami postavili ovu predstavu. Što to znači: da je „nitko“ nije želio režirati, ili?

Nakon prvih par razgovora Dražen Stjepandić i ja shvatili smo da je to zapravo punk jer je jednostavno iskreno i zabavno, i krenuli smo na avanturu u ‘čizmama slobode’. Nema straha pa nema cenzure ni zadrške. Baš onako kako kazalište i treba biti. Nažalost kazalište danas spava samo i impotentno.  Punkera među redateljima nema.

  • Što gledatelji mogu očekivati u 70 minuta koliko traje?

Bolje im je da ništa ne očekuju jer će se svakako iznenaditi. Pretjerujem ali ovakvih predstava nema. Tu su  stvarne osobe iz našeg javnog života koje ponekad odlutaju u fikciju. Svi likovi i njihovi stavovi i razmišljanja su izvrnuti ruglu. Količina gluposti i laži koju ljudi mogu izgovoriti u javnom prostoru je golema. Hodak to primjećuje i stvara sjajne satirične momente. Za mene je to čista zabava ali znam da će mnogi biti revoltirani.

  • Je li vam to prvo takvo iskustvo?

Da, a moguće i posljednje.

  • Kakva je bila suradnja s autorom kolumni, po kojoj je rađena predstava, Zvonimirom Hodakom, a kakva sa Draženom Stjepandićem, koji je idejni autor predstave?

S gospodinom Hodakom, proveo sam dva sata u ugodnom razgovoru. Kad je shvatio da sam spreman na rizik dao mi je  otvorene ruke i poželio sreću. Nadam se da ga neću razočarati. S Draženom se često družim, on mi je velika podrška i bez njega nikad ne bi uspio ovo napraviti. On je napravio prvi izbor tekstova, nakon toga smo kreirali lik i stvorili situaciju za publiku i mene. On je pravi punker.

  • Je li vas smetalo što je jedan glumac prije vas prvo pristao, a zatim bez objašnjenja odustao od ovog projekta?

Ne, nimalo. Znao sam to od početka. Ljudi imaju različite razloge  i  životne situacije. Ne znam o čemu se radilo u tom trenutku niti me to zanima.

  • Ima li tu i „opasnih“ političkih scena?

A danas je sve ‘opasno’ što znači da se svi boje nekog vraga. Ja se bojim štete koju nam laž i glupost u javnom prostoru stvaraju već godinama. Šarlatani u politici i sijači zla i mržnje u medijima. Da možda je opasno obračunavati s tim ‘sektorima’ ali što je kazalište bez rizika, nula!  Zato cijenim Hodaka, on piše bez straha.

  • Jeste li možebitno u svojoj umjetničkoj karijeri igrali nešto slično?

Ovako eksplicitno ne, ali završni ispit iz lutkarstva je bio svojevrsna diverzija.

  • A, gdje ste sve dosad nastupali, malo nam se pohvalite?

Nastupao sam stvarno posvuda, obzirom da sam freelancer  radio sam svakakvih  projekata. I ne samo kao glumac.  U  Maloj sceni igram u odličnoj obiteljskoj predstavi ‘Muka malog vuka’, to je jedna od rijetkih predstava koju je baš gušt igrati. Prije osam godina napravili smo sjajnu predstavu ‘Dašenjka ili priča o štenetu’ i izveli  je 500 puta, i danas uživam igrajući je. To su predstave zbog kojih živim kazalište. Surađujem i s Festivalom Tolerancije, bio sam inspicijent na dječjoj operi Brundibar, to su projekti za pamćenje.

  • Želite li još nešto reći, dopuniti?

Pozvao bih publiku ,sve,  bez obzira što mislili i kojoj ‘struji’ pripadali.

Preživjeti od umjetnosti – to je najveći art danas.

Razgovarao: Mladen PAVKOVIĆ

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati