Pratite nas

Intervju

Fra Mario Knezović: Želja mi je biti glas onih kojima je on uskraćen

Objavljeno

na

Fra Mario Knezović je na Facebooku pokrenuo vlastitu stranicu preko koje komunicira s onima koji imaju želju od njega čuti savjet, poruku ili riječ ohrabrenja. O svemu smo doznali više u razgovoru za Bljesak.info.

Fra Mario Knezović je sasvim običan franjevac. Ili možda nije?! Rođen je kao deveto dijete u obitelji u Broćancu kod Posušja. Član je Hercegovačke franjevačke provincije, trenutno na dužnosti župnika u Župi svetog Petra i Pavla na Kočerinu.

Već od prvih dana svoga redovničkog života aktivno djeluje u crkvi i društvu. Posebice se ističe radom s mladima, nerijetko drži seminare, predavanja i duhovne obnove u Domovini i po svijetu te surađuje s brojnim medijima u kojima se mogu pročitati njegovi osvrti na svakodnevne događaje.

Dugogodišnji je urednik i voditelj emisije Agape na radiopostaji Mir Međugorje, najslušanije emisije u državi, koja će uskoro doživjeti svoje tisućito izdanje. Kako je veliki zaljubljenik u sport, nerijetko ga se može sresti i na utakmicama lokalnih klubova ili, pak, kako igra nogometa ili košarke s mladima iz župe.

No, ovaj 43-godišnji franjevac je odnedavno postao i – fratar na Facebooku. Prije nešto manje od pola godine na ovoj društvenoj mreži pokrenuo je vlastitu stranicu preko koje komunicira s onima koji imaju želju od njega čuti savjet, poruku ili riječ ohrabrenja. O svemu smo doznali više u razgovoru za Bljesak.info.

Facebook je pronašao mene, a ne ja njega

”Rekao bih da je Facebook pronašao mene, a ne ja njega. Naime, u vremenu dok nisam bio na društvenim mrežama znao sam u Međugorju i poslije u Posušju gotovo svakodnevno poštom dobivati pisma osoba koje su iznosile svoje boli i patnje. Iako je u pitanju mukotrpan posao, odgovarao sam im u pisanome obliku i to poštom slao. Također, bezbroj sam puta bio dočekivan od osoba koje bi mi htjele nešto reći i upitati me ili, pak, zaustavljan nasred ceste dok bi se automobilom vozio s radija kući. Ljudi su znali kad prolazim i stajali su na cesti i držali u rukama papir na kojem je pisalo „Fra Mario stani“, govori fra Mario i dodaje kako je za njegov dolazak na Facebook „glavni krivac“ njegov bivši framaš Ivan Ramljak koji mu je i otvorio profil na ovoj društvenoj mreži.

”Mladi su me molili da počnem primati njihova pitanja i odgovarati. A kad su u pitanju mladi, tu sam posebno popustljiv. Tako sam počeo sa svojom prisutnošću na društvenim mrežama. Danas na dnevnoj bazi dobijem desetine poruka, pitanja, podrške, analiza… To je za mene postalo dragocjeno ali jako zahtjevno. Traži energiju i vrijeme. Bogu hvala, još se nije dogodilo da nekome ne odgovorim. Dokad ću uspijevati odgovoriti na sve potrebe, ljudi vidjet ću”, dodaje.

U opisu stranice stoji kako ista služi evangelizaciji, ljudskosti i naciji, pa Isusov poziv da propovijedamo „na krovovima“ u današnjem modernom svijetu znači, tvrdi fra Mario, koristiti sve načine i modele za navještaj Radosne vijesti.

”To je evangelizacija. Imati stranicu koja želi čuti svoje pratitelje a ne samo „lajkati“ je model zastajanja nad ljudskom mukom, sudbinom, izazovima. Model evangelizacije putem društvenih mreža smatram ponajprije komunikacijom s onom stotom ovcom koja je tko zna iz kojih razloga odlutala od stada.  Kad govorim o ljudskosti tu mislim na ljude svih opredjeljenja i različitosti po bilo kojoj osnovi. Na Facebooku mogu zapodjenuti razgovor s ateistom, agnostikom, pripadnikom drugih religijskih zajednica. U prostoru crkve to nije moguće jer u crkvu idu samo oni koji su smatrani vjernicima. A ovo što sam stavio da stranica služi i naciji jasno želim reći kako ne smijemo zaboraviti svoje korijene, svoj identitet. Moraju polazišta biti jasna. Isus je bio Židov i to mu je bilo jasno. Ja sam Hrvat i to mi je jasno. Tek sa zdravim odnosom prema svojoj nacionalnoj pripadnosti možemo i druge razumjeti”, tvrdi fra Mario u razgovoru za Bljesak.info.

Mediji ne služe, nego traže svoje sluge

Kada je riječ o temama koje preko stranice prezentira javnosti, one se, kako kaže, same nametnu. Osluškuje glas puka, običnoga čovjeka, osluškuje glas javnosti, iščitava medije i prati reakcije ljudi. Sve to analizira i o tome promišlja te se potom i odlučuje na pisanje.

”Želja mi je biti glas onih kojima je on uskraćen. Nisam ničim uvjetovan niti ucijenjen pa mogu pisati stvarnu, a ne fabriciranu istinu. Jedno od glavnih načela mi je to da se upitam što bi Isusu kazao o ovoj temi. Pokušavam odabirom tema progovoriti u ime onih koji bi isto progovorili ali ne smiju jer su okruženi prijetnjama, strahom, gubitkom posla, javnom osudom, ismijavanjima itd. Pokušavam zadirati na rubove nekih tema i raskrinkavati općeprihvaćene laži i trendove koje su nametnute kao istine, ističe ovaj radišni franjevac koji, kao dugogodišnji medijski djelatnik, osnovni problem medija vidi u tome što isti ne služe javnosti, nego, ponajčešće, javnost postaje žrtva medija.

”Mediji ne služe, nego traže svoje sluge. Općenito govoreći, stanje je loše. Imamo dobrih novinara i drugih medijskih aktivista, ali oni su onemogućeni u nakani stvaranja realne slike i objektivnog informiranja, oni su upregnuti u svrhu obmane. Kod nas je na sceni navijačko i partijski upravljano novinarstvo. Doduše, imamo samo nekoliko medija koji pokušavaju ostati objektivni. Dokle god na sceni bude interesno i uhljebničko novinarstvo neće nam svanuti jutro istine. Mediji malo preuzimaju rizik. Glas običnoga čovjeka je prešućen, a glas onih koji obespravljuju obične ljude je prenaglašen. Mediji se okreću jačima, moćnijima. Rekao bih da ne možemo očekivati kvalitetne medije dok se oni ne odbiju s političke „sise“. Kad napuste tu „sisu“ moći će odrasti. Do tada će biti naivna dojenčad. Ostat će nedonoščad u čijim pelenama je smrad a nitko dijete ne presvlači. Vjerujem u dobre namjere mnogih novinara, ali ne vjerujem u uređivačke politike nalogodavaca”, napominje fra Mario.

Ljude je važno čuti i razumjeti 

Rekli smo kako je posebno popustljiv prema mladima i upravo su oni njegova „vječna pitalica“ pa na svojoj stranici najviše pitanja dobiva upravo od mladih.

U razgovoru za Bljesak.info otkriva kako su to najčešće pitanja o ljubavnim problemima te moralnim dilemama: pobačaj, umjetna oplodnja, spolni čin prije braka…

”Bračni problemi su svagdašnjica onih koji šalju upite o rastavi ili preljubu. Javljaju se nezaposleni. Javljaju se razočarani mladi koji uz dobru diplomu ne mogu naći posao jer su ga zauzeli oni s diplomama „večernjih škola“. A, primjerice, jedanput mi je jedan mladoženja putem Facebooka otkazao svoje vjenčanje koje je bilo zakazano za dvadesetak dana itd. Bio je prisiljen na ženidbu od obitelji i smogao je hrabrosti javiti se da taj problem riješimo”, ističe fra Mario.

Iako nastoji svima pomoći, sve radosno i prijateljski sasluša ali, kako kaže, u tim razgovorima ne nudi rješenja.

”Ja s ljudima razgovaram. Rješenje tražimo skupa. Ljude je važno čuti i razumjeti. Za početak je najvažnije doći do toga da postoji izlaz iz svake situacije, potom skinuti s ljudi teret krivice, udaljiti svaku osudu i terapeutski posredovati ljubav i uvažavanje prema osobi. Nekad je dovoljno biti im suputnik. Mnogi mi kažu da im je dovoljno samo to da sam čuo ili pročitao njihovo pitanje i da ih razumije”, kaže nam fra Mario i otkriva kako mu se javljaju i osobe drugih nacionalnosti i vjeroispovijesti.

Kako smisleno živjeti bez žene?

”Nedavno mi se javio jedan znanstvenik iz Beograda g. Avram. Reče mi da je preslušao moje propovijedi i predavanja koja se objavljuju na www.fratar.net. U dopisu kaže da je bio ateist i izriče želju postati katolik. Brojni pripadnici Islama mi pišu sa zebnjom o događajima u svijetu. Često, kako kažu, žele mene upitati što je vjera jer ne uspijevaju takve upite poslati svome vjerskome službeniku. Česta su im pitanja o spasenju i životu poslije života. Također pitaju o grijehu, ispovijedi, nasilju”, tvrdi naš sugovornik.

Naravno, u njegovim konverzacijama preko stranice tijekom ovih pola godine bilo je i puno zanimljivih anegdota. S nama je podijelio dvije.

”Prva se odnosi na pravoslavnoga paroha-sveštenika iz Pančeva. Njemu je umrla žena.

On me pitao što da mu savjetujem kako nastaviti smisleno živjeti bez žene. To me pitao jer zna da kao katolički redovnik nisam oženjen. Rekao sam mu da Bogu zahvaljuje što je ženu imao 35 godina, kao što i ja zahvaljujem što je nisam imao ni jednoga dana.

Naravno da sam mu poslao još nekoliko savjeta ozbiljno intoniranih. Druga je zgoda kad me je jedan visokopozicionirani hrvatski političar u presudnom trenutku pitao da mu pomognem donijeti odluku. Situacija je bila delikatna. Odluka je morala biti donesena na brzinu. Radilo se o minutama. Čak su se i neki biskupi bili uključili u rasprave o tome. Tog političara sam savjetovao što bih ja učinio. Poslušao me je. Ispalo je dobro premda nekad u politici bez obzira na dobre namjere može puno toga otići naopako”, poručio je fra Mario na koncu razgovora za Bljesak.info.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Karamatić: Članovi SIP-a BiH sigurniji bi bili u Alepu nego u Sarajevu, došao je kraj mutant državi

Objavljeno

na

Objavio

Od izbora je prošlo mjesec i po dana, a još uvijek se ne zna kako će se popuniti Dom naroda u Federaciji niti tko će činiti buduću vlast. Atmosfera je i više nego usijana na političkoj sceni, a onda predsjednik HSS-a BiH Mario Karamatić izjavi kako se nada da će u budućnosti obljetnica osnivanja Herceg Bosne biti državni praznik. Je li to zaista moguće, što će se događati na političkoj sceni u danima pred nama Karamatić otkriva u intervjuu za Pogled.ba, prenosi Poskok.info

Ponovo ste dodali ulje na vatru izjavama o Herceg Bosni. Zaista vjerujete da će državni praznik biti godišnjica osnivanja Herceg  Bosne?

Da. Samo se treba držati zakona Bosne i Hercegovine. Budući da BiH nema zakona o praznicima, u Federaciji je još uvijek na snazi Zakon o državnim praznicima Hrvatske Republike Herceg Bosne. Ne znam zbog čega ne bi intervenirali na način da se Herceg Bosna obilježava kao državni praznik. Znam da je teži dio posla nagovoriti kolege iz srpskog i bošnjačkog člana na ovu ideju, ali će im biti ponuđeno, pa neka glasuju.

Spominjete glasovanje. Narod je glasovao na izborima, pa još nema vlasti niti se zna što će biti s Domom naroda. Ima li kakvih promjena? Kakvo je trenutno stanje  u procesu formiranja vlasti?

Proces konstituiranja vlasti skoro ne postoji u Federaciji. Što se tiče skupština županija, očekujem da će to biti relativno brzo riješeno i da će se stvoriti parlamentarne većine. Brzo bi trebalo biti formirano i Vijeće ministara BiH jer ga potvrđuje samo državni Zastupnički dom. Unatoč dogovoru stranaka Hrvatskog narodnog sabora BiH sa srpskom stranom, mi još nemamo relevantnog sugovornika sa bošnjačke strane. A BiH može funkcionirati samo kao tronožac. Jedna “noga” nije u razgovorima. Kada oni između sebe razigraju postizborne karte, onda ćemo i s njima sjest i vidjeti hoćemo li se dogovoriti ili ne.

Vlasti se formiraju u županija, ali bošnjačke stranke izbacuju legitimne  hrvatske predstavnike gdje god to mogu. Kako to komentirate?

Što se tiče položaja Hrvata u tim županijama, on se neće promijeniti jer prema Hrvatima istu politiku vode sve bošnjačke stranke. Čak su one koje se nazivaju “građanskim” radikalnije prema Hrvatima nego SDA. Prije nekoliko dana smo imali paljevinu kuća hrvatskih povratnika kod Viteza. Niti jedna tzv. multietnična stranka na to nije reagirala. Razlog može biti samo u tome što su kuće vjerojatno zapalili pripadnici bošnjačkog naroda i što se radi o hrvatskim kućama. Da je bilo obratno, onda bi se propeli na zadnje noge.

Hrvatski narodni sabor BiH je pokrenuo priču svehrvatskog zajedništva. Je li to moguće i podržavate li taj projekt?

HSS BIH taj projekt apsolutno podržava. Još 2006. godine mi smo predlagali da prema Sarajevu sve hrvatske stranke moraju nastupiti zajedno. Nakon što su nam Bošnjaci treći put nametnuli hrvatskog člana Predsjedništva BiH, nakon što su postavili dva puta vlast bez legitimnih predstavnika Hrvata, izgleda je došlo u glavu i onima koji nisu bili na tome tragu da je potreban zajednički nastup Hrvata. To su shvatili i oni koji se željeli prodati političkom Sarajevu za šaku maraka. I oni sada tvrde da će ostati s nama. Ja se nadam da će ostati dio hrvatskog bloka. Nažalost, prilika čini lopova, prilika čini izdajnika, a onaj tko je jednom izdao, ja mu ne mogu puno vjerovati. Mislim da su neki ušli u priču o svehvatskom bloku jer su drastično pali na prošlim izborima, narod im je pokazao što misli o tajkvoj politici i vide da će nestati sa političke scene ukoliko ne budu dio našega bloka. S druge strane, dok je ovakav Izborni zakon i ovakav ustroj države, mi nemamo prava na neki politički pluralizam. Kod Hrvata će se to razviiti kad bude zajamčeno Hrvatima da će birati svoje predstavnike.

Kako je zamišljeno to svehrvatsko zajedništvo? Na svim razinama ili na neki drugi način?

Razgovaralo se o tome samo načelno. Nema smisla da se svehrvatsko zajedništvo pravi u ZHŽ-u gdje u Skupštini sjede samo hrvatske stranke. Ali u središnjoj Bosni je ono nužnost, kao i u Federaciji i razini države. Moramo biti zajedno svugdje gdje nemamo dvotrećinsku većinu  skupštinama.

Vrijedi li to svehrvatsko zajedništvo i u Rami, gdje HNS BiH ima 16 zastupnika, a općinom vlada SDA?

U Rami je dio hrvatskih zastupnika pokazao da je probosanski orijentiran. Ja bi volio da se i tu pokaže to zajedništvo. Hrvatske stranke imaju više od dvije trećine vijećnika u Općinskom vijeću i sramotno je da se ne može izglasati Dan sjećanja na žrtve Uzdola jer se pojedini vijećnici ili pojedine stranke boje da se ne zamjere koalicijskim partnerima iz bošnjaškog naroda.

Središnje izborno povjerenstvo BiH ovoga tjedna nije donijelo odluku oko popunjavanja Doma naroda. Očekujete ubrzo rješenje ovoga pitanja?

Pitanje je može li SIP BiH donijeti podzakonski akt koji će biti iznad zakona. U zakonu nema načina kako popuniti Dom naroda. Druga stvar je što kada SIP donese odluku. Kakva god da ona bude, netko neće biti zadovoljan. Pitanje je i hoće li OHR intervenirati ako ne bude zadovoljan odlukom SIP-a. Kada je 2010. godine SIP donio odluku da nije zakonito konstituirana federalna Vlada, OHR je to privremeno to suspendirao. A ta suspenzija je na snazi i danas. Tu se radi  o uspostavi famozne Platforme, izboru Živka Budimira, matematičkim egzibicijama Valentina Inzka. Pitanje hoće li se isto ponoviti ovaj put. Jedina realna odluka je da ne mora iz svake županije biti biran najmanje jedan pripadnik konstitutivnog naroda, da se primjeni popis iz 2013. jer u zakonu jasno stoji da se primjenjuje posljedni popis. Samo je pitanje hoće li OHR sve to oboriti.

Pritisci na SIP su ogromni. Mogu li ti ljudi uopće raditi u takvim uvjetima?

Pitanje je i smije li SIP to donijeti. I tome tamnom vilajetu koje se zove Sarajevo meni nije jasno kako funkcioniraju članovi SIP-a i dolaze na posao. Gore je situacija paranoje i mislim da bi ti ljudi imali veći osjećaj sigurnosti u Alepu, a ne u Sarajevu.

Iz tzv, “građanskih” stranaka kažu kako neće priznati odluku SIP-a ako ne bude po njihovim očekivanjima…

I to je zanimljivo. Na takve izjave šute svi, od OHR-a do Veleposlanstva SAD-a. Sad zamislite da takvo nešto govore hrvatski dužnosnici. Odmah bi počela priča o državnom udaru. Bio je državni udar kada su migranti krenuli iz Sarajeva prema Mostaru i kada ih je zaustavio MUP HNŽ-a. Danas kada MUP USŽ vraća migrante u Sarajevo, to nije državni udar nego je sve uredno.

Koliko ste u HSS-u zadovoljni izbornim rezultatima?

U ime HSS-a mogu reći da smo zadovoljni rezultatima koje smo ostvarili. Zadržali smo kontinuitet rasta. Na svakim izborima dobivamo sve više glasova i mislim da će se tako nastaviti u budućnosti.

Dobili ste osobno više od 7000 glasova, a nemate neku jaku stranačku infrastrukturu, Malo hrvatskih kandidata se može pohvaliti tim rezultatom…

Činjenica jeste da koliko god Hrvati nemaju svojih medija i funkcioniramo skoro isključivo na bazi društvenih mreža, ipak se pokazalo da su birači moj rad prepoznali i to nagradili na izborima.

Ipak, broj glasova koj ste dobili nije vam osigurao izravni mandat. To znači da opet idete u državni Dom naroda?

Što se mene tiče osobno ja sam osobno spreman biti tamo gdje najviše mogu pomoći Hrvatskom narodnom saboru BiH do izmjene Izbornog zakona i uspostave apsolutne jednakopravnosti. A nakon toga ću se baviti samo HSS-om.

Jesu li poznata imena kandidata Hrvatskog narodnog sabora BiH koja će biti u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH?

To se još ne zna. Osobito za Dom naroda jer nemamo kriterija po kojem bi taj posao trebao biti obavljen. Postoji mogućnost apsolutne blokade BIH i ja čak priželjkujem takav scenariji. Mislim da je ovaj mutant od države došao svoga kraja. Institucije BiH više ne mogu raditi ništa, ne možemo donijeti nikakav zakon, raticifirati bilo kakav sporazum. Znači, imamo mostarizaciju BiH i da citiram Vlatka Mačeka “ako se kaput krivo zakopča, jedino što je moguće je otkopčati ga i ponovo ispravno zakopčati. Mislim da je vrijeme da skinemo luđačku košulju i ponovo je u dogovoru s druga dva  naroda fino zakopčamo kako je to trebalo biti na početku. Ukoliko oni to ne žele, hajmo se razići i biti jedni drugima dobri susjedi.

Opet idete na priču revitalizacije Herceg Bosne. Koliko je to zaista realno?

Mislim da jeste. Mi imamo mehanizme po međunarodnom pravo po kojem bi se mogli vratiti na početni položaj, ali nam u tome treba potpora Vlade RH i Sabora RH. I veliko je pitanje hoćemo li tu potporu dobiti. Veliko je pitanje imamo li uopće konsenzus unutar HNS-a BiH da se ide u tome pravcu. Na nekoliko sjednica Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora sam spominjao inicijativu o revitalizaciji Herceg Bosne, ali ta inicijativa nije naišla na potporu unutar HNS-a BIH. Mi u HSS-u od toga nećemo odustati. Ukoliko ne uspijemo to progurati na HNS-u BiH, onda ćemo taj proces pokrenuti preko naše sestrinske stranke u Hrvatskoj.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Intervju

Kardinal Bozanić: Treba otvoriti arhive i napraviti reviziju povijesti koja je stvarana za vrijeme totalitarističkog sustava u Hrvatskoj

Objavljeno

na

Objavio

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić dao je za Hrvatsku katoličku mrežu (HKM) veliki razgovor u zadnjim danima pohoda ‘Ad limina’ u Rimu.

S njime je razgovarao Slavko Antunović, novinar i urednik Informativne katoličke agencije, o susretu sa Svetim Ocem, Alojziju Stepincu, potrebi otvaranja povijesnih arhiva u Hrvatskoj i mnogočemu drugome zanimljivom.

Podsjećanje na svrhu pohoda ‘Ad limina’, susret sa Svetim Ocem, svetost Alojzija Stepinca, kao i nepravedno stjecanje bogatstva te potreba otvaranja povijesnih arhiva u Hrvatskoj.

Naglasci su to razgovora sa zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem, koji je za Hrvatsku katoličku mrežu na marginama Pohoda apostolskim pragovima, vodio Slavko Antunović, novinar i urednik Informativne katoličke agencije.

Antunović je prethodnih dana vrlo detaljno hrvatsku javnost izvješćivao o boravku članova Hrvatske biskupske konferencije u Rimu gdje su slavili euharistiju u sve četiri rimske bazilike i održali tematske sastanke, vrlo detaljno isplanirane, u dikasterijima, kongregacijama i papinskim vijećima. Hrvatski su biskupi, također, imali priliku obići neka druga njima važna mjesta, a redovito su predvodili svete mise u Hrvatskome zavodu i crkvi Sv. Jeronima.

Na upit o temama, problemima i izazovima koji su dominirali u službenim razgovorima, kardinal Bozanić je izdvojio: Možemo reći da pohod ‘Ad limina apostolorum’ ima nekoliko dijelova. Jedan je onaj koji je vezan uz glavne rimske bazilike, Sv. Petra, Ivana Lateranskog, Sv. Pavla izvan zidina i Sv. Marije Velike. Biskupi kad dolaze ‘Ad limina’ uvijek uključuju i pohod tim bazilikama. Dolazi se na naše korijenje, tamo gdje su žrtvovali svoje živote apostolski prvaci, tamo gdje vjernici stoljećima hodočaste. To su mjesta molitve, mjesta gdje se traži milost odozgo, gledajući na svjetle primjere, pojasnio je kardinal.

Drugi dio ‘Ad limina’, glavni, je susret sa Svetim Ocem, Petrom naših dana. Njega ne možemo gledati samo izvana sociološki ili samo sa strane ovozemnog pogleda na redoviti život. To je susret sa onim koji sada vrši službu sv. Petra. To je misterij Crkve. Ona živi od Isusa Krista koji je okupio apostole, predao prvenstvo Petru i mi dana imamo Petra.

To je papa Franjo. Došli smo sa svim poštovanjem, odanošću, njemu kao svome ocu, bratu u episkopatu i to smo na osobit način doživjeli u njegovoj otvorenosti, blizini, jednostavnosti u razgovoru koji je trajao više od sat i pol vremena.

Podsjetio je kardinal da je taj susret bio odmah nakon mise na grobu Sv. Petra. Gledajući očima vjere mi smo bili sa onim koji je središte i znak jedinstva Crkve. Mi smo mu izrazili svoj zahvalnost i on je želio razgovarati. Iznijeli smo mu pitanja. Čuli smo njegovo mišljenje. On je čuo naša mišljenja. Pojasnio je zagrebački nadbiskup da je Sveta Stolica bila uvijek otvorena prema mjesnim crkvama.

Ovdje je izdvojio papu Hadrijana koji je prije više od tisuću godina dozvolio Hrvatima misu na njima razumljivom jeziku, a to je znak blizine Crkve i to je Crkva. Naglasio je: Svako vrijeme ima svoj način komunikacije ali pohod ‘Ad limina’ ide unatrag u stoljeća, što se može pratiti od vremena pape Siksta V. No, to je nešto što stalno traje u Crkvi – ta communio – kolegijalnost, zajedništvo i, dakako, da svako vrijeme nosi svoja pitanja, svoje izazove, te u tom vidu nama je dragocjena svaka orijentacija koju nam daje papa Franjo.

Također, nastavio je kardinal – pojašnjavajući metodologiju rada i priprema Biskupske sinode – da je njihov rad, pogotovo što se tiče pripremnoga razdoblja, pa i one najnovije o mladima, plod Drugog vatikanskog sabora. Susreti biskupa i koncili su se i prije održavali, a danas sigurno da sve više dolazi do izražaja svijest o narodu Božjem, kao što smo i mi u Zagrebu imali.

Najnovija Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije je okupila i laike i redovnice i redovnike i svećenike i biskupe, pomoćne, dok Prva sinoda nadbiskupije, koja je održana 1925. godine po ondašnjem kodeksu, crkvenim propisima, okupila je samo svećenike. Riječ je tu o razvoju u Crkvi, a Crkva je otvorena još većim iskoracima.

Na upit ima li nekih razilaženja između Svete Stolice i Crkve u Hrvatskoj po pitanju kauze za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca, sugovornik HKM-a, kardinal Josip Bozanić, je istaknuo:

Mora nam biti jasno jedno, proglašenje blaženim i svetim je djelo Svete Stolice i ona je kardinala Stepinca proglasila blaženim. Dakako da proces počinje od baze, od mjesne Crkve. U slučaju Stepinca to nije bilo moguće radi situacije komunističkog vremena pa je početak bio ovdje. Dakle, Sveta Stolica je bila jako široka da je započela proces i već za vrijeme komunizma, pri Rimskoj biskupiji.

Poslije je to nastavljeno doma, ispitivanjem tolikih svjedoka, i sigurno da Svetoj Stolici pripada odluka kad će nekoga proglasiti blaženim. U ovom slučaju je Sveta Stolica sigurno jako, s jedne strane, otvorena da stvar završi, a, s druge strane, možemo reći da smo svjedoci kod nas u Hrvatskoj, u svim biskupijama, kako kult blaženog Alojzija sve više raste, tako da nas Božja providnost vodi svojim putem.

Papa Franjo je toliko puta naglašavao i naglašava da je on uvjeren u svetost blaženog Alojzija. Bog nas vodi jednim putem. Ali tu ne smijemo osjećat se kao oni koji žele biti na jednoj strani, a nekoga drugo gledati na drugoj strani. Mi smo svi, unutar Crkve, i duboko vjerujemo da ćemo se iznenaditi daru koji ćemo još na tom putu dobiti, a ovo što se događa, zapravo, još više pojačava kult bl. Alojzija Stepinca. To svi jako dobro osjećamo i u Hrvatskoj, a interes je i u općoj Crkvi.

U razgovoru je otvorena i jedna – kako ju je novinar Antunović odredio – ‘bolna tema i za naš hrvatski narod’; o čemu piše sam papa Franjo u ‘Laudato si’ i u svome najnovijem dokumentu Papinsko vijeća za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja. Kardinal je, naime, ovdje iznio jedno svoje razmišljanje o gomilanju bogatstva političkih elita. Problem je što je to bogatstvo ponekad skriveno u poreznim oazama u svijetu, a ono je jednako vrijednosti javnoga duga njihovih zemalja.

O ovome bi trebalo puno šire govoriti, no sigurno – odgovorio je – da ako gledamo i globalno i nacionalno, a što je jako dobro opisano u papinskoj enciklici ‘Laudato si’, opasnost je današnjeg svijeta da se odluke donose negdje daleko, Kao i one druge odluke koje poslije koordiniraju i žele organizirati život, najprije se donesu negdje daleko, a ljudi toga nisu ni svjesni. Počne se govoriti o nekim konvencijama, o nečemu što nije jako važno, što ne obvezuje, pa se o tome – tobože – ne želi previše ni govoriti, lako se to potpiše, a onda se potpisnika traži na odgovornost.

Ti si član toga kluba. Trebaš biti odgovoran prema tome i sve se spusti na nacionalnu razinu, te se kaže da mi to trebamo radi nekih, ali to neće biti tako važno, no onda se na kraju susrećemo da to ulazi u zakone, ulazi u škole, u odgoj. Zapravo, to je jedna situacija koja je malo demokratska. Ponovio je: malo demokratska.

I ja mislim da biste vi novinari trebali više o tome govoriti. Trebaju se odluke donositi što bliže narodu. Narod treba biti upoznat i s onim odlukama koje izgledaju jako daleke jer će imati utjecaj na nas, na našu zemlju, na mlade, na budućnost, na ekonomiju i na razvoj.

U završnome pitanju – povezanom i sa susretom sa Svetim Ocem jer su mu biskupi govorili i o dva svetačka lika hrvatskog naroda Miroslavu Bulešiću i Alojziju Stepincu – kardinal se osvrnuo na stradanja pojedinaca i velikog dijela hrvatskog naroda u komunističkoj strahovladi, a što još uvijek u našoj javnosti teško izlazi na svjetlo.

Ne smijemo se bojati istine. I svi oni koji se boje otvarati arhive, koji nam govore o nekoj reviziji povijesti, pa treba napraviti reviziju povijesti – naglasio je zagrebački nadbiskup – koja je stvarana za vrijeme totalitarističkog sustava jer tada nije bilo prave povijesti. Bila je ideološka povijest.

I tu je jedini problem kod nas. Ja razumijem i neke možda profesore koji su obranili doktorsku disertaciju i sad vide da je to bilo na temelju ideologije, a ne stvarnih činjenica. Treba otvoriti arhive. Treba suočiti se sa svime, i sa svijetlim i sa tamnim stranama. I trebamo promicati slobodu u istraživanju i ne bojati se istine.

Što se tiče onih osoba, utjecajnih, koji po tom pitanju drže poluge moći, ustvrdio je da ne bi želio suditi već neka svatko ispita svoju savjest, ali sigurno da bi smo morali poticati mlade generacije neka se jača kod njih želja za istinom naše povijesti. Ima još mnogih stvari skriveno, upozorio je kardinal Bozanić.

Ponovio je – kao zadnju misao u razgovoru za IKA-u i HKR – treba otvoriti arhive, treba odgovorno, bez neke napetosti, sa svim ljudskim respektom, ali dok god istina ne dođe na svjetlo dana do tada će biti ovih naših prepucavanja, i to nas sputava.

 

Marko Ljubić: Čuje li Hrvatska Bozanića?

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari