Pratite nas

Komentar

Fra Miljenko Stojić: Dignimo se, zbijmo redove i dobijmo ovu borbu za svoju sadašnjicu i sutrašnjicu!

Objavljeno

na

Opći izbori u Bosni i Hercegovini ponovno su rezultirali izborom sarajevskog agenta Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH glasovima Bošnjaka. Izbori su održani bez implementacije odluke Ustavnog suda BiH kojom bi se onemogućilo Bošnjacima da malobrojnijim Hrvatima nameću svoje predstavnike. Sarajevska politika preglasavanja i dominacije, u tome se slažu brojni analitičari, neodoljivo podsjeća na politiku Slobodana Miloševića koja je skončala poznato je svima kako.

Ishod izbora u BiH komentirao je fra Miljenko Stojić:

Čovjek bi trebao napisati komentar o netom završenim općim izborima u BiH. Ma kakav komentar, ljudi moji!? Ustavni sud BiH, kojega bi valjda trebalo slušati, proglasio nevažećim izborni zakon po kome se sve ovo odvijalo i sad bismo trebali usvojiti ishod toga glasovanja?! Svaki komentar je tu suvišan, kao što je suvišan svaki komentar na tenkovsko rušenje Hercegovačke banke, što je napravila tzv. Međunarodna zajednica, na nakaradni i diskriminirajući zakon za Mostar, na… Čemu nabrajanje? Šuti tzv. Međunarodna zajednica, šute tzv. zaštitnici ljudskih prava, šute mnogi u Hrvatskoj. Sve se zna, ako se želi znati.

Međutim, nije suvišan kratak komentar na naše, hrvatsko, ponašanje. Ne mislim tu poglavito na one na vlasti, mislim na cjelokupno hrvatsko tijelo. Kako više jedanput ne možemo shvatiti da hrvatski narod ima samo jednu domovinu, a dvije države između kojih je duga granica? Zbog toga svaki put kad za tu drugu državu kažemo samo »Bosna«, onda se odričemo jednoga dijela svoje domovine, svaki put kada su nam naši umjetnici samo oni unutar granica države Hrvatske opet se odričemo jednoga dijela svoje domovine, svaki put kada pljunemo na Herceg Bosnu pljunemo i na jedan dio svoje domovine, i mogli bismo tako unedogled. Mišljenje u našoj glavi trebamo nanovo posložiti da bismo kao narod mogli pravilno odgovoriti trenutnim i budućim povijesnim tijekovima.

Umjesto svega toga nama se događa da nas još uvijek vodi ono što se naziva jugoslavenska paradigma. To je vodilo i dio bošnjačkog naroda pa su izabrali za hrvatskog predsjednika druga Željka Komšića. Vidjeli su u njemu novoga Druga Tita, kada nam je bilo dobro, kada se nismo dijelili po tomu tko je tko, kada smo… bla, bla, bla. Nema nam druge nego izbaciti tu paradigmu iz našega života. Tada se ne će dogoditi da u Herceg Bosni, BiH, postoje dvije jake hrvatske stranke koje će se gložiti oko, makar neustavnog, izbornog kolača, tada se ne će dogoditi da će druge manje stranke i udruge navijati za jednu ili drugu tu stranku…

Umjesto svega toga stat ćemo kao jedan i oduprijeti se navalama i tzv. Međunarodne zajednice i jugoslavenske paradigme. Ne želim namjerno tu upetljati i bošnjački narod, jer je reis Husein Kavazović nekoliko dana prije ovih izbora rekao da jedan narod ne bi trebao drugome birati predstavnike, iako kontroverzni Bakir Izetbegović govori da će se u BiH raditi po zakonu, a ne po željama Dragana Čovića. E, moj, Bakire!

Da ipak zaključimo. Prisjetimo se Vukovara. Dečki su goloruki stali pred veliku silu. I pobijedili su, slomili su je te je obranjena ostala Hrvatska. Kasnije su se napadači morali povući s osvojenog područja. Istina, jugoslavenska paradigma je sve učinila i čini da taj napadač ne bude prokazan i kažnjen. Ona mrzi i odbacuje čitav hrvatski narod. Ona je u njedrima raznoraznih hrvatskih stranaka dovela do toga da se ljudi iseljavaju iz čitave Hrvatske, iz Herceg Bosne. Ona je ta koja je Milorada Pupovca učinila stupom hrvatske vlasti i neformalnim vladarom u Hrvatskoj, kao i dovela ovog nesretnog Komšića. Ona je ta koja se udružuje sa svim našim protivnicima ne bi li ponovno vratila kult zločinca Josipa Broza Tita i državno uređenje po njegovoj mjeri. Ona je… Pa zar ćemo sve to i sve drugo dopustiti?!

Dignimo se, zbijmo redove i dobijmo ovu borbu za svoju sadašnjicu i sutrašnjicu! Nitko je ne će voditi umjesto nas, ali će nam se mnogi priključiti budu li prepoznali da imamo srca, kao što su ga nedavno imali naši nogometaši u Rusiji. Sada ih slavi čitav svijet. Učinimo sve da slavi i nas u cjelini, komentirao je fra Miljenko Stojić/HKV prenosi Kamenjar.com

Na današnji dan prije 14 godina počeo je projekt slamanja bh. Hrvata

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Kainovska ljubav brata Emira Hadžihafizbegovića

Objavljeno

na

Objavio

GostovanjeGostovanje Emira Hadžihafizbegovića u emisiji Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića možemo promatrati iz dva kuta.

Prvi se odnosi na bošnjačku politiku prema Hrvatima u BiH, nad kojima Bošnjaci desetljećima provode sustavno političko nasilje. Koliko god je u emisiji, kad je zaškripilo, Hadžihafizbegović pokušavao bježati iz politike u glumu, prosječan gledatelj shvaća da je on primjer današnjeg bošnjačkog političkog čovjeka: desnom rukom promiče islamsko-nacionalnu BiH (član je SDA), a lijevom maše s napamet naučenim floskulama građanluka za izbor komuniste Željka Komšića.

Hadžihafizbegović tvrdi da je normalno da Bošnjaci Hrvatima biraju Komšića, jer po njegovoj procjeni ‘četnik’ Milorad Dodik Dragan Čović „rade na uništenju bosanskohercegovačkog društva“. Mudri Hadžihafizbegović pristupa tom društvu kao jednom, nadnacionalnom, ignorirajući njegovu višedimenzionalnost.

Ukoliko i prihvatimo tu akrobaciju ostaje za vidjeti zašto bošnjačka koalicija (post-)titoista i islam-nacionalnog SDA pojačava stiskanje Hrvata svaki put kad se Srbi postroje. I ne pušta, od jeseni 1992. do danas. Valjda je temeljem ahdname Mehmeda II. Osvajača, povijesnog dokumenta „koji garantira ljudska prava i vjerske slobode“, kako jednom reče voditelj Službe za vjerske poslove i obrazovanje Muftijstva sarajevskog dr. Abdulgafar ef. Velić, Hadžihafizbegović u Nedjeljom u 2 bio slobodan nabrojati pet Hrvata koje bi Bošnjaci odmah birali. Kako je sam glumac priznao, današnja izborna ahdnama to omogućuje: jasnu diskriminaciju cijelog jednog naroda. Iz toga proizlazi da je BiH samo za Bošnjake, Srbi su ionako četnici, a Hrvate treba podčiniti nametanjem raznih QuislingaDegrella van Tonningena.

Hadžihafizbegović je izjavio još nešto vrijedno pažnje: „Hrvati su naša braća!“ Simbolično je da hrvatski državljanin po Ranku Ostojiću gleda na Hrvate kao braću, ali bi – kako voli reći – „on i njegov narod“ odlučivali o sudbini i političkom nestanku braće. Takvu plemenitu bratsku ljubav možda je još samo Kain znao pokazati.

Drugi ćošak iz kojeg možemo promatrati glumca i bivšeg vojnika Armije BiH i HVO-a iz Tuzle je kroz manjak vizije hrvatskih političara, i u Hrvatskoj i BiH. Bi li prosječan gledatelj bio uznemiren nakon Hadžihafizbegovićevog baljezganja da Hrvatska i hrvatski političari u BiH znaju odgovoriti – raditi u korist rješavanju hrvatskog pitanja u BiH? Vjerojatno ne bi.

Hrvatska je nakon triput nametnutog Komšića tek par mjeseci upozoravala Europsku uniju, međunarodne aktere i svjetske diplomacije o štetnosti tog čovjeka, neravnopravnom položaju Hrvata u BiH i spornosti izbornog zakona. O tome svjedoče brojni medijski izvještaji, poput sastanka Andreja Plenkovića Emmanuela Macrona. Nakon toga je sve stalo, ishod je onaj stari – Hrvati, snađite se i ne talasajte puno. Jer, da se nešto izrodilo iz tih kvazipokušaja zamjenik pomoćnika državnog tajnika SAD-a Matthew Palmer ne bi zaobišao Mostar u širokom luku.

Izjave političara vratile su se u okvir tužne hrvatske zbilje (čemu svjedoče floskule „podržavamo ravnopravnost svih konstitutivnih naroda“ i „BiH je prijateljska zemlja“), a vjerojatno će tako i ostati do idućih općih izbora 2022. godine. Primjerice, ne promišlja se o bilo kakvom djelovanju izvan europske karikaturalne sporosti, savezništvu sa SAD-om po pitanju položaja Hrvata u BiH, lobiranju, ili drugim ambicioznijim koracima.

Pitanje je što se može očekivati od hrvatskog predsjedanja Europskom unijom 2020.? Iz najava je jasno kako će Hrvatska gurati balkanske države ka Uniji, a kad je u pitanju BiH vjerojatno će to biti pomoć njoj kao „prijateljskoj državi“, uz široko zaobilaženje cjelokupnog hrvatskog pitanja (školstvo, kultura, znanost i obrazovanje, RTV javni servis, teritorijalna, politička i ekonomska ravnopravnost, itd.)

Ni južno od Save nije bolje. Hrvatski političari podijelili su fotelje, vlast na razini Federacije BiH uredno funkcionira, Hrvati dižu ruke za nova zaduživanja, Najlegitimniji otvoreno laže o izmjenama izbornog zakona kako bi, valjda, širio ‘optimizam’ među hrvatskim narodom. Ukorjenjuje se kultura slabosti, normalizira se smeće po cesti u Mostaru, iako se zna da je s druge strane hadžihafizbegovićevski brat.

I da, Hadžihafizbegović samo igra tragediju koju potpisuju abelovski Hrvati.

I.Pepić/poskok.info

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Zagazili smo duboko u sferu kolektivne socijalne patologije: Zoki i njegova kandidatura ‘zapalili’ Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

BUM! TRAS! KARAMBA! NEVIĐENA SENZACIJA! TKO BI TO OČEKIVAO!? MA, JE LI MOGUĆE!? AUUUUUUUUU!!!

Zoki Milanović objavio kandidaturu za predsjednika Hrvatske (koja je mjesecima najavljivana). Kud ćeš većeg događaja!?

Drma se Hrvatska, podrhtava kao list na vjetru od uzbuđenja!

“Jedini političar državničkog kova”; “Samo on ima karizmu autentičnog ljevičara”; “Jedini političar koji može ujediniti ljevicu” – pljušte komplimenti i pohvale iz kruga njegovih obožavatelja, pogotovu iz posrnule Partije – pa čak i među otpadnicima koji trenutačno imaju status disidenata i osnovali su vlastite strančice. I svi oni čekaju, naravno, poneku sinekuru ako Zoki kojim slučajem zasjedne na Pantovčak. Ponašaju se, dakle, po onoj: “ne laje pas sela radi, nego zbog sebe”. Inače, pokazali su koliko ga “vole” kad je odlazio iz politike.

Čovjek koji je 5-6 puta izgubio izbore, tisuću puta se izblamirao u javnosti svojim lupetanjima koja nemaju veze sa zdravim razumom, pokušao vrbovati i kupovati zastupnike MOST-a i na kraju podvijena repa napustio SKH/SDP, vraća se u velikom stilu!

To medijsko napuhavanje može progutati samo raja ispranog mozga – svima ostalima mora se smučiti. Ili biti urnebesno smiješno. Famu oko Zokija ne šire samo mainstream mediji i TV postaje s nacionalnom koncesijom, nego i “desni” mediji i sve polako ulazi u sferu kolektivne socijalne patologije.

I nije to prvi put da se ovako kolektivno “zabavljamo” poput publike u nekom trećerazrednom cirkusu. I neće biti nikakvo čudo ako u dogledno vrijeme mediji izlude i onaj zdravi, normalni dio ovog naroda koji još uvijek nije podlegao propagandi i ispiranju mozga.

Ljudi, bježite s Interneta! Idite u prirodu! Ako je ikako moguće odaberite neku lokaciju bez struje i ne nosite radio aparat, mobitel ili bilo kakvo slično pomagalo. Ako želite ostati normalni.

Čudite se zašto ljudi odlaze iz Hrvatske!?

Pa vjerojatno zato što su pametniji od ovih koji su ostali. Ja drugoga razloga ne vidim.

Cirkus nas tek čeka. Kad počne kampanja za predsjednika države.

Bilo bi zgodno napraviti analizu s podacima o egzodusu hrvatskih građana u vrijeme predizbornih aktivnosti. Smijem se kladiti da je osjetno veći nego inače.

Ali, ništa zato. Oni imaju izborni zakon po kojemu ih na vlast može izabrati i 5 građana. Ne može se Hrvatska toliko isprazniti da oni ne mogu osvojiti vlast.

A to je najvažnije. Za njih.

A narod…koji narod?

 

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari