Pratite nas

Herceg Bosna

Fra Miljenko Stojić: O krvavom tragu komunizma svjedočit će križevi na Groblju mira

Objavljeno

na

U povodu Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima, u subotu će se na Bilama kod Mostara, na tamošnjem Groblju mira, okupiti tisuće onih koji žele odati počast žrtvama komunističkog totalitarnog režima.

Tim povodom, fra Miljenko Stojić, dopredsjednik i povjerenik Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij za Mostarsko-duvanjsku i Trebinjsko-mrkansku biskupiju, u razgovoru za Večernji list, najavljuje obilježavanje ovog značajnog datuma te pojašnjava što je na projektu izgradnje Groblja mira učinjeno u posljednjih godinu dana.

-U subotu će se brojni okupiti na Groblju mira na Bilima kod Mostara. Što se u godinu dana napravilo?

Ovo je već 4. godina odkada razvijamo ovu namisao. Nas nekoliko krenulo je s postavljanjem kamena temeljca na planinskom ozemlju Bila, da bismo još prošle godine doživjeli da se u povodu 23. kolovoza, Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima nacizma, fašizma i komunizma, tu okupi nekoliko tisuća ljudi na sv. misi zadušnici za pobijene. Ove godine smo dovršili crkvicu koju će blagosloviti mjesni biskup don Ratko Perić, izgradili kosturnicu, čatrnju za budući pomoćni objekt, dijelove budućeg zida s ulaznim vratima, poboljšali prostor za parkiranje… Uglavnom, projekt Groblja mira se polako zaokružuje. Sv. Misa u subotu počinje u 12. sati.

-Kada se može očekivati da će obitelji konačno ugledati križeve s imenima ljudi koji su bili žrtve?

Ako sve bude išlo kako smo zamislili, a hoće uz Božju pomoć, moglo bi to biti za godinu-dvije. Da se to dogodi, trebamo najprije ograditi, barem na neki privremeni način, čitavo groblje, označiti njegov unutarnji raspored te dovršiti njegovu podlogu. Nakon toga kreće postavljanje križeva s imenima žrtava. Obitelji će na jedan unificirani križ imati mogućnost ispisati podatke, koje ćemo još definirati, te njegovim postavljanjem u Groblje mira na simboličan način pokopati toga svoga bližnjega. Naravno, nakon toga to će biti i mjesto gdje će moći dolaziti zapaliti mu svijeću i moliti se za njega.

Groblje mira (radovi na Bilima)

Groblje mira (radovi na Bilima)

-Jeste li zadovoljni potporom države za dovršetkom izgradnje ovoga projekta?

Ma ne, država u kojoj živimo uopće ne mari za ovakve pothvate. Davno smo to već iskusili kroz djelovanje općinskih povjerenstava za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća. Umjesto pomoći stavljali su zaprjeke gdje god su mogli. Zbog svega toga još se nije dogodilo da je na mjesto iskapanja izišao neki istražni sudac, iako je po slovu zakona to morao i iako je sve uredno bilo prijavljeno. Naravno, hvala svjesnim pojedincima iz vlasti, na svim razinama, koji su pomagali koliko su mogli – i to isključivo humanitarno.

-Je li akcija s izgradnjom Groblja mira promijenila način gledanja ljudi na vrijeme jugokomunizma?

Zacijelo se to dogodilo i događa kod određenog dijela pučanstva. Drugi dio je to odavno znao, samo nije imao priliku o tome govoriti. Ljudi postaju svjesni da je jedan totalitarizam samo zamijenjen drugim, na što ukazuju i rezolucije Vijeća Europe. Priče da je jugokomunizam imao neko ljudsko lice, samo su zamagljivanje očiju. Njegovi krvavi tragovi dokazuju da je itekako bio zločinački. Ipak, nije to ono što je svrha Groblja mira. Groblje mira je okrenuto žrtvi, a ne počinitelju. Demokratski Zapad je davno dosegao razinu da se prema svim žrtvama jednako postupa. A kod nas su žrtve koje je napravio jugokomunizam kojekuda posijane, a postoje pojedinci i skupine koje bi zataškale odgovornost počinitelja te žrtvama ponovo sudile. Između ostaloga u Ljubuškom su tako žrtve bile zakopane pod parkingom komunalnog poduzeća, u Kupresu su nad njima jugokomunističke vlasti napravile zahod, na drugim mjestima iznad njih su podignute robne kuće, igrališta, obrazovne institucije, a da ne govorimo o raznim jamama, škrapama… Dužnost nam je, dakle,općecivilizacijska i kršćanska, utvrditi istinu i dostojno ih zbrinuti.

-Neki su ovaj potez nazvali žalom za ustaškim poretkom i ustašovanjem, a ne odavanjem pijeteta žrtvama. Kako na to gledate?

To uvijek doživljavam kao zlonamjerno političarenje, insistiranje na očuvanju tzv. komitetske istine i pokušaj prikrivanja činjenica. Čine to pristalice, u Münchenu osuđenog zločinačkog jugokomunističkog sustava ili oni koji su zavedeni njihovim sirenskim zovom. Ne mare za činjenice i jasna objašnjenja. Za takve je očito ustaša i onaj američki zrakoplovac kojega smo iskopali u Studencima i predali američkim vlastima. Da ga oni nisu htjeli, naravno da bismo ga mi dostojno pokopali. Ali oni su se dostojanstveno za njega pobrinuli. Posebnim zrakoplovom prebacili su ga u SAD i predali obitelji. A i Nijemci se brinu za svoje žrtve. Nadam se da će spomenuti politikanti, koji se u svojim istupima neprestano pozivaju na čovjeka i općeprihvaćene civilizacijske vrijednosti, nešto od toga razumjeti i praktično usvojiti.

-Posebno bolna u hrvatskoj povijesti je mračna epizoda s ubojstvom franjevaca u Širokom Brijegu. Dokle je u svome radu došla vicepostulatura postupka njihova mučeništva i što u končanici očekujete?

Jednom riječju, uporno tragamo za istinom. Na taj smo način došli i do dokumenta da je Josip Broz Tito izravno zapovjedio pokolj franjevaca u BiH, a Fitzroy Maclean o tom je planu izvijestio svoju Vladu. Sve će nam to pomoći da dokažemo da je naših 66 franjevaca ubijeno iz mržnje prema vjeri. Nadam se da ćemo za godinu-dvije dovršiti slaganje dokumenata za podnošenjem mjesnom biskupu don Ratku Periću da čitav ovaj postupak službeno započne na biskupijskoj razini. Naravno, nisu ubijani samo franjevci u Crkvi u Hrvata, nego i mnogi drugi. Neki postupci su već započeli, a neki će uskoro započeti. U tom kontekstu spomenimo Komisiju HBK i BK BiH za hrvatski martirologij koja popisuje sve katoličke žrtve i među njima traži kandidate za mučeništvo. Države s obje strane granice širi popis, u koji bi bile uključene i ove žrtve još nisu napravile., A trebale su, jer bi to zaustavilo razne manipulacije.

-Zašto su Hrvatska i BiH izbjegle lustraciju kada podatci o broju žrtava rata i poraća govore o velikim razmjerima zločina koji su pokriveni velom tajne?

Za razliku od ostalih komunističkih država, bivša Jugoslavija se raspala u krvi. U takvim okolnostima lustracija nije bila moguća. Nakon rata, kao što činjenice pokazuju, dogodila nam se lustracija u obrnutom smjeru, tako da u svim državama nastalim raspadom Jugoslavije nažalost još uvijek vladaju elite iz tog propalog jugoslavenskog sustava. Zbog toga se BiH u potpunosti, a Hrvatska u nešto manjoj mjeri, na međunarodnom planu ne tretiraju kao pravne države, nego kao države problemi. Iznimno mnogo je dokaza za takvo što, ukoliko se netko tim želi ozbiljnije baviti.

-Hrvatima je nakon Drugog svjetskog rata stavljena stigma zločina i zločinaca, gotovo da se slično događa i danas. Primjerice u Haagu su samo Hrvati dijelili BiH, provodili zajednički zločinački pothvat?!

To je potpuno isti rukopis i isti akteri. Jedan od kamena temeljaca tog scenarija je svakako i nepotrebni rat između Hrvata i Bošnjaka. Pokrenuli su ga oni koji nisu željeli prihvatiti tadašnja mirovna rješenja međunarodne zajednice. Tko su oni bit će očitije ako znamo da je »bezbednjak« u jednom od korpusa Armije BiH te 1993. bio osoba koja je osamdesetih pokušala »disciplinirati« priču o ukazanju Gospe u Međugorju. Danas se putem tih konstrukcija Hrvate u BiH, koji su državljani EU-a, pokušava dodatno kompromitirati i držati podalje od te iste EU. Istodobno nas se pokušava vezivati za određene euro-azijske geopolitičke saveze i vraćati nas u neke političke okvire za koje smo vjerovali da smo iz njih izašli 1992. Zbog toga nam je se uz Božju pomoć boriti da puna istina izađe na vidjelo i pravda konačno pobijedi, istaknuo je fra Miljenko Stojić u razgovoru za Večernji list.

M.J./Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Hrvatska Republika Herceg-Bosna spriječila genocid nad Hrvatima u BiH

Objavljeno

na

Objavio

Važnost postojanja Hrvatske Republike Herceg-Bosne uviđamo sve više kako se povećava vremenski odmak od tragičnih događanja na području BiH od 1991. do 1995. godine. Nepobitne su činjenice koje nitko ne može osporiti da su Hrvati gotovo nestali sa svih područja koja nije obuhvaćala Hrvatska Republika Herceg-Bosna.

Za Hrvate u novijoj povijesti 18. studenoga dan je koji ima posebno značenje. Toga dana dogodili su se veliki zločini nad Hrvatima u Škabrnji i Vukovaru koje je počinila agresorska srpska vojska nad nedužnim civilima i ranjenicima unatoč međunarodnim konvencijama i pred očima cijele svjetske javnosti. Poučeni lošim iskustvom iz Hrvatske kada je riječ o međunarodnoj pomoći, Hrvati u Bosni i Hercegovini 18. studenoga 1991. osnivaju Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu. Utemeljilo ju je hrvatsko političko vodstvo, reagirajući na srpsku agresiju u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Političko vodstvo Hrvata tada nije očekivalo da će se Muslimani (danas Bošnjaci), koji su ovisili o hrvatskoj vojnoj i humanitarnoj pomoći, okrenuti protiv Hrvata. Kako se položaj Hrvata u BiH svakim danom pogoršavao bilo je neophodno uspostaviti još jači vid organiziranja Hrvata, tako je 28. kolovoza 1993. osnovana Hrvatska Republika Herceg-Bosna koja je bila supotpisnica Washingtonskoga sporazuma 18. ožujka 1994., kojim je stvorena Federacija BiH kao zajednica hrvatskoga i bošnjačkoga naroda. I nakon toga HR Herceg-Bosna postojala je do 14. kolovoza 1996. kada je Vlada Herceg-Bosne svoje ovlasti prenijela na Vladu Federacije BiH.

Zločini s obilježjima genocida

Važnost postojanja Hrvatske Republike Herceg-Bosne uviđamo sve više kako se povećava vremenski odmak od tragičnih događanja na području BiH od 1991. do 1995. godine. Nepobitne su činjenice koje nitko ne može osporiti da su Hrvati gotovo nestali sa svih područja koja nije obuhvaćala Hrvatska Republika Herceg-Bosna. Prvo, kada je riječ o prostorima pod srpskom kontrolom, Hrvati su uglavnom protjerani, imovina uništena, a mnogi pobijeni ili su završili u logorima srpske vojske. Kada je riječ o prostoru današnje Federacije BiH, potpuno je jasno: gdje nije djelovao HVO i Hrvatska Republika Herceg Bosna danas nema ni Hrvata. Tisuće Hrvata ubijeno je, zatvoreno u logore Armije BiH ili protjerano, a imovina opljačkana i uništena. Takav vid progona ima elemente genocida, a posebno u općinama Jablanica, Konjic, Bugojno, Kakanj, Travnik, Fojnica, Vareš, Zenica i mnogim drugim mjestima. Što se dogodilo s Hrvatima u navedenim općinama? Potpuno ili preko 90% Hrvata ne živi više u navedenim područjima. Pa prema definiciji, genocidom se smatra kada netko s ciljem da potpuno ili djelomice uništi neku nacionalnu, etničku, rasnu ili vjersku skupinu zapovijedi da se članovi skupine ubijaju ili da im se nanose teške tjelesne ozljede ili da im se teško narušava tjelesno ili duševno zdravlje, ili da se pučanstvo prisilno raseljava, ili da se skupina stavi u takve životne uvjete koji bi doveli do njezina potpuna ili djelomična istrebljenja, ili da se primijene mjere kojima se sprječava rađanje između pripadnika skupine, ili da se vrši prisilno preseljavanje djece u drugu skupinu, ili tko s istim ciljem počini neko od navedenih djela.

Lešinarenje po poljima istine

Teško je vjerovati da pojedini sveučilišni profesori ne razumiju nedavnu prošlost ili su toliko zlonamjerni da povijesne činjenice izvrću u tolikoj mjeri da se može s pravom za njih reći da su znanstveni diletanti. Povjesničar Ivo Goldstein, koji u hrvatskoj znanstvenoj javnosti ima određen status koji mu sigurno nije na čast kada se na vrlo suptilan i podmukao način pokušava baviti patnjom kroz koju su prošli Hrvati u Varešu ili općenito u Bosni i Hercegovini. Teško je razumjeti stanje u BiH sjedeći u Bogovićevoj ulici na kavi ili nekim drugim lokacijama po Zagrebu. Život u BiH ipak je nešto drugo. U tjedniku Globus, 9. studenog 2018., Goldstein je objavio članak s naslovom “Zašto vatreni zagovornici Herceg-Bosne šute o tragediji vareških Hrvata”. U članku je izneseno previše izmišljotina koje su Goldsteinu poslužile kako bi se obračunao s tzv. desničarima u Hrvatskoj, a preko leđa ili na teret Hrvata u BiH. Goldstein je naveo netočne podatke za ratna događanja u Prozoru, za dogovoreno preseljavanje stanovništva, za stanje u Varešu i mnogo drugih netočnosti koje je teško i nabrojati. Ne možemo se oteti dojmu da je to namjerno učinjeno, jer sveučilišni profesor povijesti ne bi smio sebi dopusti da se bavi novinarskim lešinarenjem po poljima istine. Više je nego nemoralno koristiti tragediju pojedinca ili naroda kako bi se stekle određene simpatije u dijelu javnosti ili kako bi se kroz blaćenje Hrvata dobio jednosatni termin u sarajevskim medijima, čime se obilato koriste neki hrvatski političari, predvođeni Jadrankom Kosor, Ivom Jospovićem, Stipom Mesićem… A ove iz BiH nije potrebno ni spominjati, jer će odmah dobiti duplu satnicu na sarajevskim televizijama za blaćenje hrvatskoga političkog vodstva. Citat iz Pilarova pismo iz 1928. najbolje govori kako politički Zagreb razumije Hrvate u BiH i njihov položaj: “Nu nažalost moram konstatirati, da je Hrvatska politika vazda stajala u diametralnoj opreci sa važnost Bosne i Hercegovine za Hrvatski Narod, koja se sada konačno uvidja. Izvanredno je bila bolna za mene, a mora i biti za svakoga hrvatskoga patriota konstatacija, da je Hrvatska politika zadnjih 50 godina u svakom kritičnom momentu zauzela iz temelja krivo i pofaljeno stanovište naprama tome pitanju.” Hrvatska politika koja stalno čezne da dobije pohvalu od visokoga predstavnika, Vijeća Europe, Američkoga veleposlanstva ili neke druge međunarodne organizacije, dovela je Hrvate u BiH u gotovo bezizlaznu situaciju.

Poštovanje prema poginulima

Također, nemoguće je razumjeti stavove koje je iznio sveučilišni profesor Slavo Kukić, a koji se odnose na obilježavanje obljetnice osnivanja Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne. Postavlja se jasno pitanje bi li profesor Kukić imao minutažu u sarajevskim medijima da se ne koristi izvrtanjem povijesnih činjenica na kojima temelji svoje stavove, a sve s jednim ciljem – blaćenje Hrvatske Zajednice (Republike) Herceg-Bosne. Ako ništa drugo, treba imati poštovanje prema tisućama hrvatskih vojnika koji su svoje živote ugradili u ideju opstanaka Hrvata u BiH, a samim time i opstanka Bosne i Hercegovine. Hrvatska Republika Herceg-Bosna postojala je i nakon završetka ratnih aktivnosti između Arije BiH i HVO-a. Mnogi dužnosnici nastavili su raditi u Vladi Federacije BiH i institucijama BiH pa čak i danas pojedini članovi vodstva Hrvatske Republike Herceg-Bosne obavljaju važne dužnosti u vlasti BiH.

Jačati ideju Herceg-Bosne

Hrvati u BiH danas više nego ikada trebaju obilježavati dan Hrvatske Zajednice (Republike) Herceg-Bosne i jačati institucije koje su bitne za opstanak Hrvata na prostorima BiH. To je dug prema tisućama poginulih pripadnika HVO-a koji su ugradili svoje živote u temelje ove države, kakva god ona danas bila. Ukoliko se njihova žrtva obezvrijedi, onda Hrvati teško mogu računati na svijetlu budućnost. Druga stvar koja obvezuje hrvatske političare ili druge koji predvode hrvatski narod na višim i nižim razinama: treba cijeniti izvrsnost i na odgovorne dužnosti postavljati najbolje kadrove koje hrvatski narod ima, koji će znati odgovoriti na sve izazove koji se stavljaju pred njih. Drugoga puta nema!

Crkva na kamenu/Ivica Glibušić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Diljem BiH Hrvati obilježili žrtvu Vukovara i uspostave Herceg Bosne

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Hina

Paljenjem svijeća i molitvama diljem Bosna i Hercegovine obilježen je spomen na Vukovarsku žrtvu, ali i stradanje Hrvata u toj zemlji te uspostavu Hrvatske zajednice Herceg Bosne koja je utemeljena zbog obrane od predstojeće agresije istoga dana kada je i pao Vukovar.

Duž Vukovarske ulice u Mostaru građani su upalili svijeće, a svećenici iz crkve svetog Mateja nakon mise poveli su procesiju s upaljenim svijećama koja se u molitvi zaustavila ispred središnjeg križa za žrtve Vukovara. Priključili su im se ondje brojni Hrvati i vjernici te su se pomolili za žrtve ubijene 1991. u tome gradu na Dunavu.

Nakon molitve u Vukovarskoj ulici u Mostaru, mladež udruge Troplet je na brdu Humu iznad Mostara, podno Jubilejskog križa upalila 27 velikih svijeća odajući poštovanje žrtvi Vukovara i sjećanje na 27 godina od uspostave Hrvatske zajednice Herceg Bosne.

Diljem Bosne i Hercegovine noću na nedjelju i u samu nedjelju zapaljene su svijeće u sklopu akcije ‘Večer sjećanja’, a veliki broj Hrvata iz BiH otputovao je u Vukovar. Svijeće su zapaljene u Širokom Brijegu, Čapljini, Čitluku, Žepču, Orašju i brojnim drugim središtima.

Kako su priopćili iz Mladeži HDZ-a BiH koja je pokrenula akciju „Večer sjećanja“ je poseban događaj, osobito za Hrvate Bosne i Hercegovine, jer u vrijeme žrtve Grada Vukovara prije 27 godina krenula i borba za opstojnost hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini osnivanjem Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.

”Snaga i zajedništvo koje su tada pokazali hrvatski branitelji u obrani naših domova trebaju biti nit vodilja i na ponos svima nama koji se u „Večeri sjećanja“ prisjećamo zajedničke žrtve koju je hrvatski narod prošao prije 27 godina”, priopćili su iz te organizacije.

Predsjednik udruge Hrvatske zajednice Herceg Bosne Vladimir Šoljić istaknuo je da je Herceg Bosna 1991. godine osnovana u trenutku pada Vukovara i dok su trajali napadi tzv. JNA na Hrvatsku s područja Bosne i Hercegovine na što tadašnje vlasti nisu imale nikakva odgovora.

”S velikog područja BiH napadana je Republika Hrvatska, a odgovora na neke stvari, poput uništenja sela Ravno, jednostavno nije bilo i HVO i Herceg Bosna su se tu pojavili kao povijesna nužnost”, istaknuo je Šoljić.

Hrvati su odigrali ključnu ulogu za neovisnost Bosne i Hercegovine, a bošnjačka politika danas pokušava sotonizirati Herceg Bosnu, rekao je Šoljić koji u tome vidi hegemonističku želju za obespravljivanjem Hrvata.

“Bošnjacima i Sarajevu Herceg Bosna nije smetala dok su im Hrvati trebali. Kad je trebalo proglasiti neovisnu BiH, nije im smetala ni u državnom parlamentu niti na referendumu o neovisnosti BiH koji je uspio zahvaljujući Hrvatima”, rekao je Šoljić.

(Hina)

 

Odluka o gašenju Herceg Bosne je teški promašaj

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari