Pratite nas

Herceg Bosna

Fra Miljenko Stojić: O krvavom tragu komunizma svjedočit će križevi na Groblju mira

Objavljeno

na

U povodu Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima, u subotu će se na Bilama kod Mostara, na tamošnjem Groblju mira, okupiti tisuće onih koji žele odati počast žrtvama komunističkog totalitarnog režima.

Tim povodom, fra Miljenko Stojić, dopredsjednik i povjerenik Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij za Mostarsko-duvanjsku i Trebinjsko-mrkansku biskupiju, u razgovoru za Večernji list, najavljuje obilježavanje ovog značajnog datuma te pojašnjava što je na projektu izgradnje Groblja mira učinjeno u posljednjih godinu dana.

-U subotu će se brojni okupiti na Groblju mira na Bilima kod Mostara. Što se u godinu dana napravilo?

Ovo je već 4. godina odkada razvijamo ovu namisao. Nas nekoliko krenulo je s postavljanjem kamena temeljca na planinskom ozemlju Bila, da bismo još prošle godine doživjeli da se u povodu 23. kolovoza, Europskog dana sjećanja na žrtve totalitarnih režima nacizma, fašizma i komunizma, tu okupi nekoliko tisuća ljudi na sv. misi zadušnici za pobijene. Ove godine smo dovršili crkvicu koju će blagosloviti mjesni biskup don Ratko Perić, izgradili kosturnicu, čatrnju za budući pomoćni objekt, dijelove budućeg zida s ulaznim vratima, poboljšali prostor za parkiranje… Uglavnom, projekt Groblja mira se polako zaokružuje. Sv. Misa u subotu počinje u 12. sati.

-Kada se može očekivati da će obitelji konačno ugledati križeve s imenima ljudi koji su bili žrtve?

Ako sve bude išlo kako smo zamislili, a hoće uz Božju pomoć, moglo bi to biti za godinu-dvije. Da se to dogodi, trebamo najprije ograditi, barem na neki privremeni način, čitavo groblje, označiti njegov unutarnji raspored te dovršiti njegovu podlogu. Nakon toga kreće postavljanje križeva s imenima žrtava. Obitelji će na jedan unificirani križ imati mogućnost ispisati podatke, koje ćemo još definirati, te njegovim postavljanjem u Groblje mira na simboličan način pokopati toga svoga bližnjega. Naravno, nakon toga to će biti i mjesto gdje će moći dolaziti zapaliti mu svijeću i moliti se za njega.

Groblje mira (radovi na Bilima)

Groblje mira (radovi na Bilima)

-Jeste li zadovoljni potporom države za dovršetkom izgradnje ovoga projekta?

Ma ne, država u kojoj živimo uopće ne mari za ovakve pothvate. Davno smo to već iskusili kroz djelovanje općinskih povjerenstava za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća. Umjesto pomoći stavljali su zaprjeke gdje god su mogli. Zbog svega toga još se nije dogodilo da je na mjesto iskapanja izišao neki istražni sudac, iako je po slovu zakona to morao i iako je sve uredno bilo prijavljeno. Naravno, hvala svjesnim pojedincima iz vlasti, na svim razinama, koji su pomagali koliko su mogli – i to isključivo humanitarno.

-Je li akcija s izgradnjom Groblja mira promijenila način gledanja ljudi na vrijeme jugokomunizma?

Zacijelo se to dogodilo i događa kod određenog dijela pučanstva. Drugi dio je to odavno znao, samo nije imao priliku o tome govoriti. Ljudi postaju svjesni da je jedan totalitarizam samo zamijenjen drugim, na što ukazuju i rezolucije Vijeća Europe. Priče da je jugokomunizam imao neko ljudsko lice, samo su zamagljivanje očiju. Njegovi krvavi tragovi dokazuju da je itekako bio zločinački. Ipak, nije to ono što je svrha Groblja mira. Groblje mira je okrenuto žrtvi, a ne počinitelju. Demokratski Zapad je davno dosegao razinu da se prema svim žrtvama jednako postupa. A kod nas su žrtve koje je napravio jugokomunizam kojekuda posijane, a postoje pojedinci i skupine koje bi zataškale odgovornost počinitelja te žrtvama ponovo sudile. Između ostaloga u Ljubuškom su tako žrtve bile zakopane pod parkingom komunalnog poduzeća, u Kupresu su nad njima jugokomunističke vlasti napravile zahod, na drugim mjestima iznad njih su podignute robne kuće, igrališta, obrazovne institucije, a da ne govorimo o raznim jamama, škrapama… Dužnost nam je, dakle,općecivilizacijska i kršćanska, utvrditi istinu i dostojno ih zbrinuti.

-Neki su ovaj potez nazvali žalom za ustaškim poretkom i ustašovanjem, a ne odavanjem pijeteta žrtvama. Kako na to gledate?

To uvijek doživljavam kao zlonamjerno političarenje, insistiranje na očuvanju tzv. komitetske istine i pokušaj prikrivanja činjenica. Čine to pristalice, u Münchenu osuđenog zločinačkog jugokomunističkog sustava ili oni koji su zavedeni njihovim sirenskim zovom. Ne mare za činjenice i jasna objašnjenja. Za takve je očito ustaša i onaj američki zrakoplovac kojega smo iskopali u Studencima i predali američkim vlastima. Da ga oni nisu htjeli, naravno da bismo ga mi dostojno pokopali. Ali oni su se dostojanstveno za njega pobrinuli. Posebnim zrakoplovom prebacili su ga u SAD i predali obitelji. A i Nijemci se brinu za svoje žrtve. Nadam se da će spomenuti politikanti, koji se u svojim istupima neprestano pozivaju na čovjeka i općeprihvaćene civilizacijske vrijednosti, nešto od toga razumjeti i praktično usvojiti.

-Posebno bolna u hrvatskoj povijesti je mračna epizoda s ubojstvom franjevaca u Širokom Brijegu. Dokle je u svome radu došla vicepostulatura postupka njihova mučeništva i što u končanici očekujete?

Jednom riječju, uporno tragamo za istinom. Na taj smo način došli i do dokumenta da je Josip Broz Tito izravno zapovjedio pokolj franjevaca u BiH, a Fitzroy Maclean o tom je planu izvijestio svoju Vladu. Sve će nam to pomoći da dokažemo da je naših 66 franjevaca ubijeno iz mržnje prema vjeri. Nadam se da ćemo za godinu-dvije dovršiti slaganje dokumenata za podnošenjem mjesnom biskupu don Ratku Periću da čitav ovaj postupak službeno započne na biskupijskoj razini. Naravno, nisu ubijani samo franjevci u Crkvi u Hrvata, nego i mnogi drugi. Neki postupci su već započeli, a neki će uskoro započeti. U tom kontekstu spomenimo Komisiju HBK i BK BiH za hrvatski martirologij koja popisuje sve katoličke žrtve i među njima traži kandidate za mučeništvo. Države s obje strane granice širi popis, u koji bi bile uključene i ove žrtve još nisu napravile., A trebale su, jer bi to zaustavilo razne manipulacije.

-Zašto su Hrvatska i BiH izbjegle lustraciju kada podatci o broju žrtava rata i poraća govore o velikim razmjerima zločina koji su pokriveni velom tajne?

Za razliku od ostalih komunističkih država, bivša Jugoslavija se raspala u krvi. U takvim okolnostima lustracija nije bila moguća. Nakon rata, kao što činjenice pokazuju, dogodila nam se lustracija u obrnutom smjeru, tako da u svim državama nastalim raspadom Jugoslavije nažalost još uvijek vladaju elite iz tog propalog jugoslavenskog sustava. Zbog toga se BiH u potpunosti, a Hrvatska u nešto manjoj mjeri, na međunarodnom planu ne tretiraju kao pravne države, nego kao države problemi. Iznimno mnogo je dokaza za takvo što, ukoliko se netko tim želi ozbiljnije baviti.

-Hrvatima je nakon Drugog svjetskog rata stavljena stigma zločina i zločinaca, gotovo da se slično događa i danas. Primjerice u Haagu su samo Hrvati dijelili BiH, provodili zajednički zločinački pothvat?!

To je potpuno isti rukopis i isti akteri. Jedan od kamena temeljaca tog scenarija je svakako i nepotrebni rat između Hrvata i Bošnjaka. Pokrenuli su ga oni koji nisu željeli prihvatiti tadašnja mirovna rješenja međunarodne zajednice. Tko su oni bit će očitije ako znamo da je »bezbednjak« u jednom od korpusa Armije BiH te 1993. bio osoba koja je osamdesetih pokušala »disciplinirati« priču o ukazanju Gospe u Međugorju. Danas se putem tih konstrukcija Hrvate u BiH, koji su državljani EU-a, pokušava dodatno kompromitirati i držati podalje od te iste EU. Istodobno nas se pokušava vezivati za određene euro-azijske geopolitičke saveze i vraćati nas u neke političke okvire za koje smo vjerovali da smo iz njih izašli 1992. Zbog toga nam je se uz Božju pomoć boriti da puna istina izađe na vidjelo i pravda konačno pobijedi, istaknuo je fra Miljenko Stojić u razgovoru za Večernji list.

M.J./Hrsvijet

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Herceg Bosna

Obilježena 25. obljetnica stradanja Hrvata u Uzdolu

Objavljeno

na

Objavio

U organizaciji 3. bojne brigade Rama i branitelja Uzdola danas je obilježena 25. obljetnica stradanja Hrvata u Uzdolu.

Prije svete mise a nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća župnik don Ivan Tomić kazao je kako je ovo žalostan dan za Župu, dan spomena na veliku tragediju i ratni zločin.

-Svjesni smo toga što je naša zemlja pretrpjela u ratu, no ovo je i dalje naša želja, naša svetinja. Stoga ljubimo svoju zemlju, hrvatsku, ramsku i uzdolsku uvijek i zauvijek ma gdje bili. Uvijek se sjetimo odakle dolazi naša krv, kazao je župnik te pozdravio sve vjernike, obitelji poginulih, oce svećenike na čelu sa mons. Tomom Vukšićem, vojnim biskupom ordinarijem u BiH koji je i predvodio misu, kao i hrvatskog člana Predsjedništva BiH dr. Dragana Čovića koji je predvodio mnogobrojno izaslanstvo Hrvatskog narodnog sabora i HDZ-a BiH.

Mons. Vukšić u svojoj propovijedi kazao je kako Crkva nije nadležna za provođenje zemaljske pravde ali jeste zajednica moralna i neotuđiva i naša obveza je molitva i sjećanje, solidarnost i ljubav.

-Stoga pozivam nadležne institucije na provođenje zakona i pravde, istaknuo je mons. Vukšić.

-Nastojanja kršćana je oslobađanje od zlog pamćenja. S nadom da će biti od koristi promicanje vrijednosti općeg dobra u cjelokunoj društvenoj zajednici, te konačna pobjeda dobra nad zlim. Prošlost živi kroz sjećanje, i njezin sadržaj utječe u mnogočemu na našu budućnost, prošlost tako postaje obnovljena a budućnost pak gledana iz perspektive nade, zaključio je biskup Vukšić u svojoj propovijedi.

Pripadnici Prozorskog bataljona Armije BiH su u sklopu operacije ‘Neretva 93.’, 14. rujna 1993. godine napali mjesto Uzdol i pri tome počinili stravičan ratni zločin na okrutan način ubivši 41 osobu katoličke vjere i hrvatske nacionalnosti.

Među žrtvama se nalazilo 29 civila, od kojih je najmlađa žrtva imala 10, a najstarija 87 godina, te 12 pripadnika HVO-a.

Za navedene strašne zločine podignuta je optužnica protiv Envera Buze, zapovjednika Samostalnog bataljona Prozor Armije BiH, a sudski proces je u tijeku.

UZDOL, SJEĆANJE NA NEVINE ŽRTVE (14. RUJNA 1993 – 14. RUJNA 2018.)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Herceg Bosna

Govor generala zbora Stanka Sopte na 23. obljetnici oslobođenja kraljevskog hrvatskog grada Jajca

Objavljeno

na

Objavio

Govor generala zbora Stanka Sopte
23. obljetnica oslobođenja kraljevskog hrvatskog grada Jajca
Jajce, 13 rujna 2018.

POŠTOVANI PRIJATELJI!

Godine se slažu u knjigu povijesti. U sjećanje. Tako uvijek u rujnu dolazi i obljetnica oslobođenja kraljevskog hrvatskog grada Jajca. Jajce je brojalo svoje godine i svoja sjećanja i složilo tešku i krvavu knjigu povijesti. Iz te su knjige mnogi htjeli čitati i često čitali i ono što u njoj ne piše i o čemu ona pojma nema. Izmišljali su povijest. No naša teška i krvava knjiga povijesti ne ljubi ništa drugo do onoga što je u njoj krvlju njenih sinova zapisano. Sve od kad Jajce postoji i sve od kada šume vodopadi njegove rijeke Plive.

Jajce pamti starohrvatska vremena svoga ponosa i svoje slave, vremena svojih hrvatskih kraljeva u Bosni, no pamti i teška vremena u kojem je utvrda za utvrdom, tog slavnog hrvatskog kraljevstva u Bosni, šapatom padala. I pamti strašna vremena svoga zadnjeg kralja i kako je na izdaju smaknut i pokopan tu na Humu ponad grada. Pamti i duga stoljeća ropstva i patnje pod turskim kopitom, pamti desetljeća olovnih godina komunističkih prijetnji i stradanja. Pamti i zadnje ratove, svoj pad i svoje oslobođenje.

Danas smo u 23. obljetnici oslobođenja hrvatskog i kraljevskog grada Jajca od četničkih hordi i postrojbi JNA kada su hrvatske snage HVO-a i HV, kroz operaciju Maestral, u svom nezaustavljivom naletu pomele okupatorske postrojbe i svome hrvatskom gradu Jajcu donijele slobodu. Na krvi i životima vitezova Hrvatskog vijeća obrane Hrvatske republike Herceg Bosne, izrasta sloboda i život ovoga grada.

Stoga se danas s neizmjernom zahvalnošću sjećamo svojih poginulih prijatelja i suboraca, svojih vitezova, sjećamo se naših ranjenih, iskupili smo se ovdje mi veterani, njihovi prijatelji i suborci iz toga slavnog i pobjedničkog boja.

Želimo im pokoj vječni i laku grudu zemlje Hrvatske. Želimo njihovim obiteljima reći veliko hvala. Želimo gradu Jajcu poželjeti život u slobodi i hrvatskom narodu čestit i dostojanstven život u njihovom gradu Jajcu.

Živjeli.

Kamenjar.com

 

Obilježena 23. obljetnica oslobađanja Jajca

 

 

13. rujna 1995. nad slapovima Plive zavijorila se hrvatska zastava!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari