Pratite nas

Religija i Vjera

fra Svetozar Kraljević: ‘Po njemu pamtit ćemo ovo vrijeme’

Objavljeno

na

U nastavku slijedi propovijed fra Svetozara Kraljevića koju je izrekao na Svetoj misi za pokojnog generala Praljka. Pokojni general je u oporuci rekao da želi da sveta misa za njega bude u Hercegovačkoj crkvi u Zagrebu. To je dakle bila sveta misa po njegovoj želji. Jedino na ovu misu došla mu je obitelj i intimni prijatelji iz rata i iz poraća, piše glasbrotnja.net.  Bilo je ljudi sa Akademije umjetnosti, iz vojske i svih krugova društva – ali samo osobni prijatelji. Pročitajte propovijed u nastavku:

Zanimljivo danas Crkva slavi spomendan na Drinske mučenice, sestre koje su skočile u sigurnu smrt da bi izbjegle ruke zločinačke.

Godine 1945 i 2017 omeđuju život generala Slobodana Praljka.  Od početka izdiže se iznad zamki i kušnja koje život donosi. Svojim životom označuje  vrijeme  i živote svih nas.

Po njemu pamtit ćemo ovo vrijeme. Godina 1945 mu je data. Čapljina, Bosna I Hercegovina, hrvatski geni su mu dati. Sve ono što mu je dato oplemenio je i svemu dao mističnu ljepotu.

Godine 1970. postaje inženjer elektrotehnike, 71 diplomira filozofiju i sociologiju, a 72.  na Umjetničkoj Akademiji diplomirao je kazalište, film i televiziju.

On nije birao fakultete. Nije birao rat. Nije birao ni smrt. Sve je došlo nekom svojom nutarnjom logikom  života. Svemu što je život donosio hrabro je  išao u susret. Hrabro je živio s onim što mu je providnost postavila na staze.

Ova tri fakulteta u njemu su se rodili,  bili su njegova potreba, prirodno stanje stvari, njegova žeđ i radoznalost. Priroda je bila njegovo nutarnje tkanje duše. Nije mogao prolaziti pokraj prirode a da je ne pogleda i da je ne istraži. Pa zato vidimo ga u elektronici. Ali istraživao je dalje. Radoznao je bio. Išao je prema čovjeku. U  filozofiji i sociologiji  tražio je čovjeka. <Tražio je još dalje. Okrenuo se  prema kazalištu, filmu, televiziji da bi još bliže došao do čovjeka,  da bi ga susreo i upoznao.

U drami života  svakoga dana nanovo je htio čovjeka susresti i upoznati.

Tražeći čovjeka išao je različitim putevima, otvarao je različita vrata. Nije se mogao  zaustaviti na jednome putu. Nije mogao stati samo na jednim vratima, nije mogao prihvatiti samo jedan odgovor.

Rodio se u ratnom  vremenu i za njega rat nikada nije prestao. U ratu se rodio, u ratu živio i u ratu umro. Ali da apsurd bude veći bio je čovjek mira. Ratovao je da rata ne bude. Patio je da bi patnja prestala. Umro je da bi njegova zemlja i narod mogli živjeti. Žrtvu je prihvatio da bi drugi mogli živjeti bez žrtve koju je on preuzeo na sebe.

Kad je rekao da nije ratni zločinac nije govorio samo o sebi.  Nije želio biti sam sebi važan. I u životu i u smrti govorio je o svim ljudima dobre volje,  o zemlji i dragome svome narodu. Govorio je o svojoj Čapljini,  o Zagrebu, o ljudima koje je volio, ljudima s kojima je živio i koje je ljubio i u njih vjerovao.

Onoga trenutka,  kazao je da nisu zločinci  ljudi koji su branili Srednju Bosnu, Konjic, Čapljinu, Sarajevo, Vukovar,  Škabrnju, Kiseljak. Kazao je da nisu zločinci oni koji su se usudili biti slobodni,  pa i onda kad su zarobljeni i kolika god cijena visoka bila.

Osjećam da General Praljak moli da o njemu ne govorimo. Njegova misija je završena  i zadnja riječ je rečena.   Sada započinje misija svih koji nastavljamo.  On od sada šuti. Riječ i djelo predaje tebi, svima koji žive.

S onoga mjesta na kome je pred čitavim svijetom hrabro stajao,  rekao je  da novo vrijeme dolazi u kojemu svatko prima odgovornosti.

Govorio je i govorio!    Kad je vidio da toliki nisu čuli  tražio je drugačiji način kako riječ kazati, kako reći onima koji ne čuju.

Kad je vidio da razum tih ljudi ne prima,  onda je poželio i odlučio progovoriti njihovom srcu i duši.  Rekao je svima;  sucima ali i čitavome svijetu, posebno  nama koji smo s nadom i strepnjom gledali i slušali.  Nije htio dozvoliti da ne razumijemo ono što želi reći. I nama se može dogoditi da ne razumijemo što je htio kazati.

Rekao je ono što je njegova duša hitjela, onako kako je najbolje znao i umio.

Od njega želimo primiti  riječ, čuti je u srcu, primiti što je želio dati, u što je vjerovao i što je ljubio. Ostaje život u kome ćemo nastaviti slušati i još više čuti, još više razumjeti i još više hitjeti, i još više ljubiti.

On ne traži da o njemu govorimo, da ga slavimo ili kipove da mu podižemo.

Kao da čujem njegove riječi:  U nezgodnom vremenu sam rođen, u nezgodnom vremenu  odrastao,  u nezgodnim vremenima živio.  Ja i moja generacija činili smo najbolje što smo znali i umjeli. Sada zastave predajemo vama, nastavite.

Ako bi netko Generalu Praljku pravio spomenik onda čovjek se pita kakav bi taj spomenik mogao izgledati i što bi trebao biti.

Zamišljam praznu zemlju na kojoj piše: General Slobodan Praljak. Ta zemlja je prazna i ništa ne znači. Kad ti ili ja stanemo na nju – tada, tek tada,  postaje spomenik. Sama prazna zemlja nije i ne može biti spomenik. Ne može bez tebe, bez mene.  Spomenik postaje tek kad ja stojim na toj zemlji.

Njegov spomenik može biti samo čovjek. To je čovjek kojega je on svim  životom, svim bićem  tražio,  u sebi i u ljudima oko sebe. Taj čovjek, njegov spomenik, kojeg on želi za sebe,  može biti samo onaj koji traži i koji je spreman naći. Bit će spomenik onaj  tko želi čuti, razumjeti  i stati uz čovjeka,  stati na mjesto Božje pravednosti pa kolika god cijena bila velika i teška.

General Praljak je čovjek i  spomenik kome se dogodila sva povijest. U njemu se  pomirila lijeva i desna Hrvatska. U njemu se hrabro borila za slobodu i u njemu nastavila ići teškim putem sve do sada, u ovo vrijeme kad smo naivno mislili da su došla bolja vremena.

Samo onda kad si svjestan toga svetoga mjesta gdje ćeš stati,  gdje piše i tvoje ime,  i kad hrabro staneš i ostaneš na tome mjestu,  onda ćemo svi postati spomenik koji trebamo biti, spomenik koji će život nositi.  Jedino kad ti i ja postanemo spomenici dostojni onoga što nam je dato, Domovina će živjeti. Kad ti i ja postanemo sveti živi spomenik  tada će čovjeku dobre volje biti bolje.

Oprostite,  još o spomeniku,  kojega ovaj čudesni Božji sanjar iz Haga najviše želi.  Spomenik na čovjeka kojega se danas sjećamo, kojemu poštovanje iskazujemo, za kojega se molimo,  koji je sve učinio što je mogao,  treba biti najljepši i  po mjeri njegove duše.

Dijete kad se rodi.

Čovjek koji nije otišao.

Uzorana njiva.

Spomenik će biti ovaj proizvod napravljen iz kamene zemlje,   odakle General dolazi.

Jučer mi dolazi čovjek iz  Čitluka i donosi ovo i kaže: (Držeći u ruci  pokazao sam svima mast za lice)  «Ovo smo proizveli iz hercegovačkoga smilja. Ovo svijet nema!  Ovo je nešto najbolje što može biti.»  Dok sam ovoga marnoga čovjeka slušao bio sam neizmjerno radostan.

Spomenik će biti fakultetska diploma koja će posvetiti i oplemeniti ovu zemlju a ne tuđu.

Spomenik njemu bit će plač novorođenoga djeteta u rodilištu u Mostaru ili bilo kojemu gradu Lijepe naše.

Dvoje zaljubljenih koji sanjaju dom i u njemu sve Božje darove.

Ponosni spomenik će biti svaki čovjek koji će o ratu govoriti samo u kino-dvoranama ili na kazališnim pozornicama.

Selo u kojemu je razred pun prvašića.

Spomenik će biti kad se ti malo žrtvuješ i pripraviš radno mjesto čovjeku koji ga već dugo čeka.

Spomenik će biti Hrvatski Sabor gdje će ljudi jedni drugima pomagati tražeći  najbolji put

Susjed koji je iz svoga maslinika dobio 56 litara maslinova ulja i pet litra nosi siromašnom susjedu,  jer ovaj je star i nema, i treba mu.

Spomenik će biti ruke koje su se sklopile na molitvu i noge koje su se poklonile Nebesima.

Ako ovih spomenika ne bude,  drugi neće vrijediti.

I pokoj vječni daruj mu Gospodine

Blagoslovljeno vam vrijeme došašća. I molim vas,  u jaslice svoga srca, kao Sveti Franjo, napravite mjesta za spomenik pokojnome Generalu Slobodanu Praljku. 

glasbrotnja.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Papin izaslanik za Međugorje formalno počeo svoju službu

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Arhiva

Apostolski vizitator za Međugorje, nadbiskup varšavsko-praški mons. Henryk Hoser, u nedjelju je formalno počeo svoju službu u Međugorju.

Na početku svete mise koju je predvodio monsinjor Hoser pročitano je pismo pape Franje u kojem ga on imenuje posebnim izaslanikom, odnosno apostolskim vizitatorom s posebnom ulogom za Međugorje.

U tom je pismu Papa izrazio želju da se posveti osobita pozornost na pastoral te mu se dodjeljuju sve potrebne ovlasti.

Hercegovački provincijal fra Miljenko Šteko poželio mu je dobrodošlicu i kazao da se radi o povijesnom događaju jer na misi prisustvuje i sam apostolski nuncij u BiH te je izrazio očekivanje da će Međugorje pod vodstvom mons. Hosera “napredovati na hodočasničkom putu”.

Hoser je rekao kako je velika uloga Međugorja u zagovoru mira u svijetu i u toj zemlji.

“Istina je, svijet silno treba mir. Mir u srcu, u obitelji, mir u društvu i mir u svijetu koji svi toliko žele”.

Svrha je poslanja apostolskoga vizitatora osigurati čvrstu i trajnu pratnju župne zajednice u Međugorju te vjernika koji ondje dolaze na hodočašće.

Riječ je o isključivo pastoralnoj službi koja se nastavlja na misiju posebnoga izaslanika Svete Stolice za župu Međugorje, koja je bila povjerena mons. Hoseru u veljači prošle godine, a koju je dovršio u prethodnim mjesecima.

Mons. Hoser u medijskim je istupima čak ustvrdio kako bi prva ukazanja Gospe u Međugorju, koja su se dogodila u proljeće 1981., mogla biti priznata.

Prema tvrdnjama tada šestero djece Gospa se ukazala prvi put 24. lipnja 1981. godine. Nekima ukazanja traju do danas. Zbog svojih poruka Gospu iz Međugorja naziva se Kraljicom mira.

Sveta Stolica utemeljila je posebno povjerenstvo koje je istraživalo fenomen Gospinih ukazanja u Međugorju. Po dovršetku posla svoj su izvještaj dostavili Kongregaciji za nauk vjere.

Hoser je u kolovozu prošle godine izjavio da će “Sveti Otac najvjerojatnije priznati prva Gospina ukazanja u Međugorju”.

(Hina)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Međugorje od danas pod izravnim nadzorom Vatikana

Objavljeno

na

Objavio

Nadbiskup Henryk Hoser stigao je u Međugorje gdje će svoju službu započeti danas svečanom misom u međugorskoj crkvi sv. Jakova.

– Pozivamo sve naše župljane i hodočasnike da sudjeluju u ovome misnome slavlju – priopćili su iz Župnog ureda sv. Jakova iz Međugorja.

Papa Franjo imenovao je 31. svibnja 2018. nadbiskupa Henryka Hosera, dosadašnjega Posebnoga izaslanika Svete Stolice, Apostolskim Vizitatorom s posebnom ulogom za župu Međugorje, a njegov dolazak smatra se vrlo važnim za Međugorje čiji status još uvijek nije definiran.

Svrha je poslanja apostolskoga vizitatora osigurati čvrstu i trajnu pratnju župne zajednice u Međugorju te vjernika koji ondje dolaze na hodočašće, čije potrebe iziskuju osobitu pozornost, navedeno je ranije iz Svete Stolice.

Usto, pojašnjeno je kako se radi o isključivo pastoralnoj službi. Katolička Crkva dosad je, po pitanju Međugorja, bila je jako suzdržana, no nije branila hodočašća vjernicima u Međugorje, ali isto tako nije ni potvrdila da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama.

Mons. Hoser u medijskim je istupima čak ustvrdio kako bi prva ukazanja Gospe u Međugorju, koja su se dogodila u proljeće 1981. godine, mogla biti priznata.

Prema tvrdnjama tada šestero djece Gospa se ukazala prvi put 24. lipnja 1981. godine. Nekima ukazanja traju do danas. Zbog svojih poruka Gospu iz Međugorja naziva se Kraljicom mira. Hoser u Međugorju ostaje na neodređeno vrijeme.

(Fena)

 

Nadbiskup Hoser: Međugorje je proročko i karizmatsko mjesto

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari