Pratite nas

Religija i Vjera

fra Svetozar Kraljević: ‘Po njemu pamtit ćemo ovo vrijeme’

Objavljeno

na

U nastavku slijedi propovijed fra Svetozara Kraljevića koju je izrekao na Svetoj misi za pokojnog generala Praljka. Pokojni general je u oporuci rekao da želi da sveta misa za njega bude u Hercegovačkoj crkvi u Zagrebu. To je dakle bila sveta misa po njegovoj želji. Jedino na ovu misu došla mu je obitelj i intimni prijatelji iz rata i iz poraća, piše glasbrotnja.net.  Bilo je ljudi sa Akademije umjetnosti, iz vojske i svih krugova društva – ali samo osobni prijatelji. Pročitajte propovijed u nastavku:

Zanimljivo danas Crkva slavi spomendan na Drinske mučenice, sestre koje su skočile u sigurnu smrt da bi izbjegle ruke zločinačke.

Godine 1945 i 2017 omeđuju život generala Slobodana Praljka.  Od početka izdiže se iznad zamki i kušnja koje život donosi. Svojim životom označuje  vrijeme  i živote svih nas.

Po njemu pamtit ćemo ovo vrijeme. Godina 1945 mu je data. Čapljina, Bosna I Hercegovina, hrvatski geni su mu dati. Sve ono što mu je dato oplemenio je i svemu dao mističnu ljepotu.

Godine 1970. postaje inženjer elektrotehnike, 71 diplomira filozofiju i sociologiju, a 72.  na Umjetničkoj Akademiji diplomirao je kazalište, film i televiziju.

On nije birao fakultete. Nije birao rat. Nije birao ni smrt. Sve je došlo nekom svojom nutarnjom logikom  života. Svemu što je život donosio hrabro je  išao u susret. Hrabro je živio s onim što mu je providnost postavila na staze.

Ova tri fakulteta u njemu su se rodili,  bili su njegova potreba, prirodno stanje stvari, njegova žeđ i radoznalost. Priroda je bila njegovo nutarnje tkanje duše. Nije mogao prolaziti pokraj prirode a da je ne pogleda i da je ne istraži. Pa zato vidimo ga u elektronici. Ali istraživao je dalje. Radoznao je bio. Išao je prema čovjeku. U  filozofiji i sociologiji  tražio je čovjeka. <Tražio je još dalje. Okrenuo se  prema kazalištu, filmu, televiziji da bi još bliže došao do čovjeka,  da bi ga susreo i upoznao.

U drami života  svakoga dana nanovo je htio čovjeka susresti i upoznati.

Tražeći čovjeka išao je različitim putevima, otvarao je različita vrata. Nije se mogao  zaustaviti na jednome putu. Nije mogao stati samo na jednim vratima, nije mogao prihvatiti samo jedan odgovor.

Rodio se u ratnom  vremenu i za njega rat nikada nije prestao. U ratu se rodio, u ratu živio i u ratu umro. Ali da apsurd bude veći bio je čovjek mira. Ratovao je da rata ne bude. Patio je da bi patnja prestala. Umro je da bi njegova zemlja i narod mogli živjeti. Žrtvu je prihvatio da bi drugi mogli živjeti bez žrtve koju je on preuzeo na sebe.

Kad je rekao da nije ratni zločinac nije govorio samo o sebi.  Nije želio biti sam sebi važan. I u životu i u smrti govorio je o svim ljudima dobre volje,  o zemlji i dragome svome narodu. Govorio je o svojoj Čapljini,  o Zagrebu, o ljudima koje je volio, ljudima s kojima je živio i koje je ljubio i u njih vjerovao.

Onoga trenutka,  kazao je da nisu zločinci  ljudi koji su branili Srednju Bosnu, Konjic, Čapljinu, Sarajevo, Vukovar,  Škabrnju, Kiseljak. Kazao je da nisu zločinci oni koji su se usudili biti slobodni,  pa i onda kad su zarobljeni i kolika god cijena visoka bila.

Osjećam da General Praljak moli da o njemu ne govorimo. Njegova misija je završena  i zadnja riječ je rečena.   Sada započinje misija svih koji nastavljamo.  On od sada šuti. Riječ i djelo predaje tebi, svima koji žive.

S onoga mjesta na kome je pred čitavim svijetom hrabro stajao,  rekao je  da novo vrijeme dolazi u kojemu svatko prima odgovornosti.

Govorio je i govorio!    Kad je vidio da toliki nisu čuli  tražio je drugačiji način kako riječ kazati, kako reći onima koji ne čuju.

Kad je vidio da razum tih ljudi ne prima,  onda je poželio i odlučio progovoriti njihovom srcu i duši.  Rekao je svima;  sucima ali i čitavome svijetu, posebno  nama koji smo s nadom i strepnjom gledali i slušali.  Nije htio dozvoliti da ne razumijemo ono što želi reći. I nama se može dogoditi da ne razumijemo što je htio kazati.

Rekao je ono što je njegova duša hitjela, onako kako je najbolje znao i umio.

Od njega želimo primiti  riječ, čuti je u srcu, primiti što je želio dati, u što je vjerovao i što je ljubio. Ostaje život u kome ćemo nastaviti slušati i još više čuti, još više razumjeti i još više hitjeti, i još više ljubiti.

On ne traži da o njemu govorimo, da ga slavimo ili kipove da mu podižemo.

Kao da čujem njegove riječi:  U nezgodnom vremenu sam rođen, u nezgodnom vremenu  odrastao,  u nezgodnim vremenima živio.  Ja i moja generacija činili smo najbolje što smo znali i umjeli. Sada zastave predajemo vama, nastavite.

Ako bi netko Generalu Praljku pravio spomenik onda čovjek se pita kakav bi taj spomenik mogao izgledati i što bi trebao biti.

Zamišljam praznu zemlju na kojoj piše: General Slobodan Praljak. Ta zemlja je prazna i ništa ne znači. Kad ti ili ja stanemo na nju – tada, tek tada,  postaje spomenik. Sama prazna zemlja nije i ne može biti spomenik. Ne može bez tebe, bez mene.  Spomenik postaje tek kad ja stojim na toj zemlji.

Njegov spomenik može biti samo čovjek. To je čovjek kojega je on svim  životom, svim bićem  tražio,  u sebi i u ljudima oko sebe. Taj čovjek, njegov spomenik, kojeg on želi za sebe,  može biti samo onaj koji traži i koji je spreman naći. Bit će spomenik onaj  tko želi čuti, razumjeti  i stati uz čovjeka,  stati na mjesto Božje pravednosti pa kolika god cijena bila velika i teška.

General Praljak je čovjek i  spomenik kome se dogodila sva povijest. U njemu se  pomirila lijeva i desna Hrvatska. U njemu se hrabro borila za slobodu i u njemu nastavila ići teškim putem sve do sada, u ovo vrijeme kad smo naivno mislili da su došla bolja vremena.

Samo onda kad si svjestan toga svetoga mjesta gdje ćeš stati,  gdje piše i tvoje ime,  i kad hrabro staneš i ostaneš na tome mjestu,  onda ćemo svi postati spomenik koji trebamo biti, spomenik koji će život nositi.  Jedino kad ti i ja postanemo spomenici dostojni onoga što nam je dato, Domovina će živjeti. Kad ti i ja postanemo sveti živi spomenik  tada će čovjeku dobre volje biti bolje.

Oprostite,  još o spomeniku,  kojega ovaj čudesni Božji sanjar iz Haga najviše želi.  Spomenik na čovjeka kojega se danas sjećamo, kojemu poštovanje iskazujemo, za kojega se molimo,  koji je sve učinio što je mogao,  treba biti najljepši i  po mjeri njegove duše.

Dijete kad se rodi.

Čovjek koji nije otišao.

Uzorana njiva.

Spomenik će biti ovaj proizvod napravljen iz kamene zemlje,   odakle General dolazi.

Jučer mi dolazi čovjek iz  Čitluka i donosi ovo i kaže: (Držeći u ruci  pokazao sam svima mast za lice)  «Ovo smo proizveli iz hercegovačkoga smilja. Ovo svijet nema!  Ovo je nešto najbolje što može biti.»  Dok sam ovoga marnoga čovjeka slušao bio sam neizmjerno radostan.

Spomenik će biti fakultetska diploma koja će posvetiti i oplemeniti ovu zemlju a ne tuđu.

Spomenik njemu bit će plač novorođenoga djeteta u rodilištu u Mostaru ili bilo kojemu gradu Lijepe naše.

Dvoje zaljubljenih koji sanjaju dom i u njemu sve Božje darove.

Ponosni spomenik će biti svaki čovjek koji će o ratu govoriti samo u kino-dvoranama ili na kazališnim pozornicama.

Selo u kojemu je razred pun prvašića.

Spomenik će biti kad se ti malo žrtvuješ i pripraviš radno mjesto čovjeku koji ga već dugo čeka.

Spomenik će biti Hrvatski Sabor gdje će ljudi jedni drugima pomagati tražeći  najbolji put

Susjed koji je iz svoga maslinika dobio 56 litara maslinova ulja i pet litra nosi siromašnom susjedu,  jer ovaj je star i nema, i treba mu.

Spomenik će biti ruke koje su se sklopile na molitvu i noge koje su se poklonile Nebesima.

Ako ovih spomenika ne bude,  drugi neće vrijediti.

I pokoj vječni daruj mu Gospodine

Blagoslovljeno vam vrijeme došašća. I molim vas,  u jaslice svoga srca, kao Sveti Franjo, napravite mjesta za spomenik pokojnome Generalu Slobodanu Praljku. 

glasbrotnja.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Religija i Vjera

Papa Franjo: Čin pobačaja mogao bi se usporediti s angažiranjem plaćenog ubojice

Objavljeno

na

Objavio

Papa Franjo u subotu je rekao da se, kada je posrijedi zabrana pobačaja, ne radi o pitanju vjere nego o pitanju čovjeka, dodajući da bi se čin pobačaja mogao usporediti s angažiranjem plaćenog ubojice.

“Je li zakonito uništiti ljudski život kako bi se riješio problem? Je li dopušteno unajmiti plaćenog ubojicu da riješi taj problem? Ne pozivajte se na vjeru u nečemu u čemu bi se u prvi plan trebao staviti čovjek”, rekao je Franjo.

Argentinski papa govorio je pred sudionicima simpozija na kojemu se raspravljalo o borbi protiv medicinski indiciranog pobačaja kojemu se pribjegava u slučaju kada se tijekom trudnoće otkriju teške malformacije fetusa.

“Ni za jedno ljudsko biće ne može se kazati da nije stvoreno za život”, kazao je Papa, čak i kad je nerođeno dijete osuđeno na skoru smrt.

U takvim slučajevima briga za teško bolesno dijete nije uzaludna, već pomaže roditeljima da se suoče s tugom te da o tomu ne razmišljaju kao o gubitku već kao o jednoj životnoj fazi. To će dijete zauvijek ostati u njihovim životima da bi ga oni mogli voljeti, rekao je Sveti Otac.

Umjesto da predlaže medicinski indicirani pobačaj Papa smatra da bi trebalo stvoriti “mrežu ljubavi”, što bi omogućilo da se spriječi strah od bolesti i patnje i da se obitelj osudi na izolaciju. U listopadu 2018. Papa je pobačaj usporedio s angažiranjem plaćenog ubojice, potaknuvši žive reakcije javnosti.

(Hina)

 

Marijan Knezović: Doktori su valjda oni koji liječe, a ne oni koji ubijaju

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Religija i Vjera

Biskup Košić blagoslovio bijeli križ istine u Ilovi

Objavljeno

na

Objavio

Velika je simbolika što je ovaj bijeli križ postavljen uz kip sv. Ivana Pavla II.

Sisački biskup Vlado Košić blagoslovio je u petak, 24. svibnja u Ilovi bijeli križ istine u spomen na 40 uglednih seljaka Hrvata jasenovačke i sisačke Posavine.

Pri kraju Drugog svjetskog rata, 6. svibnja 1945. godine agenti partizanske OZNA-e zarobili su i obmanom poveli ‘na šumsku sječu ogrijeva i popravak želježničke pruge’ stanovnike Drenova, Boka, Košutarice, Krapja, Sigeca, Pulske, Plesma i Lonje.

Žrtve su odvedene u zatvor OZNE u Kutini gdje su tri dana mučeni, a potom su na obali rijeke Ilove u predjelu Pjeskare, ubijeni. O tom užasnom zločinu svjedočili su rođaci ubijenih, koji su ih kasnije i tajno pokopali u njihovim selima.

Blagoslovu su uz domaće vjernike nazočili i članovi Udruge ”Hrvatski domobran” iz Siska te gradonačelnik Kutine Zlatko Babić, a na početku okupljene su pozdravili predsjednik Povjerenstva za označavanje stratišta Sisačko-moslavačke županije Josip Frković i predsjednik Ogranka Matice hrvatske iz Kutine Dragutin Pasarić koji je podsjetio i na stradanja drugih žrtava u ovome kraju, a koja su se većinom dogodila nakon ‘oslobođenja’ Kutine, odnosno završetka Drugog svjetskog rata.

Nakon blagoslova biskup je u župnoj crkvi Prečistog Srca Marijinog predvodio misu zadušnicu za ubijene, a u koncelebraciji bio je domaći župnik Tomasz Cybula.

U homiliji biskup je rekao kako je velika simbolika što je ovaj bijeli križ postavljen uz kip sv. Ivana Pavla II. koji je za Veliki jubilej 2000. godine potaknuo da se provede popis svih žrtava totalitarnih režima 20. stoljeća, a kako se ne bi zaboravili žrtve i oni koji su poginuli za istinu i pravdu, a osobito za vjeru.

– Među tim mnogim mučenicima, a tu se radi o milijunima ljudi u prošlom stoljeću, bilo je jako puno vjernika koji su umirali s molitvom na usnama i s krunicom u ruci. Nakon ekshumacija mnoge žrtve su upravo tako pronađene. U našoj domovini strašno je puno takvih grobišta ostalo neotkriveno i žrtava koje nikad nisu dobili dostojan pogreb.

U Maclju ekshumirane su samo 23 masovne grobnice s 1163 žrtve, a još je 130 grobnica ostalo netaknuto s otprilike 12 000 žrtava koje su tamo ubijene. Takvih grobišta samo u Hrvatskoj je 900, a u Sloveniji 600. Za ostale zemlje kojima je išao križni put hrvatskog naroda sve do Makedonije nikada nećemo saznati.

Također vjerojatno nećemo nikada ni saznati kolika je konačna brojka ubijenih, ali prema zapisima engleske vojske riječ je o pola milijuna civila i dvjesto tisuća vojnika. A još i danas ima onih koji brane zločince koji su to učinili i nametnutu diktaturu.

Mnogi od njih su imali privilegije i zato štite svoje djedove i očeve, jer još uživaju te povlastice te osporavaju masovnost tih zločina i ne priznaju ih. A što je pobiti civile i razoružanog vojnika bez suda? Zločin! Dobro je što je u svibnju 1945. završio taj najkrvaviji rat u povijesti čovječanstva i pobijeđen je nacizam, ali nije dobro što je u našim krajevima jedno zlo zamijenjeno drugim, odnosno drugom diktaturom koja je odnijela tolike živote.

Ti zločini i u Drugom svjetskom ratu i poraću, a kasnije i u Domovinskom ratu napravljeni su pod zvijezdom petokrakom i baš zato je mi ne volimo. Mrsko mi je kad vidim pred školama na spomenicama te zvijezde i da se tome netko klanja – rekao je biskup te problematizirao pitanje komunističkih spomenika koji na javnim prostorima ne prikazuju dobro već agresiju i zlo.

Biskup je rekao kako oni zagađuju lijepu našu i kako takve spomenike treba ukloniti i staviti u neki zatvoreni park.

Govoreći o pročitanoj Riječi Božjoj biskup je rekao kako ona donosi poruku pomirenja i ljubavi.

– Kaže Isus: ‘Ljubite jedne druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove, tko da svoj život za prijatelje….’ Za našu slobodu život su dali mnogi i mi se danas za njih molimo. Oni doista nisu imali nešto veće što su mogli dati nego život koji im je na silu oduzet. Isus nas je pozvao da ljubimo i svoje neprijatelje, a to znači da ne želimo osvetu i ne želimo vratiti mržnju na mržnju te da im oprostimo, ali na temelju istine.

Treba hrabro i otvoreno reći što se dogodilo i zatvoriti tu stranicu povijesti. Ali sve dok se svađamo i dok se ne želi priznati istina nema pomaka. Molimo se dragom Bogu da dođu vremena kada će Hrvati, kako je rekao biskup Petanjak nedavno u Bleiburgu, moći sjesti za stol i kada neće biti međusobnih sukoba i podjela koje vladaju među nama. To nije podjela različitih mišljena, već podjela na istinu i laž, dobro i zlo – rekao je biskup te zaključio da ako naša domovina želi poći naprijed mora se odreći tog zla. (Sisačka biskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari