Pratite nas

Naši u svijetu

Fra Zvonko Tolić: Masovni dolasci Hrvata na svete mise u Stuttgartu fasciniraju mnoge Nijemce

Objavljeno

na

“Hrvatske katoličke misije nemaju samo pastoralnu ulogu, one su centri svih događanja Hrvata” – ističe voditelj Hrvatske katoličke zajednice Stuttgart Zentrum fra Zvonko Tolić, koji je 2010. godine došao na službu dušobrižnika u Stuttgart, a godinu dana kasnije imenovan je voditeljem zajednice koja je posvećena blaženom kardinalu Alojziju Stepincu.

“Naša su potreba drugi komunikacijski kanali, poput mrežnih stranica i društvenih mreža, jer nam omogućuju da dođemo do svih, odnosno da pružimo mogućnost svima koji se žele uključiti u život i rad zajednice”, ističe fra Zvonko. Dodaje da njegovu zajednicu tim putem prate brojni, koji nisu članovi zajednice, a zanimaju se za život iseljenih Hrvata. Misija u Stuttgartu u šest desetljeća dugoj povijesti bilježi tri vala iseljavanja, ističe se u tekstu na portalu Hrvatske katoličke mreže (hkm.hr).

“Prvi val iseljavanja bio je 60-tih godina prošlog stoljeća, kada su u Njemačku dolazili ljudi na privremeni rad. Taj prvi val doseljavanja razlikovao se od ostalih, jer su dolazili pojedinci, a rijetko obitelji. S početkom Domovinskog rada 90-tih godina u Njemačku dolaze mnogi prognani i izbjegli iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a treći val iseljavanja je onaj u današnje vrijeme i, na žalost, vrlo intenzivan i od svih ranijih najpogubniji.

Ova tri vala iseljavanja razlikuju se i po tome što su Hrvati u prvom valu iseljavanja čeznuli za svojom domovinom, i dolazili su ne samo zbog nemogućnosti pronalaska rada već i zbog političkih prilika, ali je uvijek postojala nada i želja za povratkom.

Drugi val iseljavanja, zbog ratnih zbivanja, imao je slične tendencije, dok je treći val iseljavanja veoma specifičan jer sa sobom donosi puno gorčine prema domovini i možda određene distanciranosti prema tim vrijednostima koje obilježavaju jedan narod”, rekao je fra Zvonko.

Svoju 60. obljetnicu postojanja zajednica je obilježila 2018. godine pod geslom “Bogu i rodu vjerni”, a na proslavi je sudjelovao i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Neposredno prije proslave bila je krizma koju je podijelio apostolski nuncij u Republici Njemačkoj nadbiskup Nikola Eterović. Uz kulturno-vjerska događanja ova visoka obljetnica proslavljena je i jednim izdavačkim pothvatom – tiskana je monografija o životu i radu misije.

Predstavljajući život zajednice njezin voditelj je istaknuo da Hrvatske katoličke misije nemaju samo pastoralnu ulogu, kao župe u domovini, već su one centri svih događanja Hrvata. “Osim vjeronauka za sve uzraste, različitih aktivnosti i molitvenih grupa, tu su i mladi koji se druže u Frami.

Djeluju četiri zbora – dječji zbor, zborovi mladih u dvije crkve, te mješoviti zbor odraslih. Imamo i druge aktivnosti, pored ovih vjerskog karaktera, poput muške i ženske klape, glumačke i folklorne grupe za sve uzraste”.

Posveta blaženom Alojziju Stepincu zajednici puno znači, ističe fra Zvonko. “Ta povezanost s patnjom našega kardinala je takva da u toj njoj vjernici vide patnju naroda, a vide često puta i osobnu patnju. Tako da je povezanost ne samo vjerska ili nacionalna nego duboko ljudska, koja doista znade ljude okrenuti u onom smislu što je i važno, a to je da u moralnom principu i moralnim stavovima dijele ili pokušavaju dijeliti vrijednosti s blaženim kardinalom”.

Fra Zvonko nadalje ističe da iseljeni Hrvati imaju otvoreno srce za pomoć onima u potrebi. Tako sudjeluju u raznim karitativnim aktivnostima, bilo javno ili u tajnosti. “Obično se uopće ne zna za naše aktivnosti koje imamo. Želimo da to bude diskretno i da ne dajemo na sva zvona. Ali postoje akcije gdje značajno sudjelujemo u životu određenih hrvatskih institucija, poput dječjih domova, ili domova starih i bolesnih gdje imaju oskudne materijalne mogućnosti, pa im pokušavamo na taj način olakšati život i reći da nisu sami”.

U sredini u kojoj žive Hrvati su prepoznatljivi po svojoj vjeri i tradiciji. “Mnogi će reći, ne samo Nijemci, da su Hrvati doista prepoznatljivi po masovnim okupljanjima i dolascima na svetu misu. Broj praktičnih vjernika u postotku je veći nego kod drugih zajednica, a prepoznatljivi su i po ponosu na svoju domovinu”, naglašava voditelj Hrvatske katoličke zajednice Stuttgart Zentrum.

Za svoje zvanje fra Zvonko ističe da ne može odrediti neki trenutak kada je nastalo, nego se ono rađalo, a tome je pogodovalo obiteljsko ozračje i življena vjera, primjeri franjevaca koji su djelovali u njegovom rodnom Imotskom, ali i rođaka koji su prije njega otišli u sjemenište kako bi postali redovnici i svećenici. Za prve dane u sjemeništu ističe da su bili teški, bilo je i puno učenja, ali nikada nije postavljao pitanje ‘zašto se odlučio za taj put’ nego ‘kako pronaći izlaz iz trenutne teškoće’.

“Na poseban način me je oduševila jednostavnost, iskrenost, neposrednost, pristupačnost i radost života sv. Franje. Mogu reći da je to nešto što se kasnije u mojem životu razvijalo i gdje sam ja pronašao vlastiti identitet, odnosno gdje sam i sam sebe prepoznao jer sam po prirodi takav, a i taj franjevački duh mi je ulio nadu da sam se identificirao s franjevačkim pozivom… U tenucima kriza kada razmišljam jesam li dovoljno odgovorio na izazov redovničkog poziva, i kada nemam odgovora, kažem – Bože u tvoje ruke, i na tvoju slavu, i to mi je pripuštanje u Božje ruke, i Božjoj milosti i volji, neka radi s mojim životom ono što misli da je najbolje”, naglašava fra Zvonko.

Po završetku studija teologije fra Zvonko je ređen za svećenika 1992. godine, a zatim je studirao povijest i geografiju na Filozofskome i Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu. Uz rad u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju predavao je vjeronauk kao i geografiju u državnim školama. Na službu u Stuttgart došao je 2010. godine.

(HKM)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Oduvijek smo znali raditi i Bogu se moliti

Objavljeno

na

Objavio

REPORTAŽA: Turić – općina Pelagićevo

Hrvati su u općini Pelagićevo vlasnici 80 % zemljišta (većim dijelom u selima: Tramošnica,Turić, Blaževac, Ledenice, Orlović Polje, itd…). Prije rata ovo je područje bilo najrazvijeniji dio bivše države, a danas je zbog raseljavanja i ratnih uništavanja postalo najsiromašnije. No, ovdašnji Hrvati se ne predaju. Republika Hrvatska, baš kao što je pomagala i tijekom prognanstva pomaže ovim ljudima i danas. Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske vodi računa o projektima, koji dolaze iz BiH, ali prvenstveno radi na prepoznavanju potreba naših ljudi u ovoj administrativnoj cjelini. Nedavno je državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH gospodin Zvonko Milas u radni posjet primio načelnika i zamjenika općine Pelagićevo Simu Stakića i Nikolu Bošnjaka. Očekuju se bolja vremena.

Piše: Anto PRANJKIĆ/Kamenjar.com

Svake se godine za 20. srpnja brojni Posavljaci okupljaju u malom Turiću. Tamo se, naime, toga dana slavi spomendan nebeskog zaštitnika “patrona” ove župe, Svetog Ilije Proroka. I ove godine, uz župnika vlč. Iliju Matanovića okupili su se brojni župljani i gosti iz susjednih župa predvođeni svojim duhovnim pastirima. Iz godine u godinu, kako vidimo, sve ih je više. Dolaze kući na odmor.

– Mogli bismo reći da je dobro da je zaštitnik naše župe u ljetno vrijeme kad ljudi imaju “urlaube”, pa dolaze svojim kućama i nama, svojim majkama i očevima, koji želimo ovdje umrijeti, kaže 75- godišnja Mara Lamešić. Također dodaje, kako ih je iz godine u godinu, ipak sve manje.

Proslava svetog Ilije, “gromovnika” kako ga ovdje u Posavini zovu, samo je mali uvod u središnje slavlje ovdašnjih Hrvata-katolika. Naime, 2. kolovoza u obližnjoj Tramošnici će biti proslavljen Blagdan Gospe od Anđela. Najradosnije će tada biti časne sestre koje u Tramošnici imaju svoj samostan. Turić i Tramošnica su samo dva od osam sela općine Pelagićevo, političke administrativne cjeline koja je nastala nakon Daytonskog mirovnog sporazuma. Prema Popisu stanovništva iz 1991. godine u sadašnjoj općini Pelagićevo živjelo je 6.224 ili 42,13% stanovnika, a prema riječima načelnika općine Pelagićeva Sime Stakića, ova je općina vodeća po povratku u RS. Hrvati su većinom bili izgnani iz svojih kuća , pa su većinom Hrvati i povratnici. Šest velikih sela bila su gotovo u potpunosti uništena a stanovnici raseljeni. U Turiću je 1991. godine živjelo 1.610 stanovnika, od čega 1.473 ili 91,49%. Danas se polako vraćaju u svoj zavičaj. Obnavljaju kuće, vraćaju život u normalu.

Republika Hrvatska, baš kao što je pomagala i tijekom prognanstva pomaže ovim ljudima i danas. Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske vodi računa o projektima, koji dolaze iz BiH, ali prvenstveno radi na prepoznavanju potreba naših ljudi u ovoj administrativnoj cjelini. Nedavno je državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH gospodin Zvonko Milas u radni posjet primio načelnika i zamjenika općine Pelagićevo Simu Stakića i Nikolu Bošnjaka. Izaslanstvo općine upoznalo je državnog tajnika o poteškoćama, potencijalima i izazovima. Predstavnici općine Pelagićevo su posebno govorili o poduzetnicima-povratnicima, koji na svojoj djedovini ostvaruju uvjete za život kako sebi i svojim obiteljima tako i drugim sumještanima, čime stvaraju konkretnije “temelje” za veći i konkretniji povratak. Državni tajnik je izrazio zadovoljstvo i pohvalio ulaganja u gospodarstvo i infrastrukturu i naglasio kako takvi i drugi sadržaji čine život privlačnijim na ovom području:

– Stvaranje takvih preduvjeta te otvaranje radnih mjesta ključ je održivog ostanka i opstanka ne samo Hrvata već i drugih mještana općine Pelagićevo, ovom je prigodom naglasio Milas. Podsjetimo da je ovaj sastanak bio i svojevrsna prigoda da se razmijene i razmišljanja o mogućnostima i suradnji u drugim projektima, pa i onima koji bi se mogli realizirati projektima prekogranične suradnje a u okviru EU fondova.

– Gledamo mi televiziju i slušamo vijesti. Znamo da su naši načelnici bili u Zagrebu u Vladi, gdje ih je primio onaj dragi čovjek. Znamo mi da će on uputiti naše da saznaju gdje i kako mogu pomoći našim selima, a mi… Mi smo uvijek znali raditi i Bogu se moliti. To ti je tako, kaže naša sugovornica Mara.

Hrvati su u općini Pelagićevo vlasnici 80 % zemljišta (većim dijelom u selima: Tramošnica,Turić, Blaževac, Ledenice, Orlović Polje, itd…). Prije rata ovo je područje bilo najrazvijeniji dio bivše države, a danas je zbog raseljavanja i ratnih uništavanja postalo najsiromašnije. No, ovdašnji Hrvati se ne predaju. Ovdje egzistiraju tri katoličke crkve i djeluje jedini hrvatski nogometni klub na prostoru RS: NK Tramošnica, a vrlo je zanimljiva veza s ovdašnjom dijasporom, koja je posebno jaka u Švicarskoj, gdje djeluje zavičajni klub “Tramošnica” a često se održavaju i zavičajne manifestacije. U ovom kraju ponikli su i vrlo cijenjeni katolički teolozi profesor emeritus Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu mons. dr. sc. Mato Zovikić te profesor Franjevačke bogoslovije u Sarajevu prof. dr. sc. Fra Nikola Bošnjak. U vjerskim krugovima često se spominje i ime fra Lovre Milanovića i njegove žrtve u vremenima koja su bosanske Hrvate-katolike vječno označile kao narod patnje, ali i narod suživota i dijaloga.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Hrvatski svjetski kongres podržao studij demografije i hrvatskoga iseljeništva

Objavljeno

na

Objavio

Arhiva

Zbrajajući reakcije s brojnih strana hrvatskog izvandomovinstva, sve nas je razveselila vijest o osnivanju „Studija demografije i hrvatskog iseljeništva“  na Sveučilištu u Zagrebu. Potrebu zaustavljanja demografskog kraha našeg naroda nije potrebno više ni isticati, a nasušna potreba sustavnoga znanstvenog proučavanja fenomena hrvatskoga izvandomovinstva sporo prodire u svijest odgovornih u obje naše države, kako u Republici Hrvatskoj tako i u Bosni i Hercegovini, piše glasnogovornik Hrvatskoga svjetskoga kongresa prof. dr. sc. Šimun Šito Ćorić o studiju na Hrvatskim studijima.

Predajući psihologiju kroz tri desetljeća na više hrvatskih sveučilišta osvjedočio sam se da su mlade generacije o tome potpuno neinformirane, a poneki su i žrtve duha totalitarističkih vlasti, pod kojima je naš narod, nažalost, bio od 1918.godine.

Stoga snažno podržavamo konačno uvođenje rečenog studija kao i sve one koji pri njemu sudjeluju i koji će pri njemu sudjelovati, a potičemo i poticat ćemo sve mlade naraštaje iz domovine i izvandomovinstva da mu se posvete prema svojim mogućnostima i afinitetima.

Također smatramo da bi bilo nužno planirati i uvođenje istoimenog predmeta i u srednje škole po domovini.

Krajnje je vrijeme da ono što je zabranjivano i lažno predstavljano, poglavito u bivšoj komunističkoj državi postane predmet istinskog proučavanja i javnog prezentiranja. Jer samo istina o svim segmentima cjelovitoga hrvatskog korpusa i naših vremena može nas dovesti do boljitka, napretka i nužne tolerancije.

Protiv svekolikog rasvjetljavanja događaja, ljudi i perspektiva mogu biti samo oni kojima je iz nekih razloga draža laž od istine. Stoga treba unaprijed očekivati da će ovaj studij takvim jako smetati. Na njih se ne treba uopće obazirati, jer to je ona izumiruća vrsta ljudi koji još s komunističko-jugoslavenskih i velikosrpskih pozicija promiču tamu umjesto svjetlosti.

Prof. dr. sc. Šimun Šito Ćorić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari