Connect with us

Komentar

Franjo Tuđman Hrvat – Spomenik – Svjetionik

Objavljeno

-

Ovo je jedan od mojih ne tako davnih tekstova oo prvom hrvatskom demokratski izabranom Predsjedniku Republike Hrvatske u povodu prošlih predsjedničkih izbora. U povodu 100-godišnjice rođenja nema potrebe za bilo kakvim izmjenama.Danas sam još u 83, a za dvadesetak dana bit ću u 84. godini. Ako Bog da. I ne ću promijeniti mišljenje o ovoj vjerojatno povijesno neponovljivoj osobnosti. Mogu ga samo obogatiti. Može se promijeniti samo Hrvatska.

Izbori bi se zbog agilnosti i uspješnosti uspomene, ali i današnjeg poticaja važnosti i rezultata dr. Franje Tuđmana, prvog demokratski izabranog predsjednika Republike Hrvatske, trebali u ovoj nesretnoj zemlji organizirati svake dvije godine. I za predsjednika RH, i za Hrvatski državni sabor. Time bi se političko njihalo kao pokazivač smjera političkih silnica usmjerilo i zadržalo prema tuđmanizmu, pod kojim je, pobjedom, dobiven Domovinski rat i Hrvatska egzistirala, za Tuđmanova života, kao nova mlada država s dojmom i izgledom vrlo nalik neovisnosti.

Međutim, gledajući unatrag, poučen praksom, znam da je teško održati položaj njihala onako kako se to želi i može. Nemoćni smo prema silnicama. Stoga ću se osobno, uvažavajući kretanje njihala u političkom hodu i djelovanju, ipak opredijeliti i poslužiti sinusoidom. Sinusoida danas pokazuje uspon prema tuđmaniznu, kojem se tepa pred predsjedničke izbore, a svoj će klimaks tempirano postići pred saborske izbore…

I danas, pred izbore, tuđmanizam se opet jednom koristi za mobilizaciju „širokih narodnih masa“ da bi glasovale za kandidate onih koji to rabe i pokušavaju koristiti. Skoro bi se moglo, pričinja nam se, čuti i sitan tihi napjev u smislu – ustani Franjo Hrvatska te zove.

Piše Antun Drndelić

Predsjednik Vlade RH i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković je, prema HINA-i, u subotu 7. 11. u Splitu na svečanoj akademiji u povodu 20. godišnjice smrti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana istakao kako je Tuđman imao ne samo potporu naroda, nego i Katoličke crkve, te bio istinski hrvatski suverenist koji je tu zadaću ispunio tada kada je trebalo“. Sličnu formulaciju političkog mišljenja, govora i interpretacije koristilo se i početkom 60-tih prošlog stoljeća, kada se naučavalo i interpretiralo o pravu ondašnjih republika tadašnje Jugoslavije na samoopredjeljenje, ali s time, da je to pravo iskorišteno njihovim ulaskom u jugoslavensku federaciju.

Da se prvog hrvatskog predsjednika vadi iz spomenara pokazao je i Večernji list, koji čitam kao pretplatnik, u zvjezdanim trenutkom, po mojoj ocjeni, svojeg novinarstva, objavivši 25.11 intervju s američkim generalom Jacquesom Paulom Klainom, prijelaznim upraviteljem UNTAES-a UN, pod naslovom „MOJA SURADNJA S TUĐMANOM – Srbima sam poručio: Možete ostati i živjeti normalno ili se iselite“. U tom razgovoru prijelazni upravitelj dao je svoju sliku tadašnjeg Vukovara . Po njemu „Vukovar koji sam zatekao početkom 1966. Izgledao je kao Staljingrad poslije II. svjetskog rata; zatim – Otkopali smo masovnu grobnicu, iz nje vadili jedno, po jedno, tijelo. Na njima je još bila odjeća, s njih su visjeli privjesci s križevima i svetcima. Još su imali zavoje, neki gips, drugi proteze. Ta tijela odvedenih iz vukovarske bolnice, ta tijela nemoćnih koje su tukli prije smaknuća, to nije bio dokaz ratnog zločina, već apsolutne nehumanosti. – Ne, takvo nešto, kaže Klain ne bi napravio nitko“.

O Franji Tuđmanu kaže: „ Franjo Tuđman bio je mudar čovjek, suradnja s njim bila je jako dobra… Uvijek je govorio da nema problema sa Srbima, samo želi da nemaju većinsku ulogu.“

U zvjezdane trenutke Večernjakova novinarstva ubrajamo i njegovo izvješće od 11.12. 1999. ponovljeno 27.11. 2019. s nadnaslovom „Na posljednjem ispraćaju bilo je više od 160.000 građana, i naslovom: SMRT TUĐMANA, te podnaslovom: Sablasna tišina na ulicama i građani sa suzama u očima“. Ozračje je od strane Večernjakovih izvjestitelja opisano kao sablasna tišina na ulicama, nogostupi preplavljeni građanima suznih očiju, zastave spuštene na pola koplja, te predsjednikov portret obrubljen crnom vrpcom u brojnim gradskim izlozima slika su hrvatske metropole, čiji su se stanovnici u subotu (bila je subota 11. 12. 1999. op. p.), prateći svečanu povorku, počeli opraštati od dr. Franje Tuđmana“. Također treba zabilježiti zaboravljano i zanemarivano da je ispraćaju nazočilo 70 izaslanstava iz drugih država.

Nije na odmet potvrditi korektnost Večernjakovih izvjestitelja i izvješća, kao svjedok događanja i, a moguće i vlastitim fotografijama. Hvala Večernjem listu.

Također nije na odmet ponoviti još jednom svoj vlastiti prijedlog objavljen u Stajalištima „upokojenog „ nezaboravnog Vjesnika 9.8. 2004. o tomu da bi spomenik prvom hrvatskom demokratski izabranom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, trebalo podići pred Crkvom sv. Marka, gdje je danas prema fotografiji objavljenoj na FB visoki Božićni bor. Da s tog mjesta, središta hrvatske političke misli i prakse, budno prati zbivanja i u Saboru i u Vladi. Na pitanje: zašto? Odgovaram: zato jer je današnji spomenik metropolski, svehrvatski, popularan, ma što to značilo i što tko god mislio o tomu, a spomenik pred sv. Markom – bio bi politički spomenik – obnovitelju hrvatske države i državnosti, u njezinom srcu i središtu, ma kakva ona bila i danas i ubuduće.

Prije nego se vratim sinusoidi, podsjećam također da je svojedobno vrlo uvažavan svjetski utjecajni mudrac Henry Kissinger izrazio mišljenje o prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu u smislu, da mora proteći vrijeme da bi ga se za njegovo djelovanje i životno postignuće počelo poštovati na pravi način. I uz zahvalnost. Vrijeme, prateći današnju medijsku, više ravan, nego sinusoidu informiranja, s izuzetkom, ovaj puta, Večernjeg lista, traje.

Dok se još može, kažimo da će sinusoidalni pozitivan uzgon trajati do saborskih izbora, a onda ponovo na „štih“ dolaze moćni, dobro organizirani i financijski dobrostojeći antituđmanisti, koji će svojom umreženošću izazvati skretanje sinusidalnog uspona u poniranje. I onda Jovo nanovo.
Otuda i prijedlog, koji naravno nikada ne će biti ni dan, a još manje usvojen, da se izbori održavaju svake dvije godine kako bi sinusoida „upamtila“ barem korektan, ne agitproperski položaj i vrijednost djelovanja i rezultata dr. Franje Tuđmana, onakvu kakvu zaslužuje, bez obzira treba li nekom kao bilokakva „moneta“ za bilokakvo potkusurivanje.

Otišao je, lijes je prošao pored mene, pokriven hrvatskom trobojnicom. Živjet će dok se ta trobojnica bude vijorila, kao insignije slobodne Hrvatske, ma kakva ta sloboda bila. Bit će takva kakvu izaberemo…
Dok je Hrvatske bit će i Tuđmana.

Antun Drndelić

Što vi mislite o ovoj temi?

Advertisement
Komentiraj
Advertisement

Komentari