Pratite nas

Pregled

FRANOVIĆ U BUJICI: Australski Hrvati pokreću tužbu protiv Mesića zbog krađe čekova!

Objavljeno

na

Postupak ćemo pokrenuti pred australskim sudom, jer hrvatskom pravosuđu ne vjerujemo – izjavio je u jučerašnjoj Bujici Marko Franović, hrvatski emigrant iz Sydneya.

Marko Franović je iz Boke Kotorske izbjegao u daleku Australiju prije više od pet desetljeća, a 2007. godine proglašen je najboljim doseljeničkim biznismenom, u konkurenciji čak 1.500 uglednih poduzetnika iz cijele Australije. Upravo zbog Franovića, koji je zaprijetio velikim demonstracijama, Mesić se tijekom svog predsjedničkog mandata nije usudio posjetiti Australiju: – Mesića kao najveću svjetsku političku sramotu, predložio sam čak i za  Guinessovu knjigu rekorda!

Marko Franović u Zagrebu je prošli tjedan sudjelovao u radu 7. Hrvatskog žrtvoslovnog kongresa, a član je i Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, koje je već do sada moralno osudilo Mesića, Pupovca, Josipovića, Milanovića i Vesnu Pusić. Komentirao je i propalu kandidaturu za Glavnu tajnicu UN-a, bivše ministrice vanjskih poslova: – Kakav idiotizam! Da se Vesna Pusić nominira za tajnika UN-a?! Ona je jedna obična budala! Ima tisuće i tisuće uglednijih ljudi nego što je ona. Ja to mogu reći. Hrvati u Australiji smijali su se kada se ona odlučila kandidirati, a vidite i kako je to završilo.

VESNA PUSIĆ JE OBIČNA BUDALA!

Franović se osvrnuo i na ustupke koji se zadnjih dana rade Pupovčevu SDSS-u, a sve samo kako bi ga se privuklo da podrži novu vladu: – Apsolutna je sramota da Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku odbacuje prijavu protiv notornog ratnog zločinca Vojislava Stanimirovića, koji je ranjenog Hrvata odveo u srmt u Tovarniku! I to rade sada pred formiranje vlade, bez da su udovicu iz Tovarnika pozvali da svjedoči! Općenito, sramota je to što hrvatsko pravosuđe radi hrvatskim braniteljima! Hrvatska nije ni sudski ni socijalno uređena država. Može se reći da je demokratska, ali samo do neke granice. Prava demokracija je u Australiji i s tim se Hrvatska ne može uspoređivati.

Voditelj Bujice Franovića je pitao koliko Hrvata ima u Australiji i nakon što je Franović odgovorio da ih ima više od 150 tisuća, uslijedilo je pitanje koliko im je zastupnika zbog toga zajamčeno u australskom parlamentu?! Franović je odgovorio s podsmjehom: – Ma kakvi zastupnici?! To ne postoji u pravoj demokraciji! Takvim bi zahtijevima ponizili prave Australce. Uostalom – i mi smo Australci koji živimo tamo, moramo poštivati njihove zakone i to nam ne pada teško kao nekima u Hrvatskoj. Manjine nigdje ne bi smjele odlučivati o vlasti, toga nema u pravoj demokraciji.

Voditelj je Franovića pitao je li Hrvatima u Australiji ikada palo na pamet da zahtijevaju mjesta u australskim javnim poduzećima, samo zato što su Hrvati i što žive na nekim područjima? Franović je odgovorio: – Nemojte biti smiješni! To je nezamislivo, neprihvatljivo i sramotno! Ja bih se sramio da samo zato što sam Hrvat kontoliram bilo što u autralskoj vladi.

NEMOGUĆE JE DA ISIL-ovci BUDU U AUSTRALSKOJ POLICIJI!

Franović je također napomenuo kako je nemoguće da u Australiji netko tko je bio pripadnik Al Qaede ili ISIL-a bude zaposlen u australskoj policiji: – Samo su u Hrvatskoj teroristi dobili aboliciju, a njihovo političko krilo traži da participira u vlasti.To je katastrofa i veliki probem naših vlada, bilo da je riječ o SDP-u ili HDZ-u. Oni to dozvoljavaju. Nije lako postići ikakav dogovor sa Srbima, oni ne prihvaćaju ništa naše, a mi moramo prihvatiti sve njihovo. Imat ćemo sada novu vladu, pa ćemo vidjeti hoće li ih ti fašisti i dalje ucjenjivati. Mislim na Pupovca i ovog bandita iz Istre! Da se razumijemo, ja nisam nikakav ekscentrik, niti sam ekstremist. Ja sam rodoljub, vjerujem u mir i poštovanje među ljudima. Kada bi me neki Srbin iz Šumadije tražio za kuma, ja bih se odmah pokumio, ali ne bih nikada pružio ruku Pupovcu!

FRANOVIĆ: – Ne smatram se emigrantom, već izbjeglicom. Iz bivše Jugoslavije nisam otišao zbog gladi za bogatstvom, već sam pobjegao za većom slobodom. Sloboda mi je najveće bogatstvo! Kada sam imao 15 godina, znao sam pred svima reći da mi Hrvati čekamo oslobođenje. Komunisti su me zbog toga čudno gledali, morao sam otići… Kasnije su prijetili i mojoj obitelji u Boki Kotorskoj. Vikali su im da su “ustaše”, a mi nismo bili ustaše, već samo Hrvati, katolici. I obitelj je, na žalost, morala pobjeći pred četnicima.

Našim iseljenicima kao da se onemogućuje pravo glasovanja – tvrdi Franović i dodaje: – Australija je ogromna, a imamo glasovanje samo na jednom nepristupačnom mjestu. U državi koja nije mala, glasuju uglavnom starci. Mladi koji to žele, nemaju mogućnosti ići tako daleko ostvariti svoje pravo. Mislim da je rješenje u dopisnom glasovanju i nadam se da će nova vlada poduzeti nešto da nam se napokon omogući konzumiranje našeg ustavnog prava, bez tolikog otežavanja.

Franović se zalaže za lustraciju i to podržava većina naših Hrvata u iseljeništvu: – Dokle god je u Hrvatskoj Udba koja je sve pokrala, na vlasti, oni će uništavati našu državu i jedino je rješenje lustracija.

ZBOG JOSIPOVIĆA SAM SE HTIO ISPISATI IZ DRŽAVLJANSTVA!

Marko Franović htio se jednom prilikom ispisati iz hrvatskog državljanstva: – Kada je nakon Mesića na vlast došao Ivo Josipović, ja sam bio totalno posramljen. Zapitao sam se pa jesam li stvarno ja Hrvat, ako su i oni?! Mesića sam već predlagao da kao najveća svjestska politička sramota uđe u Guinessovu knjigu rekorda, a dolazak Josipovića za mene je ipak bilo nešto previše! Sjetite se samo kako je naša predsjednica pristojno zahvalila svojim prethodnicima, a kako su oni zahvalili Tuđmanu?! Tako da ga je Mesić nazivao zločincem i snabdijevao Haag lažima protiv njega! Kada je izabran Josipović, došao sam u naš konzulat i zatražio ispis iz državljanstva. Međutim, nisu imali formular pa to nisam tada učinio, a kasnije su mi rekli da ako se jednom ispišem, više neću moći dobiti državljanstvo pa sam odustao. Više se neću ispisivati, nego ću se boriti protiv onih koji ruše vlastitu domovinu.

Na upit jesu li točne informacije da grupa australskih Hrvata priprema tužbu protiv Stipe Mesića, Franović je odgovorio potvrdno: – To je točno! Čuo sam za to iz prve ruke. Tužbom se bave naši mladi ljudi koji su dobro informirani o tome što se sve događalo kada je Mesić dolazio u Australiju. Kupio je čekove i pjevao ustaške pjesme! Tužit ćemo ga pred australskim sudom, jer hrvatskom pravosuđu ne vjerujemo!

U Bujici je otkriveno i zašto Mesić poslije 90-ih više nije dolazio u Australiju: – Kada je bio predsjednik, htio je posjetiti našeg konzula u Australiji. Ja sam otišao do konzula i rekao da ću pripremiti velike prosvjede, ako dođe Mesić. Odmah su otkazali posjet, tobože zbog “velikih troškova”, a zapravo zbog straha od demonstracija. Umjesto u Australiju, Mesić je tada otišao na Kubu! Zanimljivo je da troškovi tog putovanja nisu bili “veliki”…

 MILANOVIĆ – POLUTAN

Franović je bio jedan od glavnih organizatora prosvjeda protiv dolaska Zorana Milanovića u Australiju 2014. godine. U emisiji je puštena fotografija na kojoj drži transparent “MILANOVIC IS A MONGREL”. Komentirao je: – On je polutan, no nije pravi Hrvat. To mislim politički, ne etnički. Ne može biti Hrvat onaj tko kaže da je Tito učinio više za Hrvatsku, nego Tuđman! Ne mogu mu to oprostiti.

Na pitanje kakvu je korist imala Hrvatska od Milanovićevog skupog puta, na koji je poveo i Antu Kotromanovića, Franović je odgovorio: – Baš nikakve! Eto, prošle su dvije godine i što Hrvatska ima od njegovog puta?! Nije čak niti došao među australske Hrvate, nije posjetio niti jedan naš dom, nije bio niti u jednoj našoj crkvi, iako ih ima posvuda… Bio mu je zabranjen pristup, on nije vjernik, nije katolik, nije ni Hrvat!

Na pitanje kako to da je bivši australski premijer Tony Abbot Hrvatima u Australiji čestitao 10. travnja, Franović je odgovorio: – To je kod nas u demokraciji normalno. Nitko nije vidio nikakav problem u tome u Australiji, probleme vide samo komunistički nasljednici u Hrvatskoj.  Osobno, ja sam slavio 30. svibnja i to je bio moj Dan državnosti, kojeg su Mesić i Račan ukinuli, na sramotu cijele nacije!

Franović je dobro poznavao prvog hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana: – Bio je rodoljub, veliki patriot, stvorio nam je slobodu govora koju neki danas pokušavaju utišati, pa i mene samoga, ali to je malo teže…

Franović podržava dr. Hasanbegovića: – Sramota je da ga neki čak napadaju i radi njegove vjere. On je prije svega, Hrvat. I to kakav! Ne bude li ministar i dalje, to onda znači da su popustili Puopvcu i njegovu ultimatumu, ali ja ipak vjerujem da gospodin Plenković to neće dopustiti.

Na kraju je Franović sramotnim nazvao i činjenicu da pravaši nakon 150 godina nisu parlamentarni: – Užas! Imali su zastupnike čak i u beogradskoj Skupštini, a sada ih nema u Hrvatskom saboru! Svi hoće fotelje. Ne može biti rodoljub onaj tko misli samo o fotelji. Kažu mnogi da bacam veliki novac u Hrvatsku da dobijem neko mjesto, a ja ću vjerojatno umrijeti u Australiji, meni ne treba nikakvo mjesto u Hrvatskoj, nego samo da o ona bude istinski slobodna i demokratska zemlja, bez udbaša i udbaških tajkuna, bez neokomunista i onih koji nas ucjenjuju, a ne vole.

CIJELU EMISIJU S MARKOM FRANOVIĆEM IZ AUSTRALIJE, POGLEDAJTE OVDJE:

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Pregled

U misiji u Litvi preminuo pripadnik Oružanih snaga RH, u tijeku istraga

Objavljeno

na

Objavio

Pripadniku Oružanih snaga RH koji je bio na misiji u Litvi pozlilo je nakon čega mu je pružena pomoć u vojarni. Nažalost, nakon pokušaja reanimacije preminuo je.

U misiji u Litvi preminuo je pripadnih Oružanih snaga RH, izvijestio je MORH.

“Pripadnik 1. Hrvatskog kontingenta koji se nalazio u aktivnosti ojačane prednje prisutnosti u Republici Litvi, dana 12. prosinca 2017. godine preminuo je u poslijepodnevnim satima u vojarni Rukla u Litvi”, naveli su u priopćenju.

Pripadniku HV-a rođenom 1976. godine pozlilo je nakon čega mu je u vojarni pružena pomoć. Međutim, nakon pokušaja reanimacije je preminuo.

Iz MORH-a su poručili da će više informacija biti poznato nakon provedene istrage.

Prvi hrvatski kontingent ojačane prednje prisutnosti NATO-a u Republiku Litvu upućen je u studenome gdje sudjeluje u toj NATO aktivnosti u sklopu borbene skupine pod vodstvom Savezne Republike Njemačke (1. HRVCON-a eFPBG–DEU).

Hrvatski kontingent u Republici Litvi smješten je na vojnom poligonu “Rukla” 110 kilometara sjeveroistočno od Vilniusa. (Hina)

Borbena tehnika OS RH transportom HŽ-a upućena u Litvu

facebook komentari

Nastavi čitati

Pregled

BUJICA: 13 godina ništa nije učinjeno za hercegovačku šestorku!

Objavljeno

na

Objavio

Zlatko Vitez u Bujici: Znao sam da će se ubiti; političari su Praljka ostavili na cjedilu! 13 godina ništa nije učinjeno za hercegovačku šestorku!

‘Jugoslovenima’ je presuda u redu, isto kao što im je život u ‘Jugosloviji’ bio OK – izjavio je Zlatko Vitez i dodao: – Takvima je važno da imaju svoje skijanje i plaćicu, ne razmišljaju oni o budućnosti hrvatske djece…

Posljednja Bujica u cijelosti je bila posvećena komemoraciji za generala Slobodana Praljka. Gost Z1 bio je Zlatko Vitez, Praljkov veliki prijatelj, prvak hrvatskog glumišta, bivši savjetnik predsjednika Tuđmana za kulturu i nekadašnji ministar kulture. Vitez se s Praljkom zadnji puta čuo dva tjedna prije tragičnog haaškog čina, a po mnogima – upravo je on imao najimpresivniji nastup na komemoraciji u Lisinskom.

Komemoracija na kojoj se okupilo na tisuće Hrvata, prošla je bez incidenta, premda su tzv. novinari nekih portala koji Praljka uporno nazivaju ‘ratnim zločincem’, u Lisinski došli doslovce maskirani, a na ulazu su se lažno predstavljali kako bi dobili akreditaciju.

 “Sve je proteklo u visokom stupnju poštovanja prema djelu Slobodana Praljka, ali ne samo kao vojskovođe,” započeo je Vitez i nastavio: “On je prije svega bio humanist, filozof, završio je Umjetničku akademiju, bio je kazališni i filmski redatelj, a komemoracija je sve to objedinila. To sam se potrudio izreći u nekoliko minuta koje sam dobio, ali s naglaskom na njegovo domoljublje. Imao sam čast raditi s njim predstavu 1984. godine na ‘Polemike’ Antuna Gustava Matoša ‘Dragi moji suvremenici’ koja je bila popraćena rodoljubnim Matoševim stihovima. Predstava je odjeknula izvanredno, usprkos mrzlom Zagrebu koji nije prihvaćao Praljkove ideje… Igrali smo do samog početka izbijanja rata. U sjećanju mi je ostalo gostovanje na Lošinju; na povratku, kada kada je na Velebitu granulo sunce, sva trojica u isti glas, Slobodan Praljak, Božidar Boban i moja malenkost – zapjevali smo iz sveg glasa ‘Vilu Velebita’, nitko to ne može izrežirati…”

 MEKUŠCI, TUĐEM SLUZI SLUGE, TUĐE PRIREPINE – MEŠETARI MOJE DOMOVINE…

 Vitez je bio i na ispraćaju šestorke u Haag, u zagrebačkoj zrakoplovnoj luci.

 “Bio sam potišten, Praljak me je utješio, rekao da se trgnem i predložio da recitiramo odlomke iz proročanske Matoševe ‘More’ koja je napisana 1907. godine, a aktualna je i danas,” prisjetio se Vitez i počeo recitirati u studiju: “K’o babe kukaju, k’o tikve plutaju i novac gutaju, te korizme gladne, zulumćari škuri, mlakonje, mekušci, bezočni panduri, tuđem sluzi sluge, tuđe prirepine, mešetari moje — tvoje domovine!”

 Zlatko Vitez je upravo ove stihove recitirao i u Lisinskom, a briljantna izvedba puštena je u Bujici.

 

Iduće godine navršit će se 50 godina od kada su se Vitez i Praljak upoznali na studiju: “Slobodana se optuživalo da je srušio Stari most u Mostaru, premda više nije bio zapovjednik kada je most srušen. Novi most otvorio je naš poznanik iz studentskih dana Sulejman Kupusović sada veliki musliman, a tada veliki ‘jugosloven’ koji je htio spriječiti studentski štrajk, a u tome ga je osujetio upravo Praljak!”

 Na pitanje voditelja kako to da jedan Varaždinac toliko voli Hercegovce i Hercegovac mu je najbolji prijatelj, Praljak je odgovorio da je on Varaždinec – Domovine sin i da ga ne određuje pripadnost nekom zavičaju ili lokalnom klanu, već pripadnost Hrvatskoj domovini, a jedan od njezinih najljepših krajeva je – Hercegovina!

 DO SAMOG KRAJA UZ GENERALA, ČULI SU SE DVA TJEDNA PRIJE TRAGIČNOG ČINA…

 S generalom se zadnji puta čuo dva tjedna prije tragičnog čina…

 “Javljao se prijateljima, čuli smo se telefonski, to su bili razgovori tipa ‘kako si’ i vezani za zdravlje… Znali smo da smo bili prisluškivani, nismo imali ni vremena ni volje voditi poduže razgovore. Kada god je dolazio u Zagreb, kada su ih puštali na tzv. odmore, onda smo često provodili vrijeme skupa, pogotovo kada je bio zadnji puta 2012. godine na ljeto… Gotovo smo svakodnevno razgovarali i imali smo u planu što ćemo raditi kad se vrati… Nažalost, dragi Slobodan je otputovao na onu drugu obalu s koje se nijedan putnik ne vraća… No, s nama je! Na komemoraciji smo vidjeli ganutljivu reakciju, ne samo njegovih suboraca, nego svih ljudi koji su bili privrženi ideji Franje Tuđmana i stvaranja hrvatske države, ali i očuvanja hercegovačkog korpusa u BiH,” ispričao je Vitez.

Bujanca je zanimalo kako to da njih dvojica Varaždinaca toliko vole Hercegovce, dok mnogi tjeraju urbani rasizam: “Krenuo bih od naše pjesme koju smo naučili pjevati još kao mala djeca – Ja sam Varaždinec, domovine sin! Nisam sin neke uske regije ili pripadnosti zavičajnom društvu, nego domovine, a naša domovina je i Hercegovina. Antuna Branka Šimića, Maka Dizdara i Ivu Andrića smatram hrvatskim piscima. Išao sam u gimnaziju s nekoliko Hercegovaca koji su me upoznali sa svojim zavičajem, a to je jedan od najljepših krajeva naše domovine”. 

 ODGOVOR PROVOKATORU: PRALJAK JE SPAŠAVAO MUSLIMANSKE I SRPSKE OBITELJI, ZNA TO ABDULAH SIDRAN DOBRO!

 Vitez je u Bujici odgovorio i na provokacije bosanskog književnika Abdulaha Sidrana koji je ovih dana ružno govorio o Slobodanu Praljku.

 “O Praljku govoriti, bez da se spominje njegov grandiozan humanizam u ratu, je bespredmetno! I to Sidran jako dobro zna. Zna se koliko je Praljak spašavao i muslimanske obitelji… Pa spavali su mu kod kuće u Čapljini! Kao i srpske obitelji i nikada što se tiče toga nije radio nikakve razlike. Rat je, što veli Držić, poguba ljudske naravi. U ratu se događaju monstruozne stvari koje se u normalnom životu ne bi smjele događati. Praljka optuživati po zapovjednoj odgovornosti nakon svih dobročinstava koje je napravio je besmisleno! To je izmišljeni model da bi se moglo napakirati i hrvatskoj državi i hrvatskim vlastima. U okviru konstrukcije ‘udruženog zločinačkog pothvata’ mora postojati konstrukcija zapovjedne odgovornosti… E, zato imamo državu koja je zakazala! Zato imamo i plaćamo naše bajne diplomate, zato imamo premijere, zato konačno postoji i institucija predsjednika države – da se tome odupru! A što su oni napravili u 13 godina suđenja hercegovačkoj šestorci?! Mesić ne samo da je svjedočio, nego je davao transkripte koji su po svim svjetskim pravilima još dugo trebali biti neotvoreni. Imamo još slučajeva koji su čisto narušavanje prava i integriteta naše hrvatske države,” bio je kategoričan gost Bujice. Priznao je da je za haaške uznike pokušao agitirati, ali svugdje je nailazio na otpor i na zid… 

“To nije problem ‘druge države’ – kako su govorili neki naši političari, gurajući glavu u pijesak, to je pokazala sama presuda u kojoj piše da su Tuđman i Šušak bili dijelom ‘udruženog zločinačkog poduhvat’a, a njihovi vojni i politički zapovjednici su osuđeni na dugogodišnje robije…”

 BOŠNJAKOVIĆU SAM VIDIO NELAGODU U OČIMA DOK JE SLUČAJNO SUSREO PRALJKA…

 Prepričao je kako su se jednom prilikom u Dežmanovoj, u Zagrebu susreli general Praljak i sadašnji i tadašnji ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković: “Sjedili smo zajedno, Praljak mu je bio okrenut leđima kad je naišao. Vidio me i pozdravio, a kada je ugledao Praljka, problijedio je kao smrt! Vidio sam tu nelagodu, taj strah u očima… Ali, ne samo kod njega – tako je kod većine političara. Jednostavno su smatrali da na njih to ne spade! Jer to znači da to mora biti dio dogovorne politike. Oni posao obrane naših ljudi nisu napravili! Post festum ne mogu ništa, da su htjeli mogli su napraviti za vrijeme suđenja, a trajalo je 13 godina! Sada više ne vjerujem da se išta može učiniti.” 

 Državni vrh na komemoraciju nije došao, osim ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, potpredsjednika Hrvatskog sabora Milijana Brkića i izaslanika Predsjednice Ante Deura, dok je potpredsjednik Vlade Damir Krstičević došao na kratko i otišao kada su ga primjetili novinari.

 “Uvijek mogu reći da su imali prečih obaveza, da su poslali svoje izaslanike… Njihova nazočnost na takvom značajnom skupu itekako bi bila dobrodošla, a to bi prihvatio i onaj većinski dio hrvatskog naroda. Ima i ljudi koji se obraćaju putem portala koji smatraju da je presuda u redu, ali ti bi i dan – danas smatrali da bi im život u ‘Jugosloviji’ bio OK. Zovem je namjerno ‘Jugoslovija’ jer se uvijek govorilo ‘Jugosloveni’… Njima je sve u redu, samo da imaju svoje skijanje, dobre honorare i plaćice, dobro organizirane privatne ili državne radne organizacije, a ovo što se događa u višoj politici koja određuje sudbinu njihove djece i unučadi u takvom neprijateljskom okruženju Srbije, BiH i Slovenije, reći će da ih se to ne tiče i da je to stvar drugih,” ogorčeno je rekao Zlatko Vitez.

 TUĐMAN JE ODLIKOVAO IZETBEGOVIĆA, A ON JE BIO SPREMAN POSLATI U SMRT 200 TISUĆA LJUDI KAKO BI IMAO ‘ČISTU’ DRŽAVU! POČETAK ISILA-a JE U BIH!

 “Nije me previše iznenadilo to što se dogodilo u Haagu jer sam znao za Praljkove stavove. On je često puta znao reći da neće živjeti sa stigmom ratnog zločinca, bio je decidiran, bio je čovjek od uvjerenja i karaktera! Nije me iznenadila ni presuda jer sam vidio optužnicu, koja se trebala rušiti na potpuno drugačiji način i to već na prvostupanjskoj presudi! Svijet na određeni način želi da se ova situacija smiri na ovakav način, da nema pobjednika, da nema naših dobročinstava prema BiH, premda smo mi glasovali za tu državu na referendumu i branili je u ratu. No, ovako se ništa neće smiriti, biti će samo još gore… Pa, Tuđman je odlikovao Aliju Izetbegovića! Ako si neprijatelj države, kako može predsjednik te države primiti odličje predsjednika ‘neprijateljske’ države? Hajde mi to objasnite,” bio je kategoričan Vitez i prisjetio se jednog događaja: “Godine ’92. predsjednik Tuđman došao je neraspoložen na moju predstavu. Rekao mi je da je kod njega bio Izetbegović i rekao da situacija nije dobra. Nudio mu je sve, obuku vojnika u našim vojarnama, pomoć u naoružanju, liječničku pomoć i zajedničku vojsku kako bi se oduprli moćnom i snažnijem okupatoru – JNA i četnicima. Izetbegović mu nije znao ni reći podatke koliko ih je izginulo, ali je rekao da će izginuti i 200 tisuća muslimana ako treba, ali da će imati svoju državu, a ne našu – zajedničku… Tuđman je svakog hrvatskog vojnika isplakao, a ovaj bi ih žrtvovao 200 tisuća! Početak ISIL-a bio je u Bosni i Hercegovini! Tko je doveo ‘muhadžedine’, namjerno kažem – ‘muhadžedine’ – Izetbegović!”

 Otkrio je kako je dao domovnice Kemalu Montenu i Indeksima ’95. godine dok je bio ministar kulture. “Pa koja država daje domovnice svojim ‘neprijateljima’,” prokomentirao je.

 Slobodana ću pamtiti po smijehu, bio je drag čovjek, iako je djelovao pomalo zastrašujuće s onom bradom. Bio je spreman svakome pomoći. Kada je bio u Sunji, nazvao ga je jedan Srbin iz Banje Luke jer je čuo kakav je čovjek, pitao ga je da mu izbaci vodu iz radijatora u kući da se ne bi smrznuli. Odmah je poslao vojnika da to napravi, a kada su mu rekli da se ovaj možda nikada neće vratiti, Slobodan je rekao da mu je tako savjest čista,” rekao je Zlatko Vitez u Bujici, a emisiju je zaključio anegdotom iz Haaga: “Praljak je tamo razgovarao i sa Miloševićem. Razgovarali su uglavnom o vinima, a kada su u Hrvatskoj počeli napadi na Tuđmana, Milošević mu je rekao da su ti što ga napadaju budale, jer da nije bilo Tuđmana, nikada Hrvati ne bi dobili svoju državu!”

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Podržite nas

Podržite našu novu facebook stranicu jednom sviđalicom (like). Naša izvorna stranica je uslijed neviđene cenzure na facebooku blokirana.

Komentari