Pratite nas

Naši u svijetu

Fratar iz Njemačke poručio Hrvatima: Ako ikako možete, ostanite na svojim ognjištima

Objavljeno

na

Poruka fratra iz Njemačke: Hrvati, ostanite u BiH i Hrvatskoj, na svojim ognjištima!

“Sretan Božić hrvatskome rodu, sretan Božić i slobodu, neka vječno živi naša mati i sinovi njezini Hrvati…”, odzvanja pjesma ovih dana diljem područja u kojima žive Hrvati. Približava se najmilosnije doba u godini, doba kada vlada posebna radost u srcima ljudi, piše Večernji list BiH.

Blagdan je Isusova rođenja, Božić je. Tisuće onih koji su otišli iz BiH i Hrvatske proteklih godina ovaj Božić neće slaviti na rodnoj grudi. Pjevat će i podizati čaše u njemačkim, irskim, kanadskim, američkim… i drugim područjima koja su naselili. Razgovaramo ovih dana s brojnima koji su otišli. Ističu da, osim posebne radosti, u njihovim srcima vlada i posebna tuga. Nema ih ondje gdje su prvi put progledali, nasmijali se, prohodali…

Dolaze cijele obitelji

O svemu tome razgovarali smo s fra Ivanom Kovačevićem, voditeljem Hrvatske katoličke misije u Hanauu u saveznoj državi Hessen, 25 kilometara od Frankfurta. Misija okuplja oko sedam tisuća vjernika. – Broj vjernika u posljednje dvije godine se udvostručio. Dolaze cijele obitelji, i to ne kao prije kada se razmišljalo: “Zaradit ćemo malo novca, popraviti kuću ili kupiti auto i vratiti se”. Ne, sada dolaze da se više ne vrate. To je žalosno, gledajući ih ovdje u stranoj zemlji s novim životnim početkom, izložene svim mogućim i nemogućim stresom koji nameće nepoznavanje jezika, zakona… – govori nam fra Ivan u uvodu razgovora. Ističe kako su doseljenici napunili crkve, dvorane za vjeronauk, folklore i sve aktivnosti kojima ih Hrvatska katolička misija pokušava još više približiti domovini. Govori nam i kakva je priprava za Božić u Njemačkoj. Ovih dana u BiH gdje žive Hrvati crkve su prepune vjernika, upravo zbog misa zornica.

– Zornice je kod nas jako teško organizirati. Prvo trebaš imati crkvu na raspolaganju, koju je jako teško, nažalost, dobiti. A i naši ljudi ne žive u jednoj župi, nego u nekoliko njih, tako da je nekad i daleko doći do crkve, radi se o nekoliko desetaka kilometara. Zato je, opet kažem, jako teško zornice održavati i organizirati – govori nam fra Ivan. Spominjemo mu ljude s kojima smo razgovarali i koji ne mogu doći kući za blagdane, a oni koji mogu s velikim ushitom o tome pričaju. Miješaju se emocije, radost, tuga, nostalgija… – Nostalgija se, naravno, osjeti baš pred ove velike blagdane. Onaj tko može otići u domovinu, sav sretan to prepričava. Kaže: “Zamisli, nakon toliko godina provest ću Božić u rodnom mjestu”. Kad čuješ tu rečenicu, osjetiš koliko radosti izlazi iz te osobe – kaže nam fra Ivan.

Tuđa zemlja, kultura…

Mnogo radnika govorilo nam je i kako nedostaje emocija kod poslodavaca kad su blagdani. Nekada ranije pustili bi ljude da idu obiteljima pa bi im i produljili koji dan odmora. Danas to nije tako. – Što se tiče poslodavaca, većina Hrvata iz BiH i Hrvatske radi kod naših poslodavaca, a to je postalo sve “globalno”.

Ne gleda se na osobu, obitelj, nego na termin: posao se mora obaviti u terminu i zato je pritisak pojačan, ljudi rade pod stresom. Ako ne obaviš posao, dolaze penali, a to je ubitačno za poslodavca. Sve je postalo komercijalno. Fra Ivan je iz Njemačke poslao poruku Hrvatima s ovih prostora.

– Moja poruka bila bi: ako ikako možete, ostanite na svojim ognjištima jer tuđa zemlja, jezik i kultura jako su teški. Osim toga, ovdje se sada prelama konglomerat kultura, vjera i svjetonazora. Velika je to opasnost za našu djecu i mlade, tako da se ovdje nazire “finiš Europe”, kraj kršćanstva – završava fra Ivan, prenosi VečernjiList.

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Magazin

Povratnik iz Austrije: Čežnja za domovinom bila je jača

Objavljeno

na

Objavio

1. kolovoza 1991. Marko Đurkov nikada neće zaboraviti. Imao je 11 godina, neprijatelji su napali Dalj i prekinuli mu bezbrižno djetinjstvo. S roditeljima i dvojicom braće napušta voljenu Slavoniju; odlaze rodbini u Austriju.

– Tamo smo upoznali dobre ljude koji su nam iznajmili jednu staru kuću u kojoj smo živjeli dok se roditelji nisu malo snašli. Onda su nam ti isti ljudi omogućili kredit. Rat je i dalje nastavio, nije se ništa smirivalo u Dalju, u Hrvatsku nismo mogli doći u našu kuću skroz do 97., 98., nismo mogli dolaziti tu – govori Đurkov za HRT

Novi su dom pronašli u Gradišću. Dobro su se uklopili. Roditelji su se zaposlili, braća školovala. Marko završava za soboslikara, polaže majstorski ispit, otvara obrt. Bio je najmlađi obrtnik u tom dijelu Austrije. Radio je i kao restaurator.

– U tih deset godina što sam otvorio obrt, svake godine sam zapošljavao sve više i više radnika. Zadnju godinu prije nego sam se sa suprugom vratio, imao sam 10 zaposlenih i posla jako puno i bili smo tamo na dobrom glasu. Ja sam tamo super živio, imao sam sve što god sam htio. Nisam čak ni morao više raditi toliko puno, to sve je fizički već bilo uhodano – prisjeća se Đurkov.

Sve to ga nije ispunjavalo. Čežnja za domovinom bila je jača. U Dalj se vraćao često. Upoznao je suprugu Snježanu. Poveo ju je u Austriju, gdje su dobili dvoje djece. No obećao joj je da će se vratiti.

– O povratku sam razmišljao od prvog dana. Svaku kunu, tadašnji šiling donosio sam ovdje. Onda smo kupili kuću, kupili smo plac. Onda kad smo pripremili malo naš dom onda smo počeli obdje graditi. Na ovom placu je bila jedna stara hala – kaže.

Tako je na mjestu nekadašnjeg mlina, tik uz Dunav, sagradio mini hotel s restoranom, koji privlači goste iz cijele zemlje, ali i inozemstva.

– U 10 godina ja sam ovdje uložio 300.000 eura gotovine koje sam tamo zaradio. I kad smo sve to izradili, ožbukali, onda nam je trebalo za pločice, boju, za fasadu, za namještaj, onda sam otišao u Osijek. 11 banaka je bilo prije 8 godina. Ništa nisam mogao dobiti. I onda sam na osnovu moga poslovanja tamo i poznanstva u Austriji dobio pomoć. Onda sam tamo dobio kredit. Uglavnom, tamo su mi ljudi puno više pomogli da bi ovdje mogao nešto izraditi – govori nam Đurkov.

Ni sredstva iz europskih fondova nisu mogli dobiti. Trenutačno imaju 25 zaposlenih, muku muče s radnicima. Supruga Snježana mještanima koji ne mogu hodati po povoljnijoj cijeni odvozi jelo. Velika je podrška suprugu. Ovdje su Iva i Stipa dobili brata. Nije joj, kaže, žao što su se vratili.

– Ima tu malih negativnih strana, ali ipak kad se vidi sve, nije nam žao jer tu vidimo svoju djecu, oni su našli svoje društvo. Kćerka je upisala voljenu školu, Stipa ima svoju neku viziju nogometa, krenuo je svojim putem. Luka sad će 5 g. za njega će se vidjeti što će dalje, alil isto voli tu biti – govori Snježana Đurkov.

Iako još otplaćuju kredite, svakodnevno se bore i rade po 18 sati, Snježana i Marko Đurkov ne žele odustati. Žele ostati u svom Dalju, u kojem se broj stanovnika prepolovio. Prije rata bilo ih je 7000.

– Što god da bude, drago mi je da sam ovdje nego bilo gdje dalje. Tamo su ljudi super, ali htio sam da moja djeca odrastu ovdje. Da li će oni ostati ovdje ilil ne, to nije moja odluka. Dao sam sve od sebe da oni odrastu u svojoj zemlji. Sad se nadam da će oni jednog dana reći – dobro je što smo se vratili. Najveća nagrada će mi to biti u životu. Onda sve ima smisla da su djeca djeca u Hrvatskoj da su svoj na svome, to što je mene ustvari vratilo ovdje – poručuje Marko Đurkov. (HRT)

 

Povratnik iz Australije: U Australiji radiš 10 do 12 sati dnevno. Neće ti nitko ništa dati ‘džaba’

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Naši u svijetu

Hercegovačka noć: Hercegovci u Chicagu prikupljali novac za RTV Herceg-Bosne

Objavljeno

na

Objavio

Foto: Moja BiH / Hercegovačka noć u Chicagu

Hercegovačko društvo u Chicagu održalo je u subotu zajedničku večer na kojoj su prikupljena sredstva za novu Radioteleviziju Herceg-Bosne.

Naime, ovo društvo je utemeljeno još 2015. godine, a idejni začetnici tada nisu ni slutjeli kakav će biti odaziv, pa je na prvu večer umjesto 250 gostiju za koliko su bili spremni, došlo njih čak 420.

”Bili smo iznenađeni. Sada je puno lakše jer smo probili led. Isključivo radimo humanitarne akcije u dogovoru s našim franjevcima”, rekao je Stanko Šego, predsjednik Hercegovačkog društva.

Ovogodišnji program bio je raznovrstan. Djeca iz hrvatskih škola u Chicagu otplesala su nekoliko kola, guslar Blago Planinić izveo je svoju točku, a fra Lovro Šimić okupljene je zabavio predstavom.

Ipak, nije nedostajalo okusa, ali ni zvuka iz domovine… ”Hrana je isključivo s naših starih prostora, poput sarme sa suhim rebrima, pršutom… Dolaze nam naši glazbeni sastavi iz svih dijelova Sjedinjenih Američkih Država i Kanade. A planovi su i dalje isti – pomagati najpotrebnijima u domovini”, zaključio je predsjednik Šego, javlja Moja BiH.

Foto: Moja BiH / Hercegovačka noć u Chicagu

Foto: Moja BiH / Hercegovačka noć u Chicagu

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari