Pratite nas

Reagiranja

Frljiću, pitanje je vremena kad će s tobom “obrisati pod”

Objavljeno

na

Nije Grad Rijeka kriv što na čelu Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca ima jednog Olivera Frljića, istaknutog i nenadmašnog “borca za ljudska prava”, odnosno provokatora, ulizicu i jadnog redatelja. Taj i takav društvenim novcem uistinu radi što hoće, ili bolje rečeno, što mu narede njegovi istomišljenici, koji su ga i dovukli na ovo mjesto, koje niti zaslužuje, niti je sposoban voditi ga. Na sebe isključivo privlači pozornost raznim ekscesima, kao što je bio onaj 8. listopada, na Dan neovisnosti kad je na pročelje zgrade riječkog HNK umjesto hrvatske zastave objesio zastavu homoseksualaca te to proglasio “genijalnim umjetničkim ostvarenjem”. Na taj način uvrijedio je i hrvatske branitelje, a poglavito stradalnike hrvatskog Domovinskoga rata. I onda se neki i dalje čudom čude i pitaju: zbog čega protestiraju ljudi koji su stvarali hrvatsku državu, zbog čega su nezadovoljni? Takva se zla više ne mogu trpjeti.

Sad je Frljić sa svojim suradnicima otišao i korak dalje. Optužio je velikog i čuvenog hrvatskog redatelja Jakova Sedlara i zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište (HNK) što su 1991. (!) na scenu postavili predstavu Mile Budaka – “Ognjište”. U to vrijeme, kad su brojni Zagrepčani, ali i mnogi drugi uživali u predstavi, ovaj “originalni” i “regionalni” redatelj (rođen u Travniku, 1976.) još je po pijesku crtao partizanske zvijezde petokrake i sanjao kako će i on jednoga dana “biti na čelu kolone” sa srpom i čekićem na čelu.

Prva i osnovna stvar kod Frljića i njemu sličnih je ta da ništa ne razumije. Čita, a ne shvaća bit, o čemu se radi. Drugo, on je tip čovjeka kojeg drugi iskorištavaju da obavlja nekakav “sanitarni” posao umjesto njih, a nakon toga, jadnik, nije ni svjestan da će ti isti čim se stvari malo preokrenu (a preokrenut će se!), s njim i njemu sličnima “obrisati pod”.

U odgovoru na Frljićeve gluposti, Sedlar je uz ostalo objavio: “Živimo u vremenu kada svaka fukara može javno reći što hoće a da za to ni na koji način ne odgovara. Tako se i bivši raspop, a trenutačni intendant Oliver Frljić osvrće na 1991. u zagrebačkom HNK i moju ulogu u tom, po njemu, “ustaškom teatru”. Sve zbog režije predstave “Ognjište” koja je napravljena prema istoimenom romanu Mile Budaka. Sama činjenica da je na repertoaru bilo djelo Pavelićeva ministra, za Frljića i njegovu bratiju je krimen koji dokazuje i kazališnu i moju fašistoidnost. Iznenadilo bi me izvlačenje jedne stare predstave kao povoda za morbidne optužbe, ali kada to dolazi od čovjeka koga od početka njegova javnog djelovanja pokreću neznanje, površnost, netolerancija i mržnja, prema svemu što ima bilo kakav hrvatski predznak, onda me to i ne čudi.” (Večernji list, 30. listopada 2014.)

Nakon ovih nekoliko rečenica može se tek nadodati – pametnome dosta! Ali, to ipak ne važi za “regionalnog” redatelja, kojem dva i dva nikada nisu četiri. Zbog te predstave, u kojoj su glumila najveća imena hrvatske kazališne scene, od Lonze, Rošić, Begović, Oreškovića, Dabetić, Miholjevića i drugih, jedan redateljski “srp i čekić” usudio se Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu nazvati “Hrvatski fašistički teatar”!

Nu, nije ni to najgore i najtužnije. Pa, svaka fukara ili svaki raspop, kao što ističe Sedlar, može javno izreći što hoće. A poglavito razni frljići.

Najgore i neshvatljivo je to što netko bez razloga jednu hrvatsku nacionalnu instituciju, jedno Hrvatsko narodno kazalište, 23 godine nakon srpske agresije na Republiku Hrvatsku, naziva “fašističkim teatrom”, što znači da su svi oni hrvatski velikani koji su radili i koji rade u ovom velikom zagrebačkom teatru – fašisti, baš kao i oni koji ih financiraju ili u iznimnom broju posjećuju njihove predstave. To zagrebačko “fašističko kazalište” ima i čudnu adresu: Trg maršala Tita! Apsurd do apsurda.

Međutim, na tu novu Frljićevu provokaciju izostala je na žalost reakcija, ili je bila blaga poput pjene od sapunice, onih koji bi prvi trebali reći – Stani malo, druže Frljiću!, a to su u prvom redu gradske i županijske strukture Grada Rijeke, Ministarstvo kulture, ostala hrvatska nacionalna kazališta, brojni hrvatski umjetnici, glumci i redatelji, ali i hrvatski branitelji. Oni poglavito. Naime, u hrvatskom Domovinskome ratu nismo se borili za nikakvo “fašističko kazalište”, a još manje za ovakve fukare, za koje je i postavljanje gay zastave, na zgrade državnih institucija, umjesto one s hrvatskim grbom – “umjetnost”!(sic!)

Ne zaboravimo i njegove provokacije s nesretnom obitelji Zec. Tada je “složio” predstavu koja ima samo jedan cilj: prikazati hrvatske branitelje i Hrvate kao fašiste, zločince, a osobito – ustaše.. Stoga je ovaj podmukao i truli napad na zagrebački HNK i redatelja Serdara samo nastavak jedne te iste “srpske” politike, djelo “pete kolone”, tzv. specijalnog rata, odnosno onih koji još uvijek sanjaju granicu: Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica!

Nama ne pada ni na kraj pameti da bi zbog jednog pokvarenog “umjetnika” (koji je ipak najpoznatiji kao bivši dečko nekakve Danijele Trbović), riječki HNK proglasili “Mussolinijevim teatrom” ili “Teatrom guzičara”, zbog tolike privrženosti gay populaciji, ali ako tako nastavi Frljić će ovo nekada ugledno i cijenjeno kazalište vrlo brzo potopiti kao Titanic!

Žao nam je što se i na mjesta hrvatskih intendanata postavljaju ljudi ala Frljić sa skromnim znanjem, ali iznimnom zloćom. A da malo više čita, ovaj bi provokator u “Književnim prosudbama” (str.301) dr. Nedjeljka Mihanovića naišao i na rečenicu u kojoj uz ostalo piše i o nenadmašnom Ivanu Aralici te naglašava da je “on iskreni poklonik hrvatskoga stvaralačkog genija, koji se javlja od Marulića, Držića, Zoranića, Gundulića, Mažuranića, Šenoe, Kranjčevića, Vojnovića, Gjalskoga, Matoša, Begovića, Nehajeva, Ujevića, Budaka i Krleže.”

Mladen Pavković

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi traži suspendiranje Aleksandra Stankovića

Objavljeno

na

Objavio

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, zatražio je od Ministarstva uprave da se očituje po pitanju zašto je dozvoljeno da se ruše vrijednosti Hrvatske, Deklaracije o Domovinskom ratu i Domovinskog rata na nacionalnoj televiziji koju plaćaju hrvatski građani , među kojima i veliki broj hrvatskih branitelja.

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi (ZUV HGP) optužio je Aleksandra Stankovića za ‘povredu novinarskog kodeksa i Deklaracije o Domovinskom ratu’.

Smatraju da se Stanković u emisiji ‘Nedjeljom u 2‘ ‘ogriješio i ponizio ne samo o novinarski kodeks već i Deklaraciju o Domovinskom ratu, kao i vrlo jasnu  oslobađajuću presudu Haškog suda hrvatskim generalima iz čijeg se obrazloženja jasno apostrofira tko je agresor’.

Također traže i da se Stankovića makne s mjesta voditelja Nedjeljom u 2 te da ga se suspendira.

Potaknuti emisijom „ Nedjeljom u dva“ emitiranoj u nedjelju  19.  studenog na HRT 1,  kao jednoj od krovnih braniteljskih udruga u RH , smatramo da je naša dužnost reagirati po tom pitanju.

Voditelj  Aleksandar Stanković ogriješio se i ponizio, ne samo o novinarski kodeks već i Deklaraciju o Domovinskom ratu, kao i vrlo jasnu  oslobađajuću presudu Haškog suda hrvatskim generalima iz čijeg se obrazloženja jasno apostrofira tko je agresor. Gost emisije bio je Predrag Mišić Peđa.

Srbin koji je branio Vukovar prisjetio se ratnih dana, komentirao aktualne događaje i status hrvatskih branitelja u društvu, te u nekoliko navrata negirao Stankovićevu upornu i skandaloznu tezu da se u Hrvatskoj vodio građanski rat.

Članak 2. Deklaracije o Domovinskom ratu posve je jasan.

“Republika Hrvatska vodila je pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica”.

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, zatražio je od Ministarstva uprave da se očituje po pitanju zašto je dozvoljeno da se ruše vrijednosti Hrvatske, Deklaracije o Domovinskom ratu  i Domovinskog rata na nacionalnoj televiziji koju plaćaju hrvatski građani , među kojima i veliki broj hrvatskih branitelja.

Također, zbog javnog pokušaja da se lažnom manipulacijom gledateljstvo dovede u zabludu , zbog širenja  neistina o Hrvatskom obrambenom Domovinskom ratu, kojeg dotični voditelj  javno naziva građanskim,  smatramo kako bi bilo primjereno smijeniti ga s mjesta TV voditelja emisije „Nedjeljom u 2“, te ga suspendirati s Nacionalne televiziji’, stoji u priopćenju kojeg potpisuje predsjednik ZUV HGP-a Miljenko Kolobarić.

Vrijeme je da se kaže DOSTA!!

Marko Ljubić: Zahtjevam stegovni postupak protiv Aleksandra Stankovića!

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Sramota!? Dernek vojvođanske „Šokadije“ na obljetnicu pokolja u Vukovaru i Škabrnji

Objavljeno

na

Objavio

fotografija: fb stranica Ivana Andrašića

U ORGANIZACIJI KPZH ‘ŠOKADIJA’ U VELIKOJ SALI DOMA KULTURE U SONTI U SUBOTU, 18. STUDENOG ODRŽANA JE MANIFESTACIJA PISME, IGRE, TAMBURE I IKAVICE, ‘ŠOKAČKO VEČE 2017’, ŠESNAESTO ZAREDOM

Upravo tako piše na fb stranici „hrvatskog književnika“ Ivana Andrašića (https://www.facebook.com/ivan.andrasic.5), uz prilog od ukupno 63 fotografije sa sinoćnjeg derneka (18.11.2017.), uz (za sada) 96 lajkova oduševljenih posjetitelja koji su vijest popratili prigodnim komentarima, a prenio ju je  i „Vojvođanski ETNO portal“.

Dok Hrvati diljem svijeta i posebno u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini s dubokim pijetetom prema nevinim žrtvama Vukovara i Škabrnje tiho koračaju u kolonama sjećanja i pale svijeće u prozorima, na trgovima i uzduž gradskih prometnica, pripadnici „naše“ manjine u Sonti (Vojvodina, općina Apatin) održavaju dernek i „njeguju nacionalnu kulturu“.

Kulturno-prosvjetna zajednica Hrvata ‘Šokadija’“ – Sonta ili ne zna što Hrvatima znači taj 18. studeni, ili ih nije briga, trećega nema. Osobno sumnjam da ne znaju. Ali, neću nagađati dalje. Prepuštam to savjesti organizatora i sudionika zabave.

Nisam ljut, ogorčen, pa čak niti iznenađen, ali tužan jesam.

Do svoje trideset sedme godine živio sam nedaleko od Sonte, nekih 60-ak kilometara jugo-istočno u selu Plavni, općina Bač. Svoju kuću sam s obitelji napustio 27. kolovoza 1991. godine, nakon što je prvi VBR (višecijevni bacač raketa) počeo preko našeg sela ispaljivati plotune na Vukovar (udaljen oko 6 kilometara zračne linije). I više se nisam vraćao. Niti imam namjeru ikad posjetiti kraj u kojemu sam odrastao. I što vrijeme više prolazi, sve sam uvjereniji kako sam donio ispravnu odluku.

Vojvodina je te 1991. godine bila poligon za velikosrpsku agresiju i s prostora vojvođanskog podunavlja (od Bačke Palanke do Bezdana) na Hrvatsku su kretale kolone „JNA“ (tehnika i ljudstvo), otuda je okupirana Baranja, svom silinom je topništvom tučena istočna Slavonija, iz Vojvodine su mobilizirani deseci tisuća rezervista koji su s četnicima i „JNA“ išli u rat za „veliku srbiju“  (a među njima je bilo i Mađara i „Hrvata“ – od kojih su tada mnogi sebe zvali „bunjevcima“ ili „šokcima“). Zanimljivo je također, da je u Vojvodini odziv u pričuvu „JNA“ bio između 80 i 90%, čak i u zimu i proljeće 1992. godine, kad su u Šumadiji na djelu opstrukcije mobilizacije i masovno odbijanje odlaska u rat.

Ovdje ću stati, iako bi se moglo reći još dosta toga što šira javnost ne zna.

To je, naravno, samo djelić istine koju jako dobro znamo svi mi koji smo u to vrijeme živjeli u podunavskom dijelu Vojvodine. Gledali smo kako se prije pokolja u Borovu Selu okupljaju četnici po salašima koji su im bili „baze“, bili smo svjedoci dovlačenja tehnike (tenkova, haubica, topova, minobacača, raketnih sustava) i ono što je najbolnije, preko naših sela letjele su rakete i topnički projektili ubijajući naš narod na drugoj obali Dunava. Mnogi nisu mogli izdržati taj golemi psihološki pritisak i napustili su svoje kuće, uglavnom zauvijek.  Mnogi su i ostali. No, to je stvar izbora.

Mi u Hrvatskoj ne očekujemo da Hrvati u Vojvodini i Srbiji u ove dane bola i ponosa pale svijeće, niti da se priključe Ženama u crnom koje su se i jučer okupile u Beogradu s porukom „Nikada ne smemo zaboraviti žrtve Vukovara“, jer znamo gdje žive i znamo kako bi to bilo protumačeno.

Ne pada mi na pamet očekivati to od njih, niti ih osuđujem što javno ne manifestiraju pijetet prema žrtvama u Hrvatskoj, ali taj osjećaj (pod uvjetom da ga čovjek ima), može se dostojanstveno iskazati i šutnjom, pa i uzdržavanjem od terevenki bilo kakve vrste.

Ne rijetko čitamo i slušamo u medijima oštre kritike na račun Republike Hrvatske koju se s najviših instanci DSHV-a ili Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata proziva kako nedovoljno izdvaja za vlastitu manjinsku zajednicu u Vojvodini i Srbiji.

Ne znam je li to tako ili nije.

Ali, kakvi su to Hrvati koji upravo NA TAJ DAN prave dernek i zabavljaju se? Imaju li oni ikakvoga osjećaja prema svojoj Matici i smatraju li sebe uopće dijelom hrvatskoga naroda?

Čisto sumnjam.

 Zlatko Pinter

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari