Pratite nas

Kolumne

Fundamentalizam istočni i zapadni

Objavljeno

na

Muslimanski fundamentalizam ratuje protiv civilizacije, on odsijeca glave, ruši spomenike i gradove, a ovaj lažno liberalni ratuje protiv Duha Svetoga, protiv ljudske prirode. I jedan i drugi svoje „vrijednosti“ nastoje nametnuti cijelom svijetu

[ad id=”68099″]

Irak je, čini se, pred padom, a na drugom kraju svijeta pala je Irska. U toj, kako su je nazivali, “utvrdi katoličanstva” prošao je uvjerljivom većinom referendum o istospolnim brakovima. Sam dablinski biskup nazvao je to društvenom revolucijom i sam čini se spreman oportunistički se prilagoditi novim vjetrovima. Kaže, moramo se suočiti sa stvarnošću. K vragu i vjera, važnije su pune crkve. A ova pobjeda mora da je iznimno značajna kad su je spremno pozdravili najviši državnici zapadnoga svijeta. Tako je britanski premijer David Cameron uz srdačne čestitke primijetio kako su Irci osjećajni, hrabri i darežljivi. Potpredsjednik SAD-a Joe Biden konstatirao je kako su pobijedili ljubav i demokracija. I sam Obama je bio zadovoljan. Slavilo se i na ulicama, svjetski su mediji donijeli radosnu vijest o velikom koraku naprijed, a izrazima oduševljena pridružio se i Zoran Milanović, koji je zajedno s bivšim predsjednikom zdušno i neuspješno nagovarao hrvatske građane da odbiju definirati brak kao zajednicu muškarca i žene. Kaže Milanović kako će pozitivan ishod referenduma u Irskoj podići ugled zemlje. Šteta, eto, što i u Hrvatskoj nije prošlo kao u Irskoj pa bi onda sigurno porastao ugled i naše zemlje.

Istospolni su brakovi za sada priznati u Nizozemskoj, Belgiji, Španjolskoj, Norveškoj, Švedskoj, Portugalu, Danskoj, Francuskoj, Velikoj Britaniji i na Islandu, a izvan Europe u Kanadi, Južnoafričkoj Republici, Argentini, Urugvaju, Meksiku, na Novom Zelandu i u 13 država SAD-a. Više zemalja zakonski su definirale istospolne zajednice, dok su brakovi zabranjeni ili definirani kao zajednica muškarca i žene u Mađarskoj, Bjelorusiji, Latviji, Litvi, Moldaviji, Crnoj Gori, Poljskoj, Rumunjskoj, Ukrajini, Albaniji, Bugarskoj i Srbiji, a u još dvadesetak zemlja nisu dopušteni nikakvi drugi oblici istospolnog partnerstva. Ali revolucija ide dalje i neće stati dok ne osvoji cijeli svijet, što će ići malo teže. Australija i Kina, da ne govorimo o muslimanskim zemljama, zabranjuju homoseksualne veze. Čak i Europska konvencija o ljudskim pravima u svom članku 12. kaže: „Muškarci i žene u dobi za sklapanje braka imaju pravo sklapati i osnivati obitelj u skladu s domaćim zakonima“. U Hrvatskoj je izvršena prava protuustavna diverzija tako što je nakon referendumom usvojene odredbe kako je brak zajednica muškarca i žene donesen zakon o životnim partnerstvu kojim se praktički legalizira brak ljudi istog spola, s tim da takve zajednice jedino ne mogu usvajati djecu. Začudo nitko još nije pokrenuo pitanje ustavnosti ovoga zakona. U Hrvatskoj je sklopljeno već nekoliko gay kvazi-brakova, a službenici nemaju pravo na priziv savjesti. Zabilježeno je kako je prvi takav brak trajao samo šest mjeseci.

Impresivna je propaganda koja prati nastojanja za afirmacijom homoseksualnosti općenito, pa onda u krajnjoj liniji i za sklapanje brakova ljudi takve orijentacije. Više se ne govori o uvažavanju, toleranciji, nediskriminaciji i slično, već se takva orijentacija nameće kao nešto napredno, pa tko nije u tom kolu automatski je zaostao, homofoban, fašistoidan… Ističu se poznati homoseksualci među suvremenicima, poput Eltona Johna, ili oni među povijesnim ličnostima poput Petra Iljiča Čajkovskog, Isaaca Newtona i Leonarda da Vincija, kao da su bili genijalni baš zato što su bili homoseksualci. Protivljenje homoseksualnosti namjerno se povezuje isključivo uz Katoličku crkvu, koju se inače nastoji diskreditirati na razne načine, kao da se radi tek o vjerskom, a ne općenito o moralnom i zdravorazumskom pitanju. Čak je i jedna izjava pape Franje kako i homoseksualci zaslužuju Kristovu ljubav interpretirana kao njegov zagovor.

Došli smo tako u apsurdnu situacija dokazivanja onoga što je oduvijek bilo samorazumljivo. Homoseksualnost sama po sebi predstavlja već statističku devijaciju uvjetovanu greškama prirode. Spolni odnos ima svoju prirodnu funkciju produljenja vrste, u spolnom odnosu istih nema te funkcije. Brak je pak društveni ugovor smišljen upravo radi osiguranja brige o potomcima, inače ni brak raznospolnih ne bi imao smisla. I nitko tu nije diskriminiran. Svaki čovjek ima pravo na brak, ali je pravo društva definirati brak kao i druge društvene institucije u skladu s logikom stvari, društvenim potrebama, ćudorednim shvaćanjima, itd. Ideologija homoseksualnosti je samo uvod u potpuni programirani moralni kaos u kojega je već odavno zapalo zapadno društvo i koji se produbljuje legalizacijom pornografije, promiskuiteta, prostitucije, pobačaja, pedofilije, zoofilije, poligamije, stvaranja djece bez roditelja, i sličnih nastranosti, što se uostalom malo po malo nastoji progurati i kroz školske sustave. Zapanjujuća je moć manipulacije i masovnog pristajanja uz sulude ideje. Ali ni to nije ništa novo i čudno, sjetimo li se fašizma ili komunizma u kojima su milijuni postajali oduševljenim plijenom jeftinog zavođenja.

Muslimanski fundamentalizam ratuje protiv civilizacije, on odsijeca glave, ruši spomenike i gradove, ovaj lažno liberalni ratuje protiv Duha Svetoga, protiv ljudske prirode. I jedan i drugi svoje „vrijednosti“ nastoje nametnuti cijelom svijetu. Globalno i univerzalno nipošto nisu iste kategorije. Univerzalno je ono što pripada ili je svojstveno svim ljudima i što svi ljudi cijelog svijeta doživljavaju na isti ili sličan način. Univerzalna je ideja mira, dobra, poštenja, ljepote, ljubavi. Globalno, koje ima isti korijen, samo iz drugog jezika, kao i totalno, čitaj totalitarno, je određeni ideološki sustav parcijalnih interesa moćnih struktura koje se želi predstaviti kao nešto što je od općeg interesa. To je sasvim određeni oblik shvaćanja slobode koja je obično sloboda lova na tuđe, demokracije u ime koje se vode ratovi i postavljaju svoje vlade, te negativno određenih ljudskih prava koja su uvijek usmjerena protiv nekoga ili nečega.

Sada se već otvoreno kaže kako tradicionalni brak nije u skladu s potrebama suvremenog društva. To suvremeno društvo je društvo radikalnog individualizma, potrošnje, hedonizma, profita, moralnog relativizma, kontrole rađanja, a novi čovjek morao bi biti sveden na ulogu potrošača, ratnika i radnika. Radi se očito o jednom svjetskom projektu iza kojega stoje vladari svijeta, a kojemu smetaju nacije, države, obitelji, vjerske zajednice. Homoseksualizam i nije briga o pravima ljudi, već instrument u tom globalnom podzemnom ratu. Tko u ovim zapadnim krugovima računa na ozbiljniju političku karijeru nipošto ne smije izraziti bilo kakav negativan stav spram te ideologije. Mađarski konzervativni predsjednik Viktor Orban odavno je označen kao protivnik „europskih vrijednosti“, a sada se isto događa novoizabranom također konzervativnom predsjedniku Poljske Andrzeju Dudi, iako još nije ni sjeo u predsjedničku fotelju.

Autor: Josip Jović/dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Silvana Oruč Ivoš: Pupovcu smeta privođenje osumnjičenih za zločine jer su Srbi.

Objavljeno

na

Objavio

AFP

“Već godinama javno pričam svoju priču i priču svog napaćenog naroda koji je doživio veliko zlo i nepravdu. Počiniteljima seksualnog nasilja nad nama, ženama i djevojkama, još se ne sudi za te stravične zločine. A ako pravda nije zadovoljena, ovaj genocid će se jednom opet ponoviti.”

Pravda je jedini način da se postigne mir i suživot između različitih sastavnica u našoj zemlji. Ako ne želimo ponoviti slučajeve silovanja i zatočeništva žena, moramo kazniti one koji su seksualno nasilje, zločine nad zločinima nad ženama i djevojčicama koristili kao oružje za ostvarenje svojih genocidnih ciljeva.“ (…) „Do sada počinitelji zločina koji su doveli do tog genocida nisu dovedeni pred lice pravde.“ (…) „Trebamo ujediniti sve snage da se istraže zločini, te progoniti one koji su ih podržali, pomogli im i pružili im priliku da tako kontroliraju određena područja. Jer, jedini način zbog kojeg su počinjeni ovi zločini jesu naša različita uvjerenja i običaji.“ (…) „Njihov je cilj da iskorijene našu religiju i to će postići će se ako nam se ne osigura odgovarajuća zaštita. Unatoč našim svakodnevnim upozorenjima i molbama koje traju godinama sudbina tisuće ljudi još uvijek nije poznata.“

Ove potresne rečenice, izvađene su iz konteksta, no njihov je smisao jasan. Ako se ne kazne oni koji su počinili genocid nad nekim narodom ili skupinom zbog vjerskih ili nacionalnih uvjerenja, a zbog osvajanja teritorija i to na najbrutalniji način – silovanjem žena – pravda nikad ne će biti zadovoljena. Iako tako zvuče, nije izgovorio netko od brojnih žrtava velikosrpskog divljanja tijekom Domovinskog rata, posebice masovnog silovanja nakon pada Vukovara već ovogodišnja dobitnica Nobelove nagrade za mir – Nadia Murad.

Murad je pripadnica iračkih Jezida, zbog čega je s tisućama drugih žena i djevojčica mjesecima, bila seksualna ropkinja džihadistima tzv. islamske države, a danas se bori za prava žrtava nasilja. Imala je 21 godinu kada je ISIL zauzeo njezino selo na sjeveru Iraka. Ubili su joj majku i šestero braće. Iz zarobljeništva je uspjela pobjeći uz pomoć jedne sunitske obitelji, a danas je glasna zagovornica prava Jezida i žena u svijetu.

Njena misao: „Zatvarati oči i okretati glavu od ove tragedije znači da si sudionik. Nisu samo počinitelji nasilja odgovorni za svoje zločine, već i oni koji ih ne žele zaustaviti ili osuditi“, univerzalna je i može se bez razmišljanja preslikati na situaciju vezanu uz brojne nevine žrtve velikosrpske i četničke agresije na Hrvatsku i BiH kada nisu birana sredstva koja su za cilj imala protjerati Hrvate i drugo nesrpsko stanovništvo sa svojih ognjišta.

Brutalna ubojstva djece, ranjenika, žena, trudnica, staraca, zvjerska silovanja, prokazivanje ljudi čime ih se automatski osudilo na smrt, utamničenja, protjerivanja, mučenja, razaranja, bacanja ljudi u neobilježene jame u Vukovaru, Škabrnji i cijeloj Hrvatskoj imaju potpuno isti princip i cilj i isti nazivnik kao i zločini ISIL-ovaca počinjeni nad nedužnim Jezidima, koji su uz iste metode protjerani sa svojih ognjišta.

No, razlike ipak ima. Zločine tzv. islamske države osuđuje cijeli svijet. Nikome kulturnom i uljuđenom ne bi palo na pamet pravdati ih ili osuđivati one koji kažnjavaju teroriste koji su ih počinili. U Hrvatskoj je, pak, druga priča.

Nisu samo u pitanju osobni snimatelji zločinca Ratka Mladića koji prosvjeduju zbog postavljanja spomenika utemeljitelju hrvatske države i čovjeku koji je uveo višestranačje, već i pojedini političari koji na ovaj ili onaj način participiraju u vlasti.

Recimo Milorad Pupovac. Nakon prošlomjesečnog prosvjeda u Vukovaru tijekom kojeg je traženo kažnjavanje velikosrpskih zločinaca, a što ga je inicirao i unatoč pritiscima održao vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, privedeno je nekoliko osumnjičenih.

Da se razumijemo, za stotine počinitelja najgorih zločina postoje brojni materijalni dokazi (poput snimaka) i živi svjedoci, no oni do danas nisu sankcionirani. Kao što sam jednom napisala, zbog straha od moćnog Pupovca koji godinama vedri i oblači u hrvatskoj politici, odnosno drži vladajuću većinu. A oni ga pokorno slušaju.

I ovaj se put oglasio. Smeta mu privođenje osumnjičenih za zločine jer su Srbi. Što bi tek bilo da su privođeni u lisičinama kako je propisano za takve zločine, a ne s rukama u džepovima kao da idu na piće. A možda i idu!?

Kako bilo, Pupovac je zapjevao svoju staru mantru kako je privođenje osumnjičenih i podizanje optužnica za ratne zločine pritisak na građane srpske nacionalnosti, da te pritiske toleriraju vlada i lokalne vlasti, da to traje deset, pa čak i trideset godina. Ipak, najdrskija je Pupovčeva tvrdnja da je korištenje pravosuđa u ovu svrhu (dakle privođenja ratnih zločinaca) – protuustavno i protuzakonito.

Ovakve teze ne samo da su još jedno ubojstvo i ismijavanje nedužnih žrtava divljačke velikosrpske politike – a koju Pupovac uporno zagovara i promiče sudjelujući na četničkim okupljanjima kao što je onaj u Bačkoj Palanci – već i izrugivanje s Republikom Hrvatskom u kojoj proračunski obveznici već godinama obilato plaćaju Pupovca i njemu slične. Dobitnici Nobelove nagrade za mir traže pravdu i kažnjavanje počinitelja zločina, a Pupovac „svoje“ uporno i pod svaku cijenu štiti.

Silvana Oruč Ivoš/Hrvatsko Slovo

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Sporazum nije, ali zapravo je

Objavljeno

na

Objavio

U upravo prihvaćenom Globalnom kompaktu o migracijama govori se isključivo pozitivno i propagandistički. On se doima ne kao odgovor na probleme, nego kao programatski tekst novog svjetskog poretka.

Migranti su, kaže se, izvor bogatstva i razvoja. Nema spomena o socijalnim, sigurnosnim i kulturološkim problemima u zemljama imigracije. Djeci rođenoj na području druge države treba automatski osigurati državljanstvo, kao što treba omogućiti spajanje razdvojenih obitelji migranata.

Prema ilegalnim imigrantima valjalo bi ukinuti sankcije, osigurati slobodu kretanja, siguran prijelaz granica i socijalnu zaštitu, liberalizirati vizne režime, spriječiti diskriminaciju, priznati strane, pa i neformalne kvalifikacije.

Iako se navodi kako je suvereno pravo država da same određuju vlastitu imigracijsku politiku, tekst je napisan u imperativnom tonu, uz čestu upotrebu formulacije „obvezuju se države potpisnice”.

Hrvatska predsjednica odbila je otputovati u Marrakech, ali zato je spomenuti kompakt svesrdno podržala Vlada i poslala svog pouzdanika Davora Božinovića na konferenciju, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Taj sporazum u kojemu se ističu ljudska prava, solidarnost, integracija itd. možda je i prihvatljiv, ali su enervantne manipulacije kojima je rasprava o njemu u nas praćena.

Najprije se tekst pokušao sakriti od javnosti i za njega se saznalo tek kad je Kolinda Grabar-Kitarovć objavila da odbija sudjelovati na skupu u Maroku.

Do danas je taj tekst ostao nedostupan široj javnosti, a rasprava u Saboru je zaobiđena, iako su o njemu raspravljali skoro svi parlamenti europskih država. Nitko se nije potrudio čak ni objasniti razliku između legalnih i ilegalnih migracija, a ta je nejasnoća bila razlogom odbijanja u nekim drugim zemljama.

Kaže se kako sporazum ili kompakt nije obvezujući, iako se riječ obveza spominje četrdesetak puta.

On se navodno ne potpisuje, ali se o njemu glasuje. Time kao da vlast hoće narod utješiti i uvjeriti u opravdanost nečega u što sama nije sigurna. To je kao kad se djeci prije vađenja zuba kaže: boljet će, ali ne puno.

No, taj isti tekst usvojit će Opća skupština UN-a u obliku rezolucije, a rezolucije UN su, koliko je poznato, obvezujuće za sve članice UN-a, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

 

Hodak: ‘Globalni kompakt’ sve više sliči na ‘globalnu pušionu’ u Marakešu’

 

 

 

Steve Bannon: Marakeški sporazum je dio prijevare UN-a

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Poduprite naš rad


Donacijom podržite Kamenjar.com! Hvala!



Komentari