Pratite nas

Vijesti

FUP ipak “zauzeo” zatvor – Službenici FUP-a pretresaju KPZ Mostar

Objavljeno

na

Postupajući po nalogu tužitelja iz Posebnog odjela za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužiteljstva BiH, i uz naredbu Suda BiH, ovlašteni policijski službenici Federalne Uprave policije FBiH, vrše pretres Kazneno-popravnog zavoda u Mostaru.

Pretres se vrši sa ciljem izuzimanja dokumentacije koja se odnosi na izdržavanje zatvorske kazne osuđenika Dominika Ilijaševića zvanog „Como“, koji se nalazi u bjekstvu.

Nakon izuzimanja i pregleda dokumentacije, Tužiteljstvo BiH i policijske agencije nastavit će aktivnosti oko utvrđivanja odgovornosti osoba, koje su omogućile bijeg ovog osuđenika, tokom zatvorskog dopusta.

Bjekstvo Dominika Ilijaševića zvanog „Como“, izazvao je ugrožavanje sigurnosti i uznemirenost porodica žrtava ratnih zločina, za koje je Ilijašević osuđen na 15 godina zatvora.

Također, navedeno bjekstvo negativno se odrazilo na sigurnosnu situaciju i narušilo proces uspostave vladavine prava i pomirenja u Bosni i Hercegovini i regionu.

Tužiteljstvo  BiH zajedno sa policijskim agencijama i u saradnji sa Državnim odvjetništvom Republike Hrvatske, poduzima aktivnosti da se ovaj osuđenik uputi na izdržavanje zatvorske kazne, te da se procesuira i kazni za bjekstvo sa izdržavanja kazne u Bosni i Hercegovini. avaz

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Lijevi fašist Jergović i desni fašist D’Annunzio

Objavljeno

na

Objavio

Kao pravi Yugoslaven Miljenko Jergović, militantni glasnogovrnik nepostojeće države zvane Regijon, te “Andrić iz našeg sokaka”, otišao je u Trst na izložbu o Gabriele D’Annuziju i o tome je ostavio izrazito nesuvisao tekst u “Yutarnjem listu” od 10. rujna.

“Ali zašto sam ja, zapravo, išao u Trst, na izložbu? Zato što bih u Trst išao i inače, da prošetam gradom, da se nadišem Svijeta, kao što to i inače činim.”

Kao seljačić iz provincije, dolazi u jedan ozbiljan grad i lupeta o “hrvatskom fašizmu”, vezano uz izložbu o Gabriele D’Annunziju, kojem je glavna akcija u životu bila uspostava fašističke “Talijanske uprave Kvarnera” u Rijeci?!

Kad se već sjeća yugoslavenskog Trsta, gdje su nesretni stanovnici Titinog polu-otvorenog konc-logora išli kupovati sve čega nije bilo u Titinoj Yugoslaviji – a popis je bio vrlo dugačak! – mogao se prisjetiti i dobrog prijatelja pjesnika D’Annuzija iz “našeg Trsta” (kako je lupetao voljeni crveni fašist Tito!). Naime, vođa fašista u Trstu, bio je odvjetnik Francesco Giunta, veliki prijatelj Gabriele D’Annunzia, tajnik Fašističke stranke Italije, te kratkotrajni Guverner Dalmacije tijekom II. svjetskog rata. Isti taj gospodin, dok se kalio kao fašist, izveo je prvi fašistički napad u Trstu i 13. srpnja 1920. zapalio slovenski (i hrvatski!) Narodni dom i Jergoviću tako dragi “Hotel Balkan”! To se smatra prvom militantnom akcijom talijanskih Crnih košulja. Isti gospodin bio je stalno na raspolaganju D’Annunziju!

Izložba u Trstu, koju Jergović nije shvatio – iako ju je vidio! – uvod je u postavljanje spomenika Gabriele D’Annunziju u Trstu, koji je inauguriran 12. rujna 2019. na prekrasnom Trgu burze. Ono što je vrlo neobično je da je spomenik postavljen u Trstu povodom 100 godišnjice ulaska D’Annunzija u Rijeku!?! U najmanju ruku bizarno!

No, Jergović je nezaustavljiv u svom lupetanju: “Gabriele D’Annunzio zamislio je svoju fijumansku talijansku državicu kao svojevrsni političko-umjetnički eksperiment. Rijeka je u tih njegovih šesnaest mjeseci doista bila ono što danas nije u stanju biti: europska prijestolnica kulture.”!?!

Gabriele D’Annunzio zamislio je svoju “Talijansku upravu Kvarnera” (ono “Kvarnera” stoji zbog toga što je Dante, u “Božanstvenoj komediji” napisao da “Kvarner oplakuje među Italije”!) kao prvi korak u zauzeću cijele Dalmacije, te Marša na Rim! D’Annunzio se nije u Rijeci bavio umjetnošću, nego politikom. Prije prvog kongresa fašista u Firenci, kod D’Annunzija, u njegovu “Europsku prijestolnicu fašističke kulture1920.”, došao je Benito Mussolini, kako bi poslušao njegove savjete, ali i kako bi ga odgovorio da slučajno ne poduzme Marš na Rim – a ne da bi se divio pseudo-umjetnicima oko “božanskog pjesnika”! Rijeka nije bila EPK 1920. nego desno krilo, desnog krila talijanskog fašizma!

No, Miljenko Jergović nastavlja s bedastoćama, pa se pita: “…po čemu je to današnja Rijeka kulturnija, svjetskija i lokalnija od Rijeke kakva bi danas bila da je ostala u Italiji? Ima li hrvatska Rijeka više knjižara, kina i kazališta nego što bi ih imala talijanska Rijeka? Ili je hrvatstvo samome sebi smisao, ukras i sadržaj?”

Gabriele D’Annunzio organizirao je, u sklopu “EPK 1920.”, spaljivanje hrvatskih knjiga na riječkim trgovima, razbijanje izloge hrvatskih prodavaonica, spaljivanje hrvatskih drvenih brodova u luci, te etničko čišćenje Hrvata iz grada – a nije se bavio organizacijom kulture.

Na izložbi u Trstu izložen je Toscaninijev dirigentski štapić, ne zato što je D’Annunzio bio (samo) ljubitelj klasične glazbe, nego zato što je Toscanini, sa simfonijskim orkestrom milanske Scale, došao u Rijeku dati podršku D’Annunziju kao fašistu! D’Annunzio mu se odužio “koncertom” svojih ardita, koji su pred zapanjenim glazbenicima iz Milana, izveli vojnu vježbu s bojevim streljivom i pravim ručnim bombama! Pa je bilo i nekoliko ranjenih od pucnjave i eksplozija! To nije bila nikakva kulturna akcija, nego riječki crni fašizam koji je krenuo svojim krvavim putem – u suret crvenom fašizmu.

Prva država u svijetu koja je priznala Lenjinovu krvavu boljševičku Rusiju, bila je D’Annunzijeva Talijanska uprava Kvarnera! Pakt Ribbentrop-Molotov i podjela Poljske 1939. tek je odbljesak D’Annunzijevog prvog riječkog fašizma!

Kao što je D’Annunzio pretekao Mussolinija u uspostavi fašističke države, tako ga je pretekao i u smrti! Naime, Gabriele D’Annunzio bio je predsjednik Talijanske kraljevske akademije, general zrakoplovstva (!), te Princ od Snježnika (!) kad je umro 1938. godine. Kako je umro “na vrijeme”, nitko ga nije mogao optužiti da je kriv za fašističko – nacističko – komunistička klanja i zloćine tijekom II. svjetskog rata. U njegovu obranu treba reći, da je pred samu smrt, prilikom susreta s Duceom u Veroni (koji se vraćao sa susreta s Hitlerom!) dao Vođi savjet kako bi se trebao ostaviti Njemaca i držati se Francuza i Engleza. To mu je rekao ne zato što je bio prikriveni anti-fašist, već zato što je živio u Francuskoj pred I. svjetski rat i što je pamtio da se u tom ratu borio protiv Germana!

No, da se još malo vratimo Trstu… U kavani hotela “Balkan” prije prvog svjetskog rata redovito su se susretali hrvatski književnici Vladimir Nazor i Milutin Cihlar Nehajev i raspravljali o kulturi i politici. Već spomenuti fašist Francesco Giunta, koji je vodio spaljivanje tog slovensko-hrvatskog legla, poslije drugog svjetskog rata oženio je svog sina Alessandra za Mussolinijevu unuku Raimondu Ciano, koja je bila kćer Mussolinijeg ministra vanjskih poslova Galeazza Ciana i Edde Mussolini.

Proklete ustaše!

F. Perić/Hrsvijet.net

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Vijesti

14. rujna 1991. Odluka o blokadi vojarni i objekata ‘JNA’ i Hrvatskoj – Bio je to ključan trenutak rata

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 14. rujna 1991. hrvatsko vrhovništvo donijelo je odluku o blokadi vojarni i objekata JNA i Hrvatskoj. U nekim dijelovima Hrvatske blokade su počele i ranije. Bio je to ključan trenutak rata jer je zauzimanje vojarni značilo naoružavanje gotovo golorukih snaga Zbora narodne garde i policije.

14. rujna 1991. naredbom vrhovništva Republike Hrvatske počele su bitke za vojarne JNA sa ciljem razoružanja neprijateljske komunističke JNA i naoružanja gotovo golorukih postrojbi Zbora Narodne garde i policije.

Te presudne bitke donijele su golemu količinu naoružanja hrvatskim postrojbama i znatno pomogle otporu i zaustavljanju napredovanja do zuba naoružanih srpskih snaga.

Mudar potez hrvatskog vrhovništva, koje je odbilo prijedlog generala Špegelja da Hrvati napadnu vojarne u lipnju 1991. prilikom desetodnevnog rata u Sloveniji, omogućio je dobiti nužno vrijeme kao i diplomatske bodove da se Hrvatsku ne proglasi agresorom i napadačem na još uvijek službeno priznatu Jugoslaviju i njenu vojsku. Tijekom ljeta 1991. karte su se potpuno otvorile, i time je bio otvoren put diplomatskoj i vojnoj pobjedi Hrvatske nad mnogostruko bolje naoružanim i diplomatski pozicioniranim agresorom Srbijom, pod okriljem i maskom JNA i Jugoslavije.

Borbe za vojarne u rujnu 1991. godine

Glavnina napada na vojarne odigrala se od 14. do 19. rujna 1991. U tih šest dana, 36 vojarni i skladišta i 26 drugih vojnih objekata su bili zarobljeni ili se predali. 22. rujna predala se vojarna sa posadom u Varaždinu, a 27. rujna pokrenut je „plan Bilogora“ koji je završio zarobljavanjem bjelovarske i koprivničke vojarne.

Posebno značajno je bilo osvajanje vojarne u Varaždinu nakon 7 dana borbi. Dobitak iz vojarne je bio impresivan: 74 T-55 tenkova, 88 oklopnjaka, 36 samohodnih PZO topova, 24 100 mm protutenkovskih topova, 72 minobacača od 120 mm i druga teška oprema.

Ogromnu količinu naoružanja hrvatskim snagama donijela je i bjelovarska vojarna “Božidar Adžija” na Vojnoviću u samom gradu i objekti JNA u okolici Bjelovara bili su blokirani i napadnuti od strane hrvatskih snaga. Zarobljavanje ostalih skladišta je bio veliki uspjeh za hrvatske snage, kako je zarobljena oprema uključivala 78 tenkova T-55 i 80 oklopnjaka.

Posljedica rujanskog zauzimanja vojarni – preokret tijeka rata za slobodu

U vrijeme početka rata, Hrvatske su snage imale kroničan nedostatak opreme. Procjene govore o tenkovskoj snazi od jadnih 15 tenkova (glavnina iz 2. svjetskog rata: američki Shermani i sovjetski tenkovi T-34), protiv skoro 2000 tenkova JNA.

Zarobljavanje vojarni popunilo je inventar HV-a vrijednom opremom. Samo Bjelovar i Varaždin su Hrvate opskrbili s više od 140 tenkova, ili oko 7% ukupne tenkovske snage JNA, što je nagrizlo inače golemu prednost JNA.

Nakon toga, Hrvatske je uspjela oformiti svoju prvu tenkovsku bojnu od tenkova T-55 u listopadu, odlično ostvarenje za razdoblje od samo par tjedana.
Zarobljeni tenkovi, topništvo i protutenkovsko naoružanje pomogli su zaustaviti daljnje napade JNA u Hrvatskoj.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari