Pratite nas

Komentar

Gašenje Aluminija i paljenje odgovornosti HDZ-a

Objavljeno

na

U kapitalističkom društvu, kakvo smo sami odabrali, poduzeća mogu i propasti. U kapitalističkom društvu, kakvo smo sami odabrali, tržište je slobodno. Pad jednog poduzeća obično otvori neke druge, često bolje mogućnosti.

No, mi nismo normalno kapitalističko društvo. Gašenje Aluminija je nacionalna (hrvatska) tragedija u kojoj Hrvati vide “udar na život sam” a Bošnjaci izražavaju lažno suosjećanjem potičući nekakve hrvatske revolucije, komentirao je urednik BHRT Tvrtko Milović na Facebooku.

Nemam ambicije biti ekonomski analitičar poput sina bivšeg generala Armije BiH i bivšeg nadrealiste, pa upirati prstom u krivice za propast.
Ali ono što se može jeste analizirati odgovornost HDZa i njenog predsjednika pred čijim prostorijama demonstriraju bivši radnici Aluminija i građani.

A odgovornost je ogromna.

Prvo činjenice: nitko od hrvatskih ministara u vladi FBIH nije dao ni jednu suvislu inicijativu, prijedlog ili ideju kako spasiti Aluminij. Nitko od njih nije pokazao makar lažnu zabrinutost. Svi su se sakrili iza svojih nenadležnosti i kolege Nermina Džinića, koji, zastupajući interese svoje biračke baze – ne mari za Aluminij.

HDZovi ministri su glavnu riječ oko kapitalnog ekonomskog interesa Hrvata u BiH prepustili Fadilu Novaliću, koji je naprasno izgubio socijalnu empatiju i postao kruti kapitalist.

Tako je HDZ prepustio SDAu ulogu zaštitnika financijskih interesa FBIH i elegantno pokopano Aluminij. Dva spomenuta SDAovca su bila glavni pregovarački prodaje Aluminija Glencoru. HDZ ovaca nigdje.

Nije ih bilo ni onu večer kad su ih radnici pozvali da im se obrate…

A gdje je predsjednik?

Čović se upadljivo nije oglašavao oko Aluminija. Ne želi on reći da je priča propala, a ne može ni obećati spas. U oba slučaja raspada se aura svemoći koja se brižno gradi godinama. Realno, Čović je u ovoj priči nemoćan, što aluminijsku tragediju čini većom.

Istovremeno, bošnjački mediji pozivaju Hrvate da ruše baš HDZ iako je HDZ kriv najviše koliko i SDA. Time nesvjesno priznaju da HDZ ima legalitet nad hrvatskim narodom i hrvatskim resursima. Da nije tako, onda bi se za Aluminij tražila odgovornost hrvatskog člana Predsjedništva, a ne jednog od izaslanika u Domu naroda BiH.

Da, Čović predstavlja Hrvate i kao takav je odgovoran za kukavičko ponašanje hrvatskih ministara u vladi FBIH! Oni čine vladu FBIH i odgovorni su za rad vlade, a vlada FBIH je mogla u ovom mandatu spasiti Aluminij!

S obzirom da je sve nakaradno, onda gašenje Aluminija jeste tragično. Da smo zdravo kapitalističkom društvo onda bi se 900 sposobnih i vrijednih radnika brzo snašlo na slobodnom tržištu. Da nije sve ovako nakaradno, onda gašenje Aluminija ne bi bilo socijalno nego isključivo ekonomsko pitanje. Ne bismo raspravljali “šta će biti sa 900 ljudi” nego bismo analizirali koliki će biti pad industrijske proizvodnje i koliki to znači pad BDPa.

S obzirom da je sve ovako nakaradno, onda se tom padu BDPa i industrijske proizvodnje raduju oni koji žive od prikupljenih poreza, zaboravljajući da pad Aluminija ne može biti sam, i još manje će se ticati samo omražene Hercegovine.

Tvrtko Milović / Facebook

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Ponosan sam što sam Hrvat/Hrvatica

Objavljeno

na

Objavio

Pripadam narodu koji uspijeva opstati na povijesnoj pozornici unatoč svim nevoljama. Ima kulturnu i političku baštinu, povijest koja se može pratiti od 852. godine i domišljati i rekonstruirati i stoljećima prije toga.

Dužnost je svakog Hrvata/Hrvatice gajiti vlastitu nacionalnu, domoljubnu i rodoljubnu svijest. Ponos na hrvatstvo je prirodan osjećaj pogotovo što je on utemeljen na divljenja vrijednim ostvarenjima hrvatskih ljudi i naroda.

Neznanje je najveći neprijatelj domoljublja. Hrvatski jezik i umjetnost na njemu ostvarena, hrvatska kulturna tradicija i umjetnost, politička borba i nastojanja, njegova su dična povijest. Svijest o hrvatskom kulturnom i političkom identitetu temelj je opstojnosti hrvatskoga naroda, uspostava, održavanje i očuvanje potrebnih nacionalnih institucija obveza.

Svakodnevna skrb za hrvatski jezik sveta je dužnost, jer, kao što pjesnik kaže, Hrvatska je riječ koju naučih od majke i ono u riječi mnogo dublje od riječi. Jedino kroz očuvanje jezika, kulture i političkog okvira (države i državotvornosti) narod može očuvati vlastito ime i opstojnost.

U svjetonazornom i vrijednosnom smislu (u skladu s tradicijom) važno je očuvanje i njegovanje pripadnosti katoličkoj crkvi. U krilu crkve trajali smo i postojali. Odgajali se i uzrastali. A da bi to i dalje mogli potrebno je jačati obitelj (i obiteljske vrijednosti).

Očuvanje i zaštita obitelji je imperativ. Ona rađa i odgaja. Pravo na život i pravo na rad kao temeljna ljudska prava ostvarivati u svojoj zemlji.

Pomagati vlastite ljude. Opstati na hrvatskom tlu obveza je i odgovornost. Oni koji su u svijetu u tome su dužni pomagati one koji su ostali. Pomagati svekoliki napredak Hrvatske i Hrvata u BiH kako bi se jednom imali gdje i mogli vratiti. I oni sami trebaju promišljati vlastiti povratak. Život u tuđini bit će mnogo lakši ukoliko se neprestano dotiču vlastiti korijeni i osnažuju konopci ljubavi.

Zanimanje za naše u tuđini, ostvarivanje pretpostavki za njihovo uključivanje u narodni život, neprestana i živa komunikacija: institucionalna, obiteljska i pojedinačna treba činiti jedinstveni hrvatski kulturni i politički prostor.

Zadaća je svakog hrvatskog čovjeka raditi sve da se ostvari što je moguće veći povratak hrvatskih ljudi.
Jer, ipak, samo je ovdje Dom i Domovina.

prof. dr. sc. Marko Tokić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Predrag Peđa Mišić: Što u biti znači biti dosljedan, što su uopće ideali?

Objavljeno

na

Objavio

FENIX

Što u biti znači biti dosljedan, što su uopće ideali.
Te 91′ bilo je nekako najlakše, koliko god to zvučalo čudno.
Imao si neprijatelja, znao si cilj, svrhu, sad je to sve upitno.

Ako mi danas raspravljamo o domovinskom ratu, o HOS-u, jesmo li ili nismo za “Dom spremni” čemu onda sve.
Sve se svelo na neke domjenke, lampaše, svijeće, vijence.
Imali i jedan političar jasan stav oko svega gore nabrojanog.

Iskreno, ne zamjerajući, mislim da niti ili mali broj od njih nije bio na prvoj crti, osjetio miris krvi, raskomadana ljudska tjela.
Oni me i ne čude, čudi me da roditelji, braća, sestre, djeca još uvijek takve podržavaju, daju im glas, pravdaju ih.
Neću tupit, pitam se što ja tu radim,

Moji stavovi su jasni i javni, nikad se nisam krio iza nikoga. Bio sam za Škoru, drugi krug za Kolindu, to su moji stavovi, ja nisam podložan tuđim. NE HVATAJTE ME NA EMOCIJE, NE DAM VIŠE

Mnogi su mi pisali, javno izgovorili, oni te samo iskorištavaju, kad im ne bude trebalo otpisat će te.
Analizirajući sve do sada, shvatio sam, ja zbog svojih poginulih prijatelja neću odustati.
Jesu li to ideali ili ne, ne znam.

Znam
HOS da
ZDS da
NESTALI da
SRBIJA NE

Jesam li u krivu to će narod reći. Putujem diljem lijepe naše, vlakovima, autobusima, bez putnih naloga o svom trošku uz pomoć dobrih ljudi.
Ja ću sebi dati za pravo mali odmor i razmisliti hoću li dalje ili ne.

Nisam se umorio ali ako nešto ne ide onda ne ide
Kasno je da se mijenjam
HVALA VAM

Predrag Peđa Mišić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari