Pratite nas

Najave

Gašenje Velesajma radi nekretnina?

Objavljeno

na

Zagrebački velesajam je nekoć bio gospodarsko žarište Hrvatske. Ali, u posljednje vrijeme gomila gubitke. Sajam energetike, koji se nedavno trebao održati, otkazan je. No čini se da nije zbog „slabog zanimanja izlagača“.

Sredinom listopada 1864. godine, dakle prije točno jednog i pol stoljeća, kraju je trijumfalno privedena Prva dalmatinsko-hrvatsko-slavonska gospodarsko-obrtna izložba, ustvari ono što će postati zametak Zagrebačkog velesajma. O njoj su u novije doba najviše zabilježili kustosi Muzeja grada Zagreba kada su 1964. godine, o stotoj obljetnici, priredili memorijalnu izložbu. Rekonstruirani su tad bili neki od 32 sajmena podrazreda s artiklima koji su dva mjeseca izlagani na prostoru današnjeg Trga maršala Tita, tamo gdje će koncem 19. stoljeća biti podignuta zgrada Hrvatskog narodnog kazališta.

Sajam je priređen na otvorenome, dok je kao upravni prostor korišteno dandanas postojeće sjedište Svečilišta u Zagrebu. Izlagalo je oko 3.800 sudionika iz Hrvatske i ostalih dijelova Habsburške Monarhije, a svaki je dan manifestaciju posjećivalo preko tisuću ljudi, premda je Zagreb u to vrijeme brojio svega oko 16 tisuća stanovnika. No, doputovalo je za tu priliku dosta gostiju, izmjenjivali su se zahvaljujući činjenici da je netom bila izgrađena željeznička pruga do Zagreba, iz smjera Ljubljane. To je uostalom bio i prvi nužan preduvjet za organizaciju sajma, kakvi su tad bili hit u razvijenijim krajevima Europe.

Kobni nedostatak domaće proizvodnje

U Zagrebu su tad izloženi tvornički i obrtnički produkti i strojevi, poljoprivredni plodovi i prerađevine, živa stoka, rukotvorine i umjetnine, kao i štošta drugo. Tek stasala hrvatska građanska klasa, zahvaljujući kapitalu namaknutom jačanjem industrijske proizvodnje, imala je potrebu što senzacionalnije predstaviti svoje djelo i uspostaviti komunikaciju s mogućim poslovnim partnerima i najširim tržištem. Nepuno stoljeće kasnije, već u socijalizmu, ali između dvaju suprostavljenih blokova Hladnog rata, sajamska je aktivnost u Zagrebu dosegnula svoj vrhunac širenjem na prekosavski prostor.

Zagrebački velesajam
Dok zgrade sajma propadaju, netko kuje planove o atraktivnom zemljištu

To je doduše bilo u Hrvatskoj i vrijeme industrijsko-proizvodne ekspanzije, pa je 40 paviljona s preko 190 tisuća kvadratnih metara izložbenog prostora na zemljištu triput veće površine, imalo svoju punu svrhu. Danas, 150 godina od začinanja te djelatnosti u glavnom gradu Hrvatske, Zagrebački velesajam i dalje kotira kao 11. najveći sajmeni prostor na svijetu. Ali, nema memorijalnih svečanosti, a i zadnji sajam koji smo namjerili posjetiti, zvan Energetika, neslavno je otkazan „zbog nedovoljnog interesa izlagača“. O stanju domaće proizvodnje ne moramo posebno ni govoriti.

I dok nema više hrvatskih proizvođača koji bi mogli napuniti paviljone svojim produktima, te ih predstaviti domaćoj i međunarodnoj javnosti, teško je očekivati jaku djelatnost samoga Zagrebačkog velesajma. Ipak, u skladu s novim smjerom hrvatske ekonomije, dominantno trgovačkim, Velesajam se prije desetak godina pokušao preorijentirati na manje i specijalizirane sajamske izložbe, te niz drugih, sporednih aktivnosti s ciljem oživljavanja kapaciteta. No ubrzo zatim je to poduzeće inkorporirano u novoosnovani Zagrebački holding s nizom drugih gradskih trgovačkih društava.

Susjedi demantiraju sajamski pesimizam

Time počinje dugi period stagnacije Zagrebačkog velesajma kojoj se još ne vidi kraj. Mnogi su se tako pitali zbog čega poduzeće odjednom gomila dugove – a dotad je poslovalo s plusom – ako sajmovi manjeg opsega i reputacije u nekim susjednim zemljama, primjerice u Ljubljani i Grazu, ostvaruju dobre rezultate. Najvjerojatniji odgovor ponuđen je izricanjem namjere zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića da se prostor velesajma smanji, a veći dio da se prenamijeni i prepusti raznim građevinskim ulagačima.

Bandić je to izjavio prije više godina, no u međuvremenu nije poduzeto ništa. Iskazan je samo plan da se Zagrebački velesajam ponovno osamostali, mada bez svojih nekretnina – iz gradskog holdinga može otići jedino sirotinjski, lišen imovinskih briga. Ušao je tamo s desetak milijuna kuna ušteđevine, danas je u dugu od preko 50 milijuna, zbog troškova održavanja i rasta narasle mu komunalne naknade, što je možda bio jedan od načina da se poduzeće oslabi i pripremi za rasprodaju vrijednog zemljišta. Preostali njegovi radnici čak su potjerani iz upravne zgrade i upućeni u prazne paviljone.

Jasan recept za bolje sutra

Trg bana Jelačića u Zagrebu
Hrvatsko gospodarstvo se oslanja na usluge, a ne na proizvodnju

„Poduzeće je postalo žrtva ustrojstva gradskog holdinga. Jasno je da globalna kriza utječe na stagnaciju Zagrebačkog velesajma, ali to je samo jedan dio razloga, onaj objektivni“, rekao nam je Mladen Novosel, predsjednik najveće hrvatske sindikalne središnjice, Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, koji je i ranije kritički opservirao upravljanje Velesajmom. I on je implicitno izrazio sumnju da višegodišnje nestručno upravljanje nije slučajnost, jer se pokazalo kome bi ono takvo moglo ići na ruku. Krugovi o kojim je riječ nerijetko ističu tezu da Zagrebački velesajam nema budućnost.

„Sad kad je poduzeće dovedeno na rub propasti, opet mu se nudi samostalnost“, ističe Novosel za DW, „ali uz aspiracije prema golemim nekretninama na izuzetno atraktivnom prostoru. Stav SSSH-a o budućnosti poduzeća je jasan: brojni sajmovi u najširoj regiji dobro posluju, i ne vidimo nikakav razlog da se i ovaj naš, uz dodatni stručni angažman, ne vrati na put uspjeha“. To bi naravno značilo da poduzeće mora ostati u posjedu svojih nekretnina, da ne spominjemo stanje šireg privrednog konteksta. Tek tako bismo prvu iduću „okruglu“ godišnjicu postojanja Zagrebačkog velesajma mogli opet dočekati u živom radnom okruženju. (DW)

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Najave

Admiral Domazet Lošo večeras u Münchenu, a u četvrtak na tribini u Offenbachu

Objavljeno

na

Objavio

Poznati hrvatski politolog, geostrateg i umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo  gost je Hrvata i njihovih zajednica u Njemačkoj, gdje će na tribinama predstavljati svoju knjigu  ‘Admiralovi zapisi 2 – Što je istina’.

Prva tribina održat će se danas u 19,30 sati u Hrvatskom domu (Schwanthalerstr. 96, 80336 München) a hrvatske iseljenike na admiralovo predavanje poziva Akademski krug Hrvatske katoličke župe München.

Marljivi organizatori bez obzira na radni dan očekuju veliko zanimanje hrvatskih iseljenika za admiralovu tribinu s obzirom na poznate njegove stavove vezane uz Hrvatsku, Domovinski rat i globalizacijske procese koje ovaj geostrateg već godinama detaljno analizira vođen svojim istraživanjima, vojnom izobrazbom i domoljubljem.

Dva dana kasnije u četvrtak 23.11.u 19:30 sati admiral Lošo gostuje  u Martinseestraße 2, 63150 Heusenstamm, nadomak Offenbacha, na tribini koju organiziraju Hrvatski katolički forum  i Hrvatska katolička zajednica Offenbach/M. Bit će to prava prigoda da se iz prve ruke čuje što je admiralova istina o hrvatskoj političkoj zbilji, a ujedno da iseljenici saznaju kako admiral Domazet Lošo geostrateški gleda na hrvatsko iseljeništvo, njegovu finacijsku potporu domovini i investicije koje hrvatska politika već dvadesetak godina nije u stanju pravilno usmjeriti, a neprestano se govori o značaju i snazi hrvatskog iseljeništva, te njegovom povratku u domovinu.

Tko je tu zakazao i kakva je budućnost iseljene Hrvatske, daljne masovno iseljavanje ili državna strategija koja potiče imućnije isljenike na povratak, investiranje i zapošljavanje mladih ljudi, kako bi se izbjegao daljni egzodus mladih i stručnih kadrova  iz domovine, čiji odlazak osiromašuje zemlju koja je uložila velika sredstva u njihovo obrazovanje? Iseljenici traže već duže vrijeme odgovore i na ta njima zanimljiva i životno značajna pitanja.

Također poznati su admiralovi stavovi vezani uz BiH odakle porijeklo vuče mnoštvo hrvatskih iseljenika, kada u svojim javnim nastupima kaže:

“Ono što je ključno u BiH jest što će se događati sa hrvatskim narodom u Bosni i Hercegovini. Problem Hrvata BiH ne može se riješiti ako se problem Hrvata i BiH ne stavi kao pitanje broj jedan hrvatske vanjske politike. Sadašnje stanje je posljedica neimanja politike Hrvatske prema BiH nakon smrti Tuđmana, pa čak i nema koncepta kakva bi trebala biti politika prema BiH. Hrvatska politika se mora jasno opredijeliti i odrediti svoje interese u BiH. Ona mora pratiti i politiku velikih sila gdje planovi već postoje, naglašava admiral Domazet Lošo.

Zanimljivo je da je hrvatski admiral bio  sudionik i planer glavnih vojnih operacija OS RH od početaka do svršetka Domovinskog rata, a 1992. je uz Gotovinu, jedan od glavnih zapovjednika Livanjske bojišnice i bojnoga područja koje je obuhvaćalo sjevernu i srednju Dalmaciju, južnu Bosnu i Hercegovinu.

Bez obzira na te njegove ratne zasluge zbog toga što je bio  supotpisnikom “Otvorenog pisma  dvanaestorice hrvatskih generala” javnosti,  tadašnji predsjednik RH Stjepan Mesić ga je prisilno umirovio stoji u generalovoj biografiji.

Zoran Paškov

facebook komentari

Nastavi čitati

Najave

ICTY u srijedu izriče presudu srebreničkom krvniku Ratku Mladiću

Objavljeno

na

Objavio

Foto: fah

Ratni zapovjednik vojske bosanskih Srba Ratko Mladić, osoba čije je ime postalo sinonimom za najteže ratne zločine počinjene na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata, konačno će se ovog tjedna suočiti s pravdom na koju se čeka više od dva desetljeća.

Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) izreći će 22. studenoga prvostupanjsku presudu Mladiću (75) koji je optužen za ratne zločine počinjene u vrijeme kada je obnašao dužnost zapovjednika Vojske Republike Srpske (VRS).

Mladić je optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja u Bosni i Hercegovini od svibnja 1992. do pred kraj 1995. godine. U završnoj riječi tužiteljstva u prosincu 2016. godine za njega je zatražena kazna doživotog zatvora dok je obrana predložila da ga se oslobodi svih optužbi.

Prvu optužnicu protiv njega haaško je tužteljstvo podignulo još 25. srpnja 1995. godine i nakon toga je triput širilo i mijenjalo zbog potrebe da se suđenje provede što učinkovitije pa su u njoj zadržani samo najteži ratni zločini

Mladić je godinama nakon podizanja prve optužnice bio neuhvatljiv, baš kao i njegov politički “šef” Radovan Karadžić, unatoč činjenici da su bili na vrhu popisa najtraženijih osoba, “rame uz rame” s Osamom Bin Ladenom.

Mladić se najprije skrivao na teritoriju BiH, a omiljeno boravište bio mu je podzemi bunker građen kao atomsko sklonište za vojni i politički vrh bivše SFRJ kod mjesta Han-Pijesak na Romaniji.

No suočen s jasnim nastojanjima pripadnika NATO-a da ga pronađu i uhite pobjegao je u Srbiju pod okrilje režima Slobodana Miloševića.

Ja sam onaj kojeg tražite

Preživio je i i Miloševićevovo svrgnuće s vlasti 2000. godine pa se pod okolnostima koje još nisu u cijelosti razjašnjene, zahvaljujući mreži pomagača ali i potpori što su mu je otvoreno ili prikriveno još godinama nakon toga pružale vlasti u Beogradu, skrivao sve do 2011. godine.

Srbijanska policija pronašla ga je u selu Lazarevu kod Zrenjanina 26. svibnja te godine gdje se skrivao pod lažnim imenom Milorad Komadić.

“Našli ste onog koga tražite. Ja sam Ratko Mladić”, kazao je policajcima bjegunac koji je tad imao izgled oronulog starca no ipak je kod sebe navodno imao dva pištolja iako ih nije pokušao koristiti

Srbijanske su vlasti Mladića ICTY-u izručile 31. svibnja 2011. godine, a dokazni postupak u Den Haagu počeo je godinu dana kasnije i trajao je do kolovoza 2016. godine. Svoje iskaze tijekom procesa dalo je 377 svjedoka obrane i optužbe. Sudsko vijeće u obzir je uzelo i pisane iskaze još 214 svjedoka.

Ključne točke optužnice temelje se na izravnom Mladićevom sudjelovnju u genocidu u Srebrenici u srpnju 1995. godine kada je ondje ubijeno osam tisuća bošnjačkih muškaraca i dječaka, odgovornosti za široku kampanju progona, deportacija, mučenja i ubojstava nesrpskog stanovništa tijekom 1992. godine u najmanje sedam općina u BiH, osnivanje logora “Omarska”, “Keratern”, “Manjača” i “Trnopolje” u kojima su mučeni i ubijani Bošnjaci i Hrvati, teroru nad civilima tijekom opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine te uzimanju za taoce pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih naroda (UNPROFOR) u svibnju i lipnju 1995. godine.

Optužnica protiv Mladića uz osobnu odgovornost sadrži i sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu na čijem je čelu bio Karadžić s ciljem uspostave države u kojoj bi Srbi imali prevlast i s čijeg bi teritorija trajno uklonili Bošnjake, Hrvate i drugo nesrpsko stanovništvo.

U optužnici su potanko opisani zločini poput ubojstva 144 osobe u mjestu Ključ, više od 200 zatočenika u zatvoru u Foči, ubojstvo 150 osoba u logoru Keratermu te 140 u logoru Sušici kod Vlasenice, kao i zatočenje tisuća Bošnjaka i Hrvata u logorima poput onoga na Manjači osmišljenim tako da dovedu do njihova fizičkog uništenja.

U točki koja se odnosi na genocid u Srebrenici, Mladiću su stavljena na teret masovna ubojstva više od tisuću zarobljenih Bošnjaka u selu Kravica te još tisuću kod škole u mjestu Orahovac. Tu je i opis “bezobrzirnog uništavanja” privatne imovine i javnih dobara te spomenika kulture i sakralnih objekata.

U djelu optužnice koji se odnosi na teroriziranje Sarajeva tijekom opsade grada, spomenut je zločin na tržnici Markale iz veljače 1994. godine kada je ubijeno 66, a ranjeno više od 140 osoba.

Točno 10. svibnja 1992. godine Mladić je preuzeo dužnost zapovjednika Druge vojne oblasti tadašnje JNA, da bi samo dva dana kasnije i formalno postao zapovjednikom vojske bosanskih Srba. Ostat će zabilježeno kako je on u noći 28. svibnja izravno zapovjedio topnički napad na civilne ciljeve u Sarajevu.

“Tuci Velušiće (Velešiće – op.a.). tamo nema srpskog življa mnogo”, zapovjedio je Mladić radio vezom podređenom časniku zaduženom za bitnicu iz čijih se topova tada gađalo Sarajevo.

“Snage koje su sudjelovale u napadu na Sarajevo granatirale su i otvarale snajpersku vatru na civile dok su ovi obavljali svakodnevne aktivnosti. Ljudi su ranjavani i ubijani u vlastitim domovima. S obzirom da nije bilo plina, struje ili tekuće vode, ljudi su bili prisiljeni izlaziti iz svojih domova čime se povećavao rizik od smrti”, jedan je od navoda iz dijela optužnice koji se odnosi na troipolgodišnju opsadu Sarajeva tijekom koje je ubijeno više od deset tisuća građana, među kojima i 1600 djece.

Golemo zanimanje u BiH

Najavljeno izricanje presude Mladiću izazvalo je ogromno zanimanje u Bosni i Hercegovini, a gotovo sve bitnije televijske i radijske postaje najavile su posebne programe za 22. studenoga, odnosno izravne prijenose iz Den Haaga.

U udrugama koje okupljaju članove obitelji ratnih žrtava vjeruju kako je za Mladića jedino moguća doživotna zavorska kazna, ali neki pritom upozoravaju kako i takva kazna nije dovoljna s obzirom na težinu počijenjenih zločina.

“Toliko je zla počinjeno da nijedna zatvorska kazna nije dovoljna. Tim zločincima bolje je u zatvoru nego meni koja sam ostala potpuno sama”, kazala je lokalnim medijima Hatidža Mehmedović, predsjednica udruge Majke Srebrenice.

Među bosanskim Srbima i njihovim udrugama očekivanja su potpuno oprečna i svi očekuju kako će Mladić biti oslobođen.

Uvjeren u to je i Mladićev sin Darko koji tvrdi da krivnja njegova oca za ratne zločine na suđenju uopće nije dokazana.

“Bilo koja presuda osim oslobađajuće neće biti pravedna i za nas kao njegovu obitelj bit će potpuno neprihvatljiva. Sve pravne analize pokazuju da tužiteljstvo u Den Haagu nije uspjelo dokazati navode iz optužnice”, kazao je Darko Mladić za Balkansku istraživačku mrežu (BIRN).

Bez optužnice za Škabrnju

Iako je “najpoznatiji” po zločinima koji se vežu za njegovo ime u BiH, Ratko Mladić je svoj krvavi pohod počeo u Hrvatskoj, kao zapovjednik Kninskog korpusa JNA.

Njegove postrojbe napadale su Šibenik, Zadar, Vrliku, Kijevo i Škabrnju, u kojoj je 18. studenoga 1991., istoga dana kada je pao Vukovar, ubijeno 43 civila i 15 vojnika.

Kolonom sjećanja “Korak po korak”, u kojoj se okupilo više od 15.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske, prekjučer je u Škabrnji obilježena 26. godišnjica tog masakra.

Marko Miljanić, ratni zapovjednik obrane Škabrnje, kazao je tim povodom za HTV da je “Ratko Mladić u Škabrnji ispekao zanat”. Haški sud, ali još niti hrvatsko pravosuđe, za to ga nisu optužili. (Hina)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari