Pratite nas

Najave

Gašenje Velesajma radi nekretnina?

Objavljeno

na

Zagrebački velesajam je nekoć bio gospodarsko žarište Hrvatske. Ali, u posljednje vrijeme gomila gubitke. Sajam energetike, koji se nedavno trebao održati, otkazan je. No čini se da nije zbog „slabog zanimanja izlagača“.

Sredinom listopada 1864. godine, dakle prije točno jednog i pol stoljeća, kraju je trijumfalno privedena Prva dalmatinsko-hrvatsko-slavonska gospodarsko-obrtna izložba, ustvari ono što će postati zametak Zagrebačkog velesajma. O njoj su u novije doba najviše zabilježili kustosi Muzeja grada Zagreba kada su 1964. godine, o stotoj obljetnici, priredili memorijalnu izložbu. Rekonstruirani su tad bili neki od 32 sajmena podrazreda s artiklima koji su dva mjeseca izlagani na prostoru današnjeg Trga maršala Tita, tamo gdje će koncem 19. stoljeća biti podignuta zgrada Hrvatskog narodnog kazališta.

Sajam je priređen na otvorenome, dok je kao upravni prostor korišteno dandanas postojeće sjedište Svečilišta u Zagrebu. Izlagalo je oko 3.800 sudionika iz Hrvatske i ostalih dijelova Habsburške Monarhije, a svaki je dan manifestaciju posjećivalo preko tisuću ljudi, premda je Zagreb u to vrijeme brojio svega oko 16 tisuća stanovnika. No, doputovalo je za tu priliku dosta gostiju, izmjenjivali su se zahvaljujući činjenici da je netom bila izgrađena željeznička pruga do Zagreba, iz smjera Ljubljane. To je uostalom bio i prvi nužan preduvjet za organizaciju sajma, kakvi su tad bili hit u razvijenijim krajevima Europe.

Kobni nedostatak domaće proizvodnje

U Zagrebu su tad izloženi tvornički i obrtnički produkti i strojevi, poljoprivredni plodovi i prerađevine, živa stoka, rukotvorine i umjetnine, kao i štošta drugo. Tek stasala hrvatska građanska klasa, zahvaljujući kapitalu namaknutom jačanjem industrijske proizvodnje, imala je potrebu što senzacionalnije predstaviti svoje djelo i uspostaviti komunikaciju s mogućim poslovnim partnerima i najširim tržištem. Nepuno stoljeće kasnije, već u socijalizmu, ali između dvaju suprostavljenih blokova Hladnog rata, sajamska je aktivnost u Zagrebu dosegnula svoj vrhunac širenjem na prekosavski prostor.

Zagrebački velesajam
Dok zgrade sajma propadaju, netko kuje planove o atraktivnom zemljištu

To je doduše bilo u Hrvatskoj i vrijeme industrijsko-proizvodne ekspanzije, pa je 40 paviljona s preko 190 tisuća kvadratnih metara izložbenog prostora na zemljištu triput veće površine, imalo svoju punu svrhu. Danas, 150 godina od začinanja te djelatnosti u glavnom gradu Hrvatske, Zagrebački velesajam i dalje kotira kao 11. najveći sajmeni prostor na svijetu. Ali, nema memorijalnih svečanosti, a i zadnji sajam koji smo namjerili posjetiti, zvan Energetika, neslavno je otkazan „zbog nedovoljnog interesa izlagača“. O stanju domaće proizvodnje ne moramo posebno ni govoriti.

I dok nema više hrvatskih proizvođača koji bi mogli napuniti paviljone svojim produktima, te ih predstaviti domaćoj i međunarodnoj javnosti, teško je očekivati jaku djelatnost samoga Zagrebačkog velesajma. Ipak, u skladu s novim smjerom hrvatske ekonomije, dominantno trgovačkim, Velesajam se prije desetak godina pokušao preorijentirati na manje i specijalizirane sajamske izložbe, te niz drugih, sporednih aktivnosti s ciljem oživljavanja kapaciteta. No ubrzo zatim je to poduzeće inkorporirano u novoosnovani Zagrebački holding s nizom drugih gradskih trgovačkih društava.

Susjedi demantiraju sajamski pesimizam

Time počinje dugi period stagnacije Zagrebačkog velesajma kojoj se još ne vidi kraj. Mnogi su se tako pitali zbog čega poduzeće odjednom gomila dugove – a dotad je poslovalo s plusom – ako sajmovi manjeg opsega i reputacije u nekim susjednim zemljama, primjerice u Ljubljani i Grazu, ostvaruju dobre rezultate. Najvjerojatniji odgovor ponuđen je izricanjem namjere zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića da se prostor velesajma smanji, a veći dio da se prenamijeni i prepusti raznim građevinskim ulagačima.

Bandić je to izjavio prije više godina, no u međuvremenu nije poduzeto ništa. Iskazan je samo plan da se Zagrebački velesajam ponovno osamostali, mada bez svojih nekretnina – iz gradskog holdinga može otići jedino sirotinjski, lišen imovinskih briga. Ušao je tamo s desetak milijuna kuna ušteđevine, danas je u dugu od preko 50 milijuna, zbog troškova održavanja i rasta narasle mu komunalne naknade, što je možda bio jedan od načina da se poduzeće oslabi i pripremi za rasprodaju vrijednog zemljišta. Preostali njegovi radnici čak su potjerani iz upravne zgrade i upućeni u prazne paviljone.

Jasan recept za bolje sutra

Trg bana Jelačića u Zagrebu
Hrvatsko gospodarstvo se oslanja na usluge, a ne na proizvodnju

„Poduzeće je postalo žrtva ustrojstva gradskog holdinga. Jasno je da globalna kriza utječe na stagnaciju Zagrebačkog velesajma, ali to je samo jedan dio razloga, onaj objektivni“, rekao nam je Mladen Novosel, predsjednik najveće hrvatske sindikalne središnjice, Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, koji je i ranije kritički opservirao upravljanje Velesajmom. I on je implicitno izrazio sumnju da višegodišnje nestručno upravljanje nije slučajnost, jer se pokazalo kome bi ono takvo moglo ići na ruku. Krugovi o kojim je riječ nerijetko ističu tezu da Zagrebački velesajam nema budućnost.

„Sad kad je poduzeće dovedeno na rub propasti, opet mu se nudi samostalnost“, ističe Novosel za DW, „ali uz aspiracije prema golemim nekretninama na izuzetno atraktivnom prostoru. Stav SSSH-a o budućnosti poduzeća je jasan: brojni sajmovi u najširoj regiji dobro posluju, i ne vidimo nikakav razlog da se i ovaj naš, uz dodatni stručni angažman, ne vrati na put uspjeha“. To bi naravno značilo da poduzeće mora ostati u posjedu svojih nekretnina, da ne spominjemo stanje šireg privrednog konteksta. Tek tako bismo prvu iduću „okruglu“ godišnjicu postojanja Zagrebačkog velesajma mogli opet dočekati u živom radnom okruženju. (DW)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Najave

Predstavljanje knjige Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u BiH 1991. – 1995. u Bruxellesu

Objavljeno

na

Objavio

Ilustracija/kolaž

Dana 20. veljače 2020. godine u Bruxellesu, u sjedištu Europskog parlamenta, održat će se predstavljanje dvojezične (na hrvatskom i engleskom jeziku) knjige Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini 1991. – 1995.,

Knjiga 1. – 2., autora Davora Marijana i Ante Nazora (Knjiga 1.), te urednika Zlatana Mije Jelića i Petra Kolakušića (Knjiga 2.), u izdanju Udruge Hrvatska zvona i Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata.

Potreba za objavljivanjem knjige ovakvoga naziva i sadržaja pojavila se prije desetak godina, radi objedinjavanja i predstavljanja podataka o zločinima nad hrvatskim narodom i pripadnicima HVO-a u Domovinskom ratu u Bosni i Hercegovini.

Realizaciju ovog projekta pokrenuo je general Zlatan Mijo Jelić, uz pomoć i suradnju brigadira Petra Kolakušića, a rad na knjizi započeo je prije tri godine, prikupljanjem podataka o ubijenim civilima Hrvatima i zarobljenim pripadnicima HVO-a. Uz podatke o ubijenima, prikupljene terenskim istraživanjem i kontaktima sa suradnicima na ovoj knjizi, uglavnom ratnim zapovjednicima HVO-a i članovima udruga iz Domovinskog rata na lokalnim razinama, za stvaranje popisa ubijenih korišteni su podaci iz izvora (uglavnom gradiva HVO-a) te objavljenih knjiga i popisa smrtno stradalih osoba u ratu u BiH.

Radi razumijevanja povijesnog konteksta, odnosno okolnosti u kojima su počinjena ubojstva s obilježjem zločina nad Hrvatima u BiH u Domovinskom ratu, knjiga započinje znanstvenom studijom povjesničara dr. sc. Davora Marijana, koja čini glavni (I.) dio Knjige 1. Uz osvrt na političke prilike koje su uzrokovale raspad SFRJ i stvaranje RH, autor daje pregled sudionika rata i važnijih vojnih događaja u RH i BiH, s posebnom pozornošću na rat u BiH i sukob između ARBiH i HVO-a u dijelu BiH. Složenost problematike i problematičan prikaz u medijima koji često zanemaruje izvore o ratu u Bosni i Hercegovini, razlozi su zbog kojih je u knjizi, u odnosu na vojne operacije u Hrvatskoj, malo detaljnije prikazan vojni aspekt događaja u BiH, posebice muslimansko-hrvatski građanski rat u BiH.

Svoje zaključke autor temelji uglavnom na primarnim izvorima (arhivi u Hrvatskoj i arhiva Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu, izvori MORH-a i vojski u BiH te drugi izvori).

U Knjizi 2. su popisi civila Hrvata i zarobljenih pripadnika HVO-a hrvatske narodnosti koje su tijekom rata u Bosni i Hercegovini ubili pripadnici srpskih i muslimanskih snaga, a dijelom su navedena i imena vojnika HVO-a koji su ubijeni izvan izravnih borbenih djelovanja.

Podaci o smrtno stradalima i ubijenima u spomenutim popisima prikupljeni su na lokalnoj razini, na način da su udruge i pojedinci u svakoj od navedenih općina provjerili postojeće popise smrtno stradalih Hrvata u Domovinskom ratu i iz njih izdvojili civile i zarobljene pripadnike HVO-a za koje su imali podatak ili informaciju da njihova ubojstva imaju obilježje zločina, odnosno da su ubijeni izvan izravnih borbenih djelovanja.

Uz naglasak da suosjećaju s obiteljima svih žrtava rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995., uzrokovanog velikosrpskom politikom, urednici knjige istaknuli su da je namjera objavljivanja imena civila i zarobljenih pripadnika HVO-a koje su ubili pripadnici srpskih i muslimanskih snaga u Bosni i Hercegovini, upozoriti na stradanje hrvatskog naroda u ratu u Bosni i Hercegovini 1991./1992. – 1995., o čemu se zbog medijskih blokada malo zna.

Knjiga je podijeljena u dvije cjeline (Knjiga 1. i Knjiga 2.), a sastoji se od tri dijela, odnosno poglavlja:
Knjiga 1. (I. – II. dio; 624 stranice)

I. dio: Davor Marijan, Rat za opstojnost Hrvata, 1991. – 1995. (pregled političkih i vojnih događaja u Domovinskom ratu, s posebnim osvrtom na muslimansko-hrvatski sukob u BiH)

II. dio: Ante Nazor, Neke činjenice o zločinima nad Hrvatima u BiH i izvori o muslimansko-hrvatskom sukobu u dijelu BiH
Knjiga 2. (III. dio, 288 stranica)

III. dio: Prilog istraživanju zločina nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini (popisi ubijenih), priredili Zlatan Mijo Jelić i Petar Kolakušić.

Na predstavljanju u Europskom parlamentu o knjizi će govoriti: hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu dr. sc. Tomislav Sokol, dr. sc. Marko Tokić i Petar Kolakušić te djelatnici HMDCDR-a: dr. sc Ante Nazor, dr. sc. Julija Barunčić Pletikosić, dr. sc. Ana Holjevac Tuković i dr. sc. Ivan Radoš.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Najave

Premijera predstave ‘Dide, pobiše nam fratre!’ u Zagrebu

Objavljeno

na

Objavio

Zavičajna zajednica Široki Brijeg u Zagrebu organizira izvođenje predstave “Dide, pobiše nam fratre!” Predstava će se prikazati u subotu 29. veljače 2020. u 18:00 sati u velikoj dvorani Zvonimir u sklopu Doma hrvatske vojske na adresi Marka Stančića 6, 10000 Zagreb.

Predstavom izvođači, Franjevački svjetovni red i Frama Široki Brijeg, približavaju događaje od veljače do svibnja 1945. u Širokom Brijegu, Mostaru i ostalim mjestima Hercegovine kada su počinjeni zločini nad fratrima i katoličkim pukom, a završava prikazom Križnog puta – Bleiburgom.

Dramska radnja popraćena je kratkim filmovima, a većina dijaloga je na ikavici zapadne Hercegovine. Ovo će biti premijera predstave u Zagrebu i Hrvatskoj, a o kvaliteti predstave najbolje govori činjenica da je u nepuna tri tjedna od premijere napunila nekoliko dvorana diljem Hercegovine. Predstavu je napisala Mirela Lovrić, profesorica hrvatskog jezika u Srednjoj strukovnoj školi u Širokom Brijegu.

Pisana je na temelju svjedočenja preživjelih svjedoka, te po knjizi Joze Tomaševića Koške – „Istina o ubijenoj gimnaziji“. Drama je nagrađena na prošlogodišnjem natječaju Vicepostolature postupka mučeništva „Fra Leo Petrović i 65 subraće“ u sklopu obilježavanja dana sjećanja na pobijene franjevce i puk Širokog Brijega. Trećari i framaši zajedno su pripremali izvođenje drame te sugestijama nadopunili tekst prof. Lovrić.

Duhovni asistenti fra Dane Karačić i fra Augustin Čordaš sve su pratili budnim okom, a točku na i stavio je prof. Andrija Zeljko koji se rado odazvao suradnji sa svjetovnim franjevcima.

Dijalozi i scene iz 1945. ne ostavljaju nikoga ravnodušnim jer većina Hercegovaca kroz glumce prepoznaje svoje ćaće i matere, babe i didove u ulogama. Glumci, iako amateri, predstavili su vrijeme i događaje na dostojanstven način. Spomenuto je svih 66 pobijenih franjevaca i sva mjesta stradanja. Ulaz za predstavu slobodan je za sve posjetitelje.

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari