Pratite nas

Komentar

GDJE ĆE ZAVRŠITI PAPIRI TAJNIH SLUŽBI S HAŠKOG SUDA?

Objavljeno

na

Dok Beograd i Sarajevo snažno lobiraju da arhiv završi kod njih, Zagreb djeluje nezainteresirano

Službeni Beograd je od predsjednika Haaškog suda već zatražio da mu se vrati sva dokumentacija dostavljena na traženje tužiteljstva. U studenom prošle godine Grad Sarajevo i Haaški sud potpisali su memorandum o osnivanju informacijskog centra u kojem će biti više od 400.000 dokumenata iz sudskih procesa, među kojima je gotovo 100.000 dokaznih predmeta. U Hrvatskoj se o ovoj temi malo ili nimalo govori, piše Jutarnji list.

Oko 10 milijuna stranica dokumenata, 30 tisuća sati videomaterijala i oko 13.000 raznih predmeta… sve to prikupljeno je u protekle 24 godine rad Međunarodnog kaznenog suda u Haagu i danas se nalazi u njegovu arhivu. Riječ je o iznimno važnom materijalu.

Tu su na tisuće dokumenata tajnih službi Srbije, Hrvatske i BiH, vojne zapovijedi pod oznakom tajnosti, tajne političke odluke. Osim toga, u arhivu su i odluke Haaškog suda čiji sadržaj daje vrlo jasnu sliku svih ratnih i političkih zbivanja na prostorima bivše Jugoslavije. Sada je pitanje gdje će taj materijal završiti nakon prestanka rada Haaškog suda 31. prosinca.

I Hrvatska, i Srbija, i Bosna i Hercegovina smatraju da im pripada dio tog arhiva. Službeni Beograd je od predsjednika Haaškog suda već zatražio da mu se vrati sva dokumentacija dostavljena na traženje tužiteljstva. A takvih zahtjeva bilo je 2082. Prilikom nedavnog posjeta predstavnika Suda Beogradu dogovoreno je osnivanje informacijskog centra u kojem bi se arhivirala dokumentacija koja će biti vraćena Srbiji.

Od sve tri države po ovom je pitanju najdalje otišla BiH. U studenom prošle godine Grad Sarajevo i Haaški sud potpisali su memorandum o osnivanju informacijskog centra u kojem će biti više od 400.000 dokumenata iz sudskih procesa, među kojima je gotovo 100.000 dokaznih predmeta.

U Hrvatskoj se o ovome malo ili nimalo govori. Tek se potiho najavljuje potpisivanje memoranduma između Hrvatske i Haaškog suda o osnivanju jednog takvog informacijskog centra.

Dok u Zagrebu o toj važnoj temi šute, u Sarajevu i u Beogradu žestoko lobiraju da sav arhiv bude premješten kod njih. Tako određeni krugovi u Haagu lobiraju da arhiv bude premješten u Sarajevo. U Beogradu to smatraju besmislenim i navijaju da se sav materijal arhivira u Beogradu.

Javno je tu ideju iznio srpski povjesničar Čedomir Antić koji, pod izlikom kako nije dobro da se arhivska građa dijeli, zastupa mišljenje da bi bilo “najbolje kada bi arhiv Haaškog suda ostao u Haagu ili se premjestio u Beograd kao najmnogoljudniji južnoslavenski grad s najvećim kapacitetima i kao prirodni centar regije”.

To bi praktično značilo da bi sva službena vojna i civilna dokumenatacija koja se tiče Hrvatske u 90-im godinama, a upućena je iz Zagreba u Haag, završila u Beogradu i bila podložna brojnim manipulacijama. (MM/Hrsvijet)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Nije Vrsaljko legao na voljenu zastavu s onakvim dječački snenim izrazom lica zato što je slušao jazz.

Objavljeno

na

Objavio

Dubravko Šimenc na facebooku je podijelio zanimljiv komentar Zvonimira Raspudića kojega donosimo u cijelosti:

“Pitaju se neki, inherentno moralno superiorni, otkuda toliko poštovanje Vatrenih prema Thompsonu? Zašto su baš njega poželjeli imati u autobusu i čuti ga na pozornici? Zašto su time „pokvarili“ tako veličanstven događaj?

Odgovor je vrlo jednostavan. Thompsonove pjesme, koje promoviraju ljubav a ne mržnju, velikim su dijelom zaslužne za sve ono što su u životu postigli pa tako i ovo srebro kojim su u trans odveli čitavu naciju i od Hrvatske stvorili predmet obožavanja cijelog svijeta. Nije Modrić mogao proći epski put od čuvanja koza na Velebitu, preko izbjeglištva, do najboljeg igrača svjetskog prvenstva slušajući TBF. Ali su mu zato riječi Thompsonove pjesme „Moj dida i ja“ osvjetljavale težak put kojim je stigao do zvijezda.

Nije odlučan pogled i ruka na srcu svih reprezentativaca prilikom intoniranja himne nusprodukt slušanja Massima, inače vrsnog glazbenika. Taj ponosni, neustrašivi karakter gradile su pjesme poput „Uvijek vjerni tebi“.

Nisu dečki mogli akumulirati nadljudsku snagu, koju bi izvlačili u 120. minuti produžetka, slušajući Josipovićevu „Tokatnu etudu u C-duru“ na 3. programu HR-a. Thompsonovi stihovi iz „Nema predaje“ ušpricali su im potreban doping da prevare bol i s vatrom u očima grizu do kraja.
Nije Dalićevu poniznost i posvećenost svetom cilju, koju je prenio na sve igrače, kreiralo slušanje Detoura, koji su mi inače odlični. Thompsonovi „Geni kameni“ zaslužni su za to.

Nije Vrsaljko, nakon junačke borbe protiv Engleza, legao na voljenu zastavu s onakvim dječački snenim izrazom lica zato što je slušao jazz. Thompsonova „Lijepa li si“ usadila mu je u srce vječnu, neizmjernu ljubav prema domovini koja mu daje snagu da se za nju bori do kraja.
Osobno su mi od Thompsona puno miliji “The National”, premda i on ima nekoliko odličnih pjesama. No svakome dajem za pravo da sluša ono što mu se iskreno sviđa.

Stoga bih molio sve koji s gnušanjem komentiraju glazbeni ukus naših heroja da pokažu barem trunku tolerancije koju inače nerado pokazuju prema „nižim bićima“.

Njih nitko od optuženih ne proziva za glazbeni ukus pa bi bio red da uzvrate istom mjerom i ne kvare ove veličanstvene događaje. Za kraj, pozivam ih i da poslušaju najljepšu i najslušaniju Thompsonovu pjesmu, za koju je inače napisao i tekst i glazbu, te da mu nakon toga presude i dalje šire samo ljubav.

Zvonimir Raspudić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Nacionalna strategija ‘nečega’…

Objavljeno

na

Objavio

Lijepa je naša puna budalaša!

NEMAM POJMA O NOGOMETU – Ni na kraj pameti mi nije bilo da ću ikada nešto napisati o nogometu jer se u igru ne razumijem ali znam da je prije i poslije utakmice (s i bez produžetaka) sve to jednostavno pitanje politike, ekonomije, kriminala, a što nije naš ‘specijaitet’ nego smo imali prilike vidjeti kako su se korupcijske afere odvijale oko šefa FIFA-e Seppa Blattera. O porezima, izbjegavanju poreza i sl. nekom drugom prilikom jer mi se ne uklapa u post.

MI I DRUGI – Jučer u podne smo hvalili Vatrene, malo manje spominjali da je Luka Modrić najbolji igrač na svijetu (hallo, na svijetu), a onda je krenulo: hoće li ili neće biti optužnice, zašto je s njima u busu bio MP Thompson, to im se nije smjelo dogoditi… Opet su neki baljezgali i to čine dalje, priviđaju im se fašisti, ustaše, pjulkine… S.J. Parker npr. za to ne haje. Ona kao i ljudi diljem svijeta koji znaju za Hrvatsku, čestitaju Modriću i reprezentaciji. Ovima s Tajvana ili Kine koji su došli na odmor u Hrvatsku sve je drugo nepoznato osim tog dečka, potvrđenog nogometnog virtuoza. Nema veze, imamo domaće hejtere, takorekuć brendirane.

ZABORAVLJAJU NAPISATI i drugu stranu, a sad neću nabrajati sve nego samo npr. Domagoja Vidu koji je koristio i koristi svaku priliku da pomogne svojim malim Miholjčanima, kupi dresove, lopte, mreže, svašta nešto. ne sjećaju se da je Madžo došao u Slavonski Brod za vrijeme najvećih poplava, donio humanitarnu pomoć u Brod, Gunju, Drenovce… Ima toga još.

STADION I KAMPOVI – Mislim da treba obrnuto, onako kako su planirali Dario Šimić, Stipe Pletikosa, Mario Stanić – vratiti nogomet narodu. Tj. uz pomoć novca HNS-a (mislim nogometnog), UEFA, FIFA, nogometnih klubova, lokalne zajednice izgraditi kampove za trening djece, ne naplaćivati roditeljima stotine kuna članarine, a ne da bi se igrala bolje stojeća djeca s dvije lijeve… Od npr. 20.000 djece, bit će opet neki Luka, Mario, Šime, Danijel, Zlatko… Pomagati lokalnim klubovima, a tek onda izgraditi neki normalan stadion, neki multipraktik sa sadržajem. To se inače zove nacionalna strategija ‘nečega’ koja ne postoji, a onim koji bi je napravili na zdravim osnovama pristup je sada zabranjen.

ZAŠTO – zato što će se djeca baviti sportom. Jedni će odustati, drugi će krenuti prema nekom drugom sportu, treći će se cijeli život rekreativno baviti sportom i biti uspješni mesari, trgovci, doktori, poljoprivrednici, pa i političari. Neće 18 sati buljiti u tablet i mobitel, imati kosti lomljive kao mrkva, dioptriju +7… To je ulaganje u zdravlje nacije, u budućnost.

BRENDIRANJE – ‘ajde, vrhunski znalci koje sprječava politika u svemu, uprite zajedno pa izbrendirajte ovaj uspjeh i npr. nemojte snimati spotove za promidžbu turizma kao prije 50 godina. To ne gledaju ni oni penzioneri kojima Englezi daju kao socijali vaučere da ljetuju kod nas. I za početak, većina bi trebala s jednom solidnom distancom promatrati svijet oko sebe.

Ana Diklić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori
Sponzori