Pratite nas

Komentar

GDJE ĆE ZAVRŠITI PAPIRI TAJNIH SLUŽBI S HAŠKOG SUDA?

Objavljeno

na

Dok Beograd i Sarajevo snažno lobiraju da arhiv završi kod njih, Zagreb djeluje nezainteresirano

Službeni Beograd je od predsjednika Haaškog suda već zatražio da mu se vrati sva dokumentacija dostavljena na traženje tužiteljstva. U studenom prošle godine Grad Sarajevo i Haaški sud potpisali su memorandum o osnivanju informacijskog centra u kojem će biti više od 400.000 dokumenata iz sudskih procesa, među kojima je gotovo 100.000 dokaznih predmeta. U Hrvatskoj se o ovoj temi malo ili nimalo govori, piše Jutarnji list.

Oko 10 milijuna stranica dokumenata, 30 tisuća sati videomaterijala i oko 13.000 raznih predmeta… sve to prikupljeno je u protekle 24 godine rad Međunarodnog kaznenog suda u Haagu i danas se nalazi u njegovu arhivu. Riječ je o iznimno važnom materijalu.

Tu su na tisuće dokumenata tajnih službi Srbije, Hrvatske i BiH, vojne zapovijedi pod oznakom tajnosti, tajne političke odluke. Osim toga, u arhivu su i odluke Haaškog suda čiji sadržaj daje vrlo jasnu sliku svih ratnih i političkih zbivanja na prostorima bivše Jugoslavije. Sada je pitanje gdje će taj materijal završiti nakon prestanka rada Haaškog suda 31. prosinca.

I Hrvatska, i Srbija, i Bosna i Hercegovina smatraju da im pripada dio tog arhiva. Službeni Beograd je od predsjednika Haaškog suda već zatražio da mu se vrati sva dokumentacija dostavljena na traženje tužiteljstva. A takvih zahtjeva bilo je 2082. Prilikom nedavnog posjeta predstavnika Suda Beogradu dogovoreno je osnivanje informacijskog centra u kojem bi se arhivirala dokumentacija koja će biti vraćena Srbiji.

Od sve tri države po ovom je pitanju najdalje otišla BiH. U studenom prošle godine Grad Sarajevo i Haaški sud potpisali su memorandum o osnivanju informacijskog centra u kojem će biti više od 400.000 dokumenata iz sudskih procesa, među kojima je gotovo 100.000 dokaznih predmeta.

U Hrvatskoj se o ovome malo ili nimalo govori. Tek se potiho najavljuje potpisivanje memoranduma između Hrvatske i Haaškog suda o osnivanju jednog takvog informacijskog centra.

Dok u Zagrebu o toj važnoj temi šute, u Sarajevu i u Beogradu žestoko lobiraju da sav arhiv bude premješten kod njih. Tako određeni krugovi u Haagu lobiraju da arhiv bude premješten u Sarajevo. U Beogradu to smatraju besmislenim i navijaju da se sav materijal arhivira u Beogradu.

Javno je tu ideju iznio srpski povjesničar Čedomir Antić koji, pod izlikom kako nije dobro da se arhivska građa dijeli, zastupa mišljenje da bi bilo “najbolje kada bi arhiv Haaškog suda ostao u Haagu ili se premjestio u Beograd kao najmnogoljudniji južnoslavenski grad s najvećim kapacitetima i kao prirodni centar regije”.

To bi praktično značilo da bi sva službena vojna i civilna dokumenatacija koja se tiče Hrvatske u 90-im godinama, a upućena je iz Zagreba u Haag, završila u Beogradu i bila podložna brojnim manipulacijama. (MM/Hrsvijet)

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Komentar

Glasnović: Od memoricida do civilizacijskog suicida

Objavljeno

na

Objavio

Poznavanje povijesti kao grane znanosti integralni je dio geopoliticke pismenosti. Mantra „Zaboravimo prošlost brinimo se o budućnosti“ podsjeća na Pol Potov komunistički režim koji je u Kambodži, u pokušaju da izbriše kolektivnu memoriju, izvršio ‘autogenocid’ nad vlastitim narodom Pobijena je četvrtina stanovništva.

U RH, memoricid je nastavljen na perfidniji način. Kada je drug Bernardić u Hrvatskom saboru predložio da se Hrvatskoj „mora vratiti duh kolektivizacije iz 1948.“ kratko smo se vratili u doba Staljinistčke zime kada su idiotizirane mase pjevale hvalospjeve ‘Velikome’ i ‘Malome Staljinu. „Rodila majka dva junačka sina Tita i Staljina“

Prisilna kolektivizacija, samo u Sovjetskom Savezu i Kini, uzrokavala je smrt desetke milijuna ljudskih bića. U ruralnim područjima, koje su opustošili komunistički odredi, kanibalizam je postao svakodnevna pojava. Kazahstan je, primjerice, izgubio 28 posto stanovištva.

Nitko od HSS-ovaca, koji djele isti svjetonazor kao i drugovi jugoslavenske vjeroispovijesti u SDP-u, nikada nisu dali počast milijunskim žrtvama ‘Gladomora’ koji je priznat kao genocid nad Ukrajinskim narodom.

Do dan danas sustavno se prešućuju masovna ubojstva europskih kršćana nad kojima je izvršen etnički i klasni genocid. To je razlog zašto prosječni građanin ne zna niti jedno ime između nekoliko stotina konclogora u Sovjetskom Savezu, koje je ruski pisac Alekandar Solženjicin nazavao ‘Arhipelag Gulag’. Kroz tu mrežu mučilišta prošlo je oko 20 milijuna, većinom političkih zatvorenika. Oko dva milijuna ostavilo je tamo kosti. Na zidu jedne barake u logoru Kolyma jedan zatvorenik urezao je ove riječi, „ Nemojte nas zaboraviti.“ Uzalud.

Imena sociopata i masovnih ubojica, kao npr. šefovi NKVDa, Genrikh Yagoda i Levrentij Beria, nepoznati su općoj javnosti. Oni, i slični boljševički monstrumi poubijali su više od 100,000 pripadnika klera Ruske Pravoslavne Crkve.

Porušili su 30,000 crkava i samostana i tako bespovratno izbrisali kulturno i vjersko naslijeđe Rusije. Mučili su djecu pred očima roditelja, vršili masovna silovanja i žive ljude zakopavali s leševima. Vodili su rat protiv Boga, privatnog vlasništva, vlastitoga naroda, nacije i obitelji.

Anatolij Lunačarski, prvi sovjetski narodni komesar za obrazovanje izjavio je „Ta mala institucija manira..obitelj..to cijelo prokletstvo… postati će zatvoreno poglavlje.“
Ne trebamo se zavaravati. Brisanje memorije prvi je korak do civilizacijskog suicida.

Jugoslavenski šegrti NKVDa, Jože Boljkovac i Manolić, kao i ostali OZNAŠi, amnestirani su od strane lijevog i desnog krila Partije nakon 1990.
Ti anarho-komunistički ostatci i sljedbenici Frankfurtske škole društvenog inženjeringa ostali su kao crvotočina na tavanu. Prerušili su se u liberale, demokršćane, kozmopolite i ‘ugledne’ novinare i povjesničare.

Sjede u Saboru i predstavljau nas u EU parlamentu. Svakodnevno vodovi politologa, sociologa, ekonomista i psihologa koji su spalili svoje partijske knjižice paradiraju preko naših TV ekrana. To je samo varka. Oni su samo uglađene kopije arhitekta masovnog terora i ‘schillovi’ najkrvavije i najnemoralnije doktrine u zabilježenoj ljudskoj povijesti. Njima se nikada ne može vjerovati, komentirao je Željko Glasnović

 

Željko Glasnović: Živimo u vremenima kada je istina postala hereza

 

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Komentar

Hoće li Zovko i HND u Europu poslati i prijevode bljuvotina iza kojih stoje, da svijet vidi kakvim se fekalijama nabacuju na Hrvatsku?

Objavljeno

na

Objavio

Arhiva/foto Hina

Nakon što je policija danas iz zračne luke dr. Franjo Tuđman privela novinara Indexa hr Gordana Duhačeka, očekivano, na stražnje je noge skočila lijevo-liberalna kamarila predvođena onom sramotom od novinarskog udruženja HND-om.

I Hrvoje Zovko, predsjednik te sramote od udruženja (osobno!), odmah je zaprijetio kako će u najskorije vrijeme srodne međunarodne asocijacije biti obaviještene o svemu, dok je njegova kolegica (ne sjećam se imena) vidno šokirana izjavila kako je to „nešto nečuveno“ i da „takvo što u životu nije vidjela“ – baš kao da su (ne daj Bože) naši policajci upucali nekog od njihovih nasred ulice (ili zračne luke).

No, mene zanima nešto drugo.

Hoće li Hrvoje Zovko i njegovi istomišljenici poslati prijevode na engleski, njemački, francuski (itd.) onih bljuvotina iza kojih stoje i brane ih?

Dragi čitatelji, ako tko nije imao prilike do sada pročitati ovaj debilni uradak spomenutog Duhačeka, možete to  vidjeti ovdje:

Zbog uvredljive prerade ‘Vile Velebita’ uhićen novinar Gordan Duhaček

I jedno pitanje za sve normalne ljude zdravog razuma:

Što bi se dogodilo da bilo koji „desni“ medij pravi takve „satire“ na račun primjerice Srba?

Bi li i onda HND i Zovko tako hitro skočili u zaštitu „novinarskih sloboda“ – kao u slučajevima kad se izlijevaju otrovna mržnja, bljuvotine i fekalije na našu zemlju, Hrvate i katolike ?

Zlatko Pinter

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari