Pratite nas

Pregled

Gdje i što danas radi obitelj Gojka Šuška

Objavljeno

na

Foto: Goran Stanzl / Pixsell

Franjo Tuđman i Gojko Šušak, kažu očevici, kod upoznavanja 1989. u Kanadi odmah su “kliknuli”, da bi sljedećih desetak godina bili najveći prijatelji. Njih dvojica u praksi su simbolizirala ono što im je bio glavni životni cilj – stvaranje hrvatske nacionalne države u kojoj bi živjeli međusobno izmireni sinovi ustaša i partizana. Povijesno izmirenje Hrvata, međutim, cilj je koji ni do danas nije dostignut, no pokazalo se, Hrvatska je imala veliku sreću da ju je u devedesetima vodio ovaj politički dvojac. Šušak je predstavljao onu iz Jugoslavije izbjeglu političku emigraciju, a Tuđman je bio bivši partizanski general, na kraju proganjan u Titovu režimu kao hrvatski nacionalist.

Njih su dvojica, a Šušak je nakon Tuđmana definitivno bio drugi po značaju političar zaslužan za stvaranje nove hrvatske države, pokazala da je u Hrvatskoj moguća takva politička nacionalna “legura”, no, nažalost, mnogi kasnije nisu mogli ili nisu željeli razumjeti to iskovano novo nacionalno zajedništvo Hrvata. Tuđmanu je Šušak postao važan kad je kao ugledni emigrant smirio predstavnike radikalne hrvatske emigracije izjavom o Tuđmanu: “Ovo je čovjek kojega ja mogu slijediti, on će napraviti hrvatsku državu.” Kada se stvar “lomila”, dobro se bio snašao i sam Tuđman jer je hrvatskim radikalima tada u Kanadi i SAD-u u brk kazao da ne priznaje nikome od njih da vole Hrvatsku više od njega.

Htjeli preimenovati aveniju

Sa Šuškom je Tuđman pobijedio i agresiju Srbije i JNA na Hrvatsku, no onda ga je 1998. Šušak napustio jer je kobna bolest bila jača. Nakon Šuškove smrti Tuđman više nije bio isti, a ubrzo je i sam, krajem 1999. umro. Dvadeset godina nakon smrti Šuškova pozicija u novijoj hrvatskoj povijesti još nije dobila zasluženu poziciju, no bolja je nego prije nekoliko godina kada su razne nevladine udruge poput Documente, Centra za mirovne studije i sl. tražile da se preimenuje i Avenija Gojka Šuška u zagrebačkoj Dubravi i vrati ime Avenija izviđača.

Na pogrebu 1998. bio mu je bivši ministar obrane SAD-a William Perry, koji je sa Šuškom tijekom rata bio organizirao uvježbavanje časnika Hrvatske vojske za napadne operacije (MPRI program), a na pogrebu se od njega oprostio parafrazirajući Shakespearea: “Otišao je čovjek, takva više nećemo vidjeti.” Svjedoci tog doba kažu da generali koji su u ratu preuzeli zapovijedanje gardijskim brigadama ne bi to bili u prilici učiniti da ih nije podupro Šušak jer je postojao snažan otpor krugova koji su došli iz JNA. Ivić Pašalić, bivši savjetnik Tuđmana, siguran je da se, primjerice, Ante Gotovina ne bi mogao uopće afirmirati kao vojskovođa da nije bilo Šuška.

Uz Šuška iz Kanade se 1990. bila vratila i cijela njegova obitelj, supruga Đurđa, kćeri Katarina i Jelena te sin Tomislav. Kasnije su neka od djece objašnjavala da im je taj prijelaz iz rodne Kanade u Hrvatsku teško pao. Gojko (podrijetlom iz Širokog Brijega) i Đurđa (iz Ozlja) vjenčali su se 1973. u Kanadi gdje je Đurđa radila kao socijalna radnica. Po povratku u Hrvatsku zaposlena je u tajnoj službi, u HIS-u, gdje je bila šefica kadrovske službe. Nakon što je HDZ izgubio vlast na izborima 2000., Đurđa Šušak je smijenjena i umirovljena. Stanuje još uvijek u prostranoj polovici kuće na Šalati u Zagrebu (prvi susjed bila je obitelj Milutina Baltića, visokorangiranog partijskog rukovodioca iz komunizma). Kuća je otkupljena nakon Šuškove smrti, a Đurđa živi povučeno i najviše se bavi unucima. Dvoje mlađe djece, Jelena (37 godina) te Tomislav Franjo (32), prošlo je alternativno i umjetničko razdoblje u djetinjstvu. Jelena je obožavala motore, sada je poznata grafička dizajnerica i ima jedno dijete. Tomislav se oženio 2016. dizajnericom Majom, a od mladosti je svirao bas-gitaru i pjevao u raznim bendovima poput Kinokluba. Kasnije je završio u popularnom bendu Vatra.

Politički angažirana Katarina

Najstarija kći Katarina (44) jedina je od djece naslijedila strast za politički angažman. Kao uspješna pravnica radila je u jednom osiguravajućem društvu, no kada je počela sudska haaška epopeja oko generala Ante Gotovine, 2006. godine postaje šefica zagrebačkog ureda obrane generala Gotovine. Vodila je ured s 40-ak djelatnika, pravnika, istražitelja koji su radili u dvije smjene šest godina i odigrala je vrlo važnu ulogu povezujući američke odvjetnike s hrvatskom pravnom legislaturom. Ona se 1999. udala za brigadira HV-a Antu Filipovića te, dok nije postala šefica ureda Gotovinine obrane, rodila dvoje djece. Nakon 2012. rodila je još troje djece i ima četiri djevojčice i dječaka. Katarina Šušak Filipović i suprug Ante sada vode vlastitu marketinšku tvrtku.

Davor Ivanković / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Dominik Knezović i Krešimir Miletić: Narod odlučuje, Sad ili Nikad!

Objavljeno

na

Objavio

Dominik Knezović: U Švicarskoj za referendum treba 100.000 potpisa koji se prikupljaju 18 mjeseci, a u Hrvatskoj trebamo za dva tjedna prikupiti 380.000! Krešimir Miletić: Hrvatska ima 8 zastupnika nacionalnih manjina, a sve ostale države Europske unije zajedno – isto 8!

Gosti Bujice na Z1 – mladi politolog Dominik Knezović i Krešimir Miletić iz Građanske inicijative ‘Narod odlučuje’ razotkrili su para-političko djelovanje GONG-a koji sve čini kako bi pomogao elitama iz SDP-a i HDZ-a te spriječio referendum… GONG je javno izdao upute za opstrukciju kod prikupljanja potpisa, a (ne)poznati počinitelji čak su pokušali podvaliti lažni štand!

U emisiji je objavljen proglas koji su dobili mnogi Riječani, a u kojem se ‘Savez komunista – Pokret za Jugoslaviju’ iz Rijeke protivi referendumu, isto kao i gradonačelnik Vojko Obersnel!

S prepunog štanda na zagrebačkom Jelačić placu uživo se u emisiju javila dr. Željka Markić, a iz Splita iznimno optimistična dr. Sanja Bilač; još ovaj vikend prikupljaju se potpisi za referendum o promjeni izbornog sustava, a prema informacijama s terena – inicijativa je vrlo blizu potrebnog broja potpisa i povijesnog uspjeha!

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Održano predavanje ‘Hrvatski književni kanon’

Objavljeno

na

Objavio

TRI HRVATA - Otac biskup Vlado Košić, Slobodan Novak Prosperov i Božidar Alić u Sisku
TRI HRVATA - Otac biskup Vlado Košić, Slobodan Novak Prosperov i Božidar Alić u Sisku

Predavanje ”Hrvatski književni kanon“ održao je jučer u Dvorani Sv. Ivana Pavla II. u sisačkom Velikom Kaptolu povjesničar književnosti, komparatist i teatrolog Slobodan Prosperov Novak.

Kao gost odabrana djela interpretirao je glumac Božidar Alić, a predavanju je nazočio i sisački biskup Vlado Košić kojem je predavač na početku zahvalio na pozivu.

Govoreći o naslovu svog predavanja predavač je rekao da se termin kanon ne odnosi na teologiju ili značenje te riječi u starim znanostima, već na obvezna književna djela koja bi jedna sredina trebala poznavati, upozorivši kako danas u Hrvatskoj nije kanoniziran vrijednosni sustav knjiga i ideja koje bi promijenile i zamijenile onaj zastarjeli jugoslavenski, komunistički i antihrvatski.

– Mi smo danas svjedoci jedne ofenzive ljudi koji se bore protiv hrvatskog identiteta i obitelji te hrvatskog školstva. Naša zasigurno najveća boljka su institucije koje u devedesetim godinama nismo ‘resetirali’, već smo ih naslijedili iz komunizma. To su prije svega HAZU, Matica hrvatska i Leksikografski zavod Miroslav Krleža.

Te ključne institucije u devedesetim godinama nisu se ni malo promijenile. Tadašnja Južnoslavenska akademija osnovana je u 19. stoljeću s idejom da bude način prodora njemačko-austrijske civilizacije prema istoku i rješenje slavenskog pitanja.

Ta akademija, koju je Strossmayer korigirao s katoličkim vrijednostima, preživjela je to austrijsko vrijeme i obavila je svoju funkciju. Nakon dolaska Jugoslavije akademija se ‘resetirala’ i postala je Jugoslavenska akademija, a kada je devedesetih došlo vrijeme da ona postane hrvatska ne samo imenom već i svojom strukturom i suštinom, nažalost to se nije dogodilo.

Centralistička ideja nije prodrla u Akademiju i ona nije hrvatska jer njeno središte ne misli iz svoje dubine suverenu Hrvatsku, ustvrdio je predavač te se u nastavku osvrnuo i na Maticu hrvatsku kao organizaciju koja odumire jer se nije obnovila i osmislila svoj novi prostor djelovanja te Leksikografski zavod koji se još uvijek ponaša kao da je tu zbog Tita kanonizirajući djela bez vrijednosti koja promoviraju nešto što više ne postoji.

Prosperov Novak je rekao i kako hrvatski prostor, a posebno onaj obrazovni, opterećuje i na njega se postavlja niz loših teza, izdvojivši, prema njegovom mišljenju četiri najopasnijih za razvoj našeg društva.

– Kao prvu istaknuo bih proglašavanje u Hrvatskoj opasnim svega što je je navodno nastalo na temeljima zla takozvane ustaške države. Iz tog ‘straha’ stvara se ideja koja je vidljiva u svakoj Frljićevoj predstavi ili nekoj drugoj intervenciji o kripto-ustašama. Ta ideja sve više prodire u naše kazalište, na tv programe i u domove i vrlo je razarajuća.

Druga, vrlo opasna teza, tiče se Domovinskog rata i opskuriranja svega što se dogodilo u to vrijeme u vezi s njegovim izvorima, rezultatima i ljudima koji su ga vodili. To je najvidljivije u jednoj publikaciji koja se zove Novosti Srpskog narodnog vijeća, a uređuju ga ‘janjičari’ nekadašnjeg Feral tribuna. Oni to rade na način da prikazuju našu borbu i Domovinski rat pesimistično i užasno mračno te kao nešto što se ne bi trebalo uvesti u naš obrazovni prostor.

Treća teza odnosi se na ideju da su od 1945. do 1990 godine stvorene jedna država i jedna kultura koje su dale temelj europskoj Hrvatskoj omogućivši joj razvitak i uključenje Europu. Ta ideja proizlazi iz jugoslavenskih krugova i najbolje se vidi u prosvjetnoj reformi i kurikulumu. Vidljiva je i u govorima ministrice Blaženke Divjak, Borisa Jokića, kao i u mnogim elementima koji se tiču prosvjete i odnose se na taj period.

Četvera teza povezana je s našom dijasporom. Ona pokušava nametnuti da nešto ‘smrdi’ i ne valja s hrvatskom dijasporom. Posebno se tu misli na naše iseljeništvo koje se prikazuje kao mračne sile koje štete razvitku hrvatske države. To je ono kada Puhovski kaže: ‘treća generacija ustaša’. Iseljeništvo se ponižava i radi se o cijelom kolopletu nasrtaja na hrvatski identitet, na samostalnu hrvatsku državu. Kada govorimo o obrazovanju i kurikulumu onda treba znati da su ove teme doista dio toga i da su bolno urezane u svaki govor o reformi“, rekao je Novak.

Govoreći o reformi školstva dodao je kako on ne dovodi reformu u pitanje, ali kako nisu obavljene predradnje, a one koje jesu obavljene su traljavo jer su ih odradili ljudi koji ili su nesposobni ili ne žele da se promjene dogode u pravom smjeru.

– Ministrica Divjak nije dovoljno kompetentna za to. Da bi netko proveo reformu treba imati veliku političku i društvenu moć i mora biti vizionar, a to kod nje ne vidimo. Zanimljivo da od 72 škole koje provode eksperimentalnu fazu, 15 škola je direktno povezano sa strankom koja je delegirala gospođu Divjak. To je nedopustivo.

S druge strane, kada uzmete recenzije kurikula koje su stizale onda možete vidjeti da postoje i negativne recenzije kurikula iz povijesti te kurikula iz književnosti o čemu se naravno šuti. Jednostavno nije dopustivo da stranka koja ima jedan posto glasova na izborima ima toliki utjecaj na školstvo, posebno u ovoj eksperimentalnoj fazi, zaključio je Prosperov Novak.

Na kraju, u otvorenoj raspravi dotaknuta su brojna druga pitanja posebno vezana uz odgoj i obrazovanje. Tako su između ostalog nazočni upoznali predavača s činjenicom da se u sisačkim osnovnih školama na mala vrata uvodi i nameće oblik građanskog odgoja preuzetog iz Rijeke s odabranim predavačima bliskima lijevom svjetonazoru. Profesor je ocijenio da ovaj potez sisačke gradske vlasti ima elemente za ustavnu tužbu je jer očito rezultat samovolje.

(Sisačka biskupija)

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari

No Recent Comments Found