Pratite nas

Pregled

Gdje i što danas radi obitelj Gojka Šuška

Objavljeno

na

Foto: Goran Stanzl / Pixsell

Franjo Tuđman i Gojko Šušak, kažu očevici, kod upoznavanja 1989. u Kanadi odmah su “kliknuli”, da bi sljedećih desetak godina bili najveći prijatelji. Njih dvojica u praksi su simbolizirala ono što im je bio glavni životni cilj – stvaranje hrvatske nacionalne države u kojoj bi živjeli međusobno izmireni sinovi ustaša i partizana. Povijesno izmirenje Hrvata, međutim, cilj je koji ni do danas nije dostignut, no pokazalo se, Hrvatska je imala veliku sreću da ju je u devedesetima vodio ovaj politički dvojac. Šušak je predstavljao onu iz Jugoslavije izbjeglu političku emigraciju, a Tuđman je bio bivši partizanski general, na kraju proganjan u Titovu režimu kao hrvatski nacionalist.

Njih su dvojica, a Šušak je nakon Tuđmana definitivno bio drugi po značaju političar zaslužan za stvaranje nove hrvatske države, pokazala da je u Hrvatskoj moguća takva politička nacionalna “legura”, no, nažalost, mnogi kasnije nisu mogli ili nisu željeli razumjeti to iskovano novo nacionalno zajedništvo Hrvata. Tuđmanu je Šušak postao važan kad je kao ugledni emigrant smirio predstavnike radikalne hrvatske emigracije izjavom o Tuđmanu: “Ovo je čovjek kojega ja mogu slijediti, on će napraviti hrvatsku državu.” Kada se stvar “lomila”, dobro se bio snašao i sam Tuđman jer je hrvatskim radikalima tada u Kanadi i SAD-u u brk kazao da ne priznaje nikome od njih da vole Hrvatsku više od njega.

Htjeli preimenovati aveniju

Sa Šuškom je Tuđman pobijedio i agresiju Srbije i JNA na Hrvatsku, no onda ga je 1998. Šušak napustio jer je kobna bolest bila jača. Nakon Šuškove smrti Tuđman više nije bio isti, a ubrzo je i sam, krajem 1999. umro. Dvadeset godina nakon smrti Šuškova pozicija u novijoj hrvatskoj povijesti još nije dobila zasluženu poziciju, no bolja je nego prije nekoliko godina kada su razne nevladine udruge poput Documente, Centra za mirovne studije i sl. tražile da se preimenuje i Avenija Gojka Šuška u zagrebačkoj Dubravi i vrati ime Avenija izviđača.

Na pogrebu 1998. bio mu je bivši ministar obrane SAD-a William Perry, koji je sa Šuškom tijekom rata bio organizirao uvježbavanje časnika Hrvatske vojske za napadne operacije (MPRI program), a na pogrebu se od njega oprostio parafrazirajući Shakespearea: “Otišao je čovjek, takva više nećemo vidjeti.” Svjedoci tog doba kažu da generali koji su u ratu preuzeli zapovijedanje gardijskim brigadama ne bi to bili u prilici učiniti da ih nije podupro Šušak jer je postojao snažan otpor krugova koji su došli iz JNA. Ivić Pašalić, bivši savjetnik Tuđmana, siguran je da se, primjerice, Ante Gotovina ne bi mogao uopće afirmirati kao vojskovođa da nije bilo Šuška.

Uz Šuška iz Kanade se 1990. bila vratila i cijela njegova obitelj, supruga Đurđa, kćeri Katarina i Jelena te sin Tomislav. Kasnije su neka od djece objašnjavala da im je taj prijelaz iz rodne Kanade u Hrvatsku teško pao. Gojko (podrijetlom iz Širokog Brijega) i Đurđa (iz Ozlja) vjenčali su se 1973. u Kanadi gdje je Đurđa radila kao socijalna radnica. Po povratku u Hrvatsku zaposlena je u tajnoj službi, u HIS-u, gdje je bila šefica kadrovske službe. Nakon što je HDZ izgubio vlast na izborima 2000., Đurđa Šušak je smijenjena i umirovljena. Stanuje još uvijek u prostranoj polovici kuće na Šalati u Zagrebu (prvi susjed bila je obitelj Milutina Baltića, visokorangiranog partijskog rukovodioca iz komunizma). Kuća je otkupljena nakon Šuškove smrti, a Đurđa živi povučeno i najviše se bavi unucima. Dvoje mlađe djece, Jelena (37 godina) te Tomislav Franjo (32), prošlo je alternativno i umjetničko razdoblje u djetinjstvu. Jelena je obožavala motore, sada je poznata grafička dizajnerica i ima jedno dijete. Tomislav se oženio 2016. dizajnericom Majom, a od mladosti je svirao bas-gitaru i pjevao u raznim bendovima poput Kinokluba. Kasnije je završio u popularnom bendu Vatra.

Politički angažirana Katarina

Najstarija kći Katarina (44) jedina je od djece naslijedila strast za politički angažman. Kao uspješna pravnica radila je u jednom osiguravajućem društvu, no kada je počela sudska haaška epopeja oko generala Ante Gotovine, 2006. godine postaje šefica zagrebačkog ureda obrane generala Gotovine. Vodila je ured s 40-ak djelatnika, pravnika, istražitelja koji su radili u dvije smjene šest godina i odigrala je vrlo važnu ulogu povezujući američke odvjetnike s hrvatskom pravnom legislaturom. Ona se 1999. udala za brigadira HV-a Antu Filipovića te, dok nije postala šefica ureda Gotovinine obrane, rodila dvoje djece. Nakon 2012. rodila je još troje djece i ima četiri djevojčice i dječaka. Katarina Šušak Filipović i suprug Ante sada vode vlastitu marketinšku tvrtku.

Davor Ivanković / Večernji list

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Pregled

Roko Antić pisao Predsjednici – Ukazao na težak položaj i životne probleme u Općini Kistanje

Objavljeno

na

Objavio

Poštovani,

kao nositelji najviših državnih vlasti u proteklih godinu i pol dana imali ste prigode službeno nas posjetiti ovdje u Kistanjama. Takve su prigode u prošlosti bile iznimno rijetke. Cijenili smo da Vaši posjeti imaju za cilj konkretniju spoznaju o problemima koji općenito tište ljude na našem području i da ćete u svome djelovanju doprinijeti njihovu rješavanju.

Kao izabrani predstavnik hrvatskog naroda u Općini Kistanje, u tim prigodama nastojao sam Vam ukazati na težak položaj i neke životne probleme koji doslovno onemogućavaju opstanak naše zajednice na ovim prostorima. Osim sporosti u rješavanju pitanja stambenog zbrinjavanja, što je bio i razlog iseljavanja mnogih naših mladih obitelji, a koji u novije vrijeme dostiže dramatične razmjere, govorio sam Vam i o nemogućnosti zapošljavanja naših ljudi u javnim poduzećima i ustanovama u našoj Šibensko-kninskoj županiji. To se ne događa samo unatrag nekoliko godina, već u kontinuitetu, od našeg doseljenja, 1997. godine, do danas. Potaknut najnovijim slučajem, smatram svojom dužnošću, ponovno upozoriti na to.

Radi se o slučaju koji u sebi sadrži sve elemente nepotizma i političkog klijentelizma, i to, usudim se reći,  najgore vrste. Gospodin Nediljko Dujić, aktualni predsjednik Županijskog odbora HDZ-a, predsjednik skupštine Šibensko-kninske županije i još k tome član skupštine Trgovačkog društva Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik, koristeći svoju političku moć i utjecaj, u spomenutom je poduzeću, u kojemu je ponavljam član skupštine, u posljednjih 18 mjeseci zaposlio svoja dva nećaka. Ti su mladići zaposleni na vodovodnom području naše Općine Kistanje, čiji bi stanovnici po svemu trebali imati prednost pri zapošljavanju. Smatram svojom moralnom dužnošću i obavezom, savjest mi to nalaže, upozoriti na tu nepravdu koja ima iznimno jak negativan odjek u našoj sredini. Među našim ljudima zavladala je potpuna konsternacija nakon što se saznalo da je na mjesto člana naše zajednice koji je kao djelatnik Vodovoda i odvodnje d.o.o. Šibenik otišao u mirovinu, zaposlena osoba s područja Grada Skradina.

Ljudi su jednostavno zgroženi takvim nepravednim, nekorektnim i krajnje nepoštenim i za cijelu zajednicu iznimno štetnim ponašanjem najodgovornijeg čovjeka naše Županije gospodina Dujića! Zapošljavanjem svojih nećaka na našem području dodatno je srozao povjerenje naših ljudi u sustav što će imati daljnje teške posljedice za naš kraj. Umjesto da se osnaži naša zajednica na ovome području na ovaj se način rastače i sebičnim postupcima nositelja vlasti koji bi trebali biti predvodnici u osnaživanju ostanka ljudi, dovodi u pitanje njezina budućnost.

Sam je gospodin Dujić uoči prošlih parlamentarnih izbora pred mnoštvom ljudi u našem općinskom središtu Kistanju posvjedočio da je svjestan koliko su nam u prošlosti političke strukture, pa i one koje smo podržali svojim glasovima, znale nanositi nepravdu i da će on to svojim djelovanjem promijeniti i ispraviti. Mi nikad nismo tražili nikakve privilegije nego samo ono što nam po pravu pripada. On nam je to jamčio i mogu sada potpuno otvoreno reći, prevario nas je.

Stoga Vam, kao najodgovornijim nositeljima državnih vlasti, upućujem ovaj apel da svojim autoritetima zaustavite ovu nepravdu i političko nasilje kojemu smo izvrgnuti i koje ugrožava egzistenciju naših ljudi na ovome području. Vi to možete! Ne dopustite da se nepravda čini bez ikakvih posljedica i da naš ispaćeni narod izgubi povjerenje u vlast, a onda i želju da svoju budućnost gradi u ovom divnom kutku naše lijepe Hrvatske.

Očekujući Vaš odgovor, srdačno Vas pozdravljam.

zamjenik načelnika iz reda pripadnika hrvatskog naroda u Općini Kistanje

Roko Antić

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Pregled

Budimir Lončar ne želi primiti priznanje Grada Zagreba: Ovo je žalosni igrokaz koji sramoti moju domovinu

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što se HDZ ogradio od odluke zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića da Budimir Lončar dobije medalju Grada Zagreba za doprinos suradnji Hrvatske i EU, oglasio se posljednji ministar vanjskih poslova Jugoslavije.

Budimir Lončar (94), prema odluci Bandića, dobit će Medalju Grada Zagreba za “izuzetna postignuća i značajan doprinos međunarodnoj suradnji Republike Hrvatske i ostalih zemalja članica EU”.

Priopćenjem se oglasio Budimir Lončar i najavio da nikakvih drugih reakcija neće biti.

“Nakon što sam postao objektom javnog, odnosno medijskog iživljavanja pojedinaca i skupina koji žele preko mene obračunati s prošlošću, prisiljen sam obratiti se na ovaj način hrvatskoj javnosti, građankama i građanima Republike Hrvatske”, napisao je Lončar.

Ocijenio je da je postao predmetom kampanje ”što poprima sve odlike javnog linča”.

”Nemam se namjere braniti od recikliranih optužbi, jer o svemu sam tome već govorio i ono što sam rekao može se provjeriti uvidom u relevantne dokumente. Postoje, uostalom, i živi svjedoci. Dakle, niti se branim, niti ću se braniti. Optužbe su neutemeljene i bespredmetne, a one koji ih iznose ne zanimaju ni dokumenti, ni sjećanja sudionika zbivanja o kojima bestidno lažno govore”, naveo je u priopćenju.

Kaže da mu je Ispod časti ulaziti u polemiku s onima koji ga optužuju jer, dodaje, nisu zavrijedili da im se poklanja pozornost.

Prof. Ante Nazor o ulozi Budimira Lončara u procesu osamostaljenja RH

”Šutnja institucija zabrinjava više od hajke”

”Ne mogu, međutim, a da ne konstatiram kako znakovito šute oni organi i institucije države koji bi im po službenoj dužnosti morali pokloniti ne samo pozornost, nego i reagirati na njihovo nedopustivo i anticivilizacijsko ponašanje. Ta me šutnja zabrinjava čak i više od hajke što se protiv mene vodi, jer ona govori o atmosferi u našemu društvu, atmosferi u kojoj je moguće nekoga nekažnjeno pribijati na stup srama. Danas mene, a sutra – tko zna koga. Siguran više nije nitko”, poručio je nekadašnji jugoslavenski inoministar.

“Neću nikome dopustiti da mi otme moj mir i dostojanstvo”, kaže.

“Jednako tako ispod časti mi je licitirati s onime što sam učinio za Republiku Hrvatsku i njezin položaj u svijetu nakon raspada Jugoslavije. I o tome postoje dokumenti, zapisnici i živi svjedoci koji znaju što je i kako je bilo.

U nastalim okolnostima niti mogu, niti želim primiti priznanje koje mi je htio uručiti zagrebački gradonačelnik. Neki će se takvoj mojoj odluci zlurado veseliti, videći u tome svoju pobjedu, neki će biti razočarani, ocjenjujući da sam ustuknuo. Niti su oni koji me bjesomučno napadaju pobijedili, niti sam se ja povukao. Naprosto ne želim ni na koji način sudjelovati u tome žalosnom igrokazu koji sramoti moju domovinu, Republiku Hrvatsku. Ovo je moja konačna odluka i posljednja riječ u toj stvari.

Činjenice se mogu krivotvoriti, prešućivati i zlonamjerno interpretirati, može se bezočno lagati, ali na kraju će činjenice ostati ono što jesu: činjenice. Naša prošlost uključuje i strahote ustaške NDH i pobjedonosnu Narodno-oslobodilačku borbu, u kojoj sam s ponosom sudjelovao dajući svoj skromni doprinos tome da su u Hrvatskoj danas i moj Zadar, i Rijeka, Istra i otoci, te da je Hrvatska na kraju Drugog svjetskog rata bila na pobjedničkoj strani.

Prošlost o kojoj govorim uključuje i poslijeratni razvoj i međunarodnu afirmaciju Jugoslavije, a time i Hrvatske, u čemu sam imao ne malog udjela. I, napokon, ta prošlost uključuje već gotovo tri desetljeća postojanja samostalne Republike Hrvatske u čemu sam također ostavio trag. Objektivni povjesničari procijenit će moju ulogu u svemu tome. Zapjenjeni hajkači – ne!

A ja neću nikome dopustiti da mi otme moj mir i dostojanstvo”, zaključuje Lončar u priopćenju.

Višnja Starešina: Hroslavijske zlatne kočije za Budimira Lončara

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari