Pratite nas

Kolumne

Gdje je milicija? Križari u invalidskim kolicima zastrašuju antifašiste i naprednu omladinu

Objavljeno

na

Tomislav Klauški, vidoviti kolumnist Indexa, 24sata i sličnih portala, uvijek me iznova podsjeti na Trockog i njegove legendarne “intelektualne proletere”. Kao što sam već rekao, Tomislav je prije svega vidovit. On je onako liberalan, napredan i progresivan vidio jeziv prizor. Ne jedan nego dva najjezivija prizora u “postratnoj Hrvatskoj”. Kao da smo u Alabami.

tklauskiNa ulicama našeg liberalnog, pastoralnog, srednjoeuropskog Zagreba pojavio se KKK-an. Bilo ih je i na Trgu Maršala Tita. E, da je Maršal živ… mašta naš Tomica. I k’o kroz Božje trube, dramatično i zlokobno odašilje poruku hrvatskoj progresivnoj lijevoj javnosti: “Tisuće prosvjednika s crnim kukuljicama i bijelim križevima prodefiliralo je jučer od šatora u Savskoj do Trga bana Jelačića i zaprjetilo odlaskom na Markov trg. Onda jezovita poruka: “Kad budemo išli, netko će morati otići!” poručile su vođe povorke. Starom željeznom demokrati Klauškom zaiskri u očima. U stara dobra vremena te KKK-anovce bi narodna milicija najprije dobro ispendrečila, pa nakon toga u apsanu. Tko je vidio tako plašiti zadovoljni narod.

Tomica je očito upregnuo sav svoj raskošni novinarski antitalenat da nam opiše “stravu u ulici Brijestova” pa kaže: “Crne kukuljice s bijelim križevima, blokiran promet, šokirani prolaznici, uplašena vlast koja se pravi da se ništa ne događa, prijetnje odlaskom na Markov trg i rušenje vlasti, sve je to dio podizanja atmosfere.” Na kraju nešto što podsjeća na mudre izreke: “A što je u ovoj zemlji moćnije od bijelih križeva na crnim kukuljicama?” Tomica, kao i nekad njegov voljeni Maršal, vidi unaprijed. U daljinu. Tako je sad vidio bijele križeve i crne kukuljice. Izrezao sam i neke sličice, ali ni jedne jedine kukuljice. Ako znamo da je pojam kukuljice dio plašta spojen s pokrivalom za glavu, a sve zajedno služilo je da se ne otkrije lice i identitet osobe. Međutim, Tomica, iako nije vidio kukuljice niti je itko od opasnih tipova bio zakukuljičen, zna da će uskoro doći i kukuljice i maske. Ali maske će pasti! K’o što je sad skliznula niz liberalno i progresivno lice našeg Klauškog. Sav se tresući od opravdanog jezivog straha koji je doživio, naš Tomica nadnaravnom snagom liberalne volje nastavlja: “Ništa manje jezovito nije bilo ni iste večeri na HDZ-ovu skupu povodom godišnjice smrti Franje Tuđmana.” Ono što je govorio Tomislav Karamarko Klauškom je: “zvučalo kao sikronizacija križarskog pohoda kroz centar Zagreba.” Evo vidoviti i progresivni novinar nanjušio je križare na Trgu maršala Tita. Tomica je u pravu! Zar smo na demokratskim izborima birali sposobnu i nekorumpiranu vlast da nam se sad vraćaju križari i KKK-lanovci? Tomica se i danas još trese”! Tresem se i ja, ali od smijeha! Zamislite u 21. stoljeću slušati ovako zastrašujuće poruke: “Idemo na Markov trg…” Pa gdje je milicija, pardon, kako se to sad kaže policija, gdje su specijalci?! Križari u invalidskim kolicima zastrašuju antifašiste i naprednu omladinu. Ali kod pravih, istinskih demokrata nikad ne nedostaje dobrih ideja.

Alter ego našeg Tomice je gradski vijećnik Ploča i dopredsjednik SDP-a Toni Zmijarević. On je na svom Facebook profilu dao zlata vrijednu ideju. Kaže boljševička zmija koja gmiže Lijepom našom: “Nadam se da sutra u Vukovaru neće trebati opet braniti Hrvatsku od nekih koji stavljaju prepreke i balvane (Bože, zar opet…) te licitiraju domoljubljem i žrtvama na vlastitu, naravno materijalnu korist pod krinkom hrvatstva. Da vlast ima muda lani ih je trebalo ispendrečiti bez pardona.” E, moj Toni! Ti si turom u Pločama, a glavom u demokratskom socijalizmu kad je batina imala samo jedan kraj. Što nisi došao u Vukovar s pendrekom u jednoj ruci, a s bejzbol palicom u drugoj pa pokazao vlasti k’o ima muda! To bi bio zaista mudar potez. Iako nekako mislim da bi ti bio mudar jedino da si na muda flomasterom na kraju dopišeš slovo “R”.

3000Klauški indirektno, a Zmijarević direktno, sanjaju pendrek koji je izašao iz raja. Međutim, dr. Mirjana Kasapović ima nešto rafiniranije zamisli, a što priliči kumi našeg Predsjednika i sveučilišnoj profesorici. Kaže gospođa profesorica: “Referendumi često stvaraju “tiranske ishode” većine nad manjinom.” Naravno, nije mi ni na kraj pameti pametovati nad mislima jedne profesorice elitnog Fakulteta političkih znanosti. Ne želim profesoricu ni zamarati bezličnim čl.3 Ustava RH o tome da vlast izvire iz naroda kao i slične gluposti koje su za prof.dr. Mirjanu samo obična crna slova na bijelom papiru. Nešto k’o i bijeli križevi na kukuljicama pripadnika većine koji priželjkuju “tiranske ishode.” Profesoricu lagano živcira što kod nas referendumi navodno niču ko gljive nakon kiše. A gljive, zna profa, često mogu biti otrovne. Naročito za manjine i ljudska prava. U programskoj političkoj analizi profesorica Kasapović nas upoznaje s praksom u Kaliforniji i Švicarskoj. Tako doznajemo da je u Kaliforniji od 1990. do 2000. g. održano 137 referenduma, a u Švicarskoj u istom razdoblju 76 referenduma. Usporedite to sa brojem referenduma u RH koji niču k’o gljive nakon kiše. Ako je to točno, onda u Kaliforniji i Švicarskoj neprekidno i bez prestanka pada kiša. Profesorica naravno odmah nudi praktično i demokratsko riješenje iz Kalifornije. Naime, u sunčanoj Kaliforniji kišu referenduma može u red dovesti sud. On može jednostavno referendum poništiti. Živio sam u San Franciscu skoro 6 godina. Ne sjećam se ni jednog slučaja da je sud poništio ijedan referendum. Ali našoj se naprednoj, liberalnoj i demokratičnoj profesorici to sviđa! Građani imaju ustavno pravo na neposrednu demokraciju. Referendum uspije. Većina trlja žuljevite ruke zbog tiranskog ishoda, a Općinski sud, recimo u Zlatar Bistrici, odmah poništi takav referendum. Poništi, a da suci nisu ni pipnuli pendrek i bejzbol palicu. Profesorici je golub listonoša donio pismo iz Švicarske iz kojeg proizlazi da se tamo otvara stručna i politička rasprava trebali uvesti sudsku zabranu referendumskih odluka.

Čitam kako naš mladi i simpatični predsjednčki kandidat Ivan Vilibor Sinčić poručuje: “Bude li potrebno, spreman sam na referendum kojim bismo se vratili na polupredsjednički sustav”. Kasno, Vili, sine! Ako se prihvate prijedlozi dr. prof. Mirjane Kasapović onda će ubuduće svaki referendum već unaprijed imati svog suca. Onda nek’ se raspisuju referndumi do mile volje jer mi smo barem po nečem dostigli Kaliforniju!
Sinopsis za nastavak filma “Dogodilo se u Hrvatskoj” se piše. Scenarist Klauški obrađuje dio u kojem narodna vlast rastjeruje opasne invalide koji šire jezu među građanima. Toni, zvani Zmija, brine o vrsti i težini pendreka koji će dići dramaturgiju u završnim scenama. Profesorica sa FPZ-a piše o scenama u kojima vidimo većinu koja nakon “tiranskih ishoda” otvara plavu sudsku kovertu u kojoj piše: zaboravite na referendum više…

Monitoring nad Hrvatskom je ukinut jer su svi važniji hrvatski branitelji, zbog kojih je monitoring i bio uveden, sad pod državnim monitoringom – onim kroz rešetkasti prozorčić na masivnim vratima.

U predizbornoj kampanji ništa se ne može sakriti. Prof. Kujundžića seciraju k’o da je u dvorani za operacije. Svima smeta njegovo ogromno bogatstvo. Jutarnji 11. prosinca o. g., objavljuje na dvije strane imovinske kartice predsjedničkih kandidata. Navodno samo onih ozbiljnih. Najbogatiji je Josipović. Slijedi ga Kolinda, a brončana medalja pripala je Kujundžiću. Očekuju se nove emisije na “Bujici”, nova otkrića u Večernjaku o basnoslovnom bogatstvu autsajdera Kujundžića.

brammertzGlavni Tužilac Haaškog suda Brammertez u Vijeću Sigurnosti UN, tronut i na rubu suza, kaže: “Šešelj nas je razočarao.” Bogme, razočarao je i naše političare. Tko bi to rekao! Fini gospodin, doktor filozofije, član Hrvatskog filozofskog društva i to godinama. Kako se je samo fino, pun respekta, ponašao pred sudskim vijećem. Ponizno, s mjerom nabijao je “časni sud” na onu stvar. Svi su ga voljeli zbog neposrednosti i srdačnosti. Znao bi on i zaurlati na časne suce, ali samo kad su svojim ponašanjem to zaslužili. Zahvaljujući čitavom nizu gore spomenutih olakšavajućih okolnosti ,”časni sud” ga pusti na slobodu, a on odjednom podivlja i razočara tužitelja. Ako u međuvremenu počne ubijati po Srbiji i krene na realizaciju pravedne granice Virovitica-Karlobag-Karlovac mogao bi razočarati i “časnog suca” Alphonsa Oria, kojeg su već razočarali Gotovina i Markač kad su slobodni napustili Hag. Ma neće valjda. Ipak je on nadvojvoda!

Frizerka nagovorila ljubavnika da baci bombu na njenog supruga. Dogovoreno, učinjeno. Navodno iz Hollywooda dolazi ekipa producenata da otkupi genijalnu ideju za novi film. Možda nam ne ide u gospodarstvu, investicijama i dobrom životu. Već smo 12 kvartala u minusu, ali što se ideja tiče, tu smo prvaci svijeta. Koja fantastična i rafinirana ideja. Skoro znanstvena.

Dražen Krušelj i dalje briljira. Nakon genijalne ideje o antifašističkom i antirasističkom nogometnom klubu Zagreb 041, sad je odlučio demaskirati i Davora Šukera. Naravno, kao nogometaša. Dražen možda ima dvije lijeve noge, ali za razliku od Šukera ima glavu. Kaže Dražen: “Šukeru igra glavom nikada nije bila forte.” Da se razumijemo. Radi se o nogometu. Tu je Dražen doma. Igra samo lijevom nogom. Navodno je pucao slobodne udarce s 20 metara – glavom. Šuker sa svojom biografijicom (Sevilla, Real, Arsenal) ipak je bio samo najbolji strijelac hrvatske reprezentacije svih vremena, najbolji strijelac Svjetskog prvenstva 1998. g., kad je Hrvatska osvojila brončanu medalju. Uz Bobana i Prosinečkog Šuker je najbolji hrvatski igrač svih vremena. Ali nije znao pucat slobodnjake sa 20 metara glavom! Glava mu nije bila forte! Zato je Dražen glava! Sami odredite koja!

Kad smo već kod nogometa, stigla je kazna UEFE. Heroji Aleksandra Holige i Dražena Krušelja iz Milana svojim spektakularnim nastupom priskrbili su NSH 80.000 eura kazne i zatvaranje sektora za 8.000 navijača. Ma dokle ćemo mi trpjeti Šukera? Zar ne vidite što nam taj radi? Još će nam zavaditi Zagreb i Beograd! Ali čeka njega naš Dražen, nogometni i športski autodidakt.

Na vijest da će Josipović osvojiti 49% glasova, Kolinda je navodno izjavila: ovo je podvala! Ne čujem nikakve glasove!

Zvonimir Hodak/Dnevno.hr

Što vi mislite o ovoj temi?

Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Imamo ‘pakao’ koji su nam obećali

Objavljeno

na

Objavio

Maras, Grmoja, Pernar i društvo došli su na svoje. I mediji koji mjesecima organizirano stvaraju atmosferu histerije i kaosa, također. Nije isključeno da ćemo uskoro svjedočiti i fizičkim obračunima u Saboru, kako smo to imali prilike već toliko puta gledati u reportažama iz nekih drugih parlamenata (Gruzije, Turske, Ukrajine, Albanije…).

Oni koji godinama ne rade ništa drugo osim što stvaraju ozračje anarhije i urušavaju institucije države, žanju rezultate svoje destrukcije i zadovoljno trljaju ruke. Moglo bi se reći da stupanj histerije raste progresivno s urušavanjem vodećih oporbenih stranaka čiji čelnici opravdano nezadovoljstvo svoga članstva beskrvnom i jalovom politikom što ju vode, ciljano usmjeravaju kroz Sabor i guraju na ulicu. Uz svesrdnu pomoć medija koji su im udarna snaga.

Dakako, tu dobar dio krivnje snosi i vladajuća stranka koja nije ni sjena nekadašnjeg HDZ-a (iz vremena dr. Franje Tuđmana) i to što oni čine i kako se ponašaju nema nikakve veze sa zaštitom temeljnih nacionalnih interesa, s demokršćanstvom i istinskom demokracijom još manje.

Mogli bismo komotno reći kako naša Hrvatska, nažalost, ima lošu vlast, ali još goru oporbu, a nepostojanje alternative nešto je najpogubnije što može snaći jednu zemlju. U takvoj situaciji otvara se prostor raznim čudacima, marginalcima i redikulima i oni ni krivi ni dužni postaju “čimbenici” na političkoj sceni. Još kad ih se dohvate mediji i njihove performanse i ekscese podignu na razinu “događaja dana”, ludilu kraja nema. I sve loše što se dogodi u ovoj zemlji (uključujući incidente u Saboru, pa i najnovije), ide izravno na njihov mlin.

Teško je ostati suzdržan kad si izložen primitivnim napadima i provokacijama i to od onih koji ti nisu ni za mali prst – kao što je to bilo jučer (16. siječnja 2019.) na saborskoj sjednici vezano za provokaciju ministra Damira Krstičevića. S ljudske strane razumijem ministra Krstičevića i za razliku od mnogih drugih mislim da ta hajka koja po svemu sliči na atmosferu linča nije ozračje u kojemu se može normalno raditi. Ali, i on bi se morao lišiti iluzija da će bilo tko od političkih oponenata ikad uvažiti napore onih na vlasti i poštivati rad, koliko god on koristan za državu bio. Ne treba osuđivati Franka Vidovića, jer taj je nesretnik samo izvršitelj radova koje planira i osmišljava opskurni harlekin, klaun, Gordan Maras. Dovoljna je kazna za svakog čovjeka koji ima zrno zdravog razuma kad sebe svede na potrča takvog lika kao što je Maras. Niže se pasti ne može.

Balkan je ovo, draga moja gospodo, Balkan, mentalni Balkan, baruština u kojoj djeca komunizma i talog društva sustavno i smišljeno urušavaju sve što je stvoreno od 1990. godine do danas. Kad već nisu pobijedili u ratu sa svojim komunistima i četnicima, sad treba udariti “kontru” i poništiti Hrvatsku, urušiti je, osramotiti i poniziti. Od 2000. godine do danas rade to.

Oni koji već mjesecima idu “đonom” na ministra obrane, jako dobro znaju njegove slabe točke. Riječ je o čovjeku koji u rad na jačanju vojske ulaže cijeloga sebe – i to ne čini bez emocija, koje, ponekad, nažalost, nije u stanju do kraja kontrolirati.

I to se onda obilato koristi, pa se “emotivca” tuče još jače, iz svih raspoloživih oruđa, sve dok ne padne pod salvama propagande i odustane od daljnje borbe. Atmosfera hajke u kojoj je dovoljno stvoriti potrebni i poželjni stupanj halabuke kako bi se nekoga natjeralo na odstupanje s dužnosti, metoda je koja je jasno prepoznatljiva još od vlade Tihomira Oreškovića (i slučaja Mije Crnoje), da ne idemo dalje u prošlost.

Nije li ovo što se događa samo ispunjenje one poruke Zorana Milanovića: We’ll give them hell! (Stvorit ćemo im pakao!) što ju je izrekao u razgovoru za RTL na samome kraju 2015. godine, zaprijetivši tako i najavljujući bespoštednu bitku svim sredstvima nakon što su on i SDP izgubili izbore. Tako je dodatno radikalizirao svoj prethodni stav (s početka iste godine) sadržan u prijetećoj sintagmi: “ili mi ili oni“.

Taj boljševički “zloduh” Zokija Milanovića lebdi i danas nad Hrvatskom.

Svjedočili smo i prije i nakon toga raznim pozivima na “uličnu demokraciju”, slušali prijetnje kako će “SDP braniti svoje birače” (Davorko Vidović), gledali paljenja zastava pred središtima stranaka i okupljanja “facebook-revolucionara”, sve do poziva na ulice i borbu izvan institucija sustava – odnosno, na revoluciju (Vlaho Orepić, Krešo Beljak, Radnička fronta itd.), da ne spominjemo eskapade i anarhističke ispade “živozidaša” i njihovog Ivana Pernara u Saboru i izvan njega.

I sve je to, dakako, “legitimno” i “normalno”, čak štoviše, jako “simpatično” i “demokratično”, samo zato što izlazi iz neokomunističko-anarho-liberalnog miljea. Što li bi tek bilo da nasuprot svojim rušilačkim konceptima imaju stvarnu konzervativnu opciju, a ne ovaj bezlični, mlaki i uškopljeni HDZ?

Mediji su napumpali dobar dio javnosti i stvorili dojam kako je nabava borbenih zrakoplova, odnosno, pokušaj realizacije te nabave preko Izraela biti ili ne biti za Hrvatsku!? Naravno da nije tako, a uzme li se u obzir tko je to toliko “zabrinut” za našu obranu i tko najviše laje, stvari su potpuno jasne. Ne daj Bože da od njih ovisi naša obrambena sposobnost. Odavno nas ne bi bilo.

U normalnim zemljama poslovi vojne nabave nisu cirkuske parade, niti se oko toga diže graja, nego se sve odvija po zakonskoj proceduri, unutar Ministarstva obrane i u koordinaciji s državnim vrhom. Kod nas svaka protuha i šarlatan ima “meritorno” mišljenje i uzima sebi za pravo nabacivati se blatom na najviše dužnosnike, javno ih klevetati i prozivati za “kriminal” i “korupciju”. Bez ikakve odgovornosti i potrebe podastiranja bilo kakvih argumenata. Zar Hrvatska vojska tijekom bilo kojeg posla (pa tako i nabave zrakoplovne eskadrile), u svakom trenutku mora udovoljavati medijima i odgovarati na sve njihove insinuacije i izmišljotine? I kako u toj atmosferi uopće normalno funkcionirati i obavljati redovite dužnosti i zadaće?

Tko stvara tu atmosferu histerije i kaosa!?

Politički i medijski šljam koji se poput taloga iz septičke jame podigao i vodi ovu hajku, prljavu harangu, cirkus i sprdačinu! Oni stvaraju atmosferu linča i traže “glavu” ministra obrane!? Jako dobro znamo da ovu našu Hrvatsku ne mogu vidjeti ni na zemljovidu! Pa kako bi onda mogli podnijeti čovjeka koji jača njezinu obranu!? I tu je srž svih nesporazuma i odgovor na pitanje zašto se sve ovo događa!

Njihov je koncept urušavanje Hrvatske, a ne prosperitet i napredak. Njihov su odabir kaos, anarhija i nered – politika “mi ili oni” i stvaranje ozračja “pakla”.

Sasvim logičan, liberalno-komunističko-anarhistički revolucionarni koncept kojemu se Hrvati mogu oduprijeti samo razumnim pristupom stvarnosti i politici…ako su nakon svega što im se događa to uopće u stanju.

Pametnih, razumnih i kompetentnih u našoj politici bit će sve manje, što više prostor budu zauzimali budale, klaunovi i redikuli.

Mi na pomolu neke zdrave konzervativne opcije demokršćanskog profila nemamo, nažalost. I to je jedan od temeljnih uzročnika ovog poražavajućeg položaja u kojemu se nalazimo.

Kad javnom i političkom scenom uz asistenciju medija ovladaju “ljevičari”, “liberali” i anarhisti kakve danas imamo u Saboru i vodećim strankama ovog spektra, to nije samo sumrak demokracije, nego i zdravog razuma.

Zlatko Pinter/Kamenjar.com

 

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati

Kolumne

Ivan Hrstić: Što nakon Baraka? Poruka Hrvatskoj je: America first!

Objavljeno

na

Objavio

Kome još nije jasno: Posao s Baracima nije propao zato što bi se stvarno radilo o starim kantama već zato što je ponuda očito bila predobra da bi bila istinita.

Amerikanci jednostavno nisu htjeli riskirati da tržište koje smatraju svojim bude preplavljeno s nekoliko desetaka, možda i stotinjak rabljenih, ali obilato moderniziranih izraelskih F-16, kakvi su idealna ponuda za ratna zrakoplovstva u tranziciji, onima koji bi htjeli F-35, a jedva imaju za najnoviji F-16V.

Naime, takvim zrakoplovstvima F-16 Barak donosi gotovo sve što i F-16V, a jedini minus jest u nešto povećanim troškovima korištenja te manjem broju preostalih sati leta.

No, to uopće nije suštinski nedostatak, jer njihova namjena ionako bi bila tranzicijska – kvantni skok sa zastarjele ruske tehnologije na posve novi sustav kompatibilan svemu najmodernijem u zapadnom obrambenom savezu.

Kao što sam otpočetka govorio, malo tko je u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu ozbiljno vjerovao da će Baraci biti korišteni sljedećih 40 godina, prije su računali s tim da će nakon stjecanja novih kompetencija već nakon 10-15 godina ići u nabavku većeg broja zrakoplova i pomlađivanje flote.

Hrvatska ovim natječajem nije kupovala gole avione, već kompletan sustav, pa su tako krajnje smiješni oni koji su se uhvatili za knjigovodstvenu cijenu tih aviona od 135 milijuna dolara, tvrdeći da je to dokaz da se radi o korupciji.

Nije neobično da natječaji obično propadaju, no obično se to događa kad se naručitelj predomisli, dok je mnogo rjeđe da transfer između savezničkih zemalja na ovakav način dobije crveno svjetlo koje, eto, sada baca novi nezdravi odsjaj na s naše strane zamišljano strateško partnerstvo sa SAD-om i Izraelom.

Podsjetnik je to na činjenicu koje uvijek valja biti svjestan – da i saveznici uvijek u prvom redu gledaju vlastite interese.

A Trump je bio jasan. Kad je podsjetio Europljane da bi trebali trošiti obećanih 2 posto BDP-a na obranu, za njega je to imalo samo jedno značenje: morate platiti punu cijenu NATO saveza – tako što ćete kupovati američko, uključujući avione!

Velika Britanija, Italija, Nizozemska, Turska, Danska, Norveška od početka su u projektu F-35, zbog čega je odavna jasno da je razvoj usporedivog europskog aviona puka iluzija. Macronove žalopojke kako je nedavna belgijska odluka da umjesto Eurofightera ili Dassaultova Rafalea izaberu F-35 “strateški protiv europskih interesa” zapravo su suze nad odavna prolivenim mlijekom.

Francuska i Njemačka teško da imaju snage razviti vlastitu europsku alternativu tako da je vrlo izgledno da će i Luftwaffe uskoro ponovno letjeti na američkim lovcima. Slično je i s novim istočnoeuropskim članicama NATO-a.

Iako su Česi i Mađari u jednom razdoblju pribjegli švedskoj alternativi, gotovo je nemoguće zamisliti da bi na nekom natječaju danas pobijedio SAAB-ov Gripen. Performanse tu nisu bitne već isključivo politička pozadina! U Bugarskoj je Gripen čak osvojio najveći broj bodova, da bi na kraju prije nekoliko dana svejedno bila donesena politička odluka da se ide u nabavku novih F-16V.

I Slovačka je baš nekoliko dana prije toga odlučila kupiti F-16 Block 70. Tko čita znakove vremena, jasno mu je da je to poruka i za Hrvatsku: America first! Pogotovu kad si prije toga primio toliko mnogo američkih donacija.

Dakle, Amerikanci su nas pustili da izgubimo godinu dana na pripremu potpisa ugovora, šaljući nam poruke koje su bile kontradiktorne iz temelja: “snažno su se zalagali” da RH nabavi izraelske F-16, postavljajući istodobno uvjete koji su to u potpunosti onemogućivali. No, jasno je. S natječajem ili bez njega, koji god avion skupio najviše bodova, i za Hrvatsku vrijede ista pravila i u igri je samo F-16. Pitanje samo kakav.

Donacija “s groblja” slična onoj na kakvu su se odlučili Srbi (doduše, s ruskog i bjeloruskog groblja) očito je najmanje izgledna. Postoji mogućnost i da se Hrvatska ukrca u program modernizacije F-16 na koji su se upravo odlučili Grci, no očito je najrealnija mogućnost nabavljanje najnovijih F-16V, samo manji broj letjelica, za početak.

Cijena će i dalje biti za naše prilike astronomska, daleko veća nego za 12 Baraka, pogotovu kad se na to nadoda potpuni logistički paket. No, oporba, koja je “obnovljene” MiG-ove svojedobno dovezla na traktorskim prikolicama, a danas optužuje Vladu i ministra obrane da su ugrozili sigurnost hrvatskog neba, zapravo najviše pridonosi upravo takvom scenariju.

Ovaj natječaj očito je poslužio kao katalizator stava da ne treba gubiti vrijeme na lažno transparentne natječaje tako da sad čekamo “ponudu koja se ne može odbiti”. Pitanje ostaje je li to ponuda koju unatoč tome što je loša nemaš hrabrosti odbiti – ili je pak toliko dobra da bi lud kad bi je odbio.

Ivan Hrstić / Večernji list

 

Jan Ivanjek: Napokon je većina hrvatskog naroda svjesna da su novi lovci nužnost

Što vi mislite o ovoj temi?

Nastavi čitati
Sponzori

Komentari